Duhovna vježba i strpljivost

Moralna izgradnja

Polaznik duhovnog putovanja treba biti strpljiv i na ovom putu tražiti pomoć različitim vrstama strpljivosti: strpljivošću u poslušnosti, strpljivošću u čuvanju sebe od griješenja i strpljivošću u podnošenju nevolja.

U jednoj predaji se prenosi da je Časni Poslanik, s.a.v.a., rekao:

الصَّبْرُ ثَلَاثَةٌ: صَبْرٌ عَلَى الْمُصِيبَةِ وَ صَبْرٌ عَلَى الطَّاعَةِ وَ صَبْرٌ عَلَى الْمَعْصِيَةِ فَمَنْ صَبَرَ عَلَى الْمُصِيبَةِ حَتَّى يَرُدَّهَا بِحُسْنِ عَزَائِهَا كَتَبَ اللهُ لَهُ ثَلَاثَمِائَةِ دَرَجَةٍ مَا بَيْنَ الدَّرَجَةِ إِلَى الدَّرَجَةِ كَمَا بَيْنَ السَّمَاءِ إِلَى الْأَرْضِ وَ مَنْ صَبَرَ عَلَى الطَّاعَةِ كَتَبَ اللهُ لَهُ سِتَّمِائَةِ دَرَجَةٍ مَا بَيْنَ الدَّرَجَةِ إِلَى الدَّرَجَةِ كَمَا بَيْنَ تُخُومِ الْأَرْضِ إِلَى الْعَرْشِ وَ مَنْ صَبَرَ عَلَى الْمَعْصِيَةِ كَتَبَ اللهُ لَهُ تِسْعَمِائَةِ دَرَجَةٍ مَا بَيْنَ الدَّرَجَةِ إِلَى الدَّرَجَةِ كَمَا بَيْنَ تُخُومِ الْأَرْضِ إِلَى مُنْتَهَى الْعَرْشِ

“Tri su vrste strpljivosti: strpljivost u nevolji, strpljivost u pokornosti i strpljivost u čuvanju od grijeha. Pa ko bude strpljiv u nevolji sve dok je ne otkloni lijepo je podnoseći, Bog će ga uzdići za tri stotine razina, a između svake dvije razine je koliko od Nebesa do Zemlje. Ko se strpi u pokornosti spram naredbi Božijih, Bog će ga uzdići za šest stotina razina, a između svake dvije razine je koliko između Prijestolja Božijeg i ruba Zemlje. Ko se strpi u čuvanju od grijeha, Bog će ga uzdići za devet stotina razina, a između svake dvije razine je koliko između vrhunca Prijestolja Božijeg i ruba Zemlje.”[2]

U jednoj predaji od Imama Bakira, mir neka je s njim, prenosi se:

اَلْجَنَّةُ مَحْفُوفَةٌ بِالْمَكَارِهِ وَ الصَّبْرِ، فَمَنْ صَبَرَ عَلَى الْمَكَارِهِ فِي الدُّنْيَا دَخَلَ الْجَنَّةَ وَ جَهَنَّمُ مَحْفُوفَةٌ بِاللَّذَّاتِ وَ الشَّهَوَاتِ فَمَنْ أَعْطَى نَفْسَهُ لَذَّتَهَا وَ شَهْوَتَهَا دَخَلَ النَّارَ

“Džennet je okružen nevoljama i strpljivošću u njihovom podnošenju, pa ko se strpi spram poteškoća na Ovom svijetu ući će u Džennet, a Džehennem je okružen uživanjima i strastima, pa ko god se preda uživanjima i strastima, ući će u Vatru.”[3]

U drugoj predaji prenosi se od Imama Bakira, mir neka je s njim:

“Moj otac, Ali ibn Husejn, u svom smrtnom času privukao me je na prsa i rekao: ‘Sine moj! Preporučujem ti ono što je meni moj otac preporučio u času svoje smrti. A on je ovu oporuku primio od oca svog Alija, mir neka je s njim:

...يا بُنَيَّ إِصْبِرْ عَلَی الْحَقِّ وَ إنْ کَانَ مُرًّا

‘Sine moj, budi strpljiv u istini pa makar gorka bila.’”[4]

Naravno, strpljivost i duhovna vježba su u početku teški, ali će postepeno postati lahki i, kako kaže Kur'an Časni, sa svakom teškoćom su dvije olakšice:

فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا ۝ إِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا

“Pa zaista uz tegobu ima olakšanje, uistinu je uz tegobu i olakšanje.” (El-Inširah, 5–6)

Jedna je oslobađanje od tegoba, a druga je lahko nastavljanje puta.

Dakako, oni koji izgaraju i s teškoćama se bore, postepeno stižu do položaja zadovoljstva – koji je mnogo viši od položaja strpljivosti – tako da im se Bog obraća bez zastora i posrednika, gdje im se kaže:

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ۝ ارْ‌جِعِى إِلَى رَ‌بِّكِ رَ‌اضِيَةً مَّرْ‌ضِيَّةً ۝ فَادْخُلِى فِى عِبَادِى ۝ وَ ادْخُلِى جَنَّتِى

“A ti, o dušo smirena, vrati se svom Gospodaru zadovoljna i s kojom je On zadovoljan! Pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!” (El-Fedžr, 27–30)

Naravno, razina zadovoljstva pripada onima koji su u stanju stalnog spominjanja Boga, koji su kročili u dolinu sigurnosti i sa tog mjesta uzletjeli na položaj zadovoljstva. Kur'an Časni o tome kaže:

الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللهَ قِيَامًا وَ قُعُودًا وَ عَلَىَ جُنُوبِهِمْ وَ يَتَفَكَّرُونَ فِى خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَذَا بَاطِلاً سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ

“Koji Boga spominju stojeći, sjedeći i na svojim stranama ležeći i razmišljaju o stvaranju Nebesa i Zemlje: Gospodaru naš, nisi stvorio ovo uzalud. Nek si Ti slavljen, sačuvaj nas kazne vatrom.” (Ali ‘Imran, 191)

Oni stižu na ravan spoznaje gdje u stvaranju ne vide besmislenost. Znači, više u njima nije ostalo nimalo nespokoja i sumnje i stigli su do razine pouzdanog osvjedočenja (‘ajnu-l-jeqin).


[1] Islamski etičari podijelili su strpljivost na pet vrsta: strpljivost u ustezanju od strasti, strpljivost u ibadetima i pokornosti, strpljivost u podnošenju nevolja i teškoća, strpljivost u izvršavanju pohvaljenih djela i dobrovoljnih ibadeta, strpljivost u trpljenju nasilja i uznemiravanja oholih i silnika. Očigledno je da posljednja spomenuta strpljivost nije pohvalna jer je trpljenje nasilja zabranjeno i čovjek bi trebao da brani svoja i prava drugih. Ali, druge vrste strpljivosti su pohvalne i poželjne i to je ona strpljivost koja čini pola vjere, kao što je rekao Božiji Poslanik, s.a.v.a:

الصبر نصف الإيمان

“Strpljivost je pola vjere.” (Preneseno iz Džami‘u-l-se‘adat, sv. 3, str. 287.)

[2] Usuli Kafi, sv. 2, str. 91, hadis 15. Naravno, ovi slikoviti izrazi govore o veličini nagrade Božije u skladu sa razinama strpljivosti.

[3] Usuli Kafi, sv. 2, str. 89, babu-l-sabr, hadis 7.

[4] Isto, str. 91, hadis 13.

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT