Ljubav prema lijepom

Moralna izgradnja

Ljubav prema lijepom je jedna od dimenzija čovjekove prirode koje, prema kazivanju psihologa, zajedno sa osjećanjem dobrohotnosti, radoznalosti i znanja i vjerskim osjećanjem oblikuju četiri duhovne sastavnice čovjeka. Kur'an Časni potvrđuje ovu zbilju da je čovjek zaljubljenik ljepote i najvažnija pobuda njegovih bavljenja i radosti u životu je ovo osjećanje.

زُيِّنَ لِلنَّاسِ حُبُّ الشَّهَوَاتِ مِنَ النِّسَاءِ وَ الْبَنِينَ وَ الْقَنَاطِيرِ الْمُقَنطَرَةِ مِنَ الذَّهَبِ وَ الْفِضَّةِ ...

“Ljudima se čini lijepom strasna ljubav prema ženama, i sinovima, i gomilama zlata i srebra nagomilanoga…” (Ali ‘Imran, 14)

Također kaže:

وَ لَكُمْ فِيهَا جَمَالٌ حِينَ تُرِيحُونَ وَ حِينَ تَسْرَحُونَ

“I vi u njoj ljepotu vidite kada je sa ispaše vraćate i kad je na ispašu izgonite!” (En-Nahl, 6)

U ovim ajetima jasno se ukazuje na ovu prirodnu sastavnicu. I o zvijezdama kaže:

إِنَّا زَيَّنَّا السَّمَاءَ الدُّنْيَا بِزِينَةٍ الْكَوَاكِبِ ...

“Mi smo nebo najbliže vama ukrasili ukrasom zvijezda.” (Es-Saffat, 6)

U suri Kehf kaže:

الْمَالُ وَ الْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَ الْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ...

“Bogatstvo i sinovi ukras su života ovosvjetskoga, a dobra djela koja ostaju vrjednija su kod Gospodara tvoga.” (El-Kehf, 46)

Kur'an nikada nije gušio ovo osjećanje i nije branio njegovo korištenje. On jasno obznanjuje da ukrasi dati od Boga prvenstveno i suštinski pripadaju dobrim robovima Božijim, dok su drugi oni koji jedu ostatke sa trpeze vjernika.

Naravno, postoje ograničenja u kakvoći i obimu korištenja Božijim blagodatima i darovima prirode za odgovornog čovjeka i njihovo poštivanje uslov je duhovnog putovanja. U svakom slučaju, umjerenost i uravnoteženost smatraju se neodvojivim dijelom islamske etike.

A sada ćemo o ovoj temi navesti nekoliko ajeta i predaja. Kur'an Časni kaže:

قُلْ مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللهِ الَّتِى أَخْرَجَ لِعِبَادِهِ وَ الْطَّيِّبَاتِ مِنَ الرِّزْقِ قُلْ هِىَ لِلَّذِينَ آمَنُواْ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا خَالِصَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ كَذَلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ

“Reci: ‘Ko je zabranio Božije ukrase koje je On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?!’ Reci: ‘To je dato vjernicima na Ovom svijetu, i samo su za njih na Onom svijetu. Tako Mi potanko objašnjavamo znakove onima koji su svjesni.’” (El-A‘raf, 32)

Ukrašavanje u vrijeme ibadeta

يَا بَنِى آدَمَ خُذُواْ زِينَتَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ ...

“O sinovi Ademovi, dotjerajte se svaki put kada hoćete molitvu da obavite!” (El-A‘raf, 31)

Odjeća kao jedan od ukrasa

Iako su stvarni ukrasi i istinska ljepota zapravo uljepšavanje duha duhovnim savršenstvima i vrlinama, ipak treba znati da se ukrasi ne svode samo na duhovne vrline već obuhvataju također vanjske i materijalne ukrase. Jedan od načina i primjera ukrašavanja je čovjekova odjeća, o čemu svjedoče i upute date od Čistih Imama, mir neka je s njima:

Buhrani, Bog mu se smilovao, u vezi s ajetom خُذُواْ زِينَتَكُمْ prenosi:

كانََ الْحَسَنُ بْنُ عَلِيٍّ عَلَيهِ السَّلامُ إِذَا قَامَ إِلَى الصَّلَاةِ لَبِسَ أَجْوَدَ ثِيَابِهِ فَقِيلَ لَهُ يَا ابْنَ رَسُولِ اللهِ لِمَ تَلْبَسُ أَجْوَدَ ثِيَابِكَ؟ فَقَالَ إِنَّ اللهَ جَمِيلٌ يُحِبُّ الْجَمَالَ فَأَتَجَمَّلُ لِرَبِّي وَ هُوَ يَقُولُ:«خُذُوا زِينَتَكُمْ عِنْدَ كُلِّ مَسْجِدٍ » فَأُحِبُّ أَنْ أَلْبَسَ أَجْوَدَ ثِيَابِي

“Hasan sin Alija, mir neka je s njim, bi u vrijeme namaza obukao svoju najljepšu odjeću. Kada su ga upitali: ‘O sine Poslanika Božijeg, zašto oblačiš svoju najljepšu odjeću?’ on je odgovorio: ‘Bog je uistinu lijep i voli ljepotu, pa se ja za svoga Gospodara uljepšavam. On kaže: ‘Dotjerajte se svaki put kada hoćete molitvu da obavite.’ Zato volim obući svoju najbolju odjeću.’”[1]

Buhrani prenosi da kada je nekom prilikom Imam Sadik, mir neka je s njim, bio obukao lijepu odjeću, Abbad ibn Kesir mu je prigovorio i rekao: “Ti si iz poslaničke porodice. Tvoj otac nije oblačio takvu odjeću, njegova odjeća je bila veoma skromna. Zašto si obukao ovako lijepu odjeću? Zar ne bi bilo bolje da si obukao jednostavniju i jeftiniju odjeću?”

Imam Sadik, mir neka je s njim, odgovorio mu je:

وَيْلَكَ يَا عَبَّادُ، مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللهِ الَّتِي أَخْرَجَ لِعِبادِهِ وَ الطَّيِّباتِ مِنَ الرِّزْقِ إِنَّ اللهَ عَزَّ وَ جَلَّ إِذَا أَنْعَمَ عَلَى عَبْدِهِ نِعْمَةً أَحَبَّ أَنْ يَرَاهَا عَلَيْهِ لَيْسَ بِهِ بَأْسٌ

“Teško tebi, o Abbad! Ko je zabranio ukrase i čistu opskrbu koje je Bog stvorio za robove Svoje? Bog Uzvišeni voli da vidi blagodat koju je podario robu Svome na njemu bez umanjenja.”[2]

Nastavak: Postupanje Plemenitog Poslanika, s.a.v.a., kada se susretao s ljudima


[1] Tefsir Burhan, sv. 2, str. 10. U Tefsiru Nuri-l-sekalejn, sv. 2, str. 19. također je donesen ovaj hadis.

[2] Tefsir Burhan, sv. 2, str. 11, hadis 4; Vesailu-š-ši‘a, sv. 3, str. 347.

Zadnji put promjenjen: %PM, %09 %594 %2018 %13:%Jun

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT