Posljednje riječi i savjeti hazreti Hasana prije smrti

Hadis - zdenac mudrosti

hasan_ibn_ali

Sljedeću predaju Medžlisi prenosi iz knjige Kifâjetul-asar fī en-Nusūs ‘ala el-'imeti el-isnâ ‘ašar autora Ali ibn Muhammed ibn Ali Khazzâr Qommī.

Dženâde je otišao do Imama Hasana u njegovim zadnjim trenucima života. Boja lica Imam Hasana se promjenula u žuto dok mu je tijelo pod uticajem otrova bilo na izmaku snage. Pored Imama je bio postavljen ladžen u koji je on povraćao krv. Imam je izbacivao i komadiće  bubrega zbog otrova kojim ga je otrovala njegova žena Džu‘de po nalogu neprijatelja njegova. Pitao sam: “O gospodaru moj! Zašto sebe ne liječite?”

Imam Hasan reče: “O robe Božiji! Kako da se izliječim od smrti?!”

Rekao sam: “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!”[1]

Potom se okrenuo prema meni i rekao: “Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.a., nam je oporučio da ova stvar pripada dvanestorici Imama od Alijinog i Fatiminog potomstva. Svako će od nas biti ubijen ili otrovan.”

Tada su podigli su ladžen od njega, a on je plakao.

Rekao sam: “O sine Allahova Poslanika! Posavjetuj me!”

Imam Hasan reče: “Pripremi se za putovanje koje ti prethodi. Prikupi poputbinu prije nego što nastupi tvoj čas određenja. I znaj, ti tražiš Ovaj svijet, a smrt traži tebe. Ne opterećuj se brigom dana koji nije nastupio u danu kojem jesi. Znaj, ništa ne sakupljaš od svog imetka što prelazi tvoju dnevnu potrebu za hranom, a da u tome nisi rizničar za nekog drugog.

Znaj, u onome što si na dozvoljen način stekao od svog imetka bit ćeš pitan, za nedozvoljeno ćeš biti kažnjen, a za sumnjivo ćeš biti koren.

Zato zamisli da je Ovaj svijet poput lešine. Uzmi od njega onoliko koliko ti je u nuždi dovoljno. Pa ako ono što si uzeo bude od dozvoljenog, u tome si slijedio put zuhda i ustego si se od njega. A ako ono što si uzeo bude zabranjeno, onda u tome nema odgovornosti i grijeha jer si od lešine uzeo u veličini nužde, ne više. Ako bude od sumnjivih slučajeva koji zaslužuju prijekor, onda si izložen lakšem prijekoru.[2]

Radi za Ovaj svoj svijet kao da ćeš živjeti vječno, a za svoj Ahiret kako da ćeš umrijeti sutra!

Ako želio čast bez pomoći porodice i strahopoštovanje bez moći i vlasti, onda prođi se niskosti griješenja Allahu, a uđi u područje pokornosti Allahu, dž.š.

Ako te potreba privuče da sjedaš sa ljudima, onda sjedaj s onima čije će te prijateljevanje uljepšati, kada ga uslužiš to te čuva, kada tražio pomoć od njega on te pomogne, ako kažeš on potvrdi tvoj govor, ako htio nekog da ovladaš on ojača tvoj napad, ako htio pružiti svoju ruku u dobročinstvu i plemenitosti on ne samo da se neće ispriječiti već će je i pomoći, ako se kod tebe pojavi otvor i okrnjenost on je odmah začepi, ako vidi od tebe dobro pamti ga, ako ga upitaš za nešto on ti to dâ, ako se ustegneš u nužnim situacija da zatrašiš od njega on prvi se sjeti i bez pitanja otklanja tvoju potrebu, ako se na njega sruče neke od velikih nedaća tvoje prijateljstvo sa njim bude toliko da i tebi to ražalosti.[3]

Uzmi za prijatelja s kojim sjedaš onoga od koga ti nikada ne prijeti uznemirenje i opakost, niti će zbog njega tvoji životni putevi da se promjenu, i neće te ostaviti samoga kod dosezanja zbilja, i ako kod podjela nečega među vama dođe red na razmiricu i prepirku on će dati prednost tebi nad sobom.”

Džunejd je u nastavku rekao: “Nakon što je Imam Hasan izrekao ovaj savjet disanje mu se prekinulo, a boja lica mu toliko požutila da sam mislio da su nastupili trenuci izdisaja duše.

U tim trenucima u sobu je ušao Imam Husejn sa Esved ibn Ebil-Esved. Imam Husejn se bacio na Imama Hasana ljubeći njegovu glavu i lice. Potom je sjeo pored njega. Nešto su između sebe tiho šaputali. Odjednom glas Esveda se prolomi: “Mi smo Allahovi i njemu se vraćamo! Duša hazreti Hasana je otišla u svijet vječnosti!”[4]

[1]Kur'anski stavak koji se izgovara u prilikama kada je govor o smrt.

[2]Ovu alegoriju treba shvatiti u kontekstu šerijatskog propisa koji dozvoljava jedenje strvine u slučajevima kada to bude uvjetovano očuvanjem golog život i to u mjeri koja je dovoljna samo za očuvanje osnovnih funkica, a ne prejedanje.

[3]U zbirci hadisa Bihâr ovaj izraz je drugačije zabilježen koji ujedno smatramo i ispravnijim: “Ako se na tebe sruče neke od velikih nedaća, on te tješi i umiruje.”

[4]Medžlisi, Bihâr, izdanje Komapani, svez. 10., str. 132-133, izdanje Hejdari, svez. 44., str. 138-140; ovu predaju Medžlisi prenosi od

Zadnji put promjenjen: %PM, %22 %635 %2014 %14:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT