Uvod u logiku - Kontradikcija i konverzija 9.

Uvod u logiku

Kod pravila o sudovima najvažnije i najpotrebnije je pravilo kontradikcije. Rečeno je da dva kontradiktorna suda su jednaka po subjektu i prediktu, dok se razlikuju u univerzalnosti i partikularnosti, kao i u afirmativnosti i negativnosti. Odnos ova dva suda je kontradikcija i ovakva dva suda nazivamo kontradiktorni sudovi.

Rekli smo i da istinitost jednog suda u ovom slučaju zahtijeva neistinitost drugog, kao što i neistinitost jednog zahtijeva istinitost drugog. Drugim riječima, združivanje dvije kontradikcije i isključenje obje kontradikcije je nemoguće.

Po ovim objašnjenjima, univerzalni afirmativni i partikulatni negativni sud su kontradiktorni sudovi.

U kontradikciji, osim jednakosti dva suda u subjektu i prediktu, moramo imati i još nekoliko jednakosti, kao što su:

Jednakost u vremenu, mjestu, uslovu,  relaciji, u cjelini i dijelu, u potenciji i aktuelnosti. Ove jednakosti uključujući  subjekat i predikat ima ukupno osam.

Zato ako kažemo, čovjek se smije, i konj se ne smije, nismo napravili kontradikciju, zato što subjekat nije zajednički u sudovima. Ako kažemo, čovjek se smije, i čovjek ne ide četveronoške, nije kontradikcija, zato što predikati nisu zajednički. Ako kažemo, kada se dogodi pomračenje Sunca moramo klanjati ajat namaz, i kada se ne dogodi pomračenje Sunca ne moramo klanjati ajat namaz, nema kontradikcije, zato što su uslovi promenjeni u sudovima. Ako kažemo, čovjek se danju ne plaši, i čovjek se noću plaši, nije kontradikcija, zato što su vremena različita. Ako kažemo, težina jedne litre vode na zemlji je jedan kilogram, i na visinama (gdje je gravitacija manja) je naprimjer pola kilograma, nismo rekli kontradikciju, zato što se mjesto razlikuje. Ako kažemo, čovjekovo znanje je promjenjivo, i Božije znanje se ne mijenja, nije kontradikcija, zato što se razlikuje relacija koja je uspostavljena sa znanjem. Ako kažemo, cijela površina Sarajeva je 100 kvadratnih kilometara, i dio površine Sarajeva (na primjer zapad Sarajeva) nije 100 kvadratnih kilometara, nismo rekli kontradiktorne izjave, zato što se razlikuju u pogledu "cijeline" i "dijela". Ako kažemo, svako novorođenče je potencijalno pravnik, i neka novorođenčad nisu aktuelno pravnici, nije kontradikcija, zato što se dva suda razlikuju u pogledu potenciji i aktuelnosti.

Ovih osam jednakosti su važeći i u ostalim odnosima, ne samo u kontradikciji, već i kontrarnosti, supkontrarnosti i subalternaciji.

 

Osnova kontradikcije

Po mišljenju ranijih naučnika, osnova kontradikcije je "majka svih sudova", znači ne samo logičke postavke, već svi sudovi u naukama i oni sudovi koje čovek koristi dnevno, čak i oni najprostiji, su zasnovani na kontradikciji. Ova osnova je podloga svih ljudskih misaoni pregnuća, i ako se odbaci prncip kontradiktornosti sva ljudska misaona pregnuća će biti dokinuta. Ako "združivanje i isključenje dvije kontradikcije" ne bude nemoguće, cijela Aristotelova logika će biti bezvrijedna.

Da kažemo nešto više o ovom zakonu. Da li možemo posumnjati u ovu osnovu? Prije svega moramo znati da ono što se u logici predstavlja kao kontradikcija (kao što govore kontradikcija univerzalnog afirmativnog je partikularni negativni, i kontradikcija univerzalnog negativnog je parikularni afirmativni) [nije prava kontradikcija, nego] je zamjenica i samo oznaka prave kontradikcije, zato što je prava kontradikcija svake stvari, nemanje nje, [tj. "ne ta stvar"]. Znači da su kontradiktorne dvije stvari koje sadrže potpuno isti pojam i samo se razlikuju u da ili ne. Međutim, poznato je da je kontradikcija suda: "Svaki čovjek je životinja", je sud: "Neki ljudi nisu životinje." To znači da je ovaj sud kao kontradikcija.

Tako je kontradikcija suda: "Nijedan čovjek nije kamen", koji je univerzalan negativan sud, kako kažu: "Neki ljudi su kamen", s tim pojašnjenjem da je taj sud kao kontradikcija prvog.

Kada smo pojasnili pojam prave kontradikcije možemo  zaključiti da je nemoguće da u jednom trenutku jedan sud i njegova kontradikcija, zajedno budu istiniti ili neistiniti i to je očigledno. Da li osoba koja vjeruje u sud: "Kontradikcija je moguća", lično veruje da može biti i kontradikcija ovog suda tačna, tj. da bude tačno da neke kontradikcije nisu moguće. On mora vjerovati da kontradikcija i može biti i ne može biti, ili mora vjerovati da osnova kontradikcije bude i istinita i neistinita. Bolje bi bilo da prenesemo izreku ranijih naučnika u vezi s ovim pitanjem da bi lakše shvatili zašto je osnova kontradikcije tj. združivanje i isključenje dvije kontradikcije, majka svih sudova.

Kada razmišljamo o nekom sudu, na primjer o tome da je svijet ograničen, u nama će se javiti sljedeća tri stanja:

1. Sumnjamo da li je svijet ograničen ili ne. Znači da postoje dva moguća suda u našem razmišljanju:

a: Svijet je ograničen

b: Svijet nije ograničen.

Ova dva suda su poput dvije strane jedne vage, i podjednako postoje u našim mislima, tako da nijedan sud nije u prednosti. U ovom slučaju imamo dvije iste misli o ovim sudovima i ovo stanje nazivamo sumnjom.

2. Pretpostavljamo da je jedan od dva suda bliži istini, što znači da je jedna opcija jača, kao da kažemo da je vjerovatno svijet ograničen, ili ne ograničen. U ovom slučaju onaj jači sud nazivamo pretpostavkom.

3. Treće stanje koje možemo dobiti je to da se jedna strana potpuno isključi i ni u kakvim uslovima ne može da bude tačna. Naše misli će vjerovati samo u jednu stranu. Ovo stanje nazivamo sigurnost.

Kada se na početku suočimo sa teoretskim pitanjima (nasuprot očiglednih pitanja), imamo sumnju, međutim čim dobijemo jak dokaz za jednu stranu naše sumnje, prihvatićemo jedan sud uz sigurnost, ili bar pretpostavku.

Naprimjer, ako pitamo jednog učenika početnika, da li će se željezo, taj čvrsti metal, proširiti ako se zagrije ili ne, on tada neće znati odgovor. Odgovor će biti ne znam. Pitanje mu je sumnjivo. Međutim, kasnije pošto sazna prirodne zakone te pojave, prihvatit će da se željezo širi na vrućini. Tako je i sa učenicima matematičkih znanosti. To znači da sigurnost u jedan sud zahtijeva negiranje svih ostalih mogućnosti.

Sigurnost se ne slaže sa mogućnostima u suprotnim sudovima, kao što se i pretpostavka ne slaže sa jednako mogućim sudovima, dok se slaže sa nejednako mogućim suprotnim sudovima.

 Hoćemo reći: da bismo mogli biti sigurni, imati znanje, pa čak i pretpostavku u vezi nekog pitanja, moramo prije toga prihvatiti osnovu nemogućnosti kontradikcije. Ukoliko ne prihvatimo ovu osnovu, naše misli nikada ne možemo izbaviti iz sumnje. U tom slučaju neće biti problema da se željezo širi kod vrućine i u istom vremenu ne širi, zato što združivanje ova dva suda, ako ne prihvatimo osnovu kontradikcije, nije nemoguće. Zato će biti ova dva suda podjednako moguća, i nikada nećemo moći da dobijemo sigurnost, zato što mi stječemo sigurnost samo kada budemo opredjeljeni na jedan sud, i drugi potpuno negiramo.

 

Konverzija

Sljedeće pravilo u sudovima je konverzija. Svaki istiniti sud ima dvije istinite konverzije: jednostavna i kontradiktorna konverzija.

Jednostavna konverzija je kada zamjenimo mjesto subjekta i predikata. Kao kada promjenimo sud: "Čovjek je životinja" u "Životinja je čovjek." Kontradiktorna konverzija je drugačija i radi se na dva načina. Prvi način je da promijenimo oba subjekta i predikta u njihove negacije, pa onda zamijenimo njihova mjesta, kao konverzija suda "Čovjek je životinja" u "Ne-životinja je ne-čovek."

Drugi način kontradiktorne konverzije je da postavimo oprečnost predikta na mjesto subjekta, a subjekat bez promjene na mjesto predikta, ali pod uslovom da se promjeni i kvalitet, tj. promjena u afirmativnosti i negativnosti. Po ovom pravilu kontradiktorna konverzija suda: "Čovjek je životinja" – je "Ne-životinja nije čovjek."

Primjeri navedeni u prethodnom dijelu koje smo naveli za konverziju, jednostavnu i kontradiktornu, nijedan nije određen sud, zato što određeni sudovi kao što je već rečeno moraju sadržavati riječi kao što su: svaki, svi, neki ili dio (što smo nazvali kvantifikatorom suda) na početku suda, kao "Svaki čovjek je životinja" ili "Neke životinje su ljudi." S druge strane, jedini važeći sudovi u jeziku nauke su određeni sudovi. Zato je sada važno da objasnimo uslove jednostavne i kontradiktornerne konverzije s obzirom na određene sudove.

Jednostavna konverzija univerzalnog afirmativnog suda, kao i partikularnog afirmativnog suda je partikularni afirmativni sud.

Kao primjer, jednostavna konverzija suda: "Svaki orah je okrugao" – je "Neke okrugle stvari jesu orasi", kao što je jednostavna konverzija suda: "Neke okrugle stvari jesu orasi" – je sud "Neki orasi su okrugli."

Jednostavna konverzija univerzalnog negativnog suda je univerzalni negativni sud. Na primjer jednostavna konverzija suda: "Nijedan ozbiljan čovjek nije pričljivac" – je sud "Nijedan pričljivac nije ozbiljan čovjek." Partikularni negativni sud nema (stalno istinitu) jednostavnu konverziju.

Kontradiktorna konverzija (kontrapozicija) po prvom načinu je kao jednostavna konverzija po pitanju afiramitivnosti i negativnosti, ali po univerzalnosti i partikularnosti se razlikuje od jednostavne konverzije[1]. Znači da su afirmativne ovdje kao negativne tamo, i negativne tamo poput afirmativnih ovdje. Tamo [u jednostavnoj konverzije] je konverzija univerzalnog i partikularnog afirimativnog suda, partikularan afirmativan sud, dok je ovdje [u kontradiktornoj konverziji]konverzija univerzalnog i partikularnog negativnog suda, partikularan negativan sud. Ovdje [u kontradiktornoj]konverzija univerzalnog afirmativnog suda je univerzalni afirmativni sud. Tamo [u jednostavnoj]smo rekli da partikularan negativan sud nema [stalno istinitu]konverziju, dok ovjde [u kontradiktornoj]partikularan afirmativan sud nema konverziju.

Međutim, po drugom načinu se jednostavna i kontradiktorna konverzija razlikuju i po afirmativnosti i negativnosti, što znači da je kontradiktorna konverzija univerzalnog afirmativnog suda, univerzalni negativni, i konverzija univerzalnog negativnog jeste partikularan afirmativan sud. Konverzija partikularnog negativnog suda je također partikularan afirmativan sud, dok partikularan afirmativan sud nema konverziju. Da ne bi više odužili preći ćemo preko ovog primjera.[2]

 

[1](Drugim rečima, kada jednaka konverzija jednog suda bude afirmativna i kontrarna konverzija će biti afirmativna, i također kada jednaka konverzija bude negativna i kontrarna će biti takva. Ali ako jednaka konverzija suda bude univerzalna, kontrarna konverzija će biti partikularna, i obratno.)

[2]Sve ovo što je rečeno, o podjeli sudova i o njihovim pravilima, kako je u kategoričkim sudovima provodljivo, tako je i u vezi sa uslovljenim sudovima. To što smo mi u svim primjerima naveli kategoričke sudove ne smije da bude uzrok jednostranog pogleda na logička pravila. Pored ovih pravila, uslovljeni sudovi imaju svoje posebne podjele i posebna pravila o kojima govorimo u dijelu o konjuktivnim i disjunkivnim sudovima, a na ovom mjestu nije prilika za  već izlaganje o ovom pitanju.

Zadnji put promjenjen: %PM, %19 %835 %2014 %19:%Maj

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT