Mufazzalov hadis - osmo sjedenje

Mufazzalov hadis

Mufazzal ibn Umar ashab Imam Džafera Sadika (83 – 148. p. H) jednom prilikom prekide razgovor dvojice ljudi koji su negirali postojanje Stvoritelja, ali oni se puno ne uzbudiše već mu rekoše da iznese svoje dokaze ako želi da s njima diskutuje. Mufazzal se uputi imamu Džaferu Sadiku i ispriča mu šta se desilo. Imam mu reče da dođe sljedećeg dana da mu otkrije Allahovu mudrost prepoznatljivu u svemu što je stvorio, počevši od čovjeka, životinja i biljaka i svih prirodnih pojava. Takav opis će otvoriti oči onima koji traže uputu, biti smirenje vjernicima i zbuniti nevjernike i ateiste.

O tri vrste stvorenja

Razmisli Mufazzale sada o tri vrste stvorenja i načinu kako su stvorena. Pogledaj kako je u stvaranju svake od njih vođeno računa o njihovoj potpunoj dobrobiti i koristi. Prvi koji je stvoren da misli i ima inteligenciju je čovjek. Za njega je planirano da se bavi raznim poslovima i zanatima, kao što su graditeljstvo, trgovina, rukotvorstvo i slične stvari. Zbog toga su mu date ruke sa širokim dlanovima i (dugim) debelim prstima da bude u stanju hvatati stvari, što se pokazuje neophodnim u ovim zanimanjima i djelatnostima.

Drugi su mesožderi, kojima su, zbog toga što im je određeno da se bave lovom, stvorene uske šape na kojima se nalaze kandže potrebne za hvatanje plijena, i koje nisu podesne za rukotvorstvo (kao što su to ljudske ruke).

Treći su biljožderi kojima nije određeno da se bave rukotvorstvom (kao ljudi), niti lovom (kao mesožderi), zbog čega su nekima od njih dati papci koji ih štite od neravnina na zemlji kada tumaraju u potrazi za ispašom, a nekima od njih su data kopita koja su napravljena iz jednog dijela i koja imaju udubljenje kao u čovjekovog stopala koje služi da se noga prilagodi zemlji (i tako održava ravnotežu) da bi se životinje mogle koristiti za jahanje i nošenje tereta.

Razmisli sada o onome sto je uzeto u obzir pri stvaranju mesoždera! Dati su im oštri zubi, jake kandže, vilice i usta široka. Planirano je da se hrane mesom zbog čega im je data građa koja odgovara tome i snabdjeveni su “oružjem” i “instrumentima” korisnim za lov. Primijetit ćeš da ptice grabljivice imaju pored povijenih kljunova i velike kandže koje koriste u lovu. Da su običnim životinjama (kojima se zvijeri hrane) date kandže bilo bi im dato nešto što ne trebaju, jer one niti love niti se hrane mesom. Tako isto, da je zvijerima dato da imaju papke bile bi lišene “oružja” potrebnog za lov i održavanje u životu. Pogledaj kako je svakoj vrsti dato ono što joj priliči i koristi za njen opstanak.

O mladunčadima životinja

Uzmi u obzir mladunčad četveronožaca kako prate svoje majke bez ikakve pomoći. Ne trebaju se nositi niti paziti kao što se to mora sa čovjekovom djecom. To je zato što njihove majke nemaju ono što je dato ženama, a to je nježnost, znanje o podizanju i spretnost u rukama. Zbog toga je mladunčadima ovih životinja data urođena neovisnost i samostalnost. Tako vidiš mnoge ptice, kao što su kokoške i fazani, koje hodaju i kljucaju odmah po izlijeganju. Što se tiče onih vrsta čiji su mladi slabi da se ustanu kada se izlegu ili rode, kao što su ptići goluba ili mlado od magareta, njihovim roditeljima su usađeni instinkti pomoću kojih se oni o njima brinu. Tako roditelji golubovi prvo ovlaže pljuvačkom hranu u svojim ustima nakon što ga smjeste u guše ptica. Oni ih ne prestaju tako hraniti sve dok se ne osamostale. Zbog toga golubovi ne podižu mnogo mladih, kao što to čine kokoši, da bi ih roditelji bili u stanju uspješno odhraniti. Tako je svakome određeno i dato prema njegovim mogućnostima i sposobnostima, u planu i odredbi Mudrog, Plemenitog i Sveznajućeg (Allaha).

O nogama životinja i njihovom kretanju

Uzmi sada u obzir činjenicu da su noge životinja stvorene u parovima. Ovo je tako da bi im hodanje bilo omogucćeno. Da je njihov broj neparan noge im ne bi bile korisne za hodanje, jer onaj koji hoda pokreće jednu nogu, a na drugu se oslanja. Tako ona stvorenja sa dvije noge jednu podižu dok im druga služi kao oslonac. Ona stvorenja sa četiri noge podižu dvije i oslanjaju se na dvije, i to dvije noge sa suprotnih strana. Ako bi istovremeno podizali obje noge sa jedne strane oslanjajući se na noge druge strane, ne bi bili stabilni. Primjer ovoga ti je krevet ili nešto njemu slično, koji ne može biti stabilan samo na dvije noge. Zbog toga te životinje u hodanju pokreću desnu prednju nogu zajedno sa zadnjom lijevom, i onda druge dvije sa suprotnih strana, čime postaju čvrste na tlu i ne posrću u hodu.

O poslušnosti i pokornosti životinja čovjeku

Sada pogledaj magarca kako se ponizno predaje da bude iskorištavan teškim radom i tovarenjem; i konja pažljivog i plemenitog; i kamilu, koju ne bi mogla ukrotiti ni grupa ljudi ako bi postala neposlušna, ali koja je poslušna čak i djetetu. Pogledaj snažnog vola kako se ponizno pokorava svom vlasniku tako da on stavlja jaram na njegov vrat i tjera ga da mu zemlju ore; i plemenitog konja na kojem jašu ratnici sa sabljma i kopljima i na čijim leđima se putuje u ugodnosti; i ovce u stadu o kojem brine samo jedan čobanin, koji, u slučaju da se one raziđu i svaka od njih pođe svojim putem, ne bi nikad bio u stanju da ih drži zajedno na okupu. Pogledaj kako su sve ove životinjske vrste podređene čovjeku pa mi reci zbog čega je to tako? Zar nije jedini razlog tome činjenica da one nemaju pameti niti moći razmišljanja? U slučaju da imaju pamet i da počnu razmišljati o stvarima vezanim za njih same, za očekivati bi bilo da se za čovjeka jave brojne teškoće. Tako bi kamila postala neposlušna svom vodiču, vo svom gazdi i ovce bi napustile svog pastira. Slične primjere možeš pronaći i na drugim mjestima. Da su zvijeri i ptice grabljivice darovane razumom i moći razmišljanja udružile bi se i međusobno pomagale protiv čovjeka. Za očekivati bi bilo da potpuno unište ljudsku vrstu, jer čovjek se ne bi bio u stanju suprotstaviti lavovima, vukovima, tigrovima, leopardima, medvjedima i drugim zvijerima ako bi se one udružile i međusobno pomagale protiv čovjeka. Međutim, vidiš da su one u potpuno drugom stanju. One su ispunjene strahom od čovjeka i štete od njega, boje se ljudskih naselja pa ih izbjegavaju, ne pojavljuju se pred njim i samo po noći izlaze vani da skupljaju hranu. One se, i pored svoje snage i moći, ponašaju pred čovjekom kao strašljiva bića. Tako je on spašen štete koja bi mogla doći od njih. Da nije tako, one bi napadale ljude u njihovim kućama i ne bi ljudima bilo spasa od njih.

Pored svega ovoga, među tim zvijerima Allah je stvorio psa i učinio ga naklonjenim i vjernim čovjeku. On brani i čuva svog vlasnika, stražareći u dvorištu ili ispred kućnih vrata, pazeći na njegovu imovinu u mrklome mraku. Pas se spremno daje u odbranu gospodara, dok njegova ljubav prema čovjeku dostiže takve granice da on žrtvuje vlastiti život za njega, njegovu stoku ili imovinu. Privržen je gazdi toliko da s njim podnosi glad i žeđ, kao i sve moguće teškoće. Znaj da pas nije učinjen ovako vjernim čovjeku osim da bude njegov čuvar i zaštitnik. On ima očnjake, kandže i lavež glasan i zastrašujući da bi time otjerao lopova i odbio ga od mjesta koje štiti i čuva.

O licu kopitara

Mufazzale, uzmi u obzir kakva su lica životinja (kopitara) koje čovjek koristi za jahanje. Vidiš li na njima dva oka okrenuta prema naprijed da bi vidjele šta je ispred njih, da ne bi udarile u zid ili upale u rupu. Pogledaj im usta kako su im smještena u donjem dijelu njuške. Da su im usta učinjena kao u čovjeka ne bi bili u stanju njima uzeti ništa sa zemlje. Čovjek uzima hranu rukama i smješta je sebi u usta, čime je u prednosti u odnosu na ostale životinje. Zbog toga što ove životinje nemaju ruku da njima uzimaju hranu usta su im smještena u donjem dijelu njuške da mogu njima dobavljati hranu koju onda u njima žvaču. Također su pomognute sa usnama koje su napravljene tako da mogu njima uzimati i zahvatati ono što je blizu i ono što je daleko.

O repu životinja

Uzmi u obzir rep ovih životinja i koristi koje one imaju od njega. Prije svega on igra ulogu poklopca na zadnjem dijelu tijela, čime se krije i prekriva anus. Njega koriste kao udaraljku kojom se brane od napada komaraca i drugih insekata. On im također koristi da se njime razmahuju i rashlađuju mašući lijevo i desno. Rep im je dat, jer sve četiri noge su im potrebne za stajanje i da njega nemaju ne bi imali ništa da koriste za ove namjene. U repu postoje još mnoge koristi koje postanu očigledne tek u nekim određenim prilikama koje otkriju potrebu za njim. Jedna od tih prilika je kada životinja zapadne u blato. Na njoj nema ništa za što bi se mogla povući i izvući iz blata osim repa. Također, čovjek iskorištava dlake repa za razne svrhe.

O slonu

Uzmi u obzir slonovu surlu i pojedinosti vezane za njeno stvaranje. Zaista ona ima ulogu ruke u dosezanju hrane i vode i njihovom unošenju u usta. Da nje nema slon ne bi mogao dobaviti ništa sa zemlje zato što on nema vrat kao u ostalih životinja. Zbog tog nedostatka data mu je duga surla da se njome pomogne i zadovolji svoje potrebe. Sada se upitaj, ko mu je nadomjestio organ koji mu je falio nečim što će koristiti umjesto njega, ako ne Onaj Koji je milostiv prema onome što je stvorio!? Kako se ovo moglo desiti slučajno, kako to tvrde oni grješnici? Za onoga koji bi upitao: zašto slon nije stvoren sa vratom kao u ostalih životinja, odgovor je ovaj: Zaista je slonova glava, zajedno sa njegovim ustima, velika i teška stvar. Da je postavljena na duži vrat ne bi se mogla držati, nego bi ga oslabila i uništila. Zbog toga ju je Allah postavio uz tijelo da se to ne bi desilo i dao mu surlu da pomoću nje uzima hranu. Tako imamo da, i pored nedostatka vrata, slon uspijeva zadovoljiti sve svoje potrebe ovim čudesnim organom.

Razmisli još o tome kako je polni organ ženke slona postavljen u donjem dijelu stomaka. Međutim, kada se pri parenju ona uzbudi on se podigne i postane istaknut, omogućavajući mužjaku da je oplodi. Pogledaj kako je polni organ ove životinje urađen potpuno drugačije od istih organa kod ostalih životinja. Znaj da je razlog za to da bi se omogućilo produženje ove vrste i osigurao njen opstanak.

Sličnost žirafe sa drugim životinjama

Razmisli sada o stvaranju žirafe i onim dijelovima njenog tijela koji su slični dijelovima tijela životinja drugih vrsta. Glava joj liči glavi konja; vrat joj liči vratu kamile; papci su joj papci krave, a koža joj je koža leoparda. Oni neupućeni i neobaviješteni o uzvišenom Allahu, kažu da njeno mladunče potiče od mužjaka životinja različitih! Oni također vjeruju da je to uzrokovano kada mužjaci nekih vrsta kopnenih zivotinja, kada se seksualno pobude oplođavaju neke vrste koje se hrane ispašom, i njihov porod ima izgled različitih životinja. Onaj ko ovo tvrdi zaista je neznalica! To pokazuje koliko mu je malo znanje o Allahovim stvorenjima, jer jedna životinjska vrsta se neće pariti sa bilo kojom drugom vrstom. Konj ne može oploditi kamilu; niti kamila može oploditi kravu. Međutim, oplodnja je moguća između pojedinih životinjskih vrsta koje sliče jedna drugoj i imaju neke zajedničke osobine, kao što je to slučaj konja i magarca. Njihovim miješanjem dobije se mazga. Ali, ni u ovom slučaju životinja dobivena miješanjem nema dijelove tijela potpuno jednake dijelovima tijela nekog od roditelja, kako je to slučaj kod žirafe koja ima dio od konja, dio od kamile i papke od krave. Ne, nego su dijelovi tijela životinje dobijene miješanjem samo slični dijelovima roditelja. Naprimjer, glava, uši, noge, rep i kopita mazge su nešto između ovih dijelova tijela konja i magarca. Također, njištanje mazge je nešto između rzanja konja i njakanja magarca. Ovo dokazuje da žirafa nije dobijena miješanjem različitih vrsta životinja, kako to tvrde neznalice, nego je ona još jedno Allahovo čudesno stvorenje čije stvaranje kazuje o Njegovoj moći za koju ništa nije nemoguće; da obznani da je on Stvoritelj svih vrsta živih stvorenja; da je u stanju učiniti da u jednoj životinji objedini dijelove životinja koje On odabere; da liši neku od organa kojeg je svakoj drugoj dao; da doda organ koji želi jednoj ili oduzme neki organ koji želi od druge – dokaz da Njegovu moć nad svakom stvari ništa se ne može spriječiti Njegovoj volji. Što se tiče dužine žirafinog vrata i koristi od toga, može se reći sljedeće: predio gdje živi i gdje se hrani je oblast sa visokim drvećem čijim lišćem se hrani, zbog toga joj treba dug vrat da bi mogla dobavljati grane sa lišćem i da se hrani njegovim plodovima.

 

Bihârul-anwar, Allame Muhammed Bakir el-Medžlisi, sv. 3., str. 57-151.

Sa engleskog preveo: Abdullah Šabar

Zadnji put promjenjen: %PM, %02 %703 %2013 %15:%Mar

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT