Kratki pogled na život Allame Tabatabaija

Kratki pogled na život Allame Tabatabaija

Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!

Odslikati život velik­ih ličnosti poput rahmetli ajatollaha allame Tabatabaija, čiji život sadržava mnoštvo razno­likosti - i prenijeti sve to na ograničen broj strana - odista je težak posao. Ako se k tome još doda ovaj nedostatni pogled sa strane, onda je zadatak utoliko složeniji. Ali, s obzirom na ovu zadaću - generalno odslikavanje puta, života i pogleda ovog velikana i genija u kratkoj formi - bilo kakva vrsta manjkavosti i nesavršenosti u predstavljanju života ovog velikog učitelja ni u čemu neće umanjiti njegovu veličinu.

Osim toga, postoji nada da će i drugi privrženici ideje velikog Učitelja početi sa upotpunjenjem rasprave o njegovom velikom liku. Ovog puta tražim dozvolu da obratim pažnju na tri bitne poente njegova života:

1. Časni Kur'an Ibrahimovo a.s. lomljenje kipova karakterizira kao posao jednog ummeta, pa se tako u Kur'anu kaže: "Zaista je Ibrahim bio jedan ummet." (Nahl,16)

Što će reći, kada neka osoba uradi posao u vrijednosti posla velike skupine ljudi, onda ta osoba na vrijednosnoj ljestvici zadobija tretman vrijednosti ummeta.

Dakle, poštovani učitelj u toku svog časnog života (80 godina i 18 dana) Obavio je niz korisnih poslova za koje bi trebao cijeli odred ljudi. S ovog aspekta može se slobodno reći da je djelo rahmetli Tabatabaija vrijedno djela jednog ummeta. Na njega se može odnositi i ovaj stih:

"Kada svijet ima jednog čovjeka manje

ništa se nije promijenilo brojno stanje

Ali sa stanovišta razuma

Hiljade mozgova je manje."

Kada bi se promatrala cjelina njegovih djela, ona bi podrazumijevala: tefsir Kur'ana, istraživanje značenja hadisa, razrješavanje filozofskih problema, otrivanje novih pravila, odgoj stručnjaka, znalaca i istraživača islamskih nauka, kao i odgoj osoba čistih srca koje su imale izraženu sposobnost duhovnog uspinjanja. Sve ovo bilo je djelokrug rada i postignuća jednog i ovjeka, iako je objektivno cijela zajednica potrebna da bi sve to uradila.

2. Druga važna značajka njegova života jeste velika privrženost istraživanju i iznalaženju rješenja raznih pitanja islamske problematike. Ovo je naročito važno stoga što je on zarad ovih uzvišenih ciljeva sve drugo u životu zanemario, zaboravio i stavio na stranu. Bio je spreman mjesecima

sijediti u izolaciji svoje sobe i ni s kim ne imati nikakva kontakta osim u strogoj potrebi - i povrh toga, ne osjetivši nikakav zamor, nepokolebljivo bi nastavljao svoj rad. Sam ovaj pristup istraživanju govori da pred sobom imamogenijalca, baš kao što su kroz historiju nastupali i živjeli neki drugi genijalci poput Louisa Pasteura, Thomasa Edisona i dr.

Ovdje ćemo spomenuti i dio života cijenjenog učitelja koji je on proveo u Tabrizu, kada je od svega bio izolovan. Cijelo jedno godišnje doba proveo je u selu Šadgan blizu Tabriza. Tu je proučavao hadise iz zbirke "Biharu-l-anvar".Zanimljivo je da je i mnoštvo drugih istraživačkih radnji vezano za hadis i druga istraživačka učenja obavio u ovako izolovanim mjestima. Uočavamo iz biografije Sadr Mutalehina da je on godišnje nekoliko mjese­ci odlazio u Kuhek (jedno od sela u okolini Qoma) gdje bi se daleko od svi­jeta posvetio istraživanju i analiziranju filozofskih problema. U tom selu ga čak niko ne bi ni poznavao. Povremeno bi odlazio u Qom i od ruha hazreti Ma'sume crpio inspiraciju za dalji rad.

3. Treća važna tačka sa stanovišta duhovnog i moralnog gledišta jeste svakako činjenica da je ovaj velikan bio lišen bilo kakve vrste prikazivanja i pokazivanja vlastite učenosti, što je dokaz da su se podsticaji za sva nje­gova djela i pregnuća nalazili samo u želji za sticanjem Božijeg zadovoljst­va.

Mi koji smo s njim imali prisnije veze ne sjećamo se da je ikad kazao neku stvar koja bi upućivala na njegovo znanje ili da bi nekome nešto važio a da mu prethodno nije postavljeno pitanje. Da je s njim cijelu godinu puto­vao neko ko nije znao za njegove visoka duhovna i naučna postignuća, nikada ne bi pomislio da se u ovom čovjeku krije naučnik koji uspostavlja nove naučne metode u tefsiru, nova pravila za istraživanje, nove filozofske probleme - da je riječ o čovjeku koji je daleko otišao u pitanjima duhovnih putovanja i uzdignuća. Odista, on se u svom ponašanju oslanjao na hadis koji je izrekao mnogo ranije njegov veliki djed Muhammed, s.a.v.a., a koji glasi:

"Obavljajte svoje poslove bez želje za ikakvim samoprikazivanjem - samo u ime Boga - jer kupac vaših djela je Allah i On dobro poznaje pozadinu i suštinu vašeg djela."

U nastavku slijedi kratki pregled biografije velikog učitelja - sa svakog aspekta koristan i podučavajući.

Cijenjeni učitelj allama Tabatabai rođen je u jednoj plemenitoj i učenoj porodici. Njegov pradjed rahmetli Siradžuddin Abdulvehab Hasani Husejni rođen je u Samarkandu, a kasnije se preselio u Tabriz. Prije pojave safavidske dinastije imao je uzvišeno naimenovanje Šejhu-l-islam za cijeli Azarbejdžan. A 920.h. godine, kada je nastupio krvavi sukob između dviju vlada, iranske i osmanske, on je dobio zadatak da radi okončanja sukoba, u ulozi misionara mira, otputuje na dvor sultana Selima. Kada je izvršio svoj zadatak, sultan ga je dao zatvoriti. No, nakon smrti sultana Selima i dolas­ka na vlast njegova sina Sulejmana, ovaj gaje sa punim poštovanjem oslobodio zatvora, da bi on ubrzo, 937.h. godine, preselio na Ahiret u Istanbulu, i ukopan je odmah pored kabura čuvenog ashaba Ebu Ejub Ansarija. Od tog vremena pa do danas uvijek je ova porodica bila stub i nosilac zna­ni. U pobožnosti i u svakom dobu iz ove porodice je potekla barem po jedna veličina. Jedan od takvih je i Mirza Muhammed Taqi Qazi Tabatabai, koji je bio učenik čuvenog i svestranog profesora ajatollaha Vahida Behanija i ajatollaha Bahru-I-Uluma. A veza našeg učitelja Tatabaija sa Mirzom Tabatabaijem je trojaka:

„Sejjid Muhammed Husejn ibn Muhammed ibn Muhammed Husejn ibn Ali Asgar šejhu-l-islam ibn Mirza Muhammed Taqi Oazi Tabatabai; sam Mirza Muhammed Taqi Oazi putem deset posrednika veže se za velikog člana porodice rahmetli Mir Abdulvehab Hasani Husejnija.

Rahmetli Allama rodio se 29. zul-hidžeta 1902. u Tabrizu, a 18. Muharema 1982,nakon teške očne bolesti, preselio je u 80. godini svoga života.

Odlaskom s ovog svijeta za one koji su ga poštovali i voljeli, otišao je svijet znanja i vrlina - što je bilo razlogom okupljanja rijetko viđene mase na njegovoj dženazi, uključujući mnoštvo imena iz nauke, kulture, politike i dr. A iznad svega dženazi su prisustvovali najugledniji ajatollasi i merdže' (šijske vjerske vođe).

Ukopan je u haremu hazreti Ma'sume s.a., sestre 8. šijskog imama Reze (Rida) pored kabura h. ajatollaha Ansarija, velikog alima. Može se reći da je sa ukopavanjem njegovog čistog tijela ujedno pokopana planina ilma i mudrosti.

 

Tabatabaijevo školovanje

Iako je još u djetinjstvu, u 9. godini, naš uvaženi i cijenjeni učitelj izgubio oba roditelja i sa jetimskim suzama polazio u školu, od tada neće proći dugo kada će dosegnuti visoke stupnjeve znanja, kako iz starih škola znanja tako i najnovijih naučnih dostignuća. Kasnije je u toku pet godina, Uporedo sa podukom časnog Kur'ana, napisao sljedeća djela: Gulistan, tan, Ahlaqe musaver, Tarihu-l-muadžem i Eršadu-l-hesab - po djelu rahmetli prof. Fejuzata (koji je bio istaknuti profesor matematike u Tabrizu), Nisnbu-l-sibjan i druga djela vezana za prošla učenja i običaje. Potom je allama Tabatabai startovao sa intenzivnim učenjem pravila i propisa arapske gramatike. Počeo je studirati uvod u arapsku gramatiku i učio je od šejha Muhammeda Ali Sarabija, jednog od istaknutih pisaca i znalaca arapskog jezika toga vremena. Nije proteklo dugo kada je Allama napravio novi iskorak u više stupnjeve znanja: fiqha (islamske jurisprudencije), usula (principa islamske vjere),filozofije i kelama (skolastičke dogmatike) - a sve to još uvijek u Tabrizu.

Zanimljivo je da je tada, pored snažnog istraživačkog duha i sklonosti ka islamskom i filozofskom promišl­janju, gajio posebnu sklonost ka islamskoj umjetnosti. Krasnopis (kaligrafiju) odslušao je kod najboljeg znalca kaligrafije tog doba Aga Mirza Ali Naqija.

Drugim riječima, profesor Tabatabai je od 1297. do 1234.h. godine bio okupiran učenjima raznovrsnih disciplina i u tom periodu proučio je cjelokupnu relevantnu literaturu vezanu za njih. Što se tiče arapske gra­matike, proučio je sve knjige iz emseleha, isto tako sarfe mir va tasrif, kao i sve knjige avamil kao i knjige iz retorike Šarhu Sujuti, dža'mi" ma'ni. Iz znanja o pojmovima i retorici, proučio je Kitabu-l-matul; iz fiqha Kitabhaje šerhu-l-lumeh va mukasib; iz usula učio je knjige Muallim va kavanin va resail va kefaje; iz logike Risale kubra va hašije i Šarhu-l-šemsijje; iz filo­zofije Šarhu-l-išarat; iz kelama i dogmatike Kešfu-l-murad. Izučiti svu ovu raznovrsnu i komplikovanu literaturu bez roditelja i vodiča mogao je samo neko ko nosi u sebi osebujne značajke ilma i crte genija. Ovdje navodimo kratki izvod iz male autobiografije poštovanog allame Tabatabaija.

"U početku moje edukacije, kada sam startovao s učenjem, nisam gajio veliku želju za nastavkom izučavanja arapske gramatike, jer sve što sam dalje učio manje sam razumijevao.

Četiri godine sam se zadržao na ovoj gramatici i nisam nimalo napredovao sve do jednom. Jednog trenutka, blagodareći velikoj Božijoj milosti, u meni se nešto prelomilo i otada je sve poprimilo drugačije tokove. U meni se začela strasna želja i neumoran entuzijazam za neprestanim izučavanjem svim mojim bićem. Upravo toga dana pa do kraja mog intenzivnog školskog obrazovanja; stoje trajalo 17 godina, nikada nisam osjetio nikakvog umora od izučavanja, promišljanja i zaključivanja. Nijednom mi se srce nije ohladi­lo, ružnoće i ljepote ovog svijeta sam potpuno zaboravio. Druženje sa ljudi­ma koji nisu pripadnici ilma upotpunosti sam eliminisao, a što se tiče život­nih potreba, hrane, spavanja, zadovoljavao sam se s najmanjim. Sve vri­jeme sam posvećivao izučavanju i istraživanju. Često se događalo (naroči­to u proljeće ili ljeto) da cijelu noć provodim u učenju sve do zore. Uvijek sam nastavu za sutra pripremio već uvečer, a ako bi se pojavila neka nejasnoća u nastavi, to sam već u sebi razrješavao - pa kada bih pristupio nastavi, sve što bi profesor kazao za mene je to već bilo poznato, ali nika­da nisam pred profesora iznosio svoje probleme i nejasnoće."

 

Odlazak radi učenja u sveti grad Nedžef

Jedan ovakav pokretački entuzijazam i ljubav prema nauci nagnali su poš­tovanog učitelja da napusti svoj zavičaj i da izučavanje na višem nivou nastavi i na velikom šiijskom univerzitetu u svetom Nedžefu. Tabatabai će tamo dobiti priliku da pred profesorima, sve samim mudžtehidima i velikim iiiloiitetima vjere, dosegne nova znanja iz fiqha, usula i filozofije.

Ovdje provodi 8 godina u intenzivnom učenju pred rahmetli ajatollahom Nainijem, nekoliko godina pred ajatollahom Sejjidom Ebu-Hasanom i Isfahanijem kao i cijelih 10 godina pred ajatollahom šejhom Muhammedom i Husejn Isfahanijem.

Iako je naš Allama sa velikim poštovanjem govorio o svim svojim profesorima, s posebnim naglaskom i iskrenom privrženošću u odnosu na sve druge govorio je o poštovanom Isfahaniju.

 

Tabatabai u filozofiji i matematici

Još u svom rodnom Tabrizu Tabatabai je usvojio osnovna znanja o matematici, filozofiji, dogmatici i duhovnim otkrovenjima. Ali pročitane knjige i navedeni nivo znanja nisu ublažili Tabatabaijevu žeđ i žudnju za novim filozoskim znanjima. U svetom Nedžefu on se susreće sa najvećim poznavaocima ilma, koji su bili vodeći znalci filozofije i drugih znanja u svom vremenu. Tako je upoznao jednog od najvećih filozofa i mudraca Sejjida Husejna Badkubeija, r.a.

Ovaj veliki naučnik bio je kadar upoznati Tabatabaija sa filozofskim haqiqatima i duhovnim dostignućima (irfanom).

Poseban spomen u analima šiijske nauke naročito pripada šejhu i Agabuzurgu. Tabatabai je o njemu napisao sljedeće:

"Sejjid Hasan ibn Sejjid Rezah ibn Sejjd Musa Badkubei rodio se u selu Badkube u oblasti Dilan 1293. god., a filozofiju i gnozu učio je kod znalaca svoga doba kakvi su bili Mirza Hašim Aškuri, Mirza Ebu Hasan Dželve, Aga Ali Muderis (koji je napisao Bidaje-l-hukm). Fiqh i usul učio je kod šejha Muhammeda i Hasana Mamakanija, i kod profesora Horasanija, kao i kod druge ugledne uleme. Ovaj čovjek ukrašen divnim moralnim vrlinama preselio je na ahiret 1358.god. u svetom Nedžefu."

Rahmetli allama Tabatabai je, zahvaljujući dozvoli svog velikog profesora Badkubeija da može prisustvovati naučnim sastancima i sijelima sa dru­gom ulemom, stekao mnoga znanja - i u svom tefsiru je ajet:

"A kad je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: 'Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri imam!' 'I neke moje potomke!' - zamoli on. - 'Obećanje Moje nećeo buhvatiti nevjernike' - kaza On."; kao dokaz za posjedovanje ismeta (bezgrješnosti) imama, utemeljio na učenju svog učitelja Badkubeija.

Poštovani Allama Tabatabai je u svojoj autobiografiji napisao sljedeće:

Uspio sam se uključiti na predavanja znalca i vodećeg filozofa toga doba Aga Sejjida Husejn Badkubeija i u toku 6 godina, koliko sam slušao preda­vanja, imao sam prilike da se upoznam sa učenjima velikana islamske filo­zofije iz prethodnih generacija, kao što su: Manzume Sabzavarija, Esfare Meša'ir Mulla Sadra-a, tečaj Šifa' Ibn-Sine, kao i djela Usulu džeja ve tevhidul kavajid lbn-Turqe (iz gnoze) i Ahlaq Ibn-Miskvijaha. Badkubei r.a. nas je, putem svojih predavanja i pisanih djela, obdario mnoštvom blagodati. Da bi me stimulirao na promišljanje na uzvišenijim filozofskim nivoima, dao mi je u zadatak da se opsežnije podučim matem­atičkim znanjima, i s ovom njegovom preporukom počeo sam izučavati temeljna matematička znanja kod šejha Ebu-I-Kasima Hunsarija, vrsnog znalca matematike. Kod njega sam prošao jedan tečaj računske argu­mentacije, kao i tečaj ravanjske i prostorne geometrije, i aritmetičke argu­mentacije."

Sve kad se sabere, rahmetli Allama proveo je 11 godina u Nedžefu i sve ovo vrijeme iskoristio za sticanje uzvišenih znanja od velikih znalaca i učitelja Nedžefa. Njegovi učitelji bili su:

1. Ajatollah Naini, osam godina izučavao je kod njega fiqh i usul.

2. Nekoliko dragocjenih godina izučavao je kod najvećeg znalca fiqha toga doba Aga Sejjida Ebu-Hasana Isfahanija, r.a., i naročito se okoristio njegovim fiqhskim znanjima.

3. Kada bi veliki Allama spominjao navedenu dvojicu alima, još bi više isticao zasluge za svoje visoko znanja trećeg učitelja ajatollaha šejha Muhammeda Husejn Isfahanija, koji pripada velikanima Nedžefa. On je neprijeporno bio veliki merdža' (izdavač fetvi), gnostik i duhovnjak svog vre­mena. Kod njega je Allama prošao tečaj usula i Ehu Abija iz fiqha. Visoki naučni nivo i uzvišeni duhovni stupanj ovoga profesora ostavili su neizbri­siv trag na allamu Tabatabaija.

4. Filozofiju je odslušao kod Sejjida Husejn Badkubeija, r.a., (1293.-1358. h.). Kod njega se upoznao sa filozofskim paripatetičkim učenjima, kao i visokim spoznajama Sadr Mutalehina r.a. Kasnije će se spomenuti kako je Badkubei govorio:

"Hadži Nasruddin Tusi gajio je simpatiju prema lšraqi stajalištima i nije imao naklonost prema paripatetičkoj filozofiji. A djelo Šarhu-l-hikmet išraqi, zapravo je siže predavanja Hadži Nasruddina Tusija."

5. Visoku matematiku učio je kod Sejjda Ebu Kasima Hansarija, koji je bio jedan od najznačajnijih matematičara svog vremena. Ovaj je odgo­varajućom formulom mogao precizno podijeliti ugao. Upravo zahvaljujući stečenim znanjima i ljubavi koju je gajio prema matematici, Allama je na katedri za višu matematiku u Qomu predavao Uqr. Njegova znanja iz geometrije nisu bila ništa manja. Također je posjedovao savršena znanja iz tradicionalne i moderne astronomije. U dvorištu medrese Hudžetije postavio je orijentir za astronomsku kartu čime je iskazao vještinu i znanja astronomije.

Generalne principe vjere Usule kuli i Ridžal učio je pred ajatollahom Hudžetom u Nedžefu.

6. Ovo bi, u najkraćem, bio spisak uglednih profesora rahmetli allame Tabatabaija sa Islamskog fakulteta u Nedžefu. Pored ovih, on je još slušao i ders pred rahmetli ajatollahom Hadži Mirzom Ali Iranijem (piscem najboljeg fikskog djela ikad napisanog u šiijskoj historiji, pod imenom Hašije bar mekasid) i kod Mirze Ali Azgar Melikija (pisca čuvenog djela iz Usula Kefaje).

 

Stupnjevi duhovnog napredovanja i uzdizanja Allame Tabatabaija

Gore smospomenuli imena velikih Tabatabaijevih učitelja. Sada nam je mnogo jansije kako je naš uvaženi učitelj, zahvaljujući učenju kod tako velikih znalaca vjere, napredovao ka višim duhovnim stupnjevima vjere.

Ali, ovdje ćemo sada promatrati drugu dimenziju Tabatabaijevog života. U pitanju je moralna i gnostička dimenzija njegove ličnosti.

On je približno 60 godina bioputnik (saliq) na stazi duhovnosti, te je na ovom putu priskrbio visoka duhovna postignuća sa stanovišta pročišćenja duše i upotpunjenja svoga ruha.Hod ovom klizavom stazom bez bezgrješnog vodiča izuzetno je težak i opasan - kako bi to rekao pjesnik Hafiz:

"Ne kroči ovom stazom bez vodstva Hidra

Boj se skretanja, svuda je tmina. "

Ili, kako bi to rekao rahmetli učitelj Oazi (profesor ahlaqa i irfana - duhovnog uspinjanja allame Tabatabaija): "Ako neko pola svoga života potroši u traganju za bezgrješnim vodičem da bi ga ovaj za ruku poveo prema gore, trud mu je pažnje vrijedan."

Svoj progres i napredak i duhovno uspinjanje u ahlaqu i irfanu Tabatabaija uveliko može da zahvali trudu i uloženim duhovnim pregnućima cijenjenog profesora, velikog gnostika i arifa, sjajnog mufesira (tumača Kur'ana), posjednika duhovnih osvjedočenja i otkrovenja Hadži Mirze Ali Aga Oazija - koji je u svoje doba bio vodeći profesor ahlaqa, vodič na putu duhovnog napredovanja.

O Mirzi Qaziju je Šejh Teherani rekao: "Oazi je alim i mudžtehid, on je bogobojazan i onaj koji se kloni grijeha, posjednik je ahlaqa meleka. Desetine godina smo se zajedno družili i spoznao sam daje on posjednik pravg puta, i plemenitog morala. On je u biti (zatu) plemenit čovjek." Da bi još rekao: "Od početka Kur'ana, pa do 92. ajeta sure An'am napisao je tefsir Kur'ana, a i njegov otac je također napisao tefsir Kur'ana. Inače je poznato da porod­ica Qazi još od starih vremena posjeduje vrline dobročinstva i bogobojaznosti."

Oni koji su se s njime družili i koji su pred njim učili posvjedočili su čudno­vata otkrovenja i mnoštvo kerameta kod njega. Sam Tabatabai, čiji ahlaq i duhovno uzdizanje je vođeno Božijom rukom, prenosi čudne dogodovštine vezane za Aga Qazija. Dakle, poštovani Allama za vrijeme jednog svog predavanja iznio je sljedeće svoje svjedočanstvo:

"Ja i moja žena smo bili bliski rođaci rahmetli Qazija. On je u Nedžefu iz rodbinske Ijubopitljivosti navratio kod nas. Moja supruga je više puta rađala sinove, ali sva ta djeca su nam u najranijem dobu umirala. Jednog dana je rahmetli Qazi došao kod nas, dok mi je žena bila trudna i ja nisam previše bio upućen u njeno stanje. No, on je za vrijeme posljednjeg pozdrava pri­likom izlaska iz naše kuće kazao: 'Kćeri moga amidže, ovog puta ovo tvoje dijete će ostati živo. U pitanju je sinčić i nikakav belaj ga neće snaći, a nje­govo ime bit će Abdu-l-baqi.' Ja sam se jako obradovao njegovom govoru, i odista Allah nam je podario iz svoje milosti sina koji je, za razliku od prethodnih, ostao živ. On je ovaj puta bio potpuno zdrav i dali smo mu ime Abdu-l-baqi."

Rahmetli Qazi rodio se 1285., a preselio 1366. god. Bio je jedinstven pro­fesor ahlaqa, irfana i duhovnog uzdizanja na Islamskom univerzitetu u Nedžefu. U toku svog radnog vijeka odgojio je velike ličnosti. Mnogi su kod njega kročili stazom duhovnog usavršavanja i dostigli uzvišene stupnjeve smirenosti i Božije blizine, a jedan od tipičnih predstavnika njegove škole duhovnog uzdizanja jeste rahmetli učitelj Allame Tabatabai, koji je o njemu kazao:

"Sve što od duhovnih savršenstava imamo njemu zahvaljujući smo to postigli, pa bilo to putem njegovog poučavanja za vrijeme njegovog života, bilo to iz blizine njegova kabura. Sve staze koje smo usvojili, od njega smo naučili."

Pošto bi uvaženi učitelj Allama na sijelima obično šutio, i dok ga ne bi neko nešto upitao, on ne bi odgovarao, malo ko je bio upućen u tajne njegova srca, i rijetko ko bi imao uvida u njegova batinska stanja i uzbuđenja. Ovdje bih naveo rečenicu koju je izrekao šehid Mutahari nakon smrti našeg uvaženog Allame. Tada je šehid Mutahari rekao: "Hazreti Tabatabai je, sa stanovišta savršenosti svoga duha, dosegao granicu berzahskog tedžeruda (granica odvajanja duše od tijela) i mogao je gledati gajb stvari, koje su izvan domašaja običnih ljudi."

 

Efekti irfana Allame Tabatabaija

Srcu ašika nije skrivena razlika između naučne i praktične gnoze (irfana). Naučni irfan jako dobro razumijeva značenje izraza. Ako putnik na stazi naučnog irfana, na stazi istine, ne bude istovremeno na saobraznoj stazi djelatnog irfana, slabo će se okoristiti svjetlom istine, i ništa neće doživjeti osim otkrivanja novih izraza i značenja.

Rahmetli Allama je usaglasio naučni i djelatni irfan te je osjetio ukus istine. Ono čime je irfan opisan u knjigama dobro je shvatio, ali je također i sam praktično prošao stanovite stupnjeve irfana. Efekti njegovih irfanskih dostignuća mogu se uočiti iz njegove knjige "Muhakemat bejne mukatebat" sa čijim sadržajem su upoznati učitelji i odabranici u irfanu.

 

Povratak u rodni kraj (Tabriz)

Uvaženi učitelj je 1314. h. godine, zbog razloga koje je naveo u svojoj autobiografiji, odlučio da se vrati u rodni kraj. Ovim povodom on je napisao:

„Godine 1314. h. zbog teškoća materijalne prirode bio sam prinuđen na povratak u rodni kraj. U zavičaju provodim nešto više od deset godina, i odista ovaj period života moram smatrati vremenom vlastitog otkupa. Jer, i svakodnevnih dužnosti i obaveza oko priskrbljivanja životnih potrebština (koji su se ticali običnih seljačkih poslova) u tom vremenu sam bio lišen (izuzev djelomično) predavanja i naučnog usavršavanja i to sam i doživljavao kao unutarnju patnju."

Jasan je razlog zabrinutosti koju je naš učitelj nužno preživljavao. Premda osobno mislim da ni jedno područje nije bilo obasuto ovako blagoslovljen­im učincima kao zavičaj našeg Allame. Rahmetli Mirza Mahmud šejhu-l-lslam, koji je jedan od Tabatabaijevih rođaka i pripadnik visoke uleme 14. stoljeća (po hidžri) iza koga su ostali značajni naučni rezultati, također je i opisao tegoban život u ovom kraju.

Godine 1324.h. počinje Drugi svjetski rat, i okupatori su se jedan za drugim mijenjali u Iranu - samo su sovjetske snage stalno opstajale na granici Azerbejdžana kojem su nametnuli tzv. demokratsku partiju, a oni su se samo naizgled povukli iz Irana. U toku jedne godine vladanja Azerbejdžanom ova demokratska partija nije ništa drugo uspostavila do Nered i nesigurnost, ubijanje i pljačku. Tada rahmetli Allama donosi odluku da spakuje svoje stvari i da se preseli u neki drugi vjerski naučni centar, razmišljajući da to bude Qom.

Ovim povodom on se obratio Uzvišenom Allahu časnim Kur'anom i ovaj ajet mu se otvorio: "Ovdje je zaštita Allaha Istinskog; On najbolje nagrađuje i daje dobar završetak." (Kehf, 44.)

Stoga on 1325.h. godine napušta rodni kraj i odlazi u Qom i punih 35 godina provodi na visokoškolskoj islamskoj instituciji baveći se podučavanjem, pisanjem i pročišćenjem duša.

Za sve to uložio je ogroman trud i napor. U svojoj autobiografiji o ovome je zapisao: "Godine 1325. napustio sam rodni kraj i našao se u vjerskom naučnom centru Qom. Životne stvari sam smjestio u ovom gradu i ponovo se bacio na naučne aktivnosti i sve svoje dosadašnje vrijeme sam potrošio na to."

 

Zadivljujuća memorija Allame Tabatabaija

Poštovani učitelj je po svojoj memoriji bio osoben. Svako pitanje i stvar koji bi bili predmet njegova interesovanja i o čemu se makar malo ranije zani­mao upamtio bi u cjelini sa svim detaljima i specifičnostima. I kada bi to prenosio drugima, reproducirao bi to upotpunosti precizno. U tom smislu, on je mogao upotpunosti zapamtiti mnoštvo ajeta, izjava, rečeničnih kon­strukcija ranijih filozofa poput Ibn-Sine, Sadr Mutalehina i dr. Ponekad je značajan dio neke kur'anske sure učio bez ikakva problema i također bi s lahkoćom vraćao u sjećanje korisne i sadržajne rečenice iz književnih djela koje je čitao u mladosti. Ali, kada su u pitanju banalne stvari i ono što nije predmet njegova interesovanja, to ne bi pamtio. Zato bi pozive na sas­tanke, adrese kuća i karakteristike osoba obično zaboravljao. Stoga su ga oni koji nisu upućeni u njegovo duhovno stanje opisivali na dva različita načina.

I, odista, kada su geniji u pitanju, ovakve njihove osobenosti su uobičajene. Oni u naučnim pitanjima svoju memoriju koriste u punom kapacitetu, a po pitanju svakodnevnih stvari potpuno su nepažljivi.

 

Podsticanje učenika i uleme na pisanje

Trebam se podsjetiti na još jedan vrijedan postupak poštovanog Allame. Riječ je o podsticanju pisanja i javnog oglašavanja na visokoškolskoj insti­tuciji u Qomu. On je na ovaj način prvi put pozvao učenike i talentovane odabranike iz vjerskih škola na pisanje članaka i tekstova s naučnim sadržajem. On ih je, predlažući im moguće tematske naslove, bodrio i davao priliku njihovim talentima da na ovaj način dođu do izražaja. Godine 1330. h., intenziviraju se napadi i propaganda s materijalističkih pozicija od strane tzv. neovisnih pisaca u Iranu, a nisu nailazili ni na kakav islamski odgovor od strane uleme - iako su postojale svakodnevne potrebe za takvim odgovorima.

Poštovani učitelj je upravo te godine osnovao udruženje sastavljeno od odličnika toga vremena i od njih zatražio pisanje i uređivanje tekstova o raznim bitnim temama. Koliko se sjećam, članovi ovog udruženja bili su ljudi poput rahmetli šehida Mutaharija, Imam Musa Sadra, šehida Qudusija, Ibrahima Aminija, Mehdija Haerija, Allame Teheranija i dr. I moja melenkost je imala čast da bude u sastavu te sure. Cijenjeni Allame je lično izdavao plan tematskih sadržaja. Tako je dogovoreno da po dvije osobe iz Udruženja zajednički napišu svoje tekstove. Sjećam se da su tada rahmetli šehid Mutahari i rahmetli šehid Qudusi zajedno pripremili članke o ure­đenom životu mrava i pčela. Imam Musa Sadr zajedno s jednim od članova udruženja pisao je na temu sabura i istrajnosti sa aspekta Kur'ana – koji je tih dana kod Ijevičarskih grupa bio negativno tretiran. Oni su to pripremili i dio istih tekstova su objavili u "Džame'e ta'limate islami". Ovaj događaj označava tačku prekretnicu u pisanju istaknutih ličnosti qomskog vjerskog centra. Otada pa nadalje istaknuta ulema je postupno počela, zajedno s drugim štampanim medijima iz Irana, da objavljuje knjige i štampu. Samo ovo po sebi je bio jedan veliki korak naprijed u podizanju općeg pisanja u vjerskom centru u Qomu, unatoč činjenici da se tamo i prije ovoga događaja manje-više ponešto pisalo.

 

Mišljenja nekih ličnosti o Allama Tabatabaiju

Budući da je poštovani učitelj rijetko prisustvovao sastancima i sjedaljkama, i ako bi mu došlo kakvo pismo ili pohvala od nekoga sa strane, niko o tomene bi bio informisan. Stoga postoji vrlo malo informacija o mišljenjima drugih o učiteljevom radu do kojih bi se moglo doći iz pisama i korespon­dencije upućenih na njegovu adresu. Sjećam se, međutim, kada su dijelovi Al-Mizana objavljeni u svijetu, počela su da pristižu mnoštva pisama i pohvala i veličanja na račun poštovanog Allame, kako iz Irana tako i iz inostranstva. Ali, niko nije imao pristupa sadržaju ovih pisama. No, na moje osobno insistitiranje, nešto od pohvala i lijepih riječi koje su došle od određenih ličnosti i naučnih instituta je objavljeno u petom tomu Al-Mizana. Ali je on poslije, da bi izbjegao bilo kakvu prijateljsku primjedbu, odustao od objavljivanja bilo kakvih drugih pohvala.

Ovom prilikom je dovoljno samo spomenuti da je ajatollah Uzma Buružerdi najednom velikom zvaničnom sastanku kome su prisustvovale in i u isti poput Arše Tunga, generalnog sekretara UN-a zaduženog za borbu protiv alkohola, od cijenjenog ajatollaha Burudžerdija zatražio da napiše Islamski stav u vezi s konzumiranjem alkohola - da bi se taj tekst preveo na aapski i pročitao na Kongresu o borbi protiv alkohola koji će se održati te godine u Ankari. Burudžerdi je tada kružio očima da bi svoj pogled zadržao na Allama Tabatabaiju i otprilike ovako kazao: "Poštovani hadži Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai Tabrizi jedan je od islamske uleme, posjed­nik vrijednog tefsira, on će ovim povodom napisati jednu risalu i staviti je naraspolaganje gospodi, te će tako na najbolji način prezentirati islamski stav o alkoholu."

 

Pohvala Međumezhebskog vijeća tefsira Al-Mizan

Islamska institucija zbližavanja (Daru-l-taqrib islami), imala je za cilj međusobno zbližavanje mezheba unutar Islama, i iza nje su sa ove strane sta­jala ugledna imena šiijske uleme poput ajatollaha Uzme Burudžerdija, Ajatolaha Kašifil Gita'a i druge šiijske uleme, a sa sunnijske strane bila su ugledna imena s Al-Azhara itd.

U drugom glasniku iz 1956. godine vezano za tefsir Al-Mizan (do tada su bila objavljena samo dva toma tog tefsira) - dati su vrlo upečatljivi komentari koje ću ovdje u najkraćoj formi iznijeti da bi se vidjelo kako velika islamska zajednica Egipta ocjenjuje ovaj tefsir.

Evo samo nekoliko kratkih rečenica prevedenih s arapskog: "Tefsir Al-Mizan predstavlja novi tefsir Kur'ani kerima, njegov autor je Sejjid Muhammed Tabatabai, koji pripada velikoj imamitskoj ulemi i do sada su objavljena dva toma tefsira od kojih svaki obuhvata oko petsto stranica" - pa dalje nastavlja: "Mi smo proučili uvod i neke teme iz ovog tefsira pa smo donijeli odluku da oba džuza pažljivo pročitamo. Ali upravo u onom dijelu koji smo bili proučili, uočili smo njegov naučni kapacitet, dubinu i vještinu rasprave, lahkoću iznošenja i pojašnjavanja stvari, također njegovo uzdržavanje od mezhebskih predrasuda. Evidentno je daje poštovani pro­fesor koristio naročitu metodologiju tumačenja Kur'ana - a to je tumačenje Kur'ana Kur'anom, te je na taj način izbjegao mnoštvo rasprava, stajališta i mišljenja koja nemaju valjano islamsko utemeljenje. Isto tako je eliminisao moguća tumačenja koja za predmet interesovanja nemaju Kur'an već oživ­ljavanje naučnih teorija, nekog dogmatičkog principa, nekog filozofskog stava ili donošenje nekakve mezhebske fetve. On se usprotivio svemu tome i o svemu tome uopće nije raspravljao." O metodu vlastitog tefsira Allama je objelodanio sljedeće: "Kur'an sam tefsirio Kur'anom, do značenja ajeta sam dolazio iz njegova smisla i njemu sličnih ajeta, a na način kojim nas Kur'an sam poziva - a to je da pojašnjenje ajeta i iznošenje njegove biti prepoznamo u specifičnos­tima koje su u njemu samome iznesene. Jer, sam časni Kur'an sebe postavlja pojašnjivačem svih stvari, pa kako je moguće da Kur'an pojašnj­ava sve stvari a da sam sebe ne pojašnjava."

Još jedna prednost tefsira Al-Mizan je u tome što, pored smirujućeg tumačenja ajeta, tretirajući mnoge važne teme koje su bile aktuelne kako u prošlosti tako i danas, njihovo tumačenje opet temelji na samom Kur'anu.

Poštovani autor tefsira u tumačenju autentičnih ajeta: "Ako ste u sumnji u ono što smo objavili našem robu...", donosi tumačenje kur'anskih mu'džiza gledano iz raznih uglova. Njemu pripada zasluga da je upotpunio

tio tumačenje kur'anskih mu'džiza sa stanovišta jasnoće izražaja i savršenog sklada, uspostavio uzvišeni kur'anski metod za tumačenje gajba i neutralisanje razmimoilaženja i sukoba u načinu i u materiji itd.

Također je sačinio značajne rasprave o uzročno-posljedičnim relacijama i utvrdio da Kur'an s respektom gleda na ovu problematiku. Značajno je utvrdio da je postavio korelaciju između mu'džize i racionalnih elemenata te ustvrdio da mu'džiza ne potire razlog svog nastanka. Na kraju je finom raspravom ustanovio da iza efekata svih stvari i pojava stoji uzvišena Božija riječ.

Ovom prilikom cijenjenom autoru tefsira čestitamo, a od Uzvišenog Boga molimo da ovo njegovo djelo poluči uspjeh i da se njime muslimani u što Većoj mjeri okoriste."

 

Kratki sadržaj efekata rada i djela poštovanog učitelja

1. Otkrivanje novog metoda tefsirenja i tumačenja Kur'ana za koji se zaista možereći da je inovatoran.

2. Objava i širenje filozofskih i racionalnih ideja među ulemom i uče­njacima.

3. Nastojanja u dokučivanju rješenja filozofskih problema i rješavanje mnoštva od tih komplikovanih i teških problema.

4. Njegov trud u širenju ideja Ehlu-I Bejta i njegovo neprestano pozivanje naučenje i istraživanje ostavština i hadisa koji su ostali iza članova Ehlu-l-Bejta. A samo jedan od primjera za navedeno je njegov angažman oko štampanja Biharu-I-Anvara (najobimnije zbirke hadisa iz Ehlu-I Bejtske riznice).

5. Kompilacija govora i hadisa o Kur'anu prenesena od Poslanikove (s.a.v.a) porodice.

6. Njegovi intervjui i korespondencija sa učenjacima iz inostranstva i ojlm putem je pripomogao širenje ideja Ehli Bejta.

7. Razrješenje mnoštva komplikovanih i problematičnih predaja putem ni komentara i metodom eliminacije.

8. Trasiranje načina za duhovno uspinjanje i napredovanje među osobama koje su potpuno upoznate sa temeljima islama i pripravne za teške duhovne vježbe.

9. Odgoj i obrazovanje velikih naučnih i mislećih ličnosti od kojih su mnogi postali ugledni profesori i pisci na visokoškolskim institucijama u Qomu.

10. Njegovi pisani radovi, ubrajajući i objavljane i neobjavljene.

Da bismo donekle približili cijenjenom čitatelju o kakvoj je naučnoj veličini riječ, ovdje ćemo navesti samo neka časna imena njegovih učenika:

1. Murteza Mutahari

2. Husejn Ali Muntazeri

3. Sejjid Muhammed Behešti

4. Musa Sadr

5. Naser Mekarem

6. Muhammed Mufteh

7. Abbas Jazdi

8. Sejjid Abdulkerim Ardebili

9. Izudin Zandžani

10. Muhammed Taki Misbah

11. Ibrahim Amini

12. Sejjid Dželaluddin Aštijani

13. Sejjid Muhammed B.Abtahi

14. Sejjid Muhammed Ali Abtahi

15. Sejjid Muhammed H.Lalezari

16. Husejn Nuri

17. Hasan Zađe Amuli

18. Sejjid Mehdi Ruhani

19. Ali Mijandži

20. Abdulhamid Šerbiani

21. Dževad Amuli

22. Abu Talib Tedžlili

I mnogi drugi na visokoškolskim institucijama koji se na ovaj ili onaj način bave istraživanjem i promišljanjem.

"I Božiji mir neka je na njeg na dan kada je rođen, na dan kada je umro i na dan kada je oživljen."

Zadnji put promjenjen: %PM, %02 %805 %2014 %18:%Jul