Mjera mudrosti - Vilajet, upravljanje

Mjera mudrosti 2.

Oni koji raspolažu sa vlašću (Ulul-amr)

1. Kur'an: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i dostojnima naredbe među vama (ulul-amr). A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to je bolje i rješenje ljepše.”[1]

2. Džabir Ibn Abdullah Ensari: “Kada je Allah, s.v.t., objavio Poslaniku ajet: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i dostojnima naredbe među vama (ulul-amr), rekao sam: “O Poslaniče, znamo za Allaha i Poslanika, a ko su dostojni naredbe, kojima je pokoravanje Allah stavio tik uz pokoravanje Bogu i tebi?” Poslanik, je rekao: “To su moji nasljednici o Džabire, i predvodnici muslimana nakon mene, prvi od njih je Ali Ibn Ebi Talib, zatim Hasan, pa Husejn...”[2]

Šta je razlgod dolaska na vlast loših vladara

3. Kur’an: “Za njega su meleki, koji uzastopno nad njim ispred i iza njeg bdiju, po Allahovu naređenju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jednom narodu nesreću, za njeg nema povratka; i njima osim Njega nema zaštitinika.”[3]

4. Poslanik, s.a.v.a.: “Kakvi ste takva će vlast nad vama biti.”[4]

5. Poslanik, s.a.v.a.: “Rekao je Allah, s.v.t.: ‘Kada Mi zgriješi od Mojih stvorenje neko ko Me poznaje, dat ću vlast nad njim nekom od Mojih stvorenja koji Me ne poznaje.’”[5]

6. Imam Ali kritikujući svoje prijatelje: “Tako mi Onog u Čijoj ruci je život moj, ti će vas ljudi nadjačati ne zato što imaju pravo veće od vas nego zato što žure zaštiti krivdu predvodnika njihovog, a vi kasnite u zaštiti prava moga.”[6]

Pravedni vladari

7. Imam Sadik: “Ko dobije vlast u poslovima ljudi i bude pravedan i otvori vrata kuće svoje ljudima i ne bude nanosio zlo i bude gledao u narodne potrebe, na Bogu je da ga na Sudnjem danu zaštiti od straha i uvede u Džennet.”[7]

Nepravedni vladari

8. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko bude vladao u nečemu nad muslimanima pa bude nepošten, on je u Vatri.”[8]

9. Imam Ali: “Halapljiva, nemilosrdna zvijer bolja je od nepravednog i nepoštenog vladara.”[9]

10. Imam Ali: “Najgori vladari su oni od kojih strijepe nedužni ljudi.”[10]

11. Imam Ali: “Čija vladavina je tiranska propast će mu država.”[11]

Obaveza vladara prema sebi

12. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Čestiti su, dakako, poznati po dobrom glasu svome, koji je Allah pusti da o njima kruži preko jezika robova Njegovih. Neka ti zato bude zaliha najdraža, zaliha dobrih djela. Zavladaj svojim strastima i budi škrt prema duši svojoj u onome što ti nije dozvoljeno, jer zaista škrtost prema duši je natjeravanje njeno na put pravičnog postupka u onome što voli ili ne voli.”[12]

13. Imam Ali: “Također – pravičnost prema Allahu i pravičnost prema ljudima uzmi iz pravičnosti prema sebi, prodici svojoj i onim od podanika tvojih kojima si sklon, jer ukoliko ne postupiš tako, bit ćeš nepravedan.”[13]

14. Imam Ali: “Također – čuvaj se ushićenja sobom i pouzdavanja u ono što te ushićuje. Čuvaj se želje za pohvalom pretjeranom, jer zaista je to prilika najpouzdanija za šejtana da poništi dobra djela dobročinitelja.”[14]

Najvažnije obaveza vladara u njegovom upravljanju

15. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Privikni srce svoje na samilost prema podanicima, raspoloženje i prijaznost prema njima. Ne budi im nipošto poput zvijeri krvoločnih, koje osjećaju dostatnim proždrijeti ih, budući da su oni dvovrsni, ili su ti braća po vjeri ili su poput tebe po stvorenosti. Griješit će nehotice i suočiti se s propustima. Nekada će namjerno i hotimice praviti greške. Zato isto kao što bi ti volio da ti Allah oprost Svoj udijeli, dodijeli im zato oprost svoj i pomilovanje, jer ti si nad njima, a onaj koji ti naređuje je nad tobom, a Allah je iznad onog ko te postavlja za upravitelja.”[15]

16. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Neka ti najdraže bude ono što je najuravnoteženije u pravu, najopćenitije u pravičnosti i najobuhvatnije s obzirom na zadovoljstvo podanika, jer nezadovoljstvo svijeta obična odnosi zadovoljstvo odličnika, a nezadovljstvo odličnika može biti zanemareno ako postoji zadovoljstvo svijeta običnog. Nijedan od podanika zapovjedniku nije teži od odličnika u ugodnostima životnim, nekorisniji u nevolji, puniji mržnje spram postupanja pravičnog, odvratniji u traženju naklonosti, manje zahvalan u vrijeme davanja, manje razumljivog za razloge u vrijeme odbijanja i slabiji u trpljenju u vrijeme neugodnosti životnih. Obični ljudi Zajednice stup su vjere, snaga muslimana i odbrana od neprijatelja. Neka zato naklonost i težnja tvoja budu prema njima.”[16]

17. Imam Sadik: “Tri su stvari neophodne za vladare i prema običnim ljudima i prema odličnicima: Nagrađivanje dobročinitelja na lijep način da bi se povećala želja za dobročinstvom, pokrivanje grijeha griješnika da bi se pokajao i vratio se iz zla, i nastojanje pridobijanja svih njih dobrotom i pravdom.”[17]

O čemu upravitelj treba voditi pažnju prilikom uzimanja službenika

18. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko uzme u službu čovjeka iz neke skupine u kojoj postoji čovjek kojim je Allah zadovoljniji, pa izdao je Allaha.”[18]

19. Poslanik, s.a.v.a.: “Mi, tako mi Allaha, ne postavljamo na mjesto upravitelja nikoga ko to traži ili žudi za tim.”[19]

20. Poslanik, s.a.v.a., je rekao Abdurahman Ibn Sumeretu: “O Abdurahman Ibn Sumere, ne traži vlast, jer ukoliko ti bude data na osnovu tvog zahtjeva, u njenom vođenju ćeš biti prepušten sebi, ukoliko ti bude data bez tvoga traženja, bit ćeš pomognut u njenom vođenju.”[20]

21. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Razmišljaj o poslovima službenika svojih. Postavljaj ih nakon probe, i ne postavljaj ih po pristrasnosti ili naklonosti, jer to dvoje izvor je različitih vrsta nepravde i izdaje. Odaberi između njih iskusne i stidljive koji potiču iz kuća čestitih i imaju prošlost dugu u islamu.”[21]

22. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Nadziri njihove poslove, i imaj ljude koji izvješćuju o njima, a biti će iskreni i vjerni, jer tajno nadgledanje tvoje poslova njihovih podsticat će ih da izvršavaju povjereno i da budu susretljivi podanicima. Budi oprezan naspram pomagača! Ako i jedan od njih pruži ruku prema pronevjeri, a izvještaji izvjestitelja tvojih koji ti dolaze to potvrde, onda se zadovolji time kao dokazom. Tada na njeg moraš primjeniti kaznu tjelesnu, kazniti ga za ono što je počinio, otpremiti ga na mjesto poniženja, žigosati ga pronevjerom i staviti mu ogrlicu srama za prijestup njegov.”[22]

Nema skrivanja za upravitelja

23. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “I nikako se ne povlači dugo vremena od podanika svojih, jer je povlačenje nositelja vlasti od podanika vid nestrpljivosti i uzrokuje neobavještenost o stvarima. Povlačenje od njih onemogućuje ih u saznavanju onoga što ne znaju. Zato počinju smatrati veliko malim a malo velikim, lijepo ružnim a ružno lijepim, pa se izmiješaju istina i laž.”[23]

24. Imam Sadik: “Ko postane upravitelj poslovima ljudi, te bude pravedan, pristupačan, transparentan, i bude vodio brigu o problemima ljudi, na Bogu je da ga na Sudnjem danu učini sigurnim od straha i da ga uvede u Džennet.”[24]

Obaveznost vođenja brige o nemoćnima

25. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “I odredi vrijeme za one koji imaju pritužbe, u kojem ćeš biti slobodan za njih, i sjedi s njima u skupu javnom i osjećaj se poniznim pri tome radi Allaha koji te stvorio. Moraš od njih udaljiti vojnike svoje i pomoćnike svoje, kao što su stražari i redarstvo, tako da ti svaki koji ti želi govoriti može kazivati bez straha, jer slušao sam Poslanika, s.a.v.a., kako je govorio više puta: ‘Nikada neće postići čistotu zajednica u kojoj pravo slabog ne bude bez strah uzeto od jakog.’ Zatim, podnosi nespretnost njihovu i nesposobnost da se izraze. I odbaci od sebe uskoću i oholost.”[25]

26. Imam Ali: Iz pisma Aštaru kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Boj se Boga, boj se Boga kada je u pitanju sloj najniži kojeg sačinjavaju bijednici, potrebiti, siromašni i nesposobni, jer su u sloju tome i prosjaci i oni koji ne prose. Zato zarad Allaha oduži pravo koje je On odredio njima a tebe učinio obaveznim da ga čuvaš. Odredi i za njih dio iz zaliha javnih (...) Brini o stanju onih od njih koji ti se ne primiču zato što su neugledne vanjštine ili od onih koje ljudi drže niskim. Imenuj radi njih neke ljude pouzdane koji su bojažljivi i ponizni. Neka te izvještavaju o stanjima njihovim. A onda postupaj prema njima s osjećanjem odgovornosti Allahu na Dan kada ćeš Ga susresti, jer od podanika svih ti ljudi najviše zaslužuju postupanje pravedno, dok i za ostale moraš ispunjavati prava njihova, budući da ćeš polagati račun Allahu.”[26]

[1]En-Nisa, 59.

[2]Nurus-Sekalejn,1/499/331.

[3]Er-R'ad, 11.

[4]Kenzul-'Ummal, 14972.

[5]El-Fakih, 4/404/5871.

[6]Staza rječitosti, govor 97.

[7]Biharul-Envar, 75/340/18.

[8]Et-Tergibu vet-Terhib, 3/176/40.

[9]Gurerul-Hikem, 5626.

[10]Gurerul-Hikem, 5687.

[11]Gurerul-Hikem, 8365.

[12]Staza rječitosti, pismo 53.

[13]Staza rječitosti, pismo 53.

[14]Staza rječitosti, pismo 53.

[15]Staza rječitosti, pismo 53.

[16]Staza rječitosti, pismo 53.

[17]Tuhaful-‘ukul, 319.

[18]Biharul-Envar, 23/75/24.

[19]Sahihul-Muslim, 3/1456/14.

[20]Sunen Ebu Davud, 2929.

[21]Staza rječitosti, pismo 53.

[22]Staza rječitosti, pismo 53.

[23]Staza rječitosti, pismo 53.

[24]Tenbihul-Havatir,2/165.

[25]Staza rječitosti, pismo 53.

[26]Staza rječitosti, pismo 53.

Zadnji put promjenjen: %AM, %25 %311 %2014 %06:%Jan

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT