Komentar šapćućeg moljenja pokajnika Imama Sedžada 5.

Prof. dr. Sejjid Veziri

Šapćuće moljenje pokajnika

Bože moj, prijestupi su me zaodjenuli

U ogrtač niskosti moje,

Odvajanje od Tebe zavilo me

U odjeću bijede moje!

Strašni zločini moji umrtvili su srce moje,

Pa oživi ga pokajanjem od tebe,

O nado moja i svrho moja

O traženje moje i željo moja!

Tako mi Moći Tvoje,

Ne nalazim nikog osim Tebe da mi grijehe oprosti.

U vezi sa ovim rečeno je zašto ne nalazimo nikog osim Boga za oprost grijeha. I kazali smo da bismo i mi, ukoliko bismo se htjeli iskreno obratiti Uzvišenom da nam oprosti grijehe,  onda trebali svoje grijehe izložiti. Pa se u jednoj dovi kaže: „Bože, evo stojim pred tobom, moje dvije su ruke su prazne od dobrih djela, a pune zločina koje učinih s njima.“ Čovjek koji na ovaj način pristupi traženju oprosta: „Evo to sam ja, ovo su moji grijesi“ spreman je svaki grijeh ponaosob priznati i za svaki više puta tražiti da mu se oprosti. Otkrivanje svojih grijeha pred drugima samo po sebi spada u grijeh i širenje grijeha. Međutim, ista ta stvar – otkrivanje grijeha pred Uzvišenim Gospodarem je nešto što je potrebno to učiniti u trenutku tevbe, pokajanja od grijeha, da bi čovjek mogao da se uspinje.

Mubarek mjesec Ramazan je najbolje vrijeme da čovjek prizna to što postoji u njemu, svome dragom Bogu. I upravo zbog toga Imam Zejnu-l-Abidin, kada ugleda mlađak mjeseca Ramazana izalazi sa jednom listom grijeha pred Uzvišenog Gosposdara. Tim putem se uputimo i mi skupa sa Imamom Sedžadom i u ovom mjesecu priznajmo svoje grijehe.  Između ostalog on kaže: „Bože, tražim da mi oprostiš grijehe za koje sam se bio pokajao, pa sam ih ponovo učinio.“ Prema jednoj podjeli grijesi se dijele na dvije vrste. Jedna vrsta bila bi propušteni strogo naređeni propisi, vadžibi, koje nismo obavili, a druga vrsta jeste činjenje harama. Namazi koje ili nismo obavili ili ih nismo ispravno obavili su propušteni vadžibi  zbog kojih trebamo tražiti oprost od Uzvišenog Allaha. Nekada čovjek možda zbog neznanja propusti post i zbog toga treba tražiti oprost od Allaha. Ukoliko je čovjek možda bio obavezan da učestvuje u džihadu,  a nije učestvovao ili ukoliko je imao uslove da obavi hadž, a nije ga obavio – treba tražiti oprost od Allaha. Koliko samo ljudi su bili obavezni obaviti gusul, međutim to nisu učinitili, pa su tako vršili ibadete, ali ništa od tih ibadeta, pa i za sve to propušteno treba tražiti oprost od Allaha. Kada se čovjek zakune za nešto, pa onda prekrši tu zakletvu potrebno je dati nadoknadu za to (kefara) međutim, on ništa od toga nije učinio, pa je potrebno tražiti oprost i za te grijehe. Nekada nije davao zekat, nekada ima neka druga tuđa prava na svojim plećima i za sve to treba tražiti oprost kod Allaha.

Što se pak tiče grijeha, harama koje čovjek obavlja i zbog kojih treba tražiti oprost kod Allaha između ostalog je uznemiravanje roditelja – zbog toga treba tražiti oprost. Prekidanje rodbinskih veza, ne izlazak u susret rodbini, pogotovo kada imaju potrebu za nama, su oni grijesi za koje čovjek treba stati pred Boga i tražiti oprost. Kleveta kojima smo obijedili nevine, čestite ljude i okaljali njihov obraz među drugima su grijesi za koje trebamo tražiti oprost kod Boga. Ne dao Bog da se jedan atom imetka siročeta pomiješao sa našim imetkom, jer to predstavlja vatru koja će nas sagorjevati. Ako bi kod nas slučajno toga bilo, onda moramo tražiti oprost kod Boga. Laži kojima se čovjek služi a misli da su male, prave prepreku na čovjekovom putu usavršavanja, i čovjek za to mora tražiti oprost. Svako lažno svjedočenje u korist ili na štetu nečiju ili ako smo trebali negdje izaći kao svjedoci a to nismo učinili i zbog toga je neko bio nepravedno zakinut, ukoliko budemo imali takav grijeh na svojim plećima i ako ne budemo tražili oprost nama su na putu usavršavanja postavljene prepreke. Proricanje sudbine na razne načine – sve su to grijesi koji su zabranjeni, koji sputavaju čovjeka na putu usavršanja, to je širk i treba tražiti oprosta. Nemojmo taj širk smatrati malehnim, jer tu su višestruki širkovi ako to radimo s uvjernejem, a daleko je od časti i dostojanstva jednog vjernika da se njima služi.

O ovome bi se imalo dosta toga kazati, međutim trenutno nam nije namjera da razlažemo grijehe pojedinačno, samo spominjemo grijehe za koje trebamo tražiti oprost. Samopakazivanje, pravljenje važnim, kvalitetno obavljanje određenih vadžiba pred drugim ljudima da se pokažemo – sve su to grijesi za koje treba tražiti oprost. Čak iako čovjeka ne bi vidjeli u tim trenucim kada obavlja vadžib, ali u srcu ima želju za tim ili to priča ljudima – to je grijeh. Treba tražiti oprost. U bilo kojoj mjeri malo ili mnogo, ako se čovjek koristi opojnim sredstvima, grijeh je i treba tražiti oprost. Ukoliko je čovjek zakidao unutar onoga čime se bavi, bez obzira čime se bavi – bilo profesor, učitelj, službenik, trgovac, to je grijeh i treba tražiti oprost od Boga. Kršenje ugovora, datih prisega bez obzira s kim, da li to bilo dijete ili odrastao čovjek, da li to bila važna osoba ili ne, da li to bio vjernik ili ne, kršiti ugovor i prisegu je grijeh i treba tražiti oprost.

Sačuvaj nas, Bože, one vatre koju čovjeku pripremi njegov jezik. Ogovaranje, kleveta, ujedanje riječima, prenošenje riječi, vrijeđanje riječima, sve su to grijesi za koje čovjek mora da čini pokajanje. Ukoliko dozivamo nekoga ružnim riječim, bez obzira zbog čega, da li zbog izgleda ili profesije, uglavnom onim riječima koje bi vrijeđale tog čovjeka , to je haram, to je zabranjeno i treba se tražiti oprost za to. Uznemiravati komšiju, bez obzira da li u kući ili na poslu, bilo veliko ili malo uznemiranje, galamom ili bacanje smeća, zahtjeva da se stane pred Boga i prizna: „Bože, radio sam te stvari, oprosti mi“.

Hvaliti se svojim porijeklom, imetkom, svojim školovanjem, svojim titulama – sve je to grijeh za koji čovjek treba tažiti oprost kod Boga. Biti ohol, gord praviti se većim od drugih ne dostoji čovjeku, zato se treba pokajati. Imati, a ne dati, biti škrt bez obzira da li na imetku, na djelu,  na jeziku – znati a ne dati, to je loša osobina zbog koje čovjek treba tražiti oprost. Umišljati „dobar sam bio danas, ibadet mi je bio pravi“ i za to treba tražiti oprost od Boga. Imati takvu narav da nisi spreman prihvatiti istinu, praviti nekakva opravdanja da je ne bi prihvatio, ta osobina je pogubnija nego otrov i zato što brže tražiti oprosta. Nadigravati, mudrovati kako bi nekog prevario su zabranjene stvari i treba tražiti oprost kod Allaha. Pokloniti, pa onda prigovarati ja sam ti to dao – i za to treba tražiti oprost. Ovih grijeha ima mnogo, a mi ćemo samo jos jedan da spomenemo. Siročad više od svih imaju potrebu za utjehom, jer njihovo srce je slomljeno. U slučaju da se prema njima grubo ophodi ili ih se nepravedno otjera, to je grijeh i za to treba traziti oprosta. U suri Duha se kaže: nemoj jetima ožalostiti, a siromaha ne odbij na grub način.

Upravo ovako tražimo od Uzvišenog Gospodara. Bože, ti si rekao, a onoga koji traži nemoj odbiti grubo. Bože, koji čovjek koji traži od Tebe je od nas potrebitiji? Bože, tražitelj koji nema ništa a kojem treba Tvoja milost. Bože, mi znamo Ti nisi takav da kažeš:a onoga koji traži nemoj odbiti, pa da onoga koji od Tebe traži odbiješ. Bože, sam si rekao: 'i tražite iz Božijeg obilja', pa zar ćeš nas odbiti i ne dati nam?

Imam Sedžad kaže: „Bože, nisi Ti takav da pozoveš svoje robove kod Sebe, a onda da im ne daš ono što traže od Tebe.“ Bože, mi smo Tvoji robovi koji tražimo od Tebe u ovom mubarek mjesecu, s nadom i otvorili smo samo dio naših grijeha i molimo Te za oprost. Bože, od Tebe tražimo Tvojim govorom, kur'anskim ajetom u kojem kažeš a onoga koji traži nemoj odbiti, pa Bože, nemoj odbiti nas koji tražimo od Tebe. Bože, ako smo mi odbili onog koji traži, evo stali smo pred Tebe i priznajemo svoj grijeh, a Bože ako Ti odbiješ nas koji od Tebe tražimo, šta ćemo onda kazati? Mi smo sigurni da Ti ne odbijaš onoga koji traži od Tebe, jer da si takav onda nas ne bi ovdje iskupio i ne bi nam dao da našim jezicima poteku ove riječi. Mi nemamo drugog mjesta gdje bismo se obratili. „Jer Tako mi Moći Tvoje, ne nalazim nikog osim Tebe da mi grijehe oprosti.“

Allahumme salli ala Muhammed ve ali Muhammed!

Ovaj tekst predstavlja prepis usmenog predavanja koji je održan u krugu prijatelja.

Zadnji put promjenjen: Subota, 24 Maj 2014 19:55