Ko je bio Azer - otac hazreti Ibrahima?

Kur'an - Glas melekuta

Ispravno učenje  po pitanju oca hazreti Ibrahima, odnosno Azera, jeste da otac za kojeg se hazreti Ibrahim moli, a Kur'an bilježi taj događaj, nije njegov rođeni otac već amidža, što je u skladu sa Božijom voljom i Nje­go­vom mudrošću da poslanički rod od Adema do našega Poslanika Muhammeda, s.a.v.a., sačuva od mnogoboštva. Zasigurno u tome postoji mudrost, o čemu na ovom mjes­tu nije prilika da se podrobnije govori. Da bismo pokazali ispravnost iznesenog, u nastavku ćemo priložiti sažeti oblik kur’anske argumentacije, jedne od dvije, koje do­nosi Allame Tabatabai. U suri Mumtehine, u 4. ajetu stoji: “Divan uzor imate u Ibra­himu i onima koji su s njim bili, kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Mi vas se odričemo, i nepri­ja­teljstvo i mržnja će se između nas javljati sve dok vi ne budete u Allaha Jedinoga vje­rovali!’, – ali ne i u Ibrahimovim riječima njegovom ocu: ‘Oprost ću ti zbilja tra­ži­ti, ali te od Allaha nisam u stanju odbraniti!’” Dakle, hazreti Ibrahim je uzor u svim dje­lima, osim u ovom jednom, odnosno dovi koju je činio za Azera. Ali to je bilo u vre­menu, o čemu govore i predaje, kada je Azer dao obećanje Ibrahimu da će pri­hva­ti­ti iman, a svoje mnogoboštvo nije javno pokazivao. Tada je još uvijek bilo nade za Aze­ra i za njegovo izbavljenje. Sljedeći ajeti – sura Merjem, 45-47 – govore o tom raz­doblju: “‘O moj oče! Ja se zbilja bojim da te zadesi kazna od Svemilosnog, pa bu­deš šejtanu drug!’ ‘Zar ti, o Ibrahime, mrziš božanstva moja?!’ povika otac njegov. ‘Ako li ne prestaneš, zbilja ću te kamenovati, zato me zadugo napusti.’ ‘Mir, selam tebi!’ Ibrahim odgovori: ‘Gospodara svoga ću moliti da ti oprosti. On je doista dobar pre­ma meni!’” Kao i 86. ajet sure Šu’arā: “...I ocu mom oprosti on je od za­blud­je­lih...!” Međutim, kada je Ibrahim shvatio da nema spasa za Azera te da je otvoreni neprijatelj Boga, on ga se odrekao, što potvrđuju 113. i 114. ajeti sure Tevbe: “Vjerovjesniku i vjer­nicima nije dozvoljeno da za mnogobošce oprost mole, pa makar im oni bili i rod bliži, nakon što će im postati jasno da će oni biti stanovnici Pakla! A Ibrahimovo tra­že­nje oprosta za oca njegova bilo je samo zbog obećanja koje mu je Ibrahim dao. A kada mu je postalo jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj, on ga se tada odrekao.” Pot­puno je jasno da Azer nije bio Ibrahimov rođeni otac, jer čim je postalo očito da je on mnogobožac, on ga se odrekao, a istovremeno, s druge strane, u 41. ajetu sure Ibrahim vidimo da on uči dovu za svoje prave roditelje: “Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mo­jim (وَلِوَالِدَيَّ) i vjernicima na Dan polaganja računa!” Treba znati da u ovoj dovi ha­zre­ti Ibrahim koristi izraz walid, odnosno roditelj, koji se koristi samo za krvne ro­di­te­lje, a kada oslovljava amidžu Azera koristi izraz ab (اب), odnosno otac, čija je upo­treba posve uobičajena i za druge, a ne samo za roditelje, posebno ako je riječ o skrb­niku, u slučaju nepostojanja oca, čak i za nekog ko nije tako blizak kao amidža.

Zadnji put promjenjen: %PM, %30 %623 %2014 %13:%Maj

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT