Božanska ljubav u dovama Ehli-bejta

O dovi

(Prethodno: Skrivena neiskrenost prema vjernicima izaziva Božiju srdžbu)

Veza s Allahom

“Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, ako su vam oni miliji od Allaha i od Njegovog Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put!’” (Et-Tevbe, 24)

Veza s Allahom u svom pravilnom obliku sastoji se od nekoliko skladno povezanih i srodnih dijelova. Ovi dijelovi spojeni u cjelini pružaju ispravan način povezivanja s Allahom.

Islamski tekstovi ne pristaju na to da veza s Allahom bude utemeljena na samo jednom dijelu: strahu, nadi, ljubavi ili, pak, poniznosti i sl., držeći da takva veza ne bi bila ni skladna ni uravnotežena.

Dijelovi koji grade vezu s Allahom brojni su te su navedeni pojedinačno i precizno u tekstovima ajeta, predaja i dova, a neki od njih su: nada, strah, skrušenost, poniznost, strahopoštovanje, zebnja, ljubav, čežnja, prisnost, vraćanje Allahu, pobožnost, traženje oprosta, traženje utočišta, traženje milosti, predanost, slavljenje, hvaljenje, želja, bojazan, pokornost, robovanje, spominjanje Boga, ovisnost o Bogu, čvrsto držanje (za Božije uže) itd.

U dovi Imama Zejnul-Abidina, mir s njim, navodi se sljedeće: “Allahu, ja Te molim da ispuniš srce moje ljubavlju i strahopoštovanjem prema Tebi, i potvrđivanjem Tebe, i vjerom u Tebe, i bojazni od Tebe, i čežnjom za Tobom!”[1]

Preko ovih brojnih dijelova tvori se blistav i usklađen spektar koji čovjeka veže za Boga, dok svaki od navedenih sastavnih dijelova predstavlja ključ jednih od mnogobrojnih vrata Božije milosti i spoznaje. Traženje Božije milosti ključ je za Božiju milost, traženje Božijeg oprosta ključ je za Božiji oprost. Kao što svaki od ovih dijelova zasebno predstavlja put kojim se kreće i način kojim se stiže do Boga, isto su tako i čežnja, ljubav i prisnost s Bogom putevi do Allaha, ali su istovremeno i strah i bojazan druga staza koja vodi istom cilju. Poniznost je još jedan put do Allaha, a nada, dova i želja drugi su način dolaženja do Boga.

Čovjekovo je da se kreće i da putuje ka Allahu na razne načine i raznim putevima, a ne da se ograničava na jedan put i na jedan način, jer svaki put ima svoj zaseban okus i slast, i oblik savršenstva i plod u kretanju čovjeka ka Allahu, a kojih nema na drugom putu.

Islam na ovoj osnovi gradi načelo mnoštva dijelova od kojih se gradi veza s Bogom. Ovakvo šta, opet, jedno je široko istraživanje i prostrano polje znanja, u koje na ovom mjestu nećemo duboko zalaziti.

Ljubav prema Allahu

Ljubav prema Allahu najljepši je od svih navedenih dijelova, kao što je i najjači i najdjelotvorniji dio u povezivanju čovjeka s Allahom te pri učvršćivanju veze s Njim.

Među spektrom veza s Allahom nema jačeg dijela od ljubavi, niti djelotvornijeg snagom, kad je u pitanju veza između čovjeka i Allaha. Ova usporedba između sastavnih dijelova povezivanja s Allahom zabilježena je u skupini islamskih tekstova, od kojih ćemo navesti neke.

Bilježi se da je Uzvišeni Allah objavio Davudu, a.s.: “Moje spominjanje pripada onima koji Me spominju, Moj džennet onima koji Mi se pokoravaju, Moja ljubav onima koji za Mnom čeznu, a Ja samo onima koji Me vole!”[2]

Imam Sadik, mir s njim, kaže: “Ljubav je bolja od straha.”[3]

Muhammed ibn Jakub el-Kulejni od Imama Ebu Abdullaha Džafera Sadika, mir s njim, bilježi sljedeće: “Postoje tri vrste pobožnjaka: ljudi koji Allahu robuju iz straha – to je ibadet robova; ljudi koji Allahu robuju tražeći za to nagradu – to je ibadet trgovaca; ljudi koji Allahu robuju iz ljubavi – to je ibadet slobodnih, i on je najbolja vrsta ibadeta!”[4]

Kulejni od Poslanika, s.a.v.a., bilježi ove riječi: “Najbolji su oni ljudi koji se zaljube u ibadet, pa ga obgrle i srcem zavole, a tijelom ga obave, i samo se njemu posvete. Takav se ne obazire u čemu se obreo – u lagodnosti ili u tegobi.”[5]

Imam Sadik, mir s njim, kaže: “Molitva poznavaoca Allaha opstoji na tri osnove: strahu, nadi i ljubavi. Strah je ogranak znanja, nada je ogranak uvjerenja, dok je ljubav ogranak spoznaje. Dokaz straha jeste bježanje, dokaz nade traženje, a dokaz ljubavi je davanje prednosti voljenom nad svim drugim. Tako, kad se znanje ozbilji u prsima, poznavalac Allaha se boji, a kad strah postane stvaran – bježi, a kad bježi, tad se spasi. A kad u srcu zasija svjetlo uvjerenja, on ugleda dobrotu, a kad uspije vidjeti dobrotu, tad se u njemu rodi nada, a kad osjeti slast nade, tad počne tražiti, a kad bude pomognut u traženju, tad i nađe. A kad se u srcu otkrije svjetlo spoznaje, onda se raspiri vjetar ljubavi, a kad se uzburka vjetar ljubavi, onda se smiraj nađe u hladu Voljenog i Voljenom se da prednost nad svim drugim, te se stane postupati po Njegovim nalozima. Primjer ovih triju osnovica jesu Harem, Mesdžid i Kaba. Ko uđe u Harem, siguran je od ljudi, ko uđe u Mesdžid, njegovi organi postaju sigurni da ih neće u griješenje upotrijebiti, a ko uđe u Kabu, njegovo srce postane spokojno od toga da će biti zaokupljeno ičim drugim do spominjanjem Allaha!”[6]

Od Poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je rekao: “Plakao je Šuajb, a.s., iz ljubavi prema Allahu sve dok nije oslijepio (…), pa mu je Allah objavio: ‘O Šuajbe, ako je to zbog straha od vatre, pa Ja sam te već spasio, a ako je zbog čežnje za Džennetom, već sam te obradovao!’ On reče: ‘Bože moj i Gospodaru moj, Ti znaš da ja nisam plakao iz straha od Tvoje vatre niti iz čežnje za Tvojim Džennetom, ali se ljubav prema Tebi svezala za moje srce, pa nisam u stanju strpjeti se ako Te ne vidim!’ Nato mu je Allah Uzvišeni objavio: ‘Ako je zbog tog kako kažeš, onda ću ti Svog sagovornika Musaa ibn Imrana načiniti slugom!’”[7]

U Sahifi Idrisovoj, a.s., pisalo je: “Blago onim ljudima koji Mi robuju iz ljubavi, koji su Mene uzeli za Boga i Gospodara, i koji su noć provodili u molitvi, a dan u naprezanju tražeći Moju naklonost, a ne iz straha, ili iz žudnje za nečim, ili zbog Vatre, ili zbog Dženneta, već samo zbog iskrene ljubavi, jasne želje i potpune predanosti samo Meni!”[8]

Imam Husejn, mir s njim, u dovi kaže: “Slijepo je oko koje Te ne vidi Nadzornikom nad sobom, i propala je trgovina onog kojem nisi dao ništa od Svoje ljubavi!”[9]

Vjera i ljubav

U islamskim tekstovima prenosi se kako je vjerovanje ustvari ljubav.

Prenosi se tako da je Imam Bakir, mir s njim, rekao: “Iman je ljubav i mržnja!”[10]

Od Fudajla ibn Jesara prenosi se da je rekao: “Pitao sam Ebu Abdullaha, mir s njim, o ljubavi i o mržnji – da li je to dio vjere? On mi je rekao: ‘A zar je vjera išta drugo doli ljubav i mržnja?!’”[11]

Imam Sadik, mir s njim, kaže: “Da li je vjera išta drugo nego ljubav?! Uzvišeni Allah kaže:

Reci: ‘Ako Allaha volite, Mene slijedite, Allah će vas zavoljeti.’” (Ali ‘Imran, 31)[12]

Imam Bakir, mir s njim, kaže: “Vjera je ljubav, a ljubav je vjera.”[13]

Slast ljubavi

Ukoliko je ibadet iz ljubavi, čežnje i žudnje, nikakva slast ili užitak ne može ga nadići.

Imam Zejnul-Abidin, mir s njim – jedan od onih koji su okusili slast ljubavi prema Allahu, kao i slast spominjanja Allaha – kaže: “Bože moj, kako je samo lijep okus Tvoje ljubavi, kako je samo slatko piće Tvoje blizine!”[14]

To je slast i užitak koji je postojan u srcu Božijih prijatelja, a ne kratki užitak koji dođe na trenutke, pa se opet izgubi. Kad se u srcu nekog čovjeka nastani užitak ljubavi prema Allahu, to srce postaje ispunjeno ljubavlju prema Njemu. I Allah nikad neće kazniti srce čovjeka ispunjeno ljubavlju prema Njemu, odnosno srce u kojem se smirio i nastanio užitak ljubavi.

Imam Ali, mir s njim, kaže: “Bože moj, tako Ti Tvoje moći i veličine, uistinu sam Te zavolio ljubavlju čija se slast nastanila u mom srcu, a nutrina onih koji Ti jedinost ispovijedaju ne vjeruje da Ti mrziš one koji Te vole!”[15]

A o ovom stanju postojane i čvrste ljubavi prema Allahu Imam Ali ibn Husejn, mir s njim, kaže: “Tako Ti Tvoje silne moći, o Gospodaru, sve da me i tjeraš, ne bih se pomakao s Tvojih vrata, niti bih odustao od umiljavanja Tebi zbog svega onog što spoznah o Tvojoj darežljivosti i plemenitosti!”[16]

Ovo je jedan od najljepših i najrječitijih izraza koji govore o dubini ljubavi i o njenoj postojanosti u srcu. Ona ne nestaje niti se mijenja u srcu čovjeka čak i kada bi ga njegov Gospodar grdnjama prekorio, i kada bi ga udaljio iz Svoje blizine, a nije za očekivati da bi se to moglo dogoditi čovjeku u čijem se srcu nastanila ljubav prema Njemu.

Kad čovjek spozna okus ljubavi prema Allahu i užitak druženja s Allahom, ničem ne daje prednost nad tim osjećajem.

Zejnul-Abidin i Imamul-muhibbin (ukras pobožnjaka i predvodnik zaljubljenih) kaže:

“Ko je taj koji je okusio slast ljubavi prema Tebi, pa zatražio nešto drugo mjesto Tebe? Ko je taj koji se priviknuo na Tvoju blizinu, pa onda tražio zamjenu za Tebe?!”[17]

Ljudi su, zapravo, podijeljeni na razne puteve i pravce samo zbog toga što su uskraćeni za slast ljubavi prema Allahu, dok oni koji su spoznali užitak ljubavi prema Allahu ne traže poslije toga ništa drugo u svom životu.

Imam Husejn ibn Ali, mir s njim, kaže: “Šta je našao onaj ko je Tebe izgubio? A šta je izgubio onaj ko je Tebe našao?!”[18]

Imam Ali ibn Husejn Zejnul-Abidin, pak, traži oprost za svaki užitak koji nije užitak ljubavi prema Bogu, oprost za svaki posao koji nije spominjanje Allaha, oprost za svaku radost koja nije zbog Božije blizine, i to ne zato što je Allah to zabranio Svojim robovima, već zbog toga što je ovakvo šta udaljavanje srca od Allaha i zauzetost nečim drugim, a ne Allahom, pa makar i nakratko, jer se srce koje je spoznalo Allaha ne udaljava ni na tren od Njega.

Svaki trud, svaki napor u životu Allahovih miljenika dolazi kao produžetak ljubavi prema Allahu, i spominjanja Allaha, i pokoravanja Allahu, dok se sve pored toga smatra napuštanjem Allaha, te za takvo šta Imam traži oprost.

On kaže: “Tražim od Tebe oprost za svaki užitak u spominjanju ikog drugog osim Tebe, za svaki spokoj u druženju i s kim osim s Tobom, za svaku radost u blizini bilo koga osim Tebe, za svako zanimanje bilo čime osim pokoravanjem u kojem je bilo pokoravanja Tebi!”[19]

(Nastavak: Razine i stanja ljubavi)


[1] Biharu-l-envar, 98/92.

[2] Biharu-l-envar, 98/226.

[3] Biharu-l-envar, 78/226.

[4] Usulu-l-Kafi, 2/84.

[5] Usulu-l-Kafi, 2/83.

[6] Misbahu-š-šeri‘a, 2-3.

[7] Biharu-l-envar, 12/380.

[8] Biharu-l-envar, 95/467.

[9] Biharu-l-envar, 98/226.

[10]Biharu-l-envar, 78/175.

[11] Usulu-l-Kafi, 2/125.

[12] Biharu-l-envar, 69/237.

[13] Nuru-s-sekalejn, 5/285.

[14] Biharu-l-envar, 98/26.

[15] Munadžatu Ehli-l-bejt, 96-97.

[16] Biharu-l-envar, 98/85.

[17] Biharu-l-envar, 94/148.

[18] Biharu-l-envar, 98/226.

[19] Biharu-l-envar, 94/151.

Zadnji put promjenjen: %AM, %24 %532 %2014 %11:%Jul

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT