Henry Corbinova hermeneutika

Henry Corbin je francuski filozof i teolog rođen 1903. u Parizu, gdje je i umro 1978. godine. Nakon studija filozofije i orijentalnih jezika diplomirao je 1928. godine na l’Ecole Pratique des Hautes Etudes i 1944. godine oženio se Stellom Leenhardt. Osim vrsnog poznavanja jezika, filozofije i teologije, temeljito je bio upućen i u muziku. Iako je bio protestant, završio je katoličku školu, a kasnije je dobio diplomu iz skolastičke filozofije na Katoličkom institutu u Parizu. Imao je priliku baviti se intelektualnim istraživanjem zajedno s poznatim francuskim učenjacima kao što su Etienne Henry Gilson, Emile Brehier i Louis Massignon. Godine 1919. počeo je prisustvovati predavanjima iz filozofije na Sorbonni, a posebno pažljivo odslušao je kurs, koji je održao Etienne Gilson na temu Ibn Sininih tekstova prevedenih na latinski jezik.

Već se ovdje primjećuje njegovo zanimanje za određeni aspekt unutar teologije, koji će se kasnije pokazati kao jedan od stupova njegovog obnavljanja onog što naziva profetskom filozofijom, a to je angelologija. U tom periodu obilazi Ecole des Langues Orientales gdje se susreće s Louisom Massignonom, koji ga upoznaje s tekstom Hikmat al-Ishraq Shihab al-Din Yahya Suhrawardija, što će biti odlučujuće na njegovom filozofijskom putu. Kako je bio veliki pobornik francusko- -njemačke saradnje, učinio je niz koraka unutar akademske zajednice, koji su omogućili ponovno približavanje u smislu različite vrste saradnje sa Martinom Heideggerom, Karlom Lowithom, Alexanderom Kojeveom, Ritterom i mnogim drugim autorima. Također, značajan je njegov prijevod Heideggerovog djela Šta je metafizika na francuski jezik.