Amar Imamović
  • Kruna duhovnosti
  • TPL_GK_LANG_POSTED

Sjećanje na Boga

O srce, napusti želje onih koji su se vezali za vanjštinu,
Ispuni se svjetlom, prođi se tame.
Ako žudiš za prosvijetljenošću arifa,
Napusti sve što nužno ti nije!


U našem poimanju ibadeta i dobrih djela postoji greška da većinu naše pažnje posvećujemo kalupu i vanjštini, dok zaboravljamo na njihov cilj, sadržaj, značenje i zbilju. Drugim riječima, zadovoljavamo se samo ispunjavanjem njihovog vanjskog aspekta. Naprimjer, u namazu obavljamo spoljašnje radnje, ali ne obraćamo pažnju na ruh njegov kojeg čini veličanje, iskazivanje časti i šaputanje sa Gospodarom sveg stvorenog, što rezultira time da na kraju ne znamo ni šta govorimo sa Njime. Ili ne znamo šta su značenja rukua, sedžde i drugih zikrova. Moguće je da Kur'an izgovaramo na lijep način a da smo istovremeno neobaviješteni o njegovim zbiljama i učenjima. Ovako površno poimanje nalazimo i u pitanjima hadždža, posta i drugih vrsta bogosluženja, premda je pažnja Kur'ana i predaja koncentrirana na zbilju i sadržaj, s ciljem da ljudi iznađu put od spoljašnjeg ka unutrašnjem i da putem dobrih djela ostvare duhovnost. Jedna od odlika učenja Ehli-bejta, koja ga i čini različitim od drugih islamskih grupa, je to što prilikom odgoja, obrazloženjem tajni i duha ibadeta, nastoji čovjeka dovesti do vrha savršenstva, a pritom vanjštinu smatra sredstvom dosezanja uzvišenih ciljeva. Mi možemo sebe smatrati odgojenim u okvirima učenja Ehli-bejta tek onda kada nam je ambicija, trud i cilj dostizanje zbilje i nutrine djela, i kada spoljašnost njihovu uskladimo sa zbiljom tajni i duhom. Jedno od temeljnih načela koje utječe da ljudska djela ne budu samo kalup bez duha jeste sjećanje na Boga. Ustvari, ono predstavlja najvažniju stvar koja je uz sva dobra djela spomenuta kao ruh, zbilja i cilj njihov. Naravno, treba više obraćati pažnju i istrajavati na ovom principu da bi postao neodvojiv od ibadeta, i da prilikom izvršavanja djela srce ne bi zapadalo u zaborav i nemar.
U ovom djelu nastavljamo raspravu o sjećanju na Boga kroz sljedeća poglavlja: Kolijevka djela, Cilj bogosluženja, Zikr kao zaseban ibadet, Tragovi i učinci zikra, s nadom da će nam sjećanje na Boga postati stalna preokupacija i da ćemo se svi okoristiti njenim nezamjenjivim učincima.

 

Kolijevka djela

S obzirom da su sva djela i različita bogosluženja, kao što su namaz, džihad, udjeljivanje sadake, dova, noćni namaz, itikaf itd., svako ponasob, sačinjena od dijelova i uvjeta svojstvenih sebi, kao i uvoda, adaba i propisa, međutim sva ona imaju i jedno zajedničko obilježje - sjećanje na Boga. Sjećanje na Boga je najvažniji dio, u svim djelima prisutan i položen u samu bit ibadeta. Sve ih obasjava svojom zrakom i vodi ih ka jednoj zajedničkoj vezi i stabilnoj osnovi. Ovo je i najviši dokaz važnosti zikra.


Cilj bogosluženja

Uzvišeni Gospodar je biće po kojem sva ostala stvorenja egzistiraju u kontinuitetu. Stoga je i sjećanje na Njega samo po sebi značajno tako da se i vrijednost svih ibadeta ogleda kroz njega. S obzirom da je Bog najuzvišenije biće i sjećanje na Njega najvredniji ibadet, položaj zikra u odnosu na druge ibadete i djela je kao položaj Gospodara naspram stvorenja isto kao što je Uzvišenost, Ljepota i Savršenost veća od toga da bi se mogla iskazati riječima te samo kažemo “Allahu Ekber” (Allah je veći od toga da bi mogao bio opisan), tako su vrijednost i veličina sjećanja na Njega veće od toga da bi ih riječi mogle obuhvatiti, kao što i časni Kur'an u vezi s tim položajem kaže: “Sjećanje na Boga je veće od toga da bi bilo definisano i objašnjeno.” (Ankebut, 45) Da bismo stekli uvid i spoznali vrijednost zikra navest ćemo neke ajete i predaje: “Gospodar je rekao Musau: ‘Ja sam sa onom osbom koja Me se sjeća.’”

Imam Ali je rekao: “O Bože, onoga koga žar sjećanja na Tebe ne navede da se pozabavi sobom i ne potakne ga na putovanje ka Tvojoj blizini, život je za njega smrt.”
“Molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio.” (Taha, 14)

“Srca se doista smiruju kada se Allah spomene.” (Rad, 28)

“Sjećajte se Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Beqare, 152)

Ovaj posljednji ajet ulijeva najveću nadu i predstavlja najradosniju vijest kada je riječ o zikru. Dostoji čovjeku da ga često uči i da mu srce bude okupirano njegovim značenjem, jer Gospodar je dao neprekršivo obećanje, ako se vi budete sjećali Gospodara, On će se vas sjetiti svojom Milošću, Plemenitošću, uvećavanjem imana, tevhida i duhovnih savršenstava. Ovim putem čovjek stiže do izvora savršenstva i stječe ključ izbavljenja. Allame Tabatabai je u različitim prilikama, kada su ga učenici i osobe žedne spoznaje i duhovnih savršenstava pitali za instrukcije duhovnog zikra, upućivao na ajet: “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.” Ovaj savjet je bio poticaj da im srce bude ispunjeno sjećanjem na Boga, i nada ne bi li ih obuhvatila Božija milost. Prva i najistaknutija osobina duhovnih ljudi je stalno sjećanje na Boga. Oni svo ili većinu vremena provode u društvu sa Bogom i na proputovanju kroz Božija imena okupirani su posmatranjem Njegove ljepote i Uzvišenosti.

“Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju.” (Ali-Imran, 191)

“Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju.” (Nur, 37)

Za upućene u značenja potpuno je jasno da koliko god čovjek nadvlada zaborav i nemar, napredovat će na duhovnom putu i dostizat će veća savršenstva i u skladu s tim, koliko god provede u zaboravu i griješenju, bit će mu uskraćeno napredovanje. Prema tome, kriterij duhovnog položaja čovjeka je sjećanje na Boga, a temelj pada i propadanja je zaborav Boga. S druge strane, sjećanje na Gospodara čini srce i dušu svih djela i ibadeta. Sukladno tome, ako bi ibadet bio obavljen potpuno u skladu sa njegovim uvjetima, ali bez sjećanja na Boga, takav ibadet ne bi bio ništa drugo nego kao tijelo bez ruha koje nema nikakve vrijednosti. Navest ćemo primjer namaza koji je najistaknutiji oblik bogosluženja. Ako ovaj namaz, sa svom svojom veličinom, biva obavljen dok je srce u njemu okupirano ovosvjetskim stvarima, takav neće biti prihvaćen kod Gospodara, niti će od njega biti ikakve vrijednosti na putu približavanja Njemu. Sjećanje na Boga je kao voda u živim bićima. Ako ne bi bilo tečnosti života u stablu, od njega ne bi ništa ostalo osim suhog drveta koje je pogodno samo za sagorijevanje i pepeo. Sjećanje na Boga je život, srce i duša čovjeka. Ako ne bi bilo njega, srce bi zamrlo i postalo kao kamen, te ga ni najmanji zračak svjetlosti ne bi obasjavao.

“O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne odvrate od sjećanja na Allaha!” (Munafiqun, 9)


Zikr kao zaseban ibadet

Zikr Boga, iako je prisutan u svim ibadetima i njihov je neodvojiv dio, sam je po sebi ibadet. Na osnovu ovoga, ako osoba u svim stanjima bude okupirana sjećanjem na Boga, zaziva Njegova Imena i Atribute ili uči dove, njen posao će se smatrati ibadetom, bez obzira što on nije dio propisanih ibadeta. Prema tome, ibadet nije ograničen na namaz, post ili hadždž, nego je i zikr ibadet, i to njegov najuzvišeniji oblik. Imam Baqir kaže: “Mumin sve dok se sjeća Boga, bilo stojeći, sjedeći ili ležeći, on je stalno u namazu.”

Uzvišeni Bog kaže: “Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju.” (Ali-Imran, 191)
Također je preneseno od Božijeg Poslanika, s. a. v. a., da je rekao: “Sve dok se sjećaš Boga, stojeći ili sjedeći, u kupovini ili iskrenom društvu, gdje god da budeš, ti si stalno u namazu i ibadetu.”
Razlika ovog i ostalih ibadeta je u tome što svi oni imaju sebi svojstvenu veličinu i granicu, uvjete, vrijeme i mjesto. Naprimjer, namaz se obavlja u svojih pet određenih vremena, od jutra do noći, sa svojim posebnim uvjetima; post je jedan mjesec godišnje; hadždž jedanput tokom života, i svi oni se obavljaju u okviru posebnih uvjeta, vremena i mjesta. S druge strane, zikr je poželjan i pohvalan u svim stanjima i uvjetima. On se može obavljati tokom cijelog dana i noći, hodajući, sjedeći za vrijeme odmora, i za njega nema granice i ograničenja. Nema nijednog stanja u kojem nije pohvalno sjećanje na Boga.

1. Imam Sadik je rekao: “Svaka stvar ima granicu s kojom se ona završava, osim zikra koji nema kraja. Gospodar je propisao vadžibe i ko ih god obavi, stigao je do njihovog kraja, osim zikra u čijem slučaju Gospodar s malo njega nije zadovoljan, niti je uspostavio granicu određenu za nj.” Potom je proučio sljedeći ajet: “O vjernici, mnogo se sjećajte Boga.”

2. Imam Sadik je rekao: “Musa, a. s., je rekao: “Gospodaru! Ponekad sam u stanju da Tebe vidim većim od toga da Te spominjem.” Gospodar reče: “O Musa! Spominji Me u svim stanjima.”
3. Imam Ali je prilikom svoje smrti oporučio Imamu Hasanu: “Sjećaj se Boga u svim stanjima.”

Tragovi i učinci zikra

Kada se razgovara o zikru, najvažnije je poznavanje njegovih učinaka, jer važnost neke stvari je sukladna mnoštvu njenih osobenosti. Tako je i veličina truda pri stjecanju neke stvari u skladu sa njenim utjecajem na ljudski život, u kontekstu njegovog razvoja, uzdizanja i savršenstva. Prema tome, velika vrijednost nekog djela ukazuje na velike učinke tog djela za čovjeka. S obzirom na ovo mi možemo shvatiti vrijednost i veličinu nekog djela iz njegovih učinaka, jer najbolji dokaz vrijednosti nekog djela je izravno posmatranje njegovih učinaka. Kad je riječ o učincima zikra, postoji jedna općenitija i važnija činjenica, koju ujedno možemo iskoristiti i u razmatranju svih drugih djela i oblasti, a to je da dobra djela imaju dvije vrste učinaka i nagrada:

a) nagrada koja se odnosi za samo djelo, kao što su nagrade namaza, hadždža, džihada itd.,

b) nagrada koja se tiče zikrullaha što ujedno predstavlja i temeljnu osovinu, zajedničku smjernicu i svijetleći faktor svih ibadeta i djela.

Ljudi prilikom izvršavanja djela obraćaju pažnju na njihov poseban učinak, no zaboravljaju na učinak zikra Božijeg. Zikr će bez ikakve sumnje ostaviti svoje tragove, čak i ako čovjek ne ostvari učinke određenog djela ili ne bude siguran u njih. Jer sjećanje na Boga ne samo da je prisutno u svim djelima, nego je i njegov učinak siguran i trajan. S obzirom na spomenuto, upućeni smo na činjenicu da prilikom navođenja sevaba nekog djela treba obje gornje tačke uzeti u obzir kao sevab i učinak tog djela.

Ovom prilikom navest ćemo samo neke ajete i predaje u kojima se na općenit način govori o učincima zikra:

1. Ključ ispravnosti i izbavljenja: “Temelj ispravnosti srca je u njegovoj zauzetosti zikrom Božijim.”
2. Život duše i srca: “Sjećanje na Boga oživljava srcā, a zaborav Njega je njihova smrt.”

3. Uputa i spas od zalutalosti: “Nema nijedne upute poput sjećanja na Boga.”

4. Smiraj: “Spominjanje Boga je smiraj srca.”

5. Uzrok ljubavi Božije: “Onoga koji mnogo spominje Boga, Bog voli.”

6. Očišćenje od licemjerstva: “Ko mnogo spominje Boga, zaista se očistio od licemjerstva.”

7. Udaljavanje šejtana: “Spominjanje Boga je uzrok progonjenja šejtana.”

8. Uzrok prisnosti sa Bogom: “Spominjanje Boga je ključ prisnosti sa Njim.”

9. Sjaj i glačalo srca: “Zaista je Allah učinio zikr glačalom srca.”

10. Druženje sa Bogom: “Onaj koji spominje Allaha je nalik na onoga ko sjedi u društvu sa Njim.”

11. Najbolje sredstvo spasa: “Nema Bogu dražeg djela od spominjanja Njega, i nema spasenja robu od svih grijeha na ovom i onom svijetu, osim zikrom Njega.”

12. Dosezanje posebnog položaja robovanja Boga: “Jedan od poslanikovih ashaba obratio mu se riječima: ‘Volio bih da budem jedan od izabranih robova Božijih.’ Poslanik, s. a. v. a., reče: ‘Da bi dostigao ovaj stepen, spominji Boga mnogo, ne bi li postao jedan od bliskih i odabranih robova Njegovih.’”

13. Stalno bivanje u ibadetu i namazu: Imam Bakir veli: “Mumin sve dok čini zikr Njega, bilo da stoji, sjedi, ili leži, piše se da je u namazu.”

14. Najbolji put ostvarenja svojih želja: “Onaj koga sjećanje na Mene odvrati od traženja nečeg od Mene, Ja ću mu dati najbolje čime darujem molioce.”

15. Odlazak sa ovog svijeta u blagostanju: “Svi ljudi umiru žedni, osim osobe koja se sjećala Boga na ovome svijetu.”

16. Obuhvaćenost Božijom milošću: “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.”

17. Uzrok uspješnosti u poslovima: “Spominjanjem Boga poslovi bivaju uspješni a nutrina prosvijetljena.”
18. Lijek duhovnih bolesti: “Sjećanje na Boga je lijek duhovnih bolesti.”

19. Osobine bogobojaznih: “Zikr Boga je narav bogobojaznih.”

20. Svjetlo imana: “Zikr Boga je svjetlo imana.”

21. Dostizanje položaja mudžahida. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj koji spominje Boga u okruženju nemarnih je kao istrajan borac na mejdanu rata.”

22. Udaljavanje od teškoća i nedaća: “Spominjanje Boga otklanja teškoće.”

Zadnji put promjenjen: %PM, %07 %862 %2014 %19:%Feb