Dvije vrste prepreka kod uslišenja dove

O dovi

(Prethodno: Znakovi svijesti o ovisnosti o Bogu)

 

Prva vrsta prepreka

Što se prve vrste prepreka tiče, one ne postoje kod Allaha, a kako smo to već rekli. Jer, Allahova vlast je neograničena, nema toga što On ne može, i ništa ne izmiče Njegovom nadzoru, a Njegova moć i vlast nemaju granice. Sve što je u kosmosu podložno je Njegovoj vlasti i moći i ništa ne odbija Njegovu volju i naredbu kad mu On kaže: Budi!

“I kad nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi!’ – i ono bude!” (El-Bekare, 117)

“Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: “Budi!” – i ono bude!” (En-Nahl, 40)

“I zaista, On može, kad nešto hoće, samo za to reći: ‘Budi!’ – i ono bude!” (Ja-sin, 82)

Nema ništa u kosmosu da je izvan Njegovog dohvata vlasti i moći.

“A čitava Zemlja na Sudnjem danu u Njegovoj vlasti će biti, a Nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati!” (Ez-Zumer, 67)

“Allah, zaista, sve može.” (Ali ‘Imran, 165)

Njegova naredba – neka je Uzvišen On! – provodi se i ništa je ne može zaustaviti, odgoditi ili onemogućiti:

“A smak svijeta u tren oka doći će, ili još brže, jer je Allah, uistinu, Svemoćni.” (En-Nahl, 77)

Sve je to zbog opsega Njegove vlasti i moći te zbog djelotvornosti Njegove odredbe.

Isto tako, ne postoji kod Njega nešto što se može nazvati škrtarenjem i tvrdičlukom. On, Uzvišeni, Darežljivi je Čija darežljivost i plemenitost nemaju granice.

“Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem.” (El-Mu'min, 7)

”A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: ‘Gospodar vaš neizmjerno je Milostiv.’” (El-En‘am 147)

Njegovo darivanje – neka je Uzvišen! – vječno je i neprekidno.

“Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvog; a darovi Gospodara tvog nikom nisu zabranjeni.” (El-Isra', 20)

“A sretni će u Džennet (…) bit će to dar koji će neprekidno trajati!” (Hud, 108)

Kad Allah želi poslati svoju milost, niko je ne može zadržati:

“Milost koju Allah ljudima otvori niko ne može zadržati, a ono što On zadrži niko ne može poslati poslije Njega.” (Fatir, 2)

Ništa ne može isprazniti riznice Njegove milosti:

“Allahu pripadaju riznice nebesa i Zemlje.” (El-Munafikun, 6)

“I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od tog Mi dajemo samo u mjeri određenoj.” (El-Hidžr, 21)

Riznice Njegove milosti ne može isprazniti darivanje opskrbe Njegovim robovima, a mnoštvo darivanja samo Mu još povećava darežljivost i plemenitost.

U Iftitah-dovi stoji: “Hvala Allahu Čija odredba i hvala rasprostiru se među stvorenjima Njegovim (…) Čija ruka darežljivosti svima je pružena, Čije riznice neiscrpne su, Kojem mnoštvo darivanja samo još povećava darežljivost i plemenitost.”

Rekao je Vođa pravovjernih, a.s., u svojoj oporuci sinu Hasanu, a.s., u predaji Eš-Šerifa er-Radija: “Znaj da ti je Onaj u Čijim rukama riznice su Nebesa i Zemlje dozvolio da Mu se obratiš dovom, i obavezao se da će tvoju molbu uvažiti, i naredio ti je da od Njega išćeš, a kako bi ti dao. I da milost tražiš, kako bi ti se smilovao, a između tebe i Njega nije postavio nikog ko bi te zastirao od Njega, niti te je primorao da uzmeš zagovornika kod Njega, niti ti je zabranio ako bi loše postupio da se pokaješ, niti je požurio da te kazni, niti te kori zbog kajanja, niti te je osramotio kad je sramoćenje tvoje umjesno bilo, niti je strog prema tebi u primanju pokajanja, i ne ispituje te zbog grijeha, niti čini da izgubiš nadu u milost. Čak je i tvoje ustezanje od grijeha uračunao u tvoja dobra djela, a tvoje loše djelo upisao je samo kao jedno, dok je tvoje dobro djelo uračunao kao deset dobrih djela, i otvorio ti je vrata pokajanja i traženja Njegove naklonosti.

Zato, kad god Ga zoveš, On čuje poziv tvoj, a kad Mu se šapatom obraćaš, On zna za šapat tvoj. Položi pred Njega potrebe svoje, razotkrij se pred Njim, požali Mu se na brige svoje, moli Ga da otkloni neprilike tvoje, zatraži pomoć Njegovu u poslovima svojim i traži iz riznica milosti Njegovih ono što niko drugi ne može dati, a to je dužina života, zdravlje tijela i obilje opskrbe. Usto, On je stavio ključeve riznica Svojih u ruke tvoje, i to time što ti je dopustio da od Njega tražiš. Pa kada god poželiš, možeš dovom otvoriti vrata blagodati, i izazvati pljusak Njegove milosti. Zato, neka te ne baca u očaj sporost kod odaziva, jer dar je u mjeri namjere!”[1]

U hadisu kudsi stoji: “O robovi Moji, svi ste vi u zabludi, osim onih koje Ja uputim, pa išćite od Mene uputu, Ja ću vas uputiti. Svi ste vi siromasi, osim onih koje Ja učinim bogatim, pa išćite od Mene bogatstvo, Ja ću vas opskrbiti. Svi ste vi grješni, osim onih koje Ja zaštitim, pa tražite od Mene oprost, oprostit ću vam… Kad bi se svi vi, od prvog do posljednjeg, živog i mrtvog, sastali, pa kad bi svaki od vas zatražio koliko njegove želje dosežu, pa kad bih im Ja to dao, ne bi se to primijetilo u Mom imetku (…) zato, kad Ja nešto hoću, samo mu kažem: ‘Budi!’ – i ono bude.”[2]

Druga vrsta prepreka:

Što se druge vrste prepreka za odaziv dovi tiče, njihov broj je velik:

Nekad onom koji traži odaziv je štetan, a on nije svjestan toga, a Allah zna najbolje o njemu i šta je za njega dobro, a šta loše.

Nekad je čovjeku štetan brz odgovor na dovu, a Allah Uzvišeni zna da je odgađanje bolje i korisnije za njega. Tako Allah odgodi odaziv ne ukinuvši ga.

U Iftitah-dovi kaže se:

“I evo počeh da te molim siguran, i da išćem od Tebe prisno, bez straha i bojazni, pouzdavajući se u ljubav Tvoju u onom s čim sam Ti namjeravao doći, pa ako mi ono što sam tražio zakasni, iz neznanja ću Tebe kriviti, a ono je okasnilo vjerovatno zato što je tako bolje za mene, zbog Tvog znanja o ishodu svakog posla!”

Allah nekad odgađa odazivanje na molbu čovjeka, a kako bi se njegovo stajanje i skrušenost pred Njim produljili, a Uzvišeni Allah voli otezanje stajanja i skrušenosti čovjekove pred Njim. U hadisu kudsi stoji: “O Musa, Ja nisam nemaran prema Svojim stvorenjima, već volim da meleci čuju žamor dova Mojih robova!”[3]

Imam Sadik, a.s., kaže: “Čovjek se, zbilja, obrati Allahu dovom, a Allah rekne dvojici meleka: ‘Već sam mu uslišao dovu, ali zadržite neko vrijeme njegovu potrebu, jer volim da čujem njegov glas!’, a drugi Mu se obrati dovom, i On rekne: ‘Požurite s ispunjenjem njegove potrebe, jer mu ne volim čuti glas!’”[4]

Međutim, čak i da je odaziv na molbu štetan po čovjeka, Allah neće u potpunosti poništiti odgovor, već će ga preinačiti u iskupljenje za grijehe i njihovo opraštanje, ili u neku opskrbu kojom će ga odmah opskrbiti na Ovom svijetu ili, pak, visokim stepenima u Džennetu.

U nastavku spomenut ćemo tri hadisa od Poslanika, s.a.v.a., i od Imama Alija, a koji govore o ova dva slučaja – o preinačenju i o odgađanju.

(Nastavak: Odgađanje i preinačenje u dovi)


[1] Nehdžu-l-belaga, poglavlje poslanica i pisama, pismo 31.

[2]Tefsirul-Imam, 19-20. ajet, Biharu-l-envar 93/293.

[3] ‘Uddetud-da'i.

[4] Vesailu-š-ši‘a, Kitabus-salah, poglavlja o dovi, br. 21.

Zadnji put promjenjen: %PM, %29 %801 %2014 %18:%Jun

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT