Komentar šapćućeg moljenja pokajnika Imama Sedžada 4.

Prof. dr. Sejjid Veziri

Munadžat – šapćuće moljenje

Danas  ćemo početi tako što ćemo proučiti ovu dovu a učit će nam je aga Sulejmani i na taj način nadoknaditi svu onu grubost i oporost koju imamo u našim riječima. Kako mi na perzijskom kažemo, mi možemo  ponavalajti halva i halva neće ti učiniti  usta slatikim tako i dovu dok ne budemo učili i ne osjetimo neku tu duhovnost neće biti ni te slasti u duši.

Šapćuće moljenje pokajnika

U Ime Boga, Milosnog, Premilosnog!

Bože moj, prijestupi su me zaodjenuli u ogrtač niskosti moje, odvajanje od Tebe zavilo me u odjeću bijede moje!

Strašni zločini moji umrtvili su srce moje, pa oživi ga pokajanjem od Tebe,

O nado moja i svrho moja, o traženje moje i željo moja!

Tako mi Moći Tvoje, ne nalazim nikog osim Tebe da mi grijehe oprosti i ne vidim nikog osim Tebe da izliječi slabost moju!

Potčinio sam Ti se u okretanju ponavljanom, ponizio Ti se u poniznosti.

Ako me odbiješ s vrata Svojih u koga ću utočište naći?

Ako me vratiš iz dvorišta Svoga u koga ću utočište naći?

O žalosti moja u sramoti i nemilosti mojoj!

O tugo moja u zlodjelima mojim i onom što počinih!

Iščem Ti, o Oprostitelju grijeha velikih, o Sastavljatelju kostiju slomljenih, da previdiš pogubne prijestupe moje i pokriješ moje sramotne tajne misli!

Ne ostavi me u mjestu svjedočenja Ustajanja bez svježine milosti i oprosta Tvoga, i ne odvoji me od Tvog lijepog opraštanja i pokrivanja!

Bože moj, neka oblak milosti Tvoje baci sjenku svoju na grijehe moje i pošalje val dobrote Tvoje da teče preko prijestupa mojih!

Bože moj, može li se odbjegli rob vratiti nekom drugom osim gospodaru svom i može li ga od ljutnje njegove osloboditi iko drugi osim on?!

Bože moj, ako grižnja savjesti za grijehe jest kajanje, ja sam moći Tvojom jedan od onih koji osjećaju grižnju savjesti!

Ako moljenje oprosta za prijestupe jest olakšanje, ja sam jedan od onih koji mole oprost!

Tebi se vraćam sve dok ne budeš zadovoljan!

Bože moj, moći Tvojom nada mnom, smiluj mi Se, dobrotom Tvojom prema meni, oprosti mi, i znanjem Tvojim o meni, budi blag prema meni!

Bože moj, Ti si Onaj Koji je otvorio vrata oprosta robovima Svojim i nazvao ih pokajanjem, jer kažeš: 'Pokajte se Bogu nepokolebljivim kajanjem'.

Šta je isprika onog koji ostaje nemaran za ulazak na vrata nakon otvaranja njihovog?

Bože moj, ako su ružni grijesi roba Tvog, lijep je oprost Tvoj.

Bože moj, nisam prvi koji Ti se nije pokorio, a Ti mu se smilovao, ili tražio da dosegne dar Tvoj, a Ti mu bio darežljiv.

O Odzivatelju ožalošćenom, Otklonitelju ozljede, Veliki u dobroti, Znalče svega tajnog. Lijepi prekritošću, tražim darežljivost Tvoju i blagostivost Tvoju, da posreduju u Tebe, tražim bliskost Tvoju i smilovanje Tvoje, da se založe u Tebe, pa uslišaj moljenje moje, ne razočaraj moju nadu u Te, primi pokajanje moje i sakrij prijestup moj dobrotom i milošću Tvojom o Najmilosniji od milosnih!

------------

„Tako mi moći Tvoje Bože ne nalazim nikog osim Tebe da mi grijehe oprosti.“

Kada čovjek odlazi na neko mjesto uzeti nešto, treba ponijeti i potrebnu posudu u koju će moći to nešto preuzeti. Tamo gdje se dobiva mlijeko koje se sipa u ćase, onaj ko ode bez ćase ostat će bez mlijeka. Pa kada ovdje kažemo „tako mi moći Tvoje ne nalazim nikog osim tebe da mi grijehe oprosti“ trebaju se ponijeti svoji grijesi, trebaju se izložiti grijesi. Pa koji su to grijesi koji će se oprostiti? Kada si pred Bogom, ne može se samo tek tako reći: „Oprosti mi grijehe“. Koje? Mislimo: „Bože, sramim se spomenuti svoje grijehe“. Nisi se sramio kada si ih činio, a sramiš se kada ti ih treba oprostiti. Ovdje nema stida, to je šejtanska vesvesa koja kaže da je sramota spominjati svoje grijehe. Ako već tražimo od Boga oprost grijeha, onda trebamo staviti na sto dosije svojih grijeha, pred Boga i to je to. Naučimo od Imama Sedžada – Zejnu-l-Abidina kako se to radi ili kako on to čini u dovi kada ugleda mlađak mjeseca Ramazana. U knjizi gdje je navedena ta dova piše „Tražim, Bože, da mi oprostiš...“ i slijede dvije stranice grijeha, a on je čovjek bezgrješni.

Na prvom mjestu „Bože tražim da mi oprostiš one grijehe koje sam počinio, pa sam se pokajao, pa sam se vratio na njih i ponovo ih učinio. Bože sramim se od toga što se ne držim date riječi i date prisege. Bože, Tvoja milost i dobrota učiniše da ja postanem ohol pa da se svakom grijehu nakon što učinim tevbu ponovo vratim. Bože, tražim Tvoj oprost i vraćam ti se zbog onih vadžiba, strogih propisa, koje si mi propisao a ja ih zbog neodgovornosti nisam obavio.“ I ti grijesi, sve jedan po jedan, trebaju se nabrojati i navesi i tražiti oprost za njih.

Sto hiljada grijeha počinismo i mi bismo to na silu, onako: „Bože, oprosti nam.“ umjesto da za jedan grijeh sto hiljada istigfara činimo.

„Bože, od Tebe tražim da mi oprostiš što sam činio ono što si ti strogo zabranio“, dakle harame. Znači, dvije su vrste grijeha. Maloprije smo naveli neobavljanje vadžiba, a sada prekršene zabrane. Jer, kako bismo istinito govorili, a Imam Sedžad ovdje istinu govori, ako već kažemo: „Tako mi Moći Tvoje, ne nalazim nikog da mi moje grijehe oprosti osim Tebe“ to znači „evo ovaj grijeh nemam nikom odnijeti da mi ga oprosti. Nemamo nikog da mu odnesemo jedan grijeh, a onih 99.999 ćemo eto pred Boga donijeti. Mi bismo nakon ove proučene dove trebali  dobar sat sjesti, povući se u sebe i napraviti listu grijeha, vidjeti gdje se nalazimo i slijedeći ovaj primjer Imama Sedžada tražiti oprost za svaki pojedinačno.

Allahumme salli ala Muhammed ve ali Muhammed!

Ovaj tekst predstavlja prepis usmenog predavanja koji je održan u krugu prijatelja.

Zadnji put promjenjen: Subota, 24 Maj 2014 19:55