1. Kur'an: “A Adu – njegova brata Huda. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?’”[1]
2. Imam Bakir: “Kada je odužio svoje poslanstvo i upotpunio životni vijek, objavi Allah, s.v.t., Nuhu: O Nuh, završilo ti se poslanstvo, i život ti je stigao do konca. Zato znanje koje imaš, vjeru, veliko ime, nasljedstvo znanja i učinke znanja poslaničkog predaj svojim direktnim nasljednicima…
Nuh je Samu dao vijest o Hudu, a između Nuha i Huda bilo je poslanika.
Reče Nuh: Allah, s.v.t., poslat će poslanika po imenu Hud, i on će pozivati svoj narod Bogu a oni će ga u laž utjerivati, a Allah će ih uništiti vjetrom. Ko ga od vas zatekne neka vjeruje u njeg i nek ga slijedi, jer Allah će ga spasiti kazne vjetrom.’”[2]
3. Imam Sadik: “Kada je Allah, s.v.t., učinio Huda, a.s., poslanikom, potomci Sama su mu se pokorili. Međutim, drugi su rekli: ‘Ko je jači od nas?’ Zato su uništeni strahovitim vjetrom, a Hud, a.s., ih je obavjestio i zavještavao o Salihu, a.s.”[3]
Govor u vezi sa Hudom i narodom Ad
Ono što je Kur’an spomenuo o njima jeste da je Ad – nekada i prvi Ad kao u En-Nedžmu50, na osnovu čega se ukazuje da ima i drugi Ad – bio narod koji je živio u Ahkafu na Arabijskom polutooku nakon Nuhovog naroda. (E'araf, 69; El-Ahkaf, 21)
Narod Ada je uživao blagodati Božije sve dok se nisu izmjenili te se među njima uobičajilo idolopoklonstvo, i izgradili su na svakom uzvišenju bezciljan toranj…
Zatim im je Allah poslao njihovog brata Huda da bi ih pozivao Istini i da bi ih uputio da obožavaju Allaha, a da se prođu idola i da rade pravedno i milostivo. (Eš-Šu'ara, 130) Hud je upotrebio sve svoje moći u nastojanju da ih opomene, osvjetlivši im put i ukazavši na stazu, prekinuvši na taj način izgovor za njih. Međutim, oni su se nećkali i odbijali da prihvate.
Zato je Allah spustio kaznu na njih, poslavši strahovit vjetar, koji je sve ono do čega je stigao ostavio da leži poput istruhle kosti. (Ez-Zarijat, 42)