Značenje “te'vila” kod komentatora Kur'ana i znalaca tumačenja 15.

Kur'an u islamu

Komentatori Kur'ana su se žestoko razilazili i ne slažu se u pogledu značenja riječi te‘vil. Nakon pregleda njihovih stavova možemo ih sve svesti na više od deset mišljenja. Međutim, poznata su dva mišljenja:

1. Mišljenje starih znalaca tefsira. Rezultat njihovog raspravljanja o te'vilu i tefsiru je sljedeći: te‘vil i tefsir su istog značenja i dva su sinonima. Prema tome, svaki kur'anski ajet ima te'vil. S druge strane Allahe riječi: “Tumačenje (te’vil) njihovo zna samo Allah”, nalažu zaključak da je znanje manje jasnih ajeta svojstveno samo Allahu, dž.š.

Stoga je jedna skupina starih komentatora smatrala da su mutešabih ajeta i ona izdvojena slova na početku sura. Jer, nije poznat ajet čije je značenje skriveno ljudima izuzev ovih slova. Međutim, mi smo u prethodnim odjeljcima o tome govorili detaljno i naveli smo jedan od razloga zašto to mišljenje nije tačno.

Bilo kako bilo, budući da Kur'an negira da znanje te‘vila nekih ajeta zna neko drugi osim Allaha, a nemamo ajeta čiji se te‘vil ne zna, to jest, čije je značenje sasvim skriveno, kako kažu oni, a kako isprekidana slova koja se nalaze na počecima sura nisu metašabih ajeti... iz svih tih razloga potonji komentatori Kur'ana napustili su mišljenje starih komentatora.

2. Stav novijih komentatora Kur'ana glasi: Te'vil je suprotnog značenja zahiru (vanjskom slovu Kur'ana) koje se namjerava reći samom vanjskom riječju. Prema tome, svaki ajet nema te'vila, već je te 'vil ograničen samo na mutešabih ajete čije značenje ne zna niko drugi osim Allaha. To su oni ajeti koji svojim vanjskim slovom govore o tjelesnosti Boga, o dolasku, o zauzimanju Prijestolja, o Božijem zadovoljstvu, ljutnji, žalosti i drugim opisima koji se spominju uz Boga, dž.š. Također, tu spadaju i ajeti koji svojim vanjskim slovom pripisuju grijeh Poslaniku i vjerovjesnicima, a.s., a koji su čisti od grijeha.

Ovo mišljenje se proširilo tako da je izraz “te‘vil” postao kao neka druga čnjenica i istina u značenju nasuprot “zahiru”.

Doista, te‘vil kur'anskih ajeta u apologetskim raspravama i dogmatskim svađama i znači doista samo to. Također, svođenje značeja ajeta na nešto suprotno zahiru (vanjskom značenju, vanjskoj riječi) oni (teolozi) su nazivali “te’vilom” i to je tema koja je kružila u njihovim raspravama, mada nije takvo mišljenje bez protivrečja.[1]

Ovo mišljenje, usprkos svojoj velikoj poznatosti i raširenosti, nije tačno i ne može se primijeniti na kur'anske ajete, jer:

1. Dva ajeta koje smo prenijeli u prethodnom odjeljku:

a) “Čekaju li oni te'vil knjige”;

b) “Ne, nego oni poriču prije nego temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došao ni te‘vil njegov...”;

jasno pokazuju da svi ajeti imaju te‘vil i da se te‘vil ne odnosi samo na mutešabih ajeta, kako se čini iz gore njihovog navedenog stava.

2. Gore navedeni njihov stav smatra nužnim postojanje ajeta u Kur'anu čije je pravo značenje ljudima nejasno i osim Allaha niko ne zna značenje takvih ajeta. Ali, sa ovakvim mišljenjem gdje je Kur'an predstavljen kao govor koji ne ukazuje na svoja značenja, ne može se staviti zajedno jasni kur'anski poziv i izazov jezikoznancima u pogledu svoje retoričnosti i ljepote izraza!

3. Na temelju takva njihova mišljenja ne bi onda bila dosljedna ni potpuna argumentacija Kur'ana Časnoga!!! Tako, prema tvrdnji iznešenoj u ajetu časnom:

“Pa, zašto oni ne razmisle o Kur'anu?! Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!”; jedan od dokaza da Kur'an nije ljudski govor jeste i to da ne postoji značenjsko, a ni intencionalna razilaženja među ajetima usprkos udaljenosti vremena njihova objavljivanja i razlike u okolnostima njihova objavljivanja! A što se prividno javlja proturječje među nekim ajetima i na prvi pogled, takvo proturječje se uklanja promišljanjem i razmatranjem tih ajeta.

Ako se pretpostavi da se veliki broj kur'anskih ajeta koji su nazvani el-mutešabihat (nejasni, višesmisleni) razlikuje i razilazi sa velikim brojem drugih ajeta nazivanim el-muhkemat (neosporni, potpuno jasni), te ako ovo razilaženje među njima otklanjamo tako što tvrdimo da njihovo vanjsko značenje (zahir) nije namjeravano, a prava značenja koja su namjerena u tim ajetima zna samo Allah Uzvišeni... ako, dakle, tako pretpostavimo onda na taj način otklonjeno razilaženje ne pokazuje da Kur'an nije ljudski govor.

A tako isto će biti i ako otklanjamo ovo razilaženje među ajetima tako što mijenjamo vanjsko značenje svakog ajeta, čiji je sadržaj oprečan ili sasvim kontradiktoran, tzv. jasnim ajetima, te ako potom te ajete tumačimo (te’vil) – u značenju te‘vila kakvo je kod potonjih komentatora Kur'ana – svodeći ih na značenje koje je suprotno njihovoj vanjskoj riječi.

4. Mi smatramo da uopšte nema dokaza da se pod “te‘vilom” u ajetu gdje se govori o muhhkem (jasnom) i mutešabih (nejasnom dijelu) Kur'ana ukazuje na značenje suprotno zahiru (vanjskom smislu, značenju Kur'ana), kao što se ne ukazuje ni na suprotno značenje u ajetima u kojima se spominje riječ te'vil. Tako, na primjer, u kazivanju o Jusufu, a.s., riječ te‘vil izrečena je na tri mjesta[2] u značenju “tumačenja sna” (te‘vil).

Naime, jasno je da tumačenje snova nije suprotnog značenja samim snovima, nego je to vanjska istina koja se vidi u snu, u naročitom obliku.

Tako je npr. Jusuf vidio počast od strane njegovog oca, njegove majke i njegove braće u obliku klanjanja Sunca, Mjeseca i zvijezda njemu.

Vladar Egipta vidio je godine oskudice u obličju sedam mršavih krava koje pojedoše sedam krava debelih.

Dvojica Jusufovih drugova iz tamnice vidjeli su razapinjanje i služenje Vladaru u obliku cijeđenja grožđa i nošenja hljeba na glavi koji jedu ptice.

Tako imamo u kazivanju o Musau i Hidru, nakon što je Hidr probušio lađu, ubio dječaka i prezidao i uspravio zid, da se njemu Musa svaki put suprotstavlja i raspravlja sa njim, ali Hidr njemu navodi skrivenu tajnu koja počva iza njegovih djela i to naziva “te'vilom”. A poznato je da je unutarnja bit i istina djela koja su se zbila posredstvom Hidra, te također istinsko pronicanje u njihovom odobravanju koje je poput duše (duha) već nazvano te‘vilom. A te‘vil nije neko značenje koje je oprečno svome vanjskom smislu Allah, dž.š., kaže u vezi mjerenja i vaganja:

“Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru. To je bolje i te‘vil je ljepši.” (Isra, 35)

Jasno je da Allah, dž.š., ovdje pod te‘vilom mjere i vage hoće kazati da je potrebno uspostaviti pravilno i posebno gospodarsko mjerilo kakvo se nalazi na pijaci u vezi kupovanja, prodaje i prenošenja i tovarenja. I te‘vil sa ovim značenjem nije suprotnog značenja zahiru mjerenja i vaganja, nego je to vanjska istina i “duh” koji se uspostavio u mjerenju i vaganju i koji jača ili slabi u zavisnosti od toga da li je poslovanje pravilno ili je, pak, pravilnost poslovanja odsutna.

Allah, dž.š., kaže na drugom mjestu:

“A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku... to je vama bolje i te‘vil je ljepši.” (Nisa, 59)

Jasno je da je namjera i značenje riječi te‘vil u ovome ajetu učvršćenje jedinstva i uspostavljanje duhovnih odnosa u društvu. A to je vanjska istina i nema suprotnog značenja zahiru (suzbijanju neslaganja i vraćanja Poslaniku i Allahu ako je do nesloge došlo).

Ovako isto je i sa drugim mjestima u Časnom Kur'anu na kojima je navedena riječ te‘vil, a ukupno je šesnaest takvih mjesta. Ni najednom od tih mjesta nije moguće rabiti riječ te‘vil u značenju “značenje koje je suprotno vanjskom tekstu”, nego je to drugo značenje koje je prikladno također riječju te‘vil kako je navedeno u sedmom ajetu sure Ali Imran, a što ćemo spomenuti u sljedećem odjeljku.

Stoga mi smatramo da ne postoji potreba za tumačenjem riječi “te‘vil” u tom spomenutom ajetu (3:7) tumači kao “značenje koje je suprotno formalnom jezičkom izrazu”.

[1]Jer je, naime, tumačenje nekog ajeta usprkos priznanju da te´vil zna samo Allah proturječan posao. Međutim, teolozi to navode tako u smislu da je to značenje u ajetu.

[2]1)U četvrtom ajetu sure "Jusuf" spominje se Jusufov san: "Kada Jusuf reče ocu svome: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam vidio kako mi se pokloniše.Te'vil Jusufova sna spominje se u 100. ajetu sure "Jusuf" posredstvom samih Jusufovih riječi, kad je on vidio svoga oca i svoju majku nakon nekoliko godina rastanka: "I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se pokloniše, pa on reče: "O oče, moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjega, Gospodar moj ga je ispunio!"
2) Također je san vladara Egipta spomenut u 43. ajetu sure "Jusuf": "I vladar reče: "Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih". Tumačenje (ovog vladarevog sna) spomenuto je u ajetima 47-49 posredstvom Jusufovih riječi: "Sijaćete sedam godina uzastopno - reče -, "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti".
3) I san dvojice prijatelja Jusufovih u tamnici spomenut je u 36. ajetu sure "Jusuf": "S njim (Jusufom) su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grožđe" - reče jedan od njih. - "A ja, opet", - reče drugi - "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju". Tumačenje (TE´VIL) ovog ajeta spominje se Jusufovim riječima u 41. ajetu sure Jusuf: "O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znači."

Zadnji put promjenjen: %PM, %18 %709 %2013 %16:%Feb

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT