1. Kur'an: “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!’”[1]
2. Kur'an: “Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: “O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, pa ja se uzdam u Allaha. (Junus, 71)
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Prvi poslani vjerovjesnik je Nuh.”[2]
4. Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, s.v.t., je Nuha u četrdesetoj godini učinio poslanikom, potom je on devetstopedeset godina pozivao svoj narod, a nakon potopa je živio još šezdeset godina dok se nije povećao broj ljudi.”[3]
5. Imam Bakir u vezi ajeta A s njim je vjerovao mali broj ljudi: “Bilo ih je osmoro.”[4]
6. Imam Bakir: “Kada bi Nuh sadio košticu datulje, okupljao bi se narod oko njega i smijali bi se i ismijavali ga govoreći: ‘Postao je sadilac!’ Sve dok stablo ne bi postalo obimno i visoko, on bi ga prerezao i obradio a oni bi govorili: ‘Postao je stolar!’ Zatim je oblice sastavljao i pravio brod, oni bi mu odlazili i smijali bi mu se i ismijavali ga govoreći: ‘Postao je mornar u pustinji!’ Sve dok nije završio lađu.”[5]
7. Imam Sadik: “Između Adem, a.s., i Nuh, a.s., je bilo deset očeva i svi su bili poslanici.”[6]
Kur'ansko kazivanje o Nuhu, a.s.
Postajanje poslanikom i slanje
8. Nakon Adem, a.s., ljudi su kao jedan narod živjeli prostim životom utemljenom na iskonskoj prirodi čovječnosti, sve dok se među njima nije pojavio duh oholosti, što je prolaskom vremena eskaliralo te su jedni zavladali drugima.
… Za vrijeme Nuha smutnja se proširila Zemljom, ljudi su se odmetnuli od vjere u jednoga Boga, i od prakticiranja društvene pravednosti. Prigrlili su obožavanje kipova, od kojih je Allah, s.v.t., (u suri Nuh) spomenuo Vedda, Sua’a, Jegusa, Je’uka i Nesra.
Kategorije stanovnika su se međusobno udaljile, tako da su oni koji su gledajući sa aspekta imetka i potomstva bili moćni gazili prava slabijih, moćnici su učinili slabim one ispod sebe i upravljali njima kako su željeli. (sure: E’araf, Hud, Nuh)
Allah, s.v.t., je izabrao Nuha za poslanika, i poslao ga ljudima s Knjigom i Zakonom, pozivajući ih lijepim vijestima i zastrašivanjem u monoteističko prihvatanje Allaha, s.v.t., odbacivanje kipova, i na međusobnu jednakost. (El-Bekare, 213)
Nuhovo zalaganje u pozivu
Nuh je pozivao ljudi da vjeruju u Allaha i Njegove znakove, u tome je bio upregao sve svoje snage. Činio je to i danju i noću i tajno i javno, pozivajući ih. Međutim, oni su mu jedino odgovarali inadom i oholjenjem.
Trajanje njegovog poziva
Nuh je devetstotinapedeset godina pozivao svoj narod Allahu, s.v.t. Nisu mu drugačije odgovarali osim ismijavanjem i optuživanjem da je luđak i da želi steći prednost nad njima. To je bilo tako sve dok nije zatražio pomoć od svoga Gospodara. (Sura ‘Ankebut)
Izgradnja lađe
Zapovjedio mu je Allah, s.v.t, da uz Njegovu pomoć i podršku gradi lađu. On je započeo…
Spuštanje kazne i dolazak oluje
…Sve dok nije završio lađu, tada je došla zapovijed Božija i rasplamsala se peć (Kufe). Bog je objavio Nuhu da od svake životinjske vrste ukrca na brod po jedan par, kao i svoju porodicu – osim onih za koje je naredba Božija glasila da će se utopiti, tj. njegova žena koja je bila izdajica i sin koji nije htio da se ukrca na lađu – i one koji su vjerovali. (Hud i Mu’minun)
Kada ih je Nuh ukrcao, i kada su se svi našli na lađi, Allah je otvorio nebeske kapije, voda je pohrlila, provrli su i zemaljski izvori, i voda je stizala do mjere do koje je bilo određeno. (El-Kamer) Voda je nadošla, a lađa je zaplovila među talasim koji su bili poput brda. (Hud)
Ispunjenje odredbe Božije i silazak Nuha i saputnika na zemlju
Pošto je poplava obuhvatila sve, i nevjernici se utopiše (kako se može razumjeti iz sure Es-Safat u 77. ajetu) naredio je Allah, s.v.t., zemlji da proguta vodu, a nebu da prekine s kišom. Voda je splahnula, i lađa je pristala na brdo Džudijj. (Tefsir El-Mizan, 10/270)