Al-Kindi - znanstvene osobenosti

Preuzeto iz udžbenika "Historija islamske filozofije" s Univerziteta "Al-Mustafa". 

Prethodno: Životopis Al-Kindija
Najznačajnijom znanstvenom osobenosti Al-Kindija možemo smatrati njegovu pionirsku raspravu o skladu između vjere i filozofije. Rasprava o saglasnosti razuma i vjere (šerijata) započela je sa Al-Kindijevom angažiranošću na ovom polju dok se njegovo mišljenje u vezi sa ovim pitanjem općenito ubraja u najznačajnija mišljenja Al-Kindija.

On je u odgovoru na ateističku, manihejsku, agnostičku misao napisao više radova, tako da ga zbog toga možemo smatrati i teologom (mutekellimom) i filozofom. Njegovo teološko držanje i filozofsko pristupanje jasno se osjećaju u njegovim raspravama o vremenitom nastanku (hudūs) i ograničenosti (tanāhī) svijeta a posebno u raspravi o Bogu.

Ukoliko se ozbiljno uzme u obzir njegov šiizam i naznake koje ukazuju na to da je on bio pored kur'anskih nauka i pod snažnim utjecajem učenja čistih imama (mir neka je na njih), čime se naravno nećemo baviti ovom prilikom, tek tada će nam biti jasno zašto se on, uprkos potpunom vladanju grčkom filozofijom, nikada u odnosu na nju nije osjećao inferiornim i zašto nikada nije bio pasivan i inertan. Nije zanemariv značaj osobenosti Al-Kindijeve misli u kojoj je on u vezi sa određenim filozofskim pitanjima, za koja je smatrao da se kose sa vjerskim pitanjima i religijskim datostima, sačuvao svoj respekt prema tim pitanjima i datostima i nije se obazirao na uvriježeno filozofsko mišljenje za koje je smatrao da je suprotstavljeno vjeri.

Druga znastvena osobenost Al-Kindija je njegova sveobuhvatna erudicija. On je bio čovjek čije znanje je obuhvatalo sve nauke, tako da se može kazati da je on bio paradigma znanja i čovjek koji je poznavao sve nauke koje su postojale i bile raširene u njegovo doba. Uprkos svemu tome, njega ne smatraju inovativnim genijalcem a mi, budući da nam nisu dostupna njegova glavna djela u vezi s tim, nismo u stanju iznijeti svoj sud isto kao što je jako teško prihvatiti optužbe u vezi sa njegovom nedovoljnom upućenošću u logiku i slabosti u postupku dokazivanja demonstrativnim argumentima. Ovakve optužbe prvi put su iznesene od strane Qāzī Sā'id Andalusija (462.h.g.) približno dva stoljeća nakon Al-Kindijeve smrti u djelu Tabaqātul-umem. Prema stanovištu Qāzī Sā'ida, upravo je ova činjenica bila razlog da on u potpunosti izgubi svoj ugled kod naroda i kod mislilaca i da ne bude smatran istaknutom ličnošću. Naravno, Qāzī Sā'id se ne zaustavlja na ovome već Al-Kindiju pripisuje neka manjkava i od istine daleka mišljenja te iznosi svoje uvjerenje da su mnogi od njegovih argumenata ili sofistički ili retorički.

Istraživači su u vezi sa ovim izjavama iznijeli svoje sudove, no ovdje nije ni mjesto ni prilika da se bavimo njima.[1]

Da bismo shvatili zašto je ovakvo mišljenje teško prihvatljivo, uputno je prvo pogledati u riječi istraživača i analitičara Al-Kindijevih spisa, gospodina Ebu Ridea, izrečenih u odbranu Al-Kindija, a koji kaže:

Nije baš lahko da shvatimo razlog Saidovog potcjenjivanja, posebno kada znamo da je Kindi vodio računa o logici.”[2]

Drugo, iako je samo manji dio djela ovog filozofa dospio do nas, i u ovo malo djela mi nailazimo na primjere koji ukazuju na njegov snažan interes i obzir prema matematici i logici. Naprimjer, on u poslanici pod nazivom Fī īdāhi tenāhī džurmul-alem kaže:

Ko ne ovlada tehnikama matematike i ne bude stručan u logičkom argumentiranju bit će izložen pogrešnim pretpostavkama.”

Ukratko, moguće je pronaći brojne pokazatelje koji u najmanju ruku diskreditiraju sud gospodina Qādī Sa'ida.[3]

Posljednja znanstvena osobenost Al-Kindija, koja je veoma bitna za poznavanju njegove misli, jeste sintetički karakter Al-Kindijeve filozofije,[4] to jest, spoja Aristotelove filozofije prenesene i protumačene od strane Aleksandrijskih komentatora, neoplatoničke filozofije i islamskog učenja. Ova osobenost će nam biti shvatljiva uzmemo li u obzir njegovu historijsku i geografsku poziciju, a bit će dokučiva iščitavanjem i studiranjem njegovih malobrojnih sačuvanih djela.

Za bolje upoznavanje sa znanstvenim stanovištima i specifičnostima ovog mislioca bitna je analiza njegovog filozofskog mišljenja o čemu će neizravno biti riječi u narednoj raspravi.

Nastavak: Kratak pregled filozofske misli Al-Kindija


[1]           Pogledati: Al-Kindi mekānetuhu 'inde moverrihiyyu- felsefetil-arabiyyetī, str. 116 –128.

[2]           Resāyelu Kindī al-falsafiyyah: Predgovor, str. 12. Naravno, napominjemo da je ove riječi gospodin Ebu Ride izrekao 1950. godine nakon što se upoznao sa Al-Kindijevim spisima. Zapravo, i prije nego što se upoznao sa tim spisima nije imao ništa posebno kazati u vezi s tim. Pogledati: Resāyelu Kindī al-falsafiyyah, str. 125.

[3]           Pogledati: Ebu Ride, Resāyelu Kindī al-falsafiyyah, str. 187.

[4]           Misli se na značenje filozofije u širem smislu, to jest filozofije koja obuhvata sve zbiljske nauke. 

Zadnji put promjenjen: %PM, %28 %608 %2016 %13:%Dec