Kratak životopis realiziranog arifa Ali Qazija

Kratak životopis realiziranog arifa Ali Qazija

Prevod: Ibrahim Avdić

Ovo je priča o savršenom i realiziranom arifu koji je dosegao sjedinjenje sa svojim Voljenim i koji je okončao tako što je sagorio u toj ljubavi.

PROSLOV

Kako će slijepac u mrkloj noći poduhvatiti se opisivanja sunca svijeta i kako li će kapljica onečišćena kazivati o smaragdnom moru. Kako opisivati gromadu od čovjeka i govoriti o vrlinama čovjeka kada je dovoljno naglasiti da to što se o njemu nije kazalo i ne može se kazati jesu beskrajne stranice, a ono što se kazalo jeste tek nepotpuni redak. I kako da podignemo glavu i pogledom usred Arša obuhvatimo ovu planinsku gromadu koja je od pogleda inače skrovita.

E prema tome u svoj svojoj malenkosti i zbunjenosti evo nešto pišemo, a sve na tragu sunčevih zraka koje i jesu smjerokaz putovanja, moleći mu zborimo. A on nama otpisuje i smirujući odgovor daje:

I ono što je obznanjeno, o tome još habera nema...

ŽIVOTOPIS

Rođenje

Došao je na svijet 13. zul-hidžeta 1285/1864. Dadoše mu ime Ali. Njegov otac sejjid Husejn Qazi bijaše velikan i slobodouman čovjek, a i sam je prethodno bio učenikom velikog ajatollaha Mirze Muhameda Hasana Širazija, od koga je i dobio dozvolu (idžazetnamu) za samostalni idžtihad.[1]

Priča se kada je njegov otac odlučio napustiti Samaru i vratiti se u svoj rodni Tabriz da mu je njegov duhovni učitelj Mirza Širazi preporučio: danonoćno ostavi jedan sat za sebe. Godinu dana nakon toga, kada je jedna skupina tabrizskih trgovaca stigla u Samaru i sastala se sa ajatollahaom Mirzom Širazijem te kada se ovaj zainteresovao za stanje svojih učenika, oni mu kazaše: “Onaj jedan sat koji si mu ti preporučio preinačilo se u svo njegovo vrijeme, on je danonoćno sa svojim Gospodarem.”[2]

Početak obrazovanja

Sejjid Ali Qazi od samog početka svog mladalačkog života otpočeo je s učenjem kod svoga oca sejjid Husejn Qazija, kao i kod učitelja Mirze Musa Tabrizija i i Mirze Muhammed Ali Qarāčedagiija. Otac njegov je imao naročitu volju i sklonost ka tefsirskoj nauci, kao što to i sam Mirza Ali ističe da je tefsir Keššāf učio kod svoga oca, kao i da je arpsku i perzijsku književnost učio kod znamenitog pjesnika i učenjaka Mirze Muhammed Taqi Tabrizija, poznatim pod pseudonimom najjer (svjetlosni) i od njega je prenosio mnoge stihove na arapskom i perzijskom jeziku.

Sejjid Ali Qazi 1308/1887. u svojoj 23. godini zajedno s karavanom zemljaka pun čežnje i revnosti posjećuje Imamul ‘arifin (mezar Imam Alija) u Nedžefu. Kako uđe u ovaj sveti grad tako ostade u njemu do kraja života.

Dostizanje stupnja idžtihada

Nakon stanovitog vremena u Nedžefu, koje je proveo u obrazovnom islamskom centru učeći kod velikih učitelja poput Fāzela Šarbijanija, šejh Muhammed Mumqānija, šejh Fethullahu Šerīja'tija, Ahunda Horasanija... zahvaljajući svojoj visokoj revnosti i uloženom trudu, najzad Ali Qazi stiže do rezultata te u svojoj 27. godini stiče status mudžtehida, odnonoso eksperta u islamskom pravu na način da sam može donosti pravna mišljenja.

Njegovi učitelji irfana

On je još od najranije mladosti stupio u obrazovni ciklus kod svog plemenitog oca Husejn Qazija, od kojeg je zadobio pokretački duh za mističko napredovanje, a nakon što je došao u Nedžef dao se na jačanje moralnih vrlina i irfanskih tehnika kod tamošnjih velikih učitelja šejh Muhammed Behārija i ajatollaha sejjid Ahmeda Kerbelaija – a njih dvojica su pak poznati kao najistknutiji učenici velikog učenjaka Mulā Husejnquli Hamadanija.

O Mulā Husejnquli Hamadaniju ispričane su začuđujuće anegdote, koje ukazuju na njegov odveć snažni duh i izuzetnu prodornost u više svjetove. On se s maksimalnim poletom i neviđenom revnošću tokom znatnog dijela svog života dao na odgajanje svojih učenika, tako da je uspio odgojiti 300 vrsnih učenika, pri čemu je svaki od njih dospio do stupnja evlijaluka. Neki od najistaknutijih njegovih učenika su: šejh Muhammed Behāri, sejjid Ahmed Kerbelai, Mirza Dževad Aqa Meliki Tabrizi...[3] Lanac njegovih vrlih učenika doseže do Hadži sejjid Ali Šušterija i Mulaquli Dževada.

Njegovi učenici

Sejjid Ali Qazi je i sam u tri ciklusa podučavao svoje učenike ahlaku i irfanu. To je radio tako prodorno i efikasno, riječju i djelom, da je svaki od njih zasebno izrastao u velikana ahlaka i irfana. Naravno, nama su poznata imena samo izvjesnog broja njih. A koliko je on njih izveo na sami vrh irfanske planine koji su se napili sočnog šerbeta najviše duhovne spoznaje nije nam potpuno poznato. Odvje ćemo spomenuti samo neke od najistaknutijih od njih: ajatollah šejh Muhammed Taqi Ameli, sejjid Muhammed Husejn Tabatabai, ajatolah Muhammed Behdžet Fumuni, hadži sejjid Hašim Hadad...

Odlazak s Ovog svijeta

I najzad Mirza Ali Qazi nakon višegodišnjeg podučavanja irfanu i davanja Božanske upute napušta ovaj svijet u utorak, četvrtog mjeseca rebī'ul ewwela 1366/1945. u svetom Nedžefu i biva pokopan u Vādi selām-u pokraj svoga oca. Dakle, ukupno je na Ovom svijetu proveo 83 godine, 2 mjeseca i 21 dan.

O odlasku duše iz tijela svakojake pričaju priče,

 ja se lično svojim očima osvjedočih kako mi duša ide.

Nastavak: Otvaranje vrata otkrovenja


[1] Rāzi Muhammed, Gundžineje dānešmāndan, sv. 2, str. 228.

[2] Husejni Tehrani, sejjid Muhamed Husejn Mehreteban, str. 18

[3] Isto str. 29. 

Zadnji put promjenjen: %AM, %05 %473 %2015 %10:%Feb