1. Kur'an: “Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi.”[1]
2. Kur'an: “I zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige a da neće prije njegove smrti u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.”[2]
3. Isa: “Sluga su mi moje ruke, jahalica su mi moje noge, prostirka mi je zemlja, jastuk kamen, topla odjeća zimi su mi sunčana mjesta (…) Zamrknem a nemam ništa, osvanem a nemam ništa, i nema nikog na zemlji a da je bogatiji od mene.”[3]
4. Poslanik, s.a.v.a.: “Prvi Poslanik, Benu Israila je Musa, a.s., a posljednji je Isa, a.s., a bilo ih je šest stotina.”[4]
5. Poslanik, s.a.v.a.: “Isaova hrana je sve do uzdignuća bilo povrće, i nije sve do svoga uzdignuća jeo ništa što je spravljeno na vatri.”[5]
6. Poslanik, s.a.v.a.: “O Ummi Ejmen! Jesi li znala da moj brati Isa nije ostavljao ni večere za doručak niti doručka za večere. Jeo je lišće s drveća, pio je kišnicu, nosio je odjeću od kostrijeti, noćio bi gdje bi se zadesio, i govorio je: Svaki dan dolazi sa svojom opskrbom.”[6]
7. Poslanik, s.a.v.a.: “Vidio sam Isaa, sina Merjeminog. On je bijele puti i spljoštena trbuha poput sablje.”[7]
8. Imam Ali: “Ako želiš, govorit ću ti o Isau, sinu Merjeminu, a.s. On je koristio kamen za jastuk svoj, oblačio odjeću grubo izrađenu i jeo hranu sirovu. Začin njegov bijaše glad. Svjetiljka njegova u noći bijaše Mjesec. Zaštita njegova zimi bijahu osunčani djelovi jutrom i navečer. Plodovi njegovi i bilje mirisno bijaše samo ono što raste iz zemlje za životinje. Nije imao žene da bi ga iskušavala, niti djeteta da bi ga žalostilo, niti imetka da bi ga privlačio, niti pohlepe da bi ga ponižavala. Dvije noge njegove bijahu jahalica njegova a dvije ruke njegove sluga njegov.”[8]
9. Imam Sadik u vezi Božijih riječi prenesenih od Isaa: I učini me blagoslovljenim gdje god da budem: “To znači veoma korisnim.”[9]
Govor Kur'ana o Isa, a.s.
Isaova, a.s., majka bila je Merjem, kćerka Imranova. Kada je Merjemina majka zatrudnila, odlučila je da kada joj se rodi dijete da ga oslobodi za Božiji put da služi u hramu. Mislila je da nosi muško. Međutim, kada se porodila i donijela na svijet djevojčicu, rastužila se, usljed toga kćerki je nadjenula ime Merjem, tj. sluškinja. Imran, Merjemin babo umro je prije njenog dolaska na svijet. Majka je odnosi u hram da je preda sveštenicima, među njima se nalazio i Zekerija. Sveštenici su se raspravljali o tome ko će preuzeti odgovornost za odgajanje Merjeme. Na kraju odlučili su da izvlačenjem dođu do imena i bijaše izabran Zekerija, te on uze na sebe njen odgoj i izdržavanje. Kada je Merjem postala punoljetna, Zekerija je okačio zavjesu i odvoijo je od ostalih sveštenika. Merjem je iza zavjese obavljala ibadet i niko osim Zekerije nije odlazio kod nje. Kada god bi otišao kod nje zaticao bi pored nje hranu. Pitao je: Merjem, otkud ti ova hrana? Merjem bi odgovarala: Od Boga, On kome god hoće daje koliko hoće (bez računice). Merjem, a.s., je bila iskrena, bezgriješna Allahovim čuvanjem, čista, odabrana, s njom su meleki razgovarali i donijeli joj vijest da je Bog učinio čistom i da je odabrao. Bila je ustrajna u molitvi i Božiji znak svjetovima. (Ali Imran, 35-44; Merjem, 16; Enbija, 91; Tahrim, 12)
Zatim je Allah, s.v.t., poslao Ruha Merjemi koja je bila iza zastora. On joj se prikazao u liku potpunog muškarca. Dao joj je do znanja da je Božiji izaslanik i da je došao da joj Allahovom dozvolom, bez dodira muškarca pokloni dijete i izvjestio je da će njeno dijete ubrzo pokazati divna nadnaravna djela. Rekao joj je da će Allah njeno dijete potrvditi Ruhul-Kudusom, i dat će mu Knjigu i mudrost, i poučit će ga Tevratu i Indžilu, i s jasnim mudžizama ga poslati Djeci Jakubovoj (Benu Israil). Rekao joj je kakav će biti i šta će se dogoditi, zatim joj je Ruh udahnuo i ona je postala noseća poput ostalih žena. (Ali Imran, 35-44)
U takvom se stanju sklonila u udaljeno mjesto, sve dok je bol porođajna nije dovela do debla jedne hurme, gdje je rekla: Kamo sreće da sam prije ovoga umrla i u potpunosti zaboravljena. Tada je dozva melek ispod nje: Ne budi tužna, tvoj Gospodar je učinio da ispod tvojih nogu poteče izvor. Zatresi stablo, otpašće svježe hurme za tebe. Pojedi hurme i napij se vode, i budi sretna. Ako vidiš koga od ljudi reci da postiš u ime Milostivoga i da ne pričaš ni sa kim. Merjem je uzela dijete u zagrljaj i odnijela ga svome narodu (Merjem, 20-27). Njena trudnoća s Isa, a.s., stanja u toku trudnoće, način govora i ostale popratne okolnosti bile su iste kao i kod drugih ljudi.
Kada je narod ugledao Merjemu kako nosi dijete, počeše vrijeđati i psovati, govorili su joj ono što bi govorili ženi koja je neudata ali je donijela dijete na svijet. Rekli su: Merjem! Stvarno si učinila ružno djelo. Sestro Harunova, otac ti nije bio pokvaren čovjek, majka ti nije bila pokvarena žena. Merjem im pokaza na Isaa. Dočim, oni povikaše: Kako da pričamo sa djetetom u bešici?! Dijete progovori i reče: Ja sam Božiji rob, data mi je Knjiga i ja sam poslanik, gdje god da se nalazim ja sam blagoslovljen, i naloženo mi je da uvijek obavljam namaz, udjeljujem zekjat i da činim majki dobročinstvo. I nisam učinjen nasilnikom i neposlušnim. Neka je blagoslov Božiji nadamnom kada sam rođen i kada umrem i kada budem proživljen. (Merjem, 27-33)
Nakon nekog vremena, Isa bijaše poslan Benu Israilu kao poslanik. Počeo ih je pozivati u jednobožačku vjeru, govoreći: Ja sam vam od Gospodara svjetova donio nadnaravna djela. Napravit ću vam od gline nešto što sliči ptici, puhnut ću u to i ono će Božijom dozvolom postati ptica. Božijom ću dozvolom liječiti od rođenja slijepe i gubavce, mrtve ću oživljavati, i obavještavat ću vas o onome šta jedete i šta skupljate kod kuća svojih. Ako budete vjernici sigurno je da ćete u ovim mudžizama vidjeti pouku. Allah je moj Gospodar i On je vaš Gospodar. Zato, Njemu se klanjajte i Njega obožavajte (…) Stalno ih je pozivao u monoteizam i novi šerijat, dočim izgubio je nadu da će mu se odazvati jer ono što je vidio bilo je oholjenje, oglušivanje na poziv, inad od strane jevrejskih sveštenika. Zato je uspio skupiti samo malu skupinu koja mu se odazvala pozivu, bili su to havarijunu (apostoli), koje je uzeo za svoje pomoćnike na putu pozivanja k Bogu.
Na kraju, jevreji su skovali zavjeru protiv njega s namjerom da ga likvidiraju. Međutim, Allah ga je uzeo i uzdigao ga Sebi, a jevrejima se on pričinio. Neki su mislili da su ga ubili, neki su mislili da su ga razapeli, a nije se od toga ništa dogodilo, već pričinilo im se. (Tefsir El-Mizan, 3/279)