Mulla Sadra u Komu (4.)

Trideset kilometara jugoistočno od Koma nalazi se selo Kahak u koje je Sadra došao da bi prešao stepene duhovnog putovanja. Pretpostavlja se da je do tog preseljenja došlo u trećoj ili četvrtoj deceniji drugog milenija po Hidžri.

Ovim preseljenjem odvojio se od stvorenja i krenuo ka Uzvišenom Bogu. Ovaj korak ujedno je prvi u nizu stepeni duhovnog putovanja prema Bogu. I pored najboljih uvjeta življenja i visokog društvenog standarda, koje je mogao imati na dvoru Safavida, on za sebe odabire udaljeno i poprilično izdvojeno selo. O svom izboru životnog puta kaže sljedeće: “Kada sam vidio da je vrijeme u neprijateljstvu sa mnom, a stremi odgoju poročnih i neznalica, i iz dana u dan plamen neznanja i zablude sve je jači a nečovječnost raširenija, nisam imao izbora nego da okrenem svoje lice od sinova Ovog svijeta, da napustim ovu bitku i krut i nezahvalan svijet ravnodušnosti. Sklonio sam se u neki kutak te sam se, slomljen i nepoznat, osamio i sakrio. Napustio sam želje i zajedno s onima čija su srca slomljena spremio se za izvršavanje vjerskih obaveza.”[1]

Mulla Sadra se na početku svog duhovnog putovanja u izdvojenom selu suzdržavao od druženja s ljudima, pa čak i od predavanja. On o ovome kaže: “Niti sam predavao, niti sam knjige pisao, zbog toga što je za iznošenje mišljenja, bavljenje naukama i tehnikama, predavanja, odgovore na kritike, rješavanje krivih zaključaka i rasvjetljavanje ciljeva potrebno pročistiti dušu i misli, dovesti u red nesređeno stanje imaginacije, osigurati postojanost u različitim stanjima i okolnostima te se osloboditi mrzovolje i klonulosti… Morao sam napustiti druženje s ljudima i izgubio sam nadu u bliskost s njima sve dok neprijateljstvo vremena i sinova vremena za mene nije postalo lahko i dok nisam postao ravnodušan prema poricanju i priznanju, kao i prema poštovanju koje iskazuju i uvredama koje nanose. Tada sam se u iskonskoj prirodi okrenuo ka istinskom Stvoritelju uzroka i cijelim bićem na Njegovom svetom dvoru posvetio moljenju i plakanju te sam duže vrijeme proveo u takvom stanju.”[2]

Nakon prolaska ovog podužeg razdoblja i nakon odvojenosti od ljudi te stizanja do Istine, počinje drugi stepen Sadraova duhovnog putovanja. On je sada stigao na stepen putovanja Božijim savršenstvima i atributima. Čini se kako su njegove sljedeće riječi usmjerene upravo na ovaj dio duhovnog putovanja: “I na kraju, usljed velikog truda i mnoštva duhovnih vježbi, Božansko svjetlo u duši je počelo sijati, a srce mi je od plamena duhovnog osvjedočenja stalo plamtjeti. Svjetlost Imaginalnog svijeta se izli na srce te mu se skrivene tajne Svijeta uzvišenosti i veličine Božije (džeberut) objelodaniše. Time sam spoznao tajne koje prije nisam znao i otkrivene su mi tajne koje, kao takve, nisam spoznao snagom racionalnog argumenta. Svaku Božansku tajnu i zbilju, položaje Gospodarenja, pologe s Prijestolja i tajne položaja nezavisnosti Božije (samedijje), koje sam uz pomoć argumenta i razuma spoznao, duhovnim osvjedočenjem spoznao sam jasnije. Tu mi se razum smirio i odmorio, a povjetarac Božanske svjetlosti, jutrom i podnevom, danju i noću, dodirivao ga je i tako je blizu Boga bio da je uvijek s njim vrijeme u šaputanju provodio.”[3]

U pismu koje je napisao svome učitelju Mir Damadu ukazuje na dva stepena vlastitog duhovnog putovanja: “Zahvaljujući velikom strahu od druženja s ljudima ovog vremena i postojanosti u osamljivanju te stalnosti u zikru i razmišljanju, otkrivaju se nemoćnom i slabom umu mnoštvo istančanih značenja te važna i vrijedna pitanja, a do većine njih je nemoguće doći na uobičajen način kojeg se drži većina filozofa.”

Jedna od činjenica u koje se možemo osvjedočiti kroz čitav Sadraov život, a posebno u vremenu provedenom u Kahaku, jeste i njegovo oslanjanje na prvake vjere. Kao primjer navodimo ono što je napisano na margini rasprave o jedinstvu umnog i umovanog iz djela Asfar: “Prilikom pisanja ovog poglavlja boravio sam u Kahaku. Jednog petka sam zbog zijareta kćeri Musaa ibn Džafera, a.s., došao u Kom i tražio sam pomoć od nje da mi se ova rasprava uz Božiju pomoć rasvijetli.”[4]

U istom tom selu Mulla Sadra je prešao na treći stepen svog duhovnog putovanja. Nakon putovanja kroz Božija savršenstva, koje predstavlja drugi stepen, sada putuje kroz djela Božija i svjetove postojanja, koji predstavljaju Njegova stvorenja. Ovaj pogled ka stvorenjima i stvorenom razlikuje se od onog pogleda ka istom prije duhovnog putovanja. Na ovom stepenu putnik je započeo putovanje od Boga i prolaskom kroz određene spuštajuće faze stigao je do stvorenog. Posljedica ovog stepena je osvjedočenje u stvoreno sa svim njegovim odlikama i ovisnostima o višem svijetu. Možda je Sadra baš osvrćući se na ovu fazu u vezi sa svojim savremenicima rekao: “Neprijateljstvo vremena i sinova vremena za mene su postali lahki te sam prema poricanju i priznanju njihovu, kao i ukazivanju časti i nanošenju uvreda, postao ravnodušan.”[5]

Naposljetku, posljednju fazu svog duhovnog putovanja Sadra otpočinje u Kahaku a nastavlja u Širazu. Na putovanju u stvorenom sa Istinom (Stvoriteljem) Mulla Sadra poznaje Ovaj i Onaj svijet, stvoreno, ljude i njihove dobre i loše strane. Prepoznaje uzroke savršenstva i nesavršenstva, puta i stranputice, a budući da je njegovo postojanje sada iščezlo u Istini, pažnja prema stvorenjima ne ometa mu pažnju prema Istini. Stoga se duhovni putnik vraća među stvorenja, kako bi bio svjetlo upute tražiteljima Istine.

Nakon godina osamljivanja i duhovnih vježbi u Kahaku, započeo je s predavanjem i pisanjem knjiga, iz čega se može zaključiti da je četvrtu fazu duhovnog putovanja počeo u Kahaku te nakon deset godina boravka u njemu nastavio u Širazu.

(Nastavak: Povratak u domovinu u Širaz)


[1] Sadru-l-Mute'ellihin: Al-Asfaru-l-erba‘a, sv. 1, str. 6.

[2] Sadru-l-Mute'ellihin: Al-Asfaru-l-erba‘a, sv. 1, str. 6–7.

[3] Isto, str. 8.

[4] Šejh Abbas Qommi: Sefinetu-l-bihar, sv. 3, str. 46.

[5] Sadru-l-Mute'ellihin: Al-Asfaru-l-erba‘a, sv. 1, str. 7.

Zadnji put promjenjen: %AM, %06 %089 %2014 %01:%Jul