Način obračunavanja sa samim sobom

Moralna izgradnja

Na razini obračunavanja sa samim sobom mora se poštovati sljedeće:

1. Treba znati da duša koja navraća na zlo i nagon sebičnosti varaju čovjeka, te mu ružne stvari predočavaju kao lijepe, a lijepe kao ružne. Prema tome, u svođenju računa neophodno je u potpunosti očistiti se od samoga sebe, odnosno potrebno je sebe staviti na mjesto nekoga drugog i onda pristupiti obračunu. U predajama stoji da vjernik prilikom vršenja obračuna mora sebi pristupiti pažljivo kao što ortak svodi račun sa svojim ortakom i, drugim riječima, sve svoje kretnje, svoja sjećanja, misli i postupke utjeloviti pred sobom, te bez trunke popuštanja i gledanja kroz prste razmotriti sva svoja djela.

Prenosi se da je Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao:

لا یَکُونُ الْعَبْدُ مُؤمِناً حَتّى یُحاسِبَ نَفْسَهُ أشَّدَ مِنْ مُحاسَبَةِ الشَّریكِ شریکَهُ وَ السَّیِّدِ عَبْدَهُ.

“Niti jedan Božiji rob neće biti vjernik sve dok ne svede račun sa samim sobom strožije negoli ortak svodi račun sa ortakom svojim i gospodar sa robom svojim.”[1]

U jednoj predaji koja se prenosi od Zapovjednika pravovjernih, mir neka je s njim, opširno je pojašnjen način na koji se treba vršiti obračun:

“Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je upitan: ‘Kako da čovjek svede račun sa samim sobom?’ On odgovori: ‘Kada čovjek osvane, zatim omrkne, preispita se te sam sebi kaže: Ovaj dan ti je uistinu prošao i više ti se nikad neće vratiti, a Bog će te pitati u čemu si ga proveo i šta si u njemu uradio? Da li si se Boga sjećao, ili si Ga hvalio? Da li si ispoštovao pravo brata svoga vjernika? Da li si mu tugu odagnao? Da li si, u odsustvu njegovom, brinuo o porodici njegovoj i djeci njegovoj? Da li si se nakon smrti njegove brinuo o onima koje je iza sebe ostavio? Da li si čašću svojom spriječio ogovaranje brata vjernika, da li si ijednom muslimanu pomogao? Šta je to što si u ovom danu uradio? Potom se prisjeti šta je sve radio, pa ako se sjeti da je dobro činio, stane hvaliti Boga Uzvišenog i stane Ga veličati što mu je pomogao; a ako se pak neposluha ili propusta kakvog sjeti, od Boga Uzvišenog zatraži oprost te odluku čvrstu donese da se ostavi navike svoje i izbriše to iz duše svoje, prizivajući ponovo spas Muhammedu i porodici njegovoj čistoj...’”[2]

1. Prilikom obračunavanja treba se posvetiti obaveznim i zabranjenim djelima kako bi saznao da li je u potpunosti ispoštovao Božije naredbe i zabrane ili nije. Potom se treba posvetiti pohvalnim djelima (mustehabima), služenju drugima i činjenju dobrih djela.

2. Nakon što je provjera završena, ako je njen ishod povoljan, onda treba zahvaliti Bogu i od Njega moliti još više uspjeha, a ako je nepovoljan, onda treba od Uzvišenog moliti oprost i spremiti se za nadoknađivanje propuštenog, a nedostatke i manjkavosti otkloniti posredstvom dobrih i pohvalnih djela. Uzvišeni Bog kaže:

إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ

Dobra djela zaista poništavaju loša. (Hud, 114)

U drugom ajetu je rečeno:

وَيَدْرَءُونَ بِالْحَسَنَةِ السَّيِّئَةَ

...I koji zlo dobrim otklanjaju... (Er-Ra‘d, 22)[3]

Imam Musa ibn Džafer, mir neka je s njim, je rekao:

یا هِشامُ! لَیْسَ مِنّا مَنْ لَمْ یُحاسِبْ نَفْسَهُ في کُلِّ یَومٍ فَإنْ عَمِلَ حَسَناً اسْتَزادَ مِنْهُ وَ إنْ عَمِلَ سَیِّئاً اسْتَغفَرَ اللهَ مِنْهُ وَ تابَ إِلَیْهِ.

“O Hišame! Nije naš onaj ko se svakoga dana sa samim sobom ne obračuna, pa ako je dobro činio, da se založi da ga umnogostruči, a ako je činio loše, da od Boga oprost zamoli i da Mu se pokaje.”[4]

U drugoj predaji od Imama Bakira, mir neka je s njim, preneseno je:

...ما أحْسَنَ الحَسَناتِ بَعْدَ السَّیِّئاتِ وَ ما أقْبَحَ السَّیِّئاتِ بَعْدَ الْحَسَناتِ.

“…Kako su lijepa djela dobra nakon loših, a kako su ružna djela loša nakon dobrih!”[5]


[1] Muhasebetu-l-nefs, Sejjid ibn Tavus, str. 14.

[2] Biharu-l-anvar, sv. 16, str. 70; Vesa'ilu-l-ši‘a, sv. 11, str. 379, uz površne korekcije.

Sedmice mjesecom učinismo, a godine prošlima,

Svjetlo bijasmo, zbog djela ružnih vatra postasmo

Ako jedan dragulj nađosmo, međ' sto grumena glinenih ga zgubismo,

ako vrlinu jednu imasmo, poprati je sedamdeset sramota,

Ponekad početak i kraj mjeseca brojasmo, a nekad dan i noć,

Ah, da barem život minuli nekad izračunasmo,

Svijeću duše čiste u ubici užegnusmo,

Kuća se osvijetli, ali kuća srca bez svjetla osta

Stotinu istina zarad jednog hira ubismo,

Zbog jedne jabuke na stotine grana polomismo,

Strasti na put zamku stavi, dok u zamku up'o nisi,

Kamenom glavu požude udri dok kamenovan nisi,

Godinama jastvu i strasti predani učenik si bio,

Zar ne znaš u mektebu tom ko je učitelj bio?

Put pokazaše al' ti nigdje ne ode osim stranputicom,

Savjet rekoše al' ti ne prihvati nit' jedan međ' hiljadom!

[3] Drugi prijevod citiranog dijela ovog ajeta glasi: “...dobrim zlo udaljavaju...”

[4] Tuhafu-l-‘ukul, bejrutsko izdanje, str. 292, izdanje Maktabe basireti, str. 295.

[5] Džami‘u ehadisi-l-ši‘a, sv. 14, str. 320.

Zadnji put promjenjen: %AM, %01 %501 %2017 %11:%Nov

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT