Četiri puta približavanja Allahu u Kur'anu

(Prethodni tekst: Vrijednost dove)

Dova je jedan od najznačajnijih puteva koje je Uzvišeni Allah odredio za Svoje robove, a koji ih vodi do Njega. Uzvišeni je u Kur'anu pojasnio četiri puta približavanja Njemu, između svih drugih puteva spomenutih u Kur'anu i sunnetu.

Od Imama Sadika, mir s njim, prenose se sljedeće riječi: “Četiri su stvari u čovjekovu korist, a ne na njegovu štetu:

1. vjerovanje i zahvalnost, jer Uzvišeni kaže:

“Allah vas neće kazniti ako budete zahvalni i ako budete vjerovali.” (En-Nisa’, 147)

2. traženje oprosta (istigfar), jer On, Uzvišeni, kaže:

“A Allah ih neće kazniti dok si ti među njima, i Allah ih neće kazniti dok god oni oprosta traže!” (El-Enfal, 33)

3. dova, jer On, Uzvišeni, kaže:

“Reci: ‘Moj Gospodar ne bi vam nikakvu pažnju poklanjao da nije vaše dove!’” (El-Furkan, 77)[1] 

Muavija ibn Vehb kaže da mu je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “O Muavija! Kome tri stvari budu date, druge tri mu neće biti uskraćene: kome bude data dova, data mu je i uslišanost, kome bude data zahvalnost Allahu, dato mu je i uvećavanje blagodati, a kome bude dato pouzdavanje u Allaha, dato mu je dovoljno, jer Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi kaže:

‘A ko se na Allaha osloni, On mu je kao pomagač dovoljan!’ (Et-Talak, 2) I kaže:

‘A ako vi budete zahvaljivali, Mi ćemo vam još povećati!’ (Ibrahim, 6)

‘Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu'min, 60)[2]

Abdullah ibn Velid el-Vesafi prenosi sljedeće riječi Imama Sadika, mir s njim.: “Tri su stvari uz koje ništa ne može nauditi: dova u nedaćama, traženje oprosta nakon grijeha i zahvala za blagodati!”[3]

Ovo bi bili neki putevi povezivanja s Allahom, s tim što je njihov broj mnogo veći, među kojima su i tevba (pokajanje od grijeha), zatim strah i strahopoštovanje, ljubav i čežnja za Allahom, nada, zahvalnost, iskanje oprosta itd.

Tako veza s Allahom treba biti uspostavljena u skladu sa ovim putevima, jer islam ne drži ispravnom teoriju o postojanju samo jednog vida veze s Bogom.

Dova se smatra jednim od najznačajnijih sredstava veze s Allahom i obraćanja Allahu.

A to je opet zbog toga što ljude ništa ne navodi da pribjegnu Allahu kao što ih navode njihove potrebe i njihovo siromaštvo. Stoga dova predstavlja najšira vrata veze i povezanosti s Allahom.

Od Imama Zejnul-Abidina, mir s njim, prenose se sljedeće riječi iz dove u praskozorje:

“Hvala Allahu Kojeg dozivam kad god to poželim za svoje potrebe i s Kojim se osamljujem kad god to poželim za svoje tajne, bez posrednika, pa mi On ispunjava moje potrebe!”

(Nastavak: Dova je suština ibadeta)