O tesbihu poznatom kao hazreti Fatimin kojeg mi danas učimo nakon namaza

Hadis - zdenac mudrosti

tesbih01Tesbih kao poklon hazreti Fatimi

Iako je Hazreti Fatima, s.a., bila kćerka Božijeg Poslanika i najomiljenija žena u čitavom islamskom ummetu, sve kućne poslove je obavljala sama. Zasigurno, ova odgovornost koju je hazreti Fatima imala bila je teža od odgovornosti koji je imao hazreti Ali, jer je on još kao dijete, u prvim godinama svoga života naučio na trud i zalaganje i on je prije nego što je osnovao porodicu mnogo radio i zarađivao. Naravno, njegovim radom su se više okorištavali siromašni i bespomoćni nego on sam. Upravo zbog toga je hazreti Fatimi bilo teže preuzimanje na sebe brige o svim poslovima nego hazreti Aliju, naročito onda kada je na nju pao teret podizanja i odgoja djece.

Jednoga dana je časni Poslanik ušao u Fatiminu, s.a., kuću. Vidio ju je odjevenu u staru odjeću. Jednom rukom je držala dijete u naručju i dojila ga, a drugom rukom je mljela ječam. Posmatrajući je takvu Poslanik je bio pogođen. Kapi suza su se sakupile u njegovim očima i on je rekao:

“Kćeri moja! Nadam se da ćeš naspram gorčine kratkotrajnog i prolaznog ovozemaljskog života zaraditi vječnu onosvjetsku slatkoću.”

Hazreti Zehra je kao osoba koja je sretna u svim ovim mukama i ove teške napore smatra Božijim darom, rekla:

“O Božiji Poslaniče, zahvalna sam Allahu na Njegovim blagodatima.”

Neposredno poslije toga se spustio Džibril sa sljedećim ajetom:

وَلَسَوْفَ يُعْطِيكَ رَبُّكَ فَتَرْضَى

“A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!”[1]

Ova hazreti Fatimina predanost i zadovoljstvo naspram Božije odredbe napajala se iz njene neuobičane duhovnosti. Ono što je nužno proizlazilo iz vjerovanja i spoznaje koju je ova žena imala bila je predanost i zadovoljstvo naspram Božije volje. Takvo shvatanje joj je omogućilo da ostvari tako uzvišen položaj da su se meleki spuštali da joj služe.

Unatoč svemu život hazreti Fatime je bio jako težak. Toliko je mljela ječam da na njenim rukama punih žuljeva nije ostalo ništa osim kosti i kože. Jednoga dana dok je bio jako umoran, hazreti Ali je ušao u kuću. Na licu su mu se vidjeli tragovi zamora. Mješinu sa vodom je sa svog ramena spustio na zemlju. Na leđima mu se ukazale rane nastale nošenjem teškog tereta. Hazreti Ali je bacio pogled na rane na ramenu, a potom na žuljevima prekrivene ruke hazreti Fatime i uronu u razmišljanje. Palo mu je na pamet da bi mogao upitati Poslanika da im da jednu robinju kako bi im pomagala u obavljanju kućnih poslova. Obratio se h. Fatimi riječima:

“O Fatima! Ne bi bilo loše da odeš do svog oca, Poslanika Božijeg i zamoliš ga da ti da jednu sluškinju koja bi ti pomagala u kućnim poslovima i time bi se smanjile tvoje obaveze i poslovi.”

Hazreti Fatima je poslušala svoga muža i otišla do oca, Poslanika Božijeg. Ušla je i nazvala selam. Sjedila je jedno vrijeme, ali zbog silnog stida nije mogla da kaže ocu razlog dolaska. Bez da je išta rekla vratila se kući.

Hazreti Ali je upitao: “Šta si uradila?“

Odgovorila je: “O Aba-l-Hasane, zbog silnog stida nisam mogla reći Poslaniku razlog dolaska.“

Hazreti Ali joj je rekao: “Pođi da zajedno idemo kod Poslanika, ja ću mu saopćiti sve što bude potrebno.“

Hazreti Fatima s.a. je zajedno sa svojim suprugom otišla kod svoga oca, Poslanika Božijeg, s.a.v.a. Božiji Poslanik nakon što ih je lijepo i toplo primio, upita: “Da li ste to imali nekog posla pa ste došli zajedno?“

Emiru-l-mu'minin je ukazao na težak položaj u kojem se nalazi hazreti Fatima i ispričao koliki trud i napor svakodnevno podnosi u kući. Potom je rekao:

“Bilo bi dobro da od ratnih zarobljenika uzmete jednu sluškinju da pomaže vašoj kćerki u kućnim poslovima.”

I hazreti Fatima je potvrdila riječi svoga supruga i požalila se na mnoštvo obaveza i slabašnost njezinoga tijela.

Poslanik na to reče: “O Fatima! Kunem se Onim Bogom Koji me je po Istini poslao upravo sad pred džamijom se nalazi četiri stotine siromašnih osoba koji nemaju ni hranu ni odjeću. Ja sam odlučio da prodam ove robinje i od tih para obezbjedim hranu i odjeću za njih. Plašim se da kada bih ti dao jednu od njih to bi umanjilo tvoj položaj kod Gospodara i onosvjetsku nagradu. U zamjenu za sluškinju podučit ću te djelu koje će ti uvećati duhovni položaj i koji će ti pomoći da ti Allah bude dovoljan u životu. Poslije svakog obaveznog namaza trideset četiri puta reci: Allahu ekber, trideset tri puta Elhamdulillah i trideset tri puta Subhanallah.”

Hazreti Ali i hazreti Fatima su se radosni vratili kući. Hazreti Ali se obratio hazreti Fatimi riječima: “Otišli smo do Poslanika da olakšamo sebi ovosvjetski život, a on nam je podario i onosvjetsku nagradu.”

Ebu Hurejre kaže: “Nakon što je Fatima, s.a., napustila Poslanika njemu je objavljen ovaj ajet:

وَإِمَّا تُعْرِضَنَّ عَنْهُمُ ابْتِغَاء رَحْمَةٍ مِّن رَّبِّكَ تَرْجُوهَا فَقُل لَّهُمْ قَوْلاً مَّيْسُورًا

“A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.”[2]

Nakon spuštanja ajeta, Poslanik je jednu sluškinju po imenu Fidda, a koja je bila u njegovoj kući poslao kod Fatime i odmah otišao do nje. Fatimi, s.a., je rekao sljedeće:

Ova sluškinja koju sam odredio da tebi pomaže u pogledu služenja i rada je jednaka sa tobom. Kućni poslovi se trebaju podijeliti između tebe i nje. Jedan dan ti preuzmi poslove, neka se ona odmara, a drugi dan neka ona preuzme poslove, a ti se odmaraj.

Salman Farsi kaže: “Jednog dana sam ušao u Fatiminu, s.a., kuću. Vidio sam kako njen voljeni sin, Husejn ibn Ali, koji je tada bio dojenče, zbog silne gladi plače u bešici, dok je Fatima, s.a., bila zaokupljena mljevenjem ječma. Ispod Fatimine ruke po mlinu je tekla krv, a njena sluškinja je besposlena sjedila pored nje.

Vidjevši ovu prizor bio sam jako ganut. Rekao sam: “O kćeri Božijeg Poslanika, zašto ne naredite Fiddi da melje ječam?”

Odgovorila mi je da su kućni poslovi podijeljeni između nje i Fidde. Jednog dana Fidda obavlja kućne poslove, a h. Fatima se odmara dok drugog dana ona vodi brigu o poslovima, a Fidda se odmara. Danas je red na mene i ona treba da se odmara.

Na to sam joj rekao: “O kćeri Božijeg Poslanika, ja sam vaš oslobođeni rob. Dozvolite da ja meljem ječam, a vi smirite dijete.” Fatima, s.a., je prihvatila i otišla je da smiri dijete, a ja sam samljeo nešto ječma i otišao u džamiju.

O Fatimi

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Toliko je iman u Boga prodro u dubinu srca i batin duše Fatime i tamo se proširio da je sebe udaljila od svega zarad ibadeta Allaha.”

Imam Sadik, mir s njime: “Kada bi se Fatima uspinjala na miradžu namaza njena svjetlost bi osvjetljavala stanovnike nebesa kao što zvijezde osvjetljavaju lica stanovnika Zemlje.”

 tesbih02

O tesbihu hazreti Fatime

Imam Bakir, mir s njime: “Allah ničim nije robovan u pogledu zahvale (tamhida) većim od tesbiha hazreti Fatime. Da je bila vrjednija stvar od toga Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi ga njoj poklonio.” (Vasâel, sv. 4., str. 1024.)

Imam Sadik, mir s njime: “Fatimin tesbih svakoga dana nakon svakoga namaza meni je draži od hiljadu rekata svakoga dana.” (Furue Kafi, sv. 4., str. 343.)

Imam Sadik, mir s njime: “Ko zanoći sa tesbihom hazreti Fatime (prije spavanja ga prouči) on i ona je od onih koji mnogo Allaha spominju.” (Vasâel, sv. 4., str. 1026.)

Imam Sadik, mir s njime: “Ko prouči tesbih hazreti Fatime nakon propisanog namaza, a prije nego što pruži noge, Allah je propisao Džennet njemu obaveznim.” (Sejid ibn Tavus, Felahu-sâ'il, str. 165.)

Imam Sadik, mir s njime: “Ko prouči tesbih Fatime Zehre, mir s njom, nakon obaveznog namaza, a prije nego što presavije noge (pomjeri sa svoga mjesta), Allah će mu oprostiti grijehe, i neka počne sa Allahu Ekber.” (Šejh Tusi, Tahzibul-ahkam, sv. 2., str. 105.)

Šejh Behaji, r.h., u knjizi Miftahul-felah je rekao da sjedenje nakon završetka namaza treba biti povezano sa sjedenjem u tešehudu, ništa ne govoriti, ne gledati ni u jednu stranu, biti okrenut prema kibli, jer prečisti su rekli da sve ono što kvari namaz kvari i takibate (takibat je zikr i dove koje se uče nakon namaza, op. prev.).”

Kulejni od Imam Sadika, mir s njime, prenosi od Muhamed ibn Džafera da je rekao: “Praksa Imama Sadika je bila da uči tesbih hazreti Fatime, i to bi ga učio povezano sa namazom i nije ga prekidao.”

U predajama se, također, kaže da je nakon bitke na Uhudu hazreti Fatima otišla na mezar hazreti Hamze prvaka šehida i sa njegova mezara sakupila trideset i tri kamenčića, te ih ponijela sa sobom, čuvala ih u posebnoj maramici i koristila ih kod činjenja zikra kojeg mi danas poznajemo kao tesbih hazreti Fatime.

Neke od koristi tesbiha hazreti Fatime

- spas od nesreće i propasti

Ima Sadik, mir s njime: “O Eba Harun! Mi naređujemo našoj djeci da uče Fatimin tesbih kao što vama naređujemo da obavljate namaz. Zato ga se pridržavaj! Zaista je tako da onaj rob ko se ne držao tesbiha strada. (Fure Kafi, Kitabu salat, str. 343.)

- udaljavanje šejtana i zadovoljstvo Božije

Imam Bakir, mir s njime: “Ko prouči tesbih hazreti Fatime nakon toga učini istigfar, bit će mu oprošteno. Tesbih je na jeziki stotinu, a hiljadu na vagi, udaljava šejtana i stječe zadovoljstvo Milostivog.” (Vasâel, sv. 4., str. 1023.)

- ozdravljenje od slaboga sluha (od svih bolova)

Požalio se jedan od ashaba Imamu Sadik na slabost sluha. A on ga ukori zašto ne uči tesbih hazreti Fatime.

- oprost Božiji

Imam Sadik, mir s njime: “Ko prouči tesbih Fatime Zehre, s.a., nakon obaveznog namaza, a prije nego što presavije noge (pomjeri sa svoga mjesta) nakon obaveznog namaza, Allah će mu oprostiti grijehe, i neka počne sa Allahu Ekber. (Šejh Tusi, Tahzibul-ahkâm, sv. 2., str. 105.)

[1] Duha, 5.

[2] Isra', 28.

Zadnji put promjenjen: %PM, %22 %635 %2014 %14:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT