Potencije ili moći kod vegetativne duše - 12.

Ciklus predavanja o duši

Kada smo definirali dušu rekli smo da je duša prvo savršenstvo za prirodno tijelo koje raspolaže sredstvima. Također, rekli smo da se prirodu razlikuje od duše po tome što priroda svoje učinke ostvaruje bez posredovanja i sredstava za razliku od duše koja svoje učinke i radnje koje su nama vidljivi ozbiljuje putem svojih moći kao posrednika. Rekli smo da mudraci i filozofi govore o tri duše na što smo mnogo puta ukazali: vegetativna, animalna i ljudska duša i da svaka od njih ima svoje potencije. Potencije smo ranije samo spomenuli, a u nastavku ćemo detaljno govoriti o njima.

Tri potencije se spominju za vegetativnu dušu i to potencija ili moć ishrane putem koje se biljka hrani. Snagom ishrane biljka se opskrbljuje onim što joj je potrebno za njen rast. Vegetativna duša snagom ove potencije hranu crpi iz vanjskog svijeta da bi nadoknadila izgubljenu energiju. Isto vrijedi i za Čovjeka i životinju. Ako se neko vrijeme ne hranimo, smanji se naša težina i smanjuje se broj ćelija u organizmu. Da ne bismo izgubili sve ono što treba našem organizmu, odnosno da ne bi gubili te dijelove svoga organizma i ćelije, moramo se hraniti. Recimo jedan vrabac je težak 200 gr. Za mjesec dana ga izvagamo i opet 200 gr. Dakle u tih mjeseca on se hranio i nadoknadio ono što se izgubio u njegovom organizmu kroz različite aktivnosti. Da se nije hranio ne bi 200 gr. u njemu bilo nakon mjesec. Ovaj naš se vrabac hranio tih mjesec dana i putem svoje te potencije ili moći koja obavlja ishranu.

Osim hranjenja i ishrane vegetativna duša ima i sposobnost rasta i razvoja. Apsorbujući hranu ova moć ishrane kod biljke apsorbuje hranu i nadoknađuje gubitke, a višak unesene hrane ili energije preuzima potencija rasta snagom koje se biljka razvija. Taj razvoj ili rast odvija se po određenom skladu. Svi dijelovi jednog biljnog organizma razvijaju se skladno istim tempom, kada gledamo jedno drvo, ne raste samo stablo, a grane i listovi miruju i obratno, već se čitav organizam razvija ravnomjerno. Tu snagu i potenciju koja se u jednom biljnom organizmu brine o tom ravnomjernom rastu ili razvoju filozofi nazivaju potencija rasta. Ova potencija je odgovorna da nadzire i da upravlja razvojem da ne bi došlo do nesklada u kojem bi jedni dijelovi organizma razvijali se u nesrazmjeru s nekim drugim dijelom.

Sljedeća potencija koja je karakteristična za biljke je potencija reprodukcije. Odgovornost, odnosno zadatak ove potencije kod biljaka je da odvoji određeni dio jednog biljnog organizma i da time omogući nastanak njemu sličnog organizma.

Tri spomenute potencije: ishrana, rast i reprodukcija nisu specifični samo za biljke nego ih imaju i životinje. Ove tri potencije zadržavaju svoj vegetativni karakter i kod životinje, ali životinja pored ove tri potencije ima još dvije. Jedna od tih potencija je pokretačka potencija. Ova pokretačka potencija utječe na to da životinja bude motivirana za kretanje. Ona je ciljni uzrok kretanja životinje. Kada god životinja vidi lik onog što je predmet želje ili onoga što je za nju omraženo, tada se aktivira kod životinje pokretačka potencija. Dakle, kada god životinja zamisli hranu, aktivira se ta pokretačka  potencija. Kada ovca vidi vuka to u noj pokreće nagon na kretanje, odnosno bježanje od vuka. Kao što je i pokreće i motivira da krene kada zamisli hranu da bi utolila glad. U jednom slučaju motivira je na kretnju zbog toga što je vidjela vuka, i u drugom slučaju što je osjetila miris neke trave.

Tako se ova pokretačka potencija dijeli na požudu, kada govorimo o nagonu prema onom što je poželjno, i odbojnost, kada govorimo o onom što je nepoželjno. Ta potpotencija požude je ona koja motivira životinju da stigne do svog željenog cilja, do onog prema čemu ima pozitivan nago, dok potpotencija odbojnosti i odvraćanja motivira životinju na kretnju koja će rezultirati izbjegavanje opasnosti ili izbjegavanje onog nepoželjnog ili omraženog. Pokretačka potencija, odnosno njene dvije podvrste, također, postoje i kod čovjeka kao i kod životinje. Jasno je zašto te dvije životinjske nagona postoje u čovjeku.

Potencija nagona se dijeli: potencija požude i odbojnosti.

Svaka životinja želi zadovoljiti svoje nagone. Potencija požude je motivira i potiče na to da udovoljava svojim strastima i željama. Životinja hoće samo sebi. Mrzi sve što nju samu dovodi u opasnost. A ova potencija nagona želje potiče ili aktivira potencije kretanja. Potencija nagona znači percipiranje o željenom i onog odbojnog. A kada pojmim ono što je poželjno onda treba nekako do toga i doći. Samo poimanje ne može dovesti do cilja, već je potrebna jedna druga moć, snagom koje će se kretati da bi se došlo do poželjnog. To je razlog zašto kod životinja imamo i potenciju kretanja da bi snagom te potencije došli do željenog. Kretanjem se približavamo i dosežemo ono što je poželjno i predmet je naše požude, a izbjegavamo sve ono što je opasno za nas i prema čemu imamo negativna osjećaj. Svaka životinja snagom potencije kretanja nastoji stići do željenog i nastoji izbjeći neželjeno. Ona potencija nagona i motivacije ustvari je potencija kojom životinja percipira, za razliku od ove druge.

Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %770 %2014 %17:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT