Uvodne napomene rasprave o nematerijalnosti duše - 4.

Ciklus predavanja o duši

Sljedeće pitanje tiče se materijalnosti i nematerijalnosti duše. Prije svega da vidimo kakvu imamo percepciju pojma nematerijalnog. Nematerijalno je ono što nije materijalno. Otuda moramo prvo spoznati šta je materijalno da bi znali šta je čisto od materije tj. nematerijalno.

Dakle, ako prepoznamo ili definiramo odrednice materijalnog time ćemo spoznati odrednice nematerijalnog. Materijalno je ono što sadrži materiju, dakle tijelesno je, ima težinu, djeljivo je, vremenito je, ono što zauzima prostor, ima pravac ili smjer, sve ono što zauzima mjesto ili prostor za njega važe odrednice gore, dolje, lijevo, desno i sl. Materijalno je sve ono na što možemo ukazati osjetilima, ne umom. Dakle, ono što ima čulni koncept, a ne ono što trebamo razdvajati od umskog koncepta. U našem umu mi možemo predočiti sebi pojam nematerijalnih stvari, recimo pojam Boga. Ono što je materijalno podložno je propadanju i nestajanju.

Nakon ovoga lakše nam je odgovoriti na pitanje šta je nematerijalno. Nematerijalno je ono što nema ove osobine koje smo nabrojali  ili nema neke od tih osobina. Uopće, kada govorimo o pitanju o nematerijalnosti možda najznačajnija tema u toj oblasti je pitanje ljudske duše.

Trebamo imati na umu da je ovdje prije svega pažnja usmjerena na ljudsku dušu. U stvari, ove filozofske rasprave o duši primarno se tiču ljudske duše, ali se u širem kontekstu tiče i vegetativne i animalne duše.

Nematerijalnost ljudske duše ima brojne nematerijalne tragove i učinke koja na njih ukazuje. Ako bismo uspjeli uspostaviti racionalnu argumentaciju nematerijalnosti duše, postigli bismo time sljedeće rezultate: Kao prvo, duša je ono izvorno (autentično), a ne tijelo. Duša čini zbilju čovjeka, ne tijelo. Duša je neovisna u smislu da ako se odvoji od tijela ta odvojenost neće utjecati na njenu zbilju. Dokaz nematerijalnosti ljudske duše pomaže objašnjenju njenog opstanka nakon fizičke smrti. Dokazivanjem nematerijalnosti duše i konsekventno tome njezinog opstojanja nakon fizičke smrti, lakše je prihvatiti i razumjeti ono o čemu govori religijska tradicija o životu nakon ovog materijalnog ovosvjetskog života u budućim svjetovima, u Berzahu i konačnom u onom životu nakon Sudnjeg dana. Nadalje, dokažemo li nematerijalnost ljudske duše, onda je mnogo lakše objasniti ono o čemu govori Kur'an kao o budućem životu, životu nakon smrti i tada će nam postati jasno zašto se u religijskoj tradiciji kaže da je tijelo prepreka duši i da će joj tek nakon njenog napuštanja biti objelodanjene zbilje stvari.

Postavlja pitanje da li je duša apsolutno nematerijalna? Da li je i vegetativna i životinjska duša nematerijalna? Na ovo pitanje data su četiri odgovora.

Po prvom odgovoru bez razlike da li se radi o vegetativnoj, animalnoj ili ljudskoj, duša je materijalna. To je stav materijalista. Ono što postoji je samo materija.

Na suprotnoj strani su oni koji tvrde da je duša u apsolutnom smislu (uključujući i animalnu i vegetativnu) nematerijalna. Dvojbeno je pitanje nematerijalnosti vegetativne duše. Uglavnom, filozofi ne prihvataju nematerijalnosti vegetativne duše.

Ranije smo spomenuli da prema Mulla Sadrovoj teoriji o duši može se kazati ili u njegovom učenju možemo naći naznake teze o nematerijalnosti čak i vegetativne duše. On ponekad o njoj govori kao o nematerijalnoj, a ponekad koristi izraze “čini se da je nematerijalna” ili “nalazi se na granici nematerijalnog”, jer obavlja funkcije upravljanja biljnim organizmom putem svojih potencija. Onaj činitelj koji vrši svoje funkcije bez potencija, bez posredovanja moći, je materijalan. Onaj činitelj koji vrši svoje funkcije putem potencija on se malo uzdigao iznad pukog fizisa. Možda je vegetativna duša dosegnula tu granicu nematerijalnog, ali nije zakoračila u taj prostor. Ili je njena nematerijalnost izuzetno slabog kvaliteta. Mi ovdje nećemo insistirati na toj tezi o nematerijalnosti vegetativne duše i nećemo se truditi tu tezu dokazati. Naprotiv, uzet ćemo za pretpostavku da je materijalna.

Do sada smo ukazali na dva stava o materijalnosti i nematerijalnosti duše općenito. Treći je da je samo ljudska duša nematerijalna. Prema ovom stavu i životinjska duša je materijalna. Ovo je uglavnom stav filozofa peripatetičke prominijencije. Prema ovom mišljenju samo je ljudska duša nematerijalna, a životinjska i biljna duša su materijalni.

Četvrti stav po ovom pitanju pravi razliku između vegetativne duše i druge dvije. Prema tom stavu vegetativna duša je materijalna, a druge dvije, životinjska i ljudska duša, su nematerijalne. Filozofi transcedentne teozofije zastupaju tezu po kojoj je samo vegetativna duša materijalna. Mada kod samog Mulla Sadra Širazija, u njegovim djelima, nalazimo uporište o nematerijalnosti vegetativne duše. U njegovim djelima nalazimo uporište i za jednu i za drugu tezu, ali značajan dio njegovih komentatora i sljedbenika njegovog filozofskog mišljenja tvrde da je vegetativna duša materijalna, s tim da među njima ima i onih koji dušu općenito smatraju nematerijalnom. Ova druga teza je manje raširena među sljedbenicima Mulla Sadrove filozofije, dok prva po kojoj je vegetativna duša materijalna ima više zagovarača.

Shodno tome mi ćemo na ovim predavanjima govoriti imajući u obzir preovlađujuće mišljenje po kojem je vegetativna duša materijalna.

Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %772 %2014 %17:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT