Mufazzalov hadis - drugo sjedenje

Mufazzalov hadis

Mufazzal ibn Umar ashab Imam Džafera Sadika (83 – 148. p. H) jednom prilikom prekide razgovor dvojice ljudi koji su negirali postojanje Stvoritelja, ali oni se puno ne uzbudiše već mu rekoše da iznese svoje dokaze ako želi da s njima diskutuje. Mufazzal se uputi imamu Džaferu Sadiku i ispriča mu šta se desilo. Imam mu reče da dođe sljedećeg dana da mu otkrije Allahovu mudrost prepoznatljivu u svemu što je stvorio, počevši od čovjeka, životinja i biljaka i svih prirodnih pojava. Takav opis će otvoriti oči onima koji traže uputu, biti smirenje vjernicima i zbuniti nevjernike i ateiste.

Tjelesni organi

Posmatraj sada razne organe i njihove funkcije. Svaki je savršeno isplaniran i napravljen za funkciju koju treba da vrši. Ruke su namijenjene za rad, noge za pokret, oči za gledanje, usta za hranjenje, stomak za varenje. Jetra crpi hranjivu materiju koju pretvara u krv, žuč, limfu i flegmu. Otpaci se otstranjuju iz tijela preko otvora namijenjenih toj svrsi.

Razmisli sada o muškim i ženskim spolnim organima. Muški je u stanju postati čvrst i narasti da bi ubacio spermu u matericu. Takva funkcija mu je dodijeljena jer se u muškarcu ne može razviti fetus nego za to služi ženina materica. Ona je opet kreirana kao duboka posuda, koja efikasno zadržava muškarčevo sjeme, širi se srazmjerno sa rastom fetusa i štiti ga od pritisaka. Zar sve ovo nije uredio dalekovidni Stvoritelj? Da li je ovo mudro planirano ili se dešava slučajno? Vidiš li kako je svaki organ savršeno stvoren za tačno određenu namjenu?”

Mufazzal reče: “Neki vjeruju da je sve to rezultat spontanog djelovanja prirode i da je svaki organ razvijen onda kada se javila potreba za njim.”

Na ovo mu Imam odgovori: “Pitaj ih onda, da li ta priroda, koja tako planirano djeluje ima znanje i moć, ili je bez znanja i nemoćna. Ako kažu da ih posjeduje, onda šta ih sprječava da vjeruju u mudrog i moćnog Stvoritelja, kao što i mi vjerujemo. Jer kako mogu tvrditi da nema Stvoritelja, a opet priznavati da je sve stvorilo nešto što posjeduje znanje i moć? Zašto kažu

Priroda, a niječu Allaha? Tvrdnji da priroda stvara bez znanja i moći, suprotstavlja se sam razum po kojem bez znanja i moći ništa ne može postati.

Očigledno je da potiču od Tvorca, koji je stvorio lanac uzroka i posljedica. Oni to nazivaju prirodom. Tako na primjer, sjeme treba vodu da bi niklo – ako nema kiše nema ni usjeva; dijete je rođeno kada muškarac oplodi ženu – bez tog čina nema rađanja; voda isparava i stvara se oblak. Njega onda vjetar pokreće do određenog mjesta – bez ovog procesa ne bi bilo kiše. Ateisti uzimaju ove procese za Tvorca, negirajući postojanje njihovog Stvoritelja. Ovo je velika greška. Šta to ima voda i odakle joj sposobnost da daje život mrtvoj zemlji ili biljci? Odakle kaplji sperme energija da se razvije u živo biće i znanje da od jednog dijela treba da nastane glava, drugog ruke i noge, trećeg kosti, a četvrtog srce i jetra?

Posmatraj samo kako se tijelo hrani i mudrost u tome. Kada stigne u stomak hrana se pretvara u kašu. Iz nje se izvlači ekstrakt koji se do jetre prenosi pomoću tankih kapilara koji obmotavaju taj organ. Stomak služi kao pročistač u kojem se odstrane sve tvari koje bi mogle oštetiti jetru. Ona onda preuzima hranjivi ekstrakt i na čudesan način ga pretvara u krv. Nju onda srce pumpa kroz krvne kanale do svih drugih dijelova tijela i njegovih organa. Ovaj proces sliči navodnjavanju pomoću kanala koje ljudi razvode da bi navodnili željene njive i voćnjake, ili pomoću kojih dovode vodu na komad zemlje kojem je ona najpotrebnija.

Svi otpaci i štetne materije prenose se do organa koji imaju funkciju njihovog izbacivanja, tj. mjehura, crijeva, znojnih žlijezda i dr. Tako, žuč se skuplja u žučnom mjehuru, dio materije odlazi u slezinu, a otpadna tečnost skuplja se u mokraćnom mjehuru. Pogledaj kako je sve smišljeno i u tančine isplanirano! Samo kako ovi organi savršeno funkcionišu! Kako su mjehuri i crijeva mudro planirani da sakupljaju štetne materije, sprječavajući ih da kruže tijelom uzrokujući oštećenja drugih organa ili zaraze. Uzvišen je Onaj koji je osmišljeno i svrsishodno sve stvorio.”

 “Molim te reci mi više o čovjeku i njegovom stvaranju”, Mufazzal reče.

“Prva faza u njegovom razvoju počinje kada se embrio – nevidljiv i nedodirljiv – smjesti u matericu. On se razvija polahko sve dok se njegovo tijelo potpuno ne razvije sa svim potrebnim organima, tj. srcem, jetrom, crijevima, kostima, hrskavicama, mišićima, mozgom, krvnim sudovima i drugim.

Poslije toga dolazi na svijet gdje ga vidiš kako ravnomjerno i proporcionalno raste. Pri tome ništa ne gubi i ništa mu se ne dodaje. Tijelo se razvija i povećava zadržavajući isti oblik. Slavljen neka je svemogući Stvoritelj!

Vidiš li prednost koja je data čovjeku nad ostalim životinjama? Hoda uspravno i sjedi stabilno, u stanju je rukama držati stvari, njima manipulisati i smišljeno ih koristiti. Da je stvoren pogrbljen kao druge životinje, njegova efikasnost u djelovanju bi bila znatno umanjena.

Da bi bio osposobljen da reaguje na sve potrebne pobude dato mu je pet čula. Ona su bolja od onih koje životinje imaju po kvalitetu, položaju i efikasnosti, čime mu je još jednom data prednost nad njima. Oči su mu smještene u glavu, na najviši dio, da bi mogao vidjeti najbolje i maksimalno ih koristiti. Da su smještene u dio gdje su noge, ne bi bile osigurane od zadobijanja povreda za vrijeme kretanja ili rada, a da su stavljene u predio trbuha, grudi ili leđa bilo bi ih teško okretati, pa bi čovjek bio spor u gledanju u stranu ili pozada. Smještene su u glavu, jer je to najbolje mjesto u pogledu njihove upotrebe. Oči su tako napravljene da su u stanju razlikovati boje, jer da nije tako one ne bi čovjeku ništa značile. Boje su tu da mu olakšaju razlikovanje između raznih stvari i predmeta, ili da odmara oči posmatrajući neke od njih.

Uši su smještene u glavu da bi čovjek što bolje reagovao na zvuk. Bez njih zvukovi ne bi imali nikakvog značenja. Takav je slučaj i sa ostalim čulima: bez čula okusa hrana bi bila jednolična; bez čula dodira toplota, hladnoća, mehkoća ili tvrdoća bi bile za čovjeka nepostojeće, dok bez sula mirisa svi mirisi bi mu bili nepoznati.

Tako i obrnuto, da nema boja sposobnost očiju da ih vide ne bi bila ni potrebna, a da nema zvuka uši nam ne bi ni trebale. Jesi li sada zapazio uzajamnost između svakog čula i pojave koja ga pobuđuje. Jesi li se ikad upitao zašto nismo u stanju čuti očima, vidjeti ušima i mirisati ičim drugim osim nosem?

Pored ovog želim ti ukazati na postojanje posrednika između čulnog organa i onog što ga stimuliše. Bez takvih posrednika ne bi bilo ni gledanja, ni slušanja niti drugih zapažanja. Tako, ako nema svjetla da se odbije od boju, oko je nije u stanju zamjetiti. Da nema vazduha da prenese zvuk do uha, ne bi bilo ni slušanja.

Može li sada, i poslije ovoga, onaj obdaren pameću negirati Allahovo plansko i namjensko stvaranje ovih organa i funkcija koje vrše? Kako će priroda znati kako da konstruiše oko ili uho, da odredi funkciju koju svaki ovaj organ vrši i propiše posrednika između njega i njegovog stimulanta? Zar ovo nije još jedan dokaz Allahove savršene moći i znanja?

Posmatraj čovjeka koji nema vid. Samo na koliko problema nailazi u svakodnevnom životu! Ne zna kuda korača i na šta staje, u udubinu ili ispupčenje, ne vidi naprijed, nije u stanju razlikovati boje, niti razlikovati između lijepog i ružnog prizora. On neće vidjeti rupu na tlu, niti neprijatelja sa izvučenon sabljom, niti se može baviti pisanjem, poslovanjem ili rukotvorstvom. Da mu mozak ipak ne sugeriše neke načine kako da se kreće i uzima hranu, takav bi bio jednak nepomičnom kamenu.

Slično je stanje i čovjeka koji ne čuje. Nije u stanju upuštati se u razgovor ili diskusiju, niti ima osjećaja za tišinu i buku. Drugima se teško s njime sporazumijevati, a on se ljuti na sebe. Mada je živ, njemu govoriti je kao govoriti mrtvom čovjeku, i mada je prisutan, u pogledu vijesti jednak je onom odsutnom.

Onaj kome fali pamet gori je od stoke, jer ona razumije neke pojave koje su njemu nerazumljive. Ko ne bi primijetio savršenstvo čovjekovog tijela i ravnotežu njegovih organa i osjetila. Ako mu se i malo poremeti bilo koji organ ili osjetilo čitava ravnoteža se remeti i on zbog toga pati. Da li je do tog savršenstva došlo slučajno i neplanski? Sigurno nije! To je rezultat znanja i moći uzvišenog Kreatora.”

“Kako da nekima fale neki organi ili su njihove funkcije poremećene, pa zbog toga prolaze kroz sve te muke koje si opisao?”, upita Mufazzal.

“To služi za opomenu i upozorenje, njima i drugima. Onima kojima se to desi biće sve nadoknađeno u drugom životu, naravno ako ostanu zahvalni Allahu, toliko da će muke i nevolje kroz koje su prolazili zbog nedostatka tih organa izgledati beznačajno male. Ako bi im bilo ponuđeno da prođu kroz sve to ponovo, prihvatili bi bez oklijevanja, znajući za vrstu nagrade koja ih očekuje.

“Posmatraj sada mudrost i svrsishodnost u stvaranju nekih organa u parovima, a nekih u jednini. Posmatraj glavu i vidjet ćeš da čovjek ne treba više nego jednu. Druga bi mu bila suvišan teret. Ako bi jedna govorila druga bi bila potpuna besposlena. Koristi obe istovremeno bilo bi potpuno besmisleno.

Ali, ako bi imao samo jednu ruku čovjek bi bio skroz hendikepiran pri vršenju svakog posla. Vidiš li da zidar ili drvorezac ne može raditi svoj posao ako mu jedna ruka postane nesposobna ili nepokretna? Ako bi pokušao raditi sa samo jednom ne bi bio efikasan i vješt kao onda kada je imao obe ruke na raspolaganju.

Posmatraj sada čovjekov govor i organe potrebne za njega. Grlo je kao cijev kroz koju struji vazduh potreban za zvuk. Njega onda jezik, zubi i usne oblikuju u slova i riječi. Jesi li primijetio da osoba koja izgubi zube nije u stanju reći slovo “s”, a ona čije su usne povrijeđene ne može reći “f”, a ona kojoj je jezik otekao nije u stanju reći “r”? Ovakva proizvodnja zvuka liči gajdama. Grlo je kao njihova cijev a pluća odgovaraju mješini u koju se puše vazduh. Usne i zubi odgovaraju prstima na dirkama i otvorima, pomoću kojih se oblikuje zvuk. Kažu da pluća liče gajdama, dok su u stvari gajde instrument napravljen po ugledu na pluća. Organi koje sam ti naveo služe da bi se proizvodili svi zvukovi potrebni za riječi pomoću kojih se čovjek izražava. Pored proizvodnje glasa, grlo služi da se pomoću njega snabdijevaju pluća dragocjenim vazduhom. Njega onda koriste krv i srce.

Jezik je napravljen tako da je u stanju razlikovati između slatkog, gorkog, kiselog, ili slanog okusa hrane. Njime također doživljavamo svježinu vode i ukusnost hrane. Zubi nam služe da sažvačemo hranu da bi je crijeva lakše varila. Oni također sprječavaju da se usne ne usisavaju u usta. Jesi li primijetio kako onaj koji nema zuba ima labave usne? Pri pijenju vode usne nam pomažu da u stomak dođe samo željena količina vode, sprječavaju njeno nekontrolisano proticanje i time otklanjaju opasnost od gušenja ili zagrcavanja. Također, sprječavaju i nastanak unutrašnjih povreda koje bi moglo prouzrokovati njeno brzo i naglo proticanje. Dvije usne, također, imaju ulogu vrata koja služe da se zatvore usta.

Vidiš kako svaki organ ima više korisnih funkcija, baš kao što se i jedan alat može koristiti u više svrha? Tako na primjer, tesarska sjekira, pored sječenja, može služiti za zakivanje ili kopanje.”

Bihârul-anwar, Allame Muhammed Bakir el-Medžlisi, sv. 3., str. 57-151.

Sa engleskog preveo: Abdullah Šabar

Zadnji put promjenjen: %AM, %27 %193 %2013 %03:%Feb

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT