Život i djelo Miskawayha
Autor:
Institut SAMT

Život i djelo Miskawayha

Preuzeto iz drugog sveska knjige "Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju"
Napisao i priredio: SEMT - Institut za proučavanje i pisanje udžbenika za univerzitete humanističkih nauka, Qom, Iran
Prevod: Lutfi Akbaš

1. Život Ibn Miskawayha[1]

Ahmad ibn Muhammad ibn Ya‘qub, poznat kao Miskawayh, jedan je od muslimanskih mislilaca iz četvrtog stoljeća po Hidžri. Rođen je oko 325. godine po Hidžri u Rayu. O njegovom djetinjstvu i mladosti nema puno podataka, ali iz onog što on sam spominje u knjizi Tahdhibu-l-akhlaq može se shvatiti da se njegov život razdvaja na dva različita dijela. On je u djetinjstvu i mladosti tragao za provodima i sakupljanjem imetka, no u srednjim godinama, nakon jedne duhovne promjene, dao se na nauku i čišćenje vlastite duše i tako započeo jednu novu epohu u svom životu. On, pored toga što savjetuje druge na odgoj duše i uljepšavanje morala, prvi dio svoga života opisuje na sljedeći način:

“Onaj ko u djetinjstvu ne bude odgojen na odgovarajući način, koga njegov otac odgoji podučavajući ga niskim i lažnim pjesmama, pokazujući ružno i odanost strastima lijepim, dalje kada (odraste i) uđe u dvorove vlastodržaca što nagrađuju ovakve pjesme i druži se s ljudima koji ga pozivaju na tjelesne užitke i koji su predani sakupljanju hrane, odjeće, jahalica i ukrasa – kao što se meni samom desilo – taj će biti lišen blaženstva i pogođen gubitništvom i nesretnošću.”

Dalje Miskawayh govori o drugom dijelu svoga života, koji je započeo pod utjecajem duhovne promjene koja se kod njega javila kao rezultat razmišljanja i samokritike, i ističe: “Ja sam kao odrasli čovjek te pokuđene osobine napustio posredstvom ulaganja ogromnog napora i truda i očistio sam svoju dušu od prljavština i ružnoća.”[2]

Miskawayh je tokom svoga života bio svjedok vlasti više vladara iz dinastije Buwayha. Samu dinastiju Buwayh činili su dobri ljudi i sposobni upravitelji koji su cijenili naučnike, pjesnike i književnike i s ciljem očuvanja svoje moći i bogatstva primali su ih na svojim dvorovima. Stoga u ovom stoljeću islamska kultura i civilizacija doživljava stanoviti napredak, a nauka, književnost i filozofija zapažen procvat. Miskawayh je svoj život proveo u službi ovih vladara koji su se jedni iza drugih smjenjivali. On je prvo bio pratilac Muhallabija, vezira Mu‘izzuddawlaa.[3] Nakon toga mu je Ibnu-l-‘Amid[4], naučnik i vezir Ruknuddawlaa, povjerio brigu o svojoj ogromnoj biblioteci te obrazovanje i odgoj svoga sina Abu-l-Fatha. Miskawayh je sedam godina bio u službi Ibnu-l-‘Amida. Nakon njegovog preseljenja i dolaska njegovog sina Abu-l-Fatha na vezirski položaj, pa sve do 366. godine po Hidžri, radio je kao njegov savjetnik. Nakon smrti Ruknuddawlaa i dolaska na vlast njegovog sina ‘Idduddawlaa Miskawayh i dalje ostaje rukovodilac biblioteke te savjetnik i drug vladara. Nekada ga je ‘Idduddawla slao velikodostojnicima. Miskawayh je u Rayu, Farsu, Bagdadu i Esfahanu boravio u službi dinastije Buwayha i bavio se obrazovanjem i odgojem. Nakon gotovo jednog stoljeća života, u vrijeme vladavine Sultanuddawlaa, 421. godine po Hidžri preselio je u Esfahanu. Ukopan je u mahali Khajo u istom gradu.[5]

Miskawayh je bio šiija. Postoji mnogo pokazatelja koji opravdavaju ovu tvrdnju, između ostalih i njegov nadimak, koji je glasio Abu ‘Ali, a također i činjenica da su ga cijenili vladari i veziri dinastije Buwayha, koji su svi insistirali na šiizmu. On u svojim djelima šiijske imame, a.s., spominje uz veličanje, a Alija, a.s., spominje kao “Imama” i “Amiru-l-mu’minina” i u vezi s njim upotrebljava izraze kao što su “salawatullahi ‘alayh” i “salamullahi ‘alayh”, te puno hvali njegovo znanje i hrabrost.[6]Također velik broj historičara i pisaca bibliografija jasno ističe njegov šiizam.[7] Nadalje, u nekim slučajevima se vidi da je Miskawayh prihvatio neka šiijska učenja i koristi neke specifične šiijske naslove i termine kao što je “amr bayna-l-amrayn” (stav između dva stava) u pitanju jabra i tafwida (prisile i apsolutne slobode).

2. Naučna ličnost Miskawayha

Miskawayh pomoću svestranog talenta, energičnosti i zahvaljujući velikom blagu koje mu je bilo na raspolaganju, a sastojalo se od raznoraznih knjiga, također zahvaljujući i razdoblju naučnog procvata dinastije Buwayha, u kojem je stasao, stječe stručnost u različitim naučnim granama kao što su: filozofija, etika, hemija, medicina, povijest, poezija i književnost. Bio je takav da su ga neki nazvali “trećim učiteljem”, nakon Aristotela i Farabija, jer je, kao što znamo, spekulativnu mudrost Grka Farabi pojasnio i upotpunio, a njihovu praktičnu mudrost Miskawayh je sistematizirao i uredio.[8] Povjesničari ne spominju imena njegovih učitelja, čak ga njegov savremenik Abu Hayyan Tawhidi kritizira zbog toga što nema mnogo učitelja.[9] Ustvari, Miskawayh nije ni imao učitelja. Njegovi učitelji su bili trud, ljubav prema znanju i mnoštvo knjiga kojima je raspolagao. On je vladao perzijskim i arapskim, a poznavao je i surjanitski i pahlavi jezik.

Miskawayh se u filozofiji i etici okoristio prijevodima djela Aristotela, Platona i Galena, iako se nekad upuštao u usklađivanje misli (filozofa prije sebe) i iznošenje novih stavova, ali je u njegovim spisima jasno vidljiv utjecaj Aristotelovih misli, posebno onih iz djela Knjiga o duši i Nikomahova etika. On se na ovom polju koristio i mislima muslimanskih naučnika kao što su Ibn Muqaffa‘, Farabi, Kindi i ‘Amiri. Pored toga, zahvaljujući opširnim informacijama koje su se nalazile u prijašnjim povijesnim djelima, poput Tarikhi Tabarija, i obaviještenosti o političkim pitanjima i događajima u dinastiji Buwayha blizu jednog stoljeća, uspio je iznjedriti dragocjeno djelo kao što je Tajarubu-l-umam (Iskustva zajednicā). On je u medicini i naukama koje su povezane s njom bio pod utjecajem Zakariyyai Razija.

Pored veza i druženja sa vezirima koji su bili naučnici, kao što su bili: Sahib ibn ‘Ibad,[10] Muhallabi i Ibn ‘Amid, Miskawayh se poznavao i družio i sa filozofima poput Ibn Sinaa. U vezi sa njegovim susretom sa Ibn Sinaom zabilježeno je da je Ibn Sina kao mladić prisustvovao predavanju Miskawayha i pred svim učenicima bacivši jedan orah pred Miskawayha od njega je zatražio da izračuna površinu tog oraha. Miskawayh mu je zauzvrat dao nekoliko stranica iz knjige o etici i rekao: Ti prvo ispravi svoj moral pa ću ja onda izračunati površinu oraha jer ti imaš veću potrebu za ispravljanjem svoga morala nego što ja imam za računanjem površine oraha.[11]

Miskawayh se družio i sa medicinarima poput Abu Tayyiba[12] i Abu Sahla Masihijja.[13] Također je razgovarao i dopisivao se s književnicima kao što su Abu Hayyan Tawhidi, Badi‘u-z-zaman Hamdani i Kharazmi. Abu Hayyan mu je postavljao pitanja u raznim poljima književnosti, filozofije, etike i društvenih problema toga vremena. Ova pitanja i odgovori Miskawayha sabrani su u knjizi Al-Hawamil wa-sh-shawamil. I Badi‘u-z-zaman u pismu koje je slao Miskawayhu izvinjava se za ono što su klevetnici na njega slagali i u pjesmi koju je napisao predstavlja ga kao svoga zaštitnika.[14] I Kharazmi je prijateljevao s njime i u prijateljskom pismu tješi ga u vezi s porodičnim problemima koje je imao i u vezi s njim moli se Bogu.[15]

On je savremenik i skupine Ikhwanu-s-safa, no s njima nije imao baš dobre odnose jer su oni, za razliku od Miskawayha, imali političke ciljeve i bili su protivnici tadašnje vlasti. Osim toga, oni su nastojali povezati filozofiju i vjeru, a u etičkim načelima su bili skloni tesawwufu.[16]

3. Opus Miskawayha

Miskawayh je za sobom ostavio vrijedna djela u različitim naukama, posebno u etici i filozofiji. On je u etici i filozofiji napisao djela kao što su Tahdhibu-l-akhlaq wa tathiru-l-a‘raq, Tartibu-s-sa‘adah, Al-Fawzu-l-asghar wa-l-hikmatu-l-khalidah. Tahdhibu-l-akhlaq je njegovo najvažnije i najopširnije etičko djelo. Ono sadrži načela i osnove etike. Odlikuje se rijetko viđenom sistematičnošću i postojanošću, a po mišljenju nekih to je prva etička knjiga koja je nauku etiku predstavila na sistematičan, uređen i argumentiran način.[17]

Ova knjiga, u kojoj je jasno vidljiv utjecaj djela Grka, a posebno Aristotela, ostavila je utjecaj i na djela mislilaca nakon Miskawayha. Tako Khaje Nasiri Tusi svoje djelo Akhlaqe Nasiri predstavlja kao prijevod koji je obogaćen dijelovima iz Tahdhibu-l-akhlaqa.[18] I Ghazali se u svome Ihyau koristio njom.[19] Miskawayhov cilj pisanja ove knjige – kako to i sam na početku knjige ističe – bio je dovođenje do pojave lijepog morala u čovjekovoj duši, što će uzrokovati da se po prirodi lijepa djela bez ikakve poteškoće javljaju kod čovjeka. Za ostvarivanje ovog cilja moraju se spoznati duša, njene moći i ustaljena svojstva duše te treba spoznati povode uljepšavanja i spasa ili isprljanosti i propasti. Na temelju ovoga on je knjigu podijelio u sljedećih sedam poglavlja: Definicija duše, Morali i prirode, Razlika između dobra i blaženstva, Čovjekova djela, Vrste ljubavi, Bolesti duše i Duševna medicina. Djelo Al-Hikmatu-l-khalidah, koje je prevedeno i na perzijski pod naslovom Jawedan kharad, sadrži etičke i odgojne savjete iz riznica različitih naroda. Al-Hawamil wa-sh-shawamil sadrži pitanja Abu Hayyana označena kao “hawamil” i odgovore Miskawayha – “shawamil”, a osim toga obrađuje i različita pitanja iz filozofije, etike i književnosti.

Iza Miskawayha je ostala i etička oporuka u kojoj se nalazi sažetak njegovih misli i stavova iz etike i filozofije etike.[20] Miskawayh iz etike i filozofije ima poslanice ili tekstove koji se sastoje od jedne ili nekoliko stranica, kao što su poslanice Al-Ladhdhat wa-l-alam, Risalatun fi-t-tabi‘h, Risalatun fi jawhari-n-nafs, Al-‘Aql wa-l-ma‘qul, An-Nafs wa-l-‘aql wa haqiqatu-l-‘adl.

On je pisao i na polju medicine i hemije. Abu Rayhan na više mjesta u Kitabu-s-saydanah[21] navodi njegove stavove iz medicine. Prema kazivanju Yaquta[22], Miskawayh je imao knjigu pod naslovom Al-Jami‘, koja je, po mišljenju nekih, napisana pod utjecajem Kitabu-l-hawi od Zakariyyai Razija. Knjige Al-Ashribah, Tarkibu-l-bajat mina-l-at‘imah, Wa-l-Adwiyatu-l-mufradah njegove su knjige na polju medicine i nauka povezanih sa medicinom.

Miskawayh je za sobom ostavio i vrijednu knjigu Tajarubu-l-umam na polju povijesti. Ova knjiga je napisana sa etičkim ciljem, a navodi razne događaje i poziva ljude da iz njih uzimaju pouku.

Bavio se i književnošću, poezijom i pisanjem poučnih priča. Unsu-l-farid je jedno od takvih djela. Ova je knjiga, po riječima Qiftija[23], najbolja knjiga koja u sebi sadrži priče i kratke i privlačne šale. Sada ćemo se posredstvom etičkih i filozofskih djela Miskawayha, a posebno djela Tahdhibu-l-akhlaq, Tartibu-s-sa‘adah, Al-Fawzu-l-asghar, Al-Hawamil wa-sh-shawamil i Al-Hikmatu-l-khalidah,pozabaviti iznošenjem njegovih misli o odgoju kroz četiri poglavlja: čovjek, spoznaja, etika te edukacija i odgoj. Priču o životu i djelima Miskawayha završit ćemo jednim odlomkom iz njegove oporuke upućene tragaocima za mudrošću.

“O tražitelju mudrosti! Očisti svoje srce i neka su ti ambicije visoke jer je mudrost najveći Božiji poklon(…), znaj kud god da usmjeriš svoj um, on će se tamo i uputiti: ako ga usmjeriš ka vjeri, spoznat će je na postojan i produbljen način, a ako ga usmjeriš ka Ovom svijetu, uputit će se ka prolaznosti i nepostojanosti.”[24]

Nastavak: 


[1] O tome da li je isparavno reći Miskawayh ili Ibn Miskawayh vidjeti: Ibn Miskawayh, uvod u Tajarubu-l-umam, u uvoduistraživačkog rada Abu-l-Qasima Imamijja.

[2] Vidi: Tahdhibu-l-akhlaq, str. 65.

[3] Muhammad Muhallabi, sin Muhammada ibn Abu Sughraha, na početku je bio sekretar Mu‘izzuddawlaa, da bi nakon toga postao njegov vezir. On je jedan od velikana književnosti i pjesništva, preselio 352. godine po Hidžri.

[4] Muhammad ibn Husayn ibn Muhammad, poznat kao Ibnu-l-‘Amid, vezir Ruknuddawlaa, jedan je od najvećih pisaca. Tha‘alabi u vezi s njim kazuje: Pisanje je počelo sa ‘Abdu-l-Hamidom a završilo sa Ibnu-l-‘Amidom. Dok je bio vezir Ruknuddawlaa, on je vodio poslove svojim upravljačkim sposobnostima, lijepim moralom i hrabrošću. Imao je veoma lijepu biblioteku. Preselio je 360. godine po Hidžri.

[5] Ni‘mah, Shaykh ‘Abdullah: Falasafah Shi‘ah, str. 170-173.

[6] Vidjeti: Tahdhibu-l-akhlaq, str 105, 167, 179.

[7] ‘Amili, Sayyid Muhsin Amin: A‘yanu-sh-shi‘ah, sv. 3, str 159.

[8] Miskawayh: Tarikhu-l-umam, uvod iz istraživačkog rada Abu-l-Qasima Imamija: Muqaddimah, str 23.

[9] Tawhidi Abu Hayyan: Al-Amta‘u wa-l-muanasah, sv. 1, str. 35; sv. 2, str. 39.

[10] Isma‘il ibn ‘Ibad ibn ‘Abbas jedan je od vezira dinastije Buwayha. Pored toga, bio je istaknuti naučnik i književnik, sposoban političar koji je, zbog toga što je bio savjetnik Muiddudawlaa, vladara iz dinastije Buwayha, nazvan nadimkom “sahib” (savjetnik). Imao je ogromnu biblioteku, a preselio je 385. godine po Hidžri.

[11] Shahrzuri Muhammad: Nazahatu-l-Arwah,str. 26.

[12] Abu-l-Faraj ‘Abdullah ibn Tayyib medicinar je iz Bagdada. Liječio je bolesnike u bolnici ‘Izzudawlaa. Napisao je niz knjiga o medicini. Preselio je 435. godine po Hidžri.

[13] On je ‘Isa ibn Yahya Jurjani, naučnik, stručan ljekar koji je vladao arapskim jezikom. Neki ga smatraju učiteljem Ibn Sinaa.

[14] Vidjeti: Yaqut: Mu‘jamu-l-udaba’, sv. 5, str. 14.

[15] Kharazmi Abu Bakr: Rasailu-l-kharazmi, str. 102.

[16] ‘Izzat ‘Abdul‘Aziz: Ibn Miskawajh: Falsafatu-l-akhlaqiyyah wa masadiruha, str. 210-214.

[17] Dairatu-l-ma‘arifi tashayyu‘, sv. 1, str. 368.

[18] Akhlaqe Nasiri, str. 36.

[19] Vidjeti: Mubarak Zaki: Al-Akhlaqu ‘inda-l-Ghazali.

[20] Tekst ove oporuke Yaqut Humui navodi u Mu‘jamu-l-udaba’,sv. 5, str. 17-19.

[21] Str. 83, 213 i 255.

[22] Mu‘jamu-l-udaba’, sv. 5, str. 10.

[23] Akhbaru-l-‘ulama’i baikhbaru-l-hukama’, str. 217.

[24] Za proučavanje teksta oporuke Miskavayha obratiti se: Abu Hayyan Tawhidi: Al-Muqabasat, str. 323. i dalje; Abu Sulayman Mantiqi: Sawanu-l-hikmah wa thalata rasail,str. 347. i dalje; Yaqut: Mu‘jamu-l-udaba’,sv. 5, str. 17. i dalje.

Zadnji put promjenjen: %AM, %02 %478 %2015 %10:%Jul