Činioci koji dovode do zatvaranja srca

O dovi

(Prethodno: Dvostruka uloga srca u primanju i davanju)

Islamski tekstovi potvrđuju da su dva činioca zatvaranja srca i prekida veze s Allahom najvažnija:

1 - okretanje od Božijih ajeta i poricanje istih;

2 - činjenje grijeha i zabranjenih djela.

Uzvišeni Allah kaže:

“A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su!” (El-En‘am, 39)

U ovom časnom ajetu poricanje Božijih znamenja uzrok je gluhoće i tumaranja u tminama tokom ljudskog života.

Uzvišeni kaže:

“Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh.” (Lukman, 7)

U ovom ajetu uočavamo uzajamnu vezu između okretanja od Božijih znamenja i uznošenja nad njima, s jedne strane, te gluhoće u ušima, s druge strane.

Dakle, ovo bi bio prvi činilac, odnosno okretanje.

O drugom činiocu, tačnije o grijesima, Uzvišeni Allah kaže:

“A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova!” (El-Mutaffifin, 14)

Časni ajet jasno upućuje na to da se ono što čovjek počini od grijeha pretvara u hrđu i ljagu na srcu, zatvarajući ga i prekidajući njegovu vezu s Bogom.

Grijesima se izopačuju srca

Čovjek neprestano čini neki grijeh, sve dok njegovo srce ne prekine vezu s Allahom. A kad srce prekine vezu s Allahom, ono postaje izopačeno i naopako, i to na način da njegov gornji dio bude donji, a donji dio bude gornji, te ono gubi sva svoja svojstva.

Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se sljedeće: “Moj otac običavao je reći: ‘Nema ništa štetnije po srce od njegovog vlastitog grijeha. Srce će, zaista, zapasti u grijeh, a grijeh ga se neće proći sve dok ga ne nadvlada, pa mu gore postane dolje!’”[1]

On, također, kaže: “Kad čovjek počini grijeh, na njegovom srcu pojavi se crna tačka, pa ukoliko se pokaje, ona se izbriše, a ukoliko nastavi, ona se uveća, sve dok ne nadvlada njegovo srce, nakon čega nikad neće uspjeti!”[2]

Grijesima čovjek gubi slast spominjanja Allaha

Spominjanje Allaha ima slast u srcima vjernika koju ne nadilazi nijedna druga slast. A kad se srce izopači, ono izgubi ovaj osjećaj, te više nije u stanju osjetiti slast spominjanja Allaha. Ono postaje poput bolesnika čije je zdravlje narušeno, pa gubi želju za ukusnim jelima, ali ne zato što su izgubila svoj prijatni okus, već zato što je bolesnik izgubio apetit. Na ovaj način i srca kad se izopače gube osjećaj slasti u spominjanju Allaha, te ono kod njih više nema slasti niti privlačnosti.

U predaji stoji: “Uzvišeni Allah objavio je Davudu: ‘Najmanja od sedamdeset unutrašnjih kazni kojima ću kazniti roba koji ne postupa po svom znanju jeste ta da ću iz njegovog srca istrgnuti slast spominjanja Mene!’”[3]

Vođi pravovjernih, a.s., došao je neki čovjek i rekao: “Vođo pravovjernih, prestao sam klanjati noćni namaz!” On na to reče: “Ti si čovjek kojeg su okovali grijesi njegovi!”[4]

Imam Sadik, a.s., kaže: “Čovjek učini grijeh, pa prestane klanjati noćni namaz. Uistinu, loše djelo brže zasijeca svog vlasnika nego nož meso!”[5]

(Nastavak: Grijesi koji sputavaju dovu)


[1] Biharu-l-envar, 73/412.

[2] Biharu-l-envar, 73/327.

[3] Daru-s-selam od Šejha Nurija, 3/200.

[4] ‘Ilelu-š-šerai‘, 2/51.

[5] Usulu-l-Kafi, 2/272.

Zadnji put promjenjen: %AM, %17 %492 %2014 %10:%Jul

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT