Autor:
Reza Ramezani

Pitanja kojima se bavi etika (2)

Preuzeto iz knjige: Etički stavovi Allame Tabatabaija, autor: Reza Ramezani  

U okviru etike postavljaju se brojna pitanja, te iako je na tom polju obavljen ogroman broj rasprava i napisane su brojne knjige, uz korištenje različitim metodama, ipak se ne može tvrditi da su sva pitanja vezana za etiku obrađena. Prvo pitanje kojem se može pristupiti je: Da li u religiji postoji moral? Drugim riječima, da li se religijski moral može pronaći ukoliko se obratimo tekstu Božije knjige? U slučaju da religijski moral postoji, da li se onda etika sastoji isključivo od savjeta i preporuka? Da li se posredstvom savjeta i preporuka može postati moralan? Ili je, pak, etika nauka koja ima posebne subjekte, predikate i pitanja te je takvom treba i smatrati?

Da li se za etiku može predočiti neki poseban etički poredak? Da li među etičkim propozicijama, kao i u raspravama o vrlinama i porocima, postoje određeni odnosi i hijerarhija? Ili, pak, religija nije izgradila ovakav etički poredak?

U najvažnija pitanja koja se doimaju nužnim za sagledavanje svrstava se i definicija riječi moral (ahlak), jer ako ne budemo raspolagali konkretnim značenjem morala, onda će razmatranje brojnih aspekata etičkih propozicija u različitim poljima biti veoma težak poduhvat, posebno uzevši u obzir brojnost definicija, a nekad i oprečnost koja se uočava među njima. Zato se spoznaja ove riječi čini nužnijom od spoznaje svih drugih aspekata. Ovim razmatranjem postat će jasno kakve razlike postoje između morala i običaja, s jedne, i moralnih ponašanja, s druge strane, jer, naprimjer, ako se prihvati da moral čine postojana svojstva i duševna stanja, u tom će slučaju moralno ponašanje biti ispoljavanje tih svojstava i stanja, a ako određeno ponašanje ne bude ukorijenjeno u čovjekovoj duši, to ustvari neće biti moral, iako će čovjek koji je postupio na određen način biti pohvaljen i uvažen, ali to neće biti jedna od onih pojava koje su povod čovjekovog rasta, razvoja i napredovanja i koje grade čovjekovu istinsku ličnost.

Kakva je veza između morala i čovjekove sreće? Da li neko ko ne traga za moralom i nije moralan može stići do sreće, ili je jedan od puteva koji čovjeka vode ka sreći moral te je, zapravo, stizanje do krajnjeg savršenstva i vječne sreće plod teorijskog i praktičnog morala?

U vrijedna pitanja koja trebaju biti istražena ubraja se i moralni odgoj. Dakle, nakon što je postalo jasno da čovjek mora ići za moralom kako bi stigao do sreće i savršenstva duše te na taj način umanjio nedostatke svoga bića, treba se usredsrijediti na pitanje: Kako pojedinac ili društvo mogu postati moralni?

Odakle bi trebao početi moral, koji je proizvod jednog odgojnog procesa? Na koji način pojedinac sebe može ukrasiti moralnim vrlinama? Da li se među vrlinama mogu naći temelji i ogranci? Koja vrlina je temeljna? Kako se može stići do temeljnih vrlina? Da li ukrašavanje vrlinama ide istovremeno sa borbom protiv poroka? Da li među njima postoji odnos prethođenja i slijeđenja? Zatim, koji su to naučni i praktični putevi ukrašavanja vrlinama? Na koji se način osloboditi poroka? Da li se protiv poroka može boriti munjevitim napadom ili se ta borba vodi postepeno?

Da li među pojedinačnim i društvenim vrlinama postoji logična i produktivna veza? Ili, pak, postoji obrnuta veza, u smislu da pojedinačna vrlina za sobom povlači društveni porok, a pojedinačni porok društvenu vrlinu?

Da li postoji veza između vrsta vrlina i poroka te koja su mjerila za prepoznavanje i predstavljanje vrlina i poroka?

Da li se može uspostaviti odnos između čovjekove vrline i sreće ili ovo dvoje treba razdvojiti? Isto pitanje vrijedi i za odnos čovjekovih mahana i njegove nesreće.

Da li između vrline i čovjekove iskonske prirode (fitret) postoji usklađenost i povezanost? Da li čovjekova priroda teži ka vrlini ili porocima? Da li je čovjek po prirodi željan da se uputi prema vrlinama i da li po prirodi osjeća odbojnost prema porocima, ili je obrnuto? U istaknute i važne teme koje moraju biti sagledane ubraja se odnos između čovjekovih moći i postajanja moralnim i to kako se može stići do vrlina putem stvaranja uravnoteženosti i sklada između čovjekovih moći i težnji? Da li je neophodno da moći budu uravnotežene, u smislu da se čovjek nađe na putu poroka ukoliko dođe do pretjerivanja ili zanemarivanja pri razvoju moći.

U vezi s moralom veoma su važna i naredna pitanja:

Da li je potrebna potpora razuma i savjesti da bi neko postao moralna osoba ili su religijska vjerovanja ne samo uticajna već i neophodna u ukrašavanju moralnim vrlinama?

Da li se u religijskom moralu može stići do univerzalnih moralnih zakona ili se do moralnog zakona ne može doći ni u jednom segmentu? Na koji se način može stići do postojanih moralnih propozicija, a pod pretpostavkom da se prihvati postojanje postojanih moralnih propozicija, da li se nepostojane propozicije mogu vratiti na postojane ili su jedne drugim strane, tako da među njima ne postoji nikakva veza? Drugim riječima, da li su propozicije vezane za moral apsolutne i univerzalne ili relativne? Da li se može stići do morala koji je ustrojen prema pravilima i načelima ili je to neostvarivo?

Zar nepostojanost svih moralnih propozicija neće značiti da su one relativne i nepostojane? Da li su propozicije kao što je: “Pravda je dobro i nepravda je zlo”, postojane ili promjenjive? Da li su biti dobro za istinit govor i zlo za laž postojane osobine ili su većinom takve? Ako prihvatimo da su većinom takve, zar to neće narušiti postojanost etičkih propozicija?

Da li postoji veza između njih i racionalnog dobra i zla?

Da li postoji veza između moralno “treba” i “jeste”? U oblasti morala javljaju se određene sumnje koje se trebaju razmotriti, poput sumnje da li postoji religijski moral. Da li moralne propozicije mogu biti posmatrane religijskim pogledom? Ili možda ne postoji veza između religije i morala? Da li uz napredak i razvoj s kojim se današnji svijet susreće, kada znanost i tehnologija u svakom trenutku napreduju i razvijaju se, uopće postoji potreba za vođenjem rasprava o moralu? Zašto bi se neki trebali baviti ovim raspravama i pozivati sve članove društva u religiju? Da li postoji odnos između morala i slobode? Ili je moral protiv slobode i nikada se ne može spojiti sa slobodom?

Jedno od pitanja koja je u ovom djelu neophodno razmotriti jeste kritika sekularnog morala, jer nije moguće da religijski i Božanski moral budu bez učinka u društvu; štaviše, struktura Božanskog morala je učinkovita u svim dimenzijama čovjekovog života, tako da će njegovo zanemarivanje stvoriti ozbiljne izazove ljudskoj zajednici u raznim društvenim područjima.

U ovom istraživanju potrudili smo se da nam osnova budu stavovi Allame Tabatabaija iz svih njegovih djela. Iako ćemo se onoliko koliko je potrebno koristiti i stavovima i mišljenjima drugih intelektualaca, naravno, moguće je da u nekim slučajevima, s obzirom na opširnost teme, svi stavovi ne budu razmotreni.

Zadnji put promjenjen: %AM, %31 %300 %2018 %06:%Okt