Tumačenje sure Nuh

Tefsir El-Mizan

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

Mekka – 28 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: “Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!”

2. “O narode moj,” - govorio je on - “ja vas otvoreno opominjem:

3. Allaha ibadet činite i budite Ga svjesni i meni pokorni budite,

4. On će vam neke grijehe vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe, zaista se neće odgoditi, kada bi samo znali.”

5. On reče: “Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,

6. ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo.

7. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.

8. Zatim, ja sam ih glasno pozivao,

9. zatim sam im javno objavljivao i tajno im šaputao,

10. i govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;

11. On će vam oblake obilno kišovite slati

12. i pomoći će vas imetkom i djecom, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.

13. Šta vam je, zašto ste beznadežni u rububijjet Allahov,

14. a On vas stvara u različitim fazama?!

15. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, slojevito, stvorio,

16. i na njima Mjesec svjetlom dao, a Sunce svjetiljkom učinio.

17. Allah daje da ničete iz zemlje poput bilja,

18. zatim vas u nju vraća i iz nje će vas na poseban način izvesti.

19. Allah vam je Zemlju tepihom učinio,

20. da biste po njoj hodili putevima prostranim.’”

21. Nuh reče: “Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihov gubitak uvećavaju

22. i spletke veoma velike činiše.

23. i govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jagusa i Jeuka i Nesra ne napuštajte!’

24. a već su mnoge u zabludu odveli, pa Ti, nasilnicima, samo propast povećaj!”

Objašnjenje ajeta

U ovoj suri govori se o slanju Nuha, a.s., njegovom narodu. O njegovom pozivanju govori se u kratkim crtama, a spomenuto je i odbijanje njegovog naroda da ga prihvate za poslanika, što je na kraju bilo uzrok da se požali Gospodaru i da zatraži od Njega kaznu za svoj narod, a za svakoga ko je s vjerovanjem ušao u njegovu kuću tražio je oprost. Na kraju se ukazuje da je kazna spuštena na Nuhov narod i da su se svi utopili. Kontekst ajeta svjedoči nam da je sura objavljena u Mekki.

إِنَّا أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَى قَوْمِهِ أَنْ أَنذِرْ قَوْمَكَ مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَهُمْ عَذَابٌ أَلِيم

1. “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: ‘Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!’”

Riječi أَنْ أَنذِرْ قَوْمَكَ objašnjavaju poslanstvo Nuha, a.s. Između ovih riječi i onoga što prethodi kao da je rečeno: و اوحينا اليه أن أنذر, tj.: Mi smo Nuha poslali narodu njegovu i objavili mu: “Opominji narod svoj prije negoli im dođe patnja bolna.”

To nam svjedoči da je Nuhov narod zbog svog nevjerstva i idolopoklonstva bio na granici kazne, što se može zaključiti i iz Nuhovih, a.s., riječi: “Zaista vas ja jasno opominjem da robujete Allahu i da Ga budete svjesni.” Riječ انذار znači upozoriti, opomenuti, a upozorenje ili opomena uvijek postaju aktuelni postojanjem prijetnje, tj. opasnosti, koja će, ne ukaže li se na nju, sigurno doći. A riječi مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَهُمْ عَذَابٌ أَلِيم ukazuju da je kazna već spremna i da se nadvila nad njima, te ako ne bi bilo Nuhove opomene, zadesit će ih i neće je moći izbjeći.

قَالَ يَا قَوْمِ إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُّبِينٌ3 أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ

2. “O narode moj” - govorio je on - “ja vas otvoreno opominjem: 3. Allaha ibadet činite i budite Ga svjesni i meni pokorni budite,

Ovaj ajet na sažet i detaljan način objašnjava Nuhovo, a.s., poslanstvo. Riječi إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُّبِينٌ sažete su, dok se rečenicom أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ to detaljno objašnjava. Nuh, a.s., narodu se obratio riječima moj narode, da bi im time dao do znanja da se brine za njih i da im je milostiv, te da im ukaže na činjenicu da su oni njegov narod i da svi skupa pripadaju istoj zajednici, pa ako je njima loše, loše je i njemu. Nastoji im ukazati da im želi samo sreću, te ih upravo zbog toga i opominje i upozorava na kaznu koja je spremna.

Riječima أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ poziva na tevhid u ibadetu, jer idolopoklonstvo ljudi iz Nuhova, a.s., naroda nije im dopuštalo da obožavaju Uzvišenog Allaha, ni u samoći ni u društvu. Obožavanjem kipova mogli su samo obožavati gospodare kipova koji bi se zalagali i zagovarali za njih kod Boga. Dakle, ustanovili su svoj ibadet na temelju obožavanja onoga što i samo obožava i što se kod toga može zauzimati, a da im je vjera dozvoljavala da direktno obožavaju Boga, oni bi to sigurno činili. Iz svega proizlazi da je poziv na obožavanje Boga upućen njima, ustvari, poziv tevhidu u ibadetu.

Riječima وَاتَّقُوه, budite Ga svjesni ili budite bogobojazni, poziva ih da ostave velike i male grijehe, tj. širk i ono što je manje od toga, a da za promjenu čine dobra djela čije je neobavljanje grijeh.

Riječima وَأَطِيعُونِ poziva ih na pokoravanje sebi, a da bi se njemu pokorili, potrebno je da prihvate njegovo poslanstvo i da od njega prihvate ono čemu ih uči i što im naređuje i zabranjuje, kao i prihvatanje jednoboštva, te da sve to postave za temelj svog načina življenja.

Riječima أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ Nuh, a.s., poziva ih trima vjerskim principima: tevhidu, potvrđivanju proživljenja, što predstavlja temelj takvaluku (kad ne bi bilo proživljenja i svođenja računa, takvaluk ne bi imao pravoga smisla), i na kraju, poziva ih prihvatanju poslanstva, što se ogleda kroz bespogovorno pokoravanje i slijeđenje.

يَغْفِرْ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ

4. On će vam neke grijehe vaše oprostiti.

Riječ يغفر je u skraćenom obliku jer je na poziciji odgovora na naredbu. U arapskom pravopisu upravo se i zahtijeva da glagol koji se nalazi na poziciji odgovora na naredbu bude u skraćenom obliku. Kako se iz konteksta može zaključiti, من ima ulogu partitivnosti, a upućuje na značenje da je ono što je traženo u prethodnom ajetu (da Bogu ibadet čine, da Ga se plaše i da se Nuhu pokore) radi toga da bi im neki od grijeha bili oprošteni, ili ukoliko urade takvo šta, Allah će uraditi ovo (ustvari, naredba i odgovor na naredbu vraćaju se na dvije rečenice uvjeta i nagrade te je stoga odgovor u apokopatusu). Pod sintagmom neke grijehe misli se na grijehe prije vjerovanja, počinjene u stanju nevjerstva, kao što su širk i manje od toga, međutim, ne misli se na grijehe koje će nakon što postanu vjernici počiniti. U tom slučaju ne bi imala smisla izjava o oprostu grijeha koji se još uvijek nisu dogodili, niti ima smisla obećanje da će im svi grijesi, i prošli i budući, biti oprošteni, iz prostog razloga što bi takvo obećanje za sobom povlačilo poništavanje Božijih propisa, jer kada se poništi kazna za neki prekršaj, to znači da je i obaveza poštovanja tog pravila poništena.

Ovo značenje potvrđuju sljedeći ajeti:

يَا قَوْمَنَا أَجِيبُوا دَاعِيَ اللَّهِ وَآمِنُوا بِهِ يَغْفِرْ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ

“O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti.”[1]

يَدْعُوكُمْ لِيَغْفِرَ لَكُممِّن ذُنُوبِكُمْ

“On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio.”[2]

قُل لِلَّذِينَ كَفَرُواْ إِن يَنتَهُواْ يُغَفَرْ لَهُم مَّا قَدْ سَلَفَ

“Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo.”[3]

Uz ove navodimo i sljedeće ajete:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا هَلْ أَدُلُّكُمْ عَلَى تِجَارَةٍ تُنجِيكُم مِّنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَتُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ بِأَمْوَالِكُمْ وَأَنفُسِكُمْ ذَلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَيُدْخِلْكُمْ جَنَّاتٍ

”O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti patnje nesnosne? U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje - On će vam grijehe vaše oprostiti i u Džennet vas uvesti...”[4] Spoljašnjost ovih ajeta aludira na oprost svih grijeha, što nije u oprečnosti sa ranije spomenutim ajetima jer je u ovim ajetima oprost grijeha postavljen kao rezultat istrajnosti i kontinuiranog vjerovanja i dobročinstva koje traje do kraja života. Ni ovaj ajet ne obuhvata oprost grijeha koji još nisu učinjeni i u njemu nije dato obećanje da trenutno vjerovanje zaslužuje da i budući grijesi budu oprošteni, već širina oprosta zavisi od širine i prisutnosti vjerovanja i ispravnog djela, iz čega proizlazi da vjerovanje do kraja života uzrokuje i oprost grijeha do kraja života.

Neki su se komentatori[5] pouzdali u općenitost ajeta sure Saff, naginjući stavu da postoji razlika u oprostu grijeha zahvaljujući vjerovanju kada su u pitanju različiti umeti. U skladu s ovim ajetom, u islamskom umetu vjerovanje je razlog oprosta svim grijesima, dok drugim umetima biva razlogom oprosta samo nekih grijeha, kao što se vidi iz Nuhovih riječi kojima se obraćao svome narodu: “On će vam neke grijehe vaše oprostiti”, kao i iz riječi poslanika iz desetog ajeta sure Ibrahim: “On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio”,i iz riječi džina u 31. ajetu sure Ahkaf: “O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti.”

Međutim, ova hipoteza nije ispravna bez obzira na to što je ukazivanje spoljašnjosti ajeta sure Saff takvo kakvo jeste. Njen slučaj razlikuje se od slučajeva drugih sura, o čemu je već bilo riječi. Pored toga, ajeti sure Enfal izričiti su u oprostu grijeha iz prošlosti, a sagovornici tog ajeta upravo su nevjernici iz ovog umeta.

Drugi su pak rekli[6] da riječ من u konstrukciji من ذنوبكم nije uopće za partitivnost, da bi se o tome vodila tolika polemika, već je višak. Ni ovo nije ispravno, jer ova riječ ne biva višak u potvrdnim rečenicama, a činjenica je da su slabi stavovi nekih alima-gramatičara koji su ovu riječ u nekim potvrdnim rečenicama ipak uzeli kao višak. Slična ovom je slabost tvrdnje onih[7] koji zagovoraju da ova riječ ima ulogu razjašnjavanja, kao i riječi onog[8] koji tvrdi da objašnjava početak željenog.

وَيُؤَخِّرْكُمْ إِلَى أَجَلٍ مُّسَمًّى إِنَّ أَجَلَ اللَّهِ إِذَا جَاء لَا يُؤَخَّرُ لَوْ كُنتُمْ تَعْلَمُون

“i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe, zaista se neće odgoditi, kada bi samo znali.”

U ovom dijelu ajeta daje se do znanja da je ostavljanje u životu do određenog časa rezultat činjenja ibadeta Bogu i pokoravanja Poslaniku, što nam ukazuje na činjenicu postojanja dvaju časova smrti. Jedan je već određeni čas koji je duži od drugog, a drugi čas smrti nije određen i kraći je od prvog. U skladu s ovim, shvatamo da je Allah, dž.š., u ajetu obećao nevjernicima da će im, ako prihvate vjeru, takvaluk i pokore se Poslaniku, kraći život, tj. bližu smrt, zamijeniti određenim časom, tj. duže će živjeti. Riječi: A kada Allahov određeni čas dođe... predstavljaju obrazloženje odgađanja, što ukazuje na činjenicu da kada stigne od Boga određeni čas, nema odgađanja, već općenito, čas je konačan i neizbježan bilo da je riječ o određenom bilo o neodređenom – oba su obuhvaćena neizbježnošću i ništa ne može izmijeniti čas Božiji ili odgoditi Njegov sud. Značenje ajeta je sljedeće: Ukoliko postanete vjernici i budete svjesni Boga i budete Mu činili ibadet i pokorite se, Allah će vam odgoditi neodređeni čas određenim časom, tj. dužim životom, jer ako tako ne učinite i stigne vas smrt, odgađanja više neće biti. U ovim riječima, pored toga što je dato obećanje za odgađanje smrti ako se prihvati vjerovanje, učinjena je i prijetnja da će ih, ukoliko to ne učine, stići prijeka kazna. Iz do sada rečenog postaje jasna neispravnost komentara koji su neki dali[9], a to je da se ovdje misli na čas koji nije određen. Neispravne su i riječi onih koji kažu[10] da se misli na već određeni smrtni čas, jer smo rekli da ove riječi obuhvataju čas smrti uopće, tj. srmt.

Neki su, također, rekli da se čas Božiji odnosi na Sudnji dan. Vjerovatno su na taj način htjeli reći da određeni smrtni čas aludira na Sudnji dan, te bi u tom smislu ajet imao sljedeće značenje: Ukoliko ne postanete vjernici, Bog će ubrzati vašu ovosvjetsku kaznu; ukoliko, pak, postanete vjernici, kazna će biti odgođena do Sudnjega dana, Dana koji kada stigne, neće moći biti odgođen. Međutim, poštovani čitalac primjećuje da se ova hipoteza ne poklapa s nagovještajem koje riječi oprostit će vam neke vaše grijehe sa sobom nose. Riječi kada biste znali odnose se na početak govora, tj. kada biste znali da Allah ima dva časa i da kada Njegov čas dođe, nema odgađanja, sigurno biste se odazvali mome pozivu, obožavali biste Boga i bili biste Ga svjesni, a i mene bi slijedili. Dakle, objekt glagola تعلمون je ispušten jer prethodni govor ukazuje na njega.

Neki su komentatori[11] rekli da je glagol تعلمون sveden na funkciju pasivnog glagola i odgovor je na لو – kada bi, a ono je povezano ili s početkom govora, i tada bi značilo: Kada biste bili od onih koji znaju, odazvali biste se mome pozivu i postali biste vjernici, ili je povezano sa svršetkom obraćanja, i tada bi značilo: Kada biste bili od onih koji znaju, znali biste da Bog ima dva časa i kada Njegov čas stigne, da nema odgađanja, zato prihvatite moj poziv...

قَالَ رَبِّ إِنِّي دَعَوْتُ قَوْمِي لَيْلًا وَنَهَارًا  6فَلَمْ يَزِدْهُمْ دُعَائِي إِلَّا فِرَارًا

5. On reče: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao, 6. ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo.

Ove riječi izgovara Nuh, a.s., a riječima pozivao sam ih i dan i noć misli na pozivanje u ibadet, bogobojaznost i poslušnost poslaniku, a time što je rekao i dan i noć ukazuje na neumornu kontinuiranost poziva. Ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo, znači bijeg od odazivanja mome pozivu, dakle, bijeg je metafora odbijanja prihvatanja i okorjelosti. U svojim riječima bijeg od poziva pripisao je sebi, tj. rekao je da je njegov poziv bio razlog da se još više udalje zato što njegov poziv ima ulogu vjerovatnoće uzročnosti; kada se dobro dogodi u nečemu što nije dobro, sama će ta lokacija ili slučaj zbog svoje nekompetencije i pokvarenosti pokvariti i to dobro i učiniti ga zlom, kao što i Kur'an govori o svom atributu: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.”[12]

وَإِنِّي كُلَّمَا دَعَوْتُهُمْ لِتَغْفِرَ لَهُمْ جَعَلُوا أَصَابِعَهُمْ فِي آذَانِهِمْ وَاسْتَغْشَوْا ثِيَابَهُمْ وَأَصَرُّوا وَاسْتَكْبَرُوا اسْتِكْبَارًا

7. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.

U ovom ajetu oprost je predstavljen kao cilj poziva, mada je primarni cilj poziva bio da oni postanu vjernici, a tek zatim da zavrijede oprost Božiji. Ovo je rekao s razlogom da bi ukazao koliko im želi dobro i da ih zove samo zato što im želi obezbijediti dobro i Ovoga i Onoga svijeta.

“Prste su svoje u uši stavljali”metafora je kojom se želi dati do znanja da ga nisu htjeli slušati, već su se oglušili, kao i riječi i haljinama se svojim pokrivali, koje su, bez obzira što ukazuju na to da su se pokrivali da ne bi poslanika vidjeli i da ne bi čuli njegove riječi, aluzija na to koliko su se gnušali da ga slušaju. وَأَصَرُّوا وَاسْتَكْبَرُوا اسْتِكْبَارًا – “bili su ustrajni u tome da me ne slušaju i bili su isuviše oholi da bi prihvatili moj poziv.”

ثُمَّ إِنِّي دَعَوْتُهُمْ جِهَارًا

8. Zatim, ja sam ih glasno pozivao,

Riječ zatim prenosi nam potonjost i nešto što slijedi, a ovdje bi predstavljala sljedeću razinu ili stepen govora, tj. prvo ih je pozivao tiho, zatim je to činio glasno.

ثُمَّ إِنِّي أَعْلَنتُ لَهُمْ وَأَسْرَرْتُ لَهُمْ إِسْرَارًا

9. zatim sam im javno objavljivao i tajno im šaputao,

Riječi اعلان i اسرار imaju suprotno značenje – prva ima značenje javno, a druga skriveno ili tajno. Iz konteksta proizlazi da se zamjenica لهمu oba slučaja odnosi na iste ljude. Na kraju, značenje ovog ajeta je: Ja sam ih pozivao i javno i tajno, jedanput javno, jedanput tajno, tako da sam svaki učinkoviti metod upotrijebio.

فَقُلْتُ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ إِنَّهُ كَانَ غَفَّارًا

10. i govorio: Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;

U ovim riječima objasnio je uzrok svoga poziva na pokajanje Bogu (vaš Gospodar puno oprašta), a riječ gaffar, onaj koji puno prašta, daje do znanja da, osim što puno oprašta, to je i Njegov trajni zakon.

يُرْسِلِ السَّمَاء عَلَيْكُم مِّدْرَارًا

11. On će vam oblake obilno kišovite slati

Riječ يرسل odgovor je na naredbu tražite oprost i čita se u apokopatusu, a riječ سماء predstavlja oblak na nebu, dok riječ مدرار znači obilno kišovit. Ajet znači: Ukoliko budete tražili oprost za grijehe, poslat će vam oblake obilne kiše.

وَيُمْدِدْكُمْ بِأَمْوَالٍ وَبَنِينَ

12. i pomoći će vas imecima i djecom,

Riječ امداد znači dostavljanje pomoći nakon pomoći, a مدد je sve ono što čovjeku pomaže da stigne do onoga što mu je potrebno. Imetak i djeca predstavljaju blisku primarnu pomoć za stizanje društva do svojih ciljeva.

وَيَجْعَل لَّكُمْ جَنَّاتٍ وَيَجْعَل لَّكُمْ أَنْهَارًا

“i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.”

 جناتi انهار predstavljaju vlasništvo i spomenute su zato što imaju šireg upliva u ljudske potrepštine od drugih stvari. Ovi ajeti, kao što možete i sami zaključiti, nabrajaju dunjalučke blagodati, koje je Nuh, a.s., u kontinuiranom izobilju obećao svome narodu pod uvjetom da traže od svoga Gospodara oprost za grijehe. Dakle, postaje jasno da traženje oprosta za grijehe ima brz učinak u otklanjanju nesreća i teškoća tako što otvara vrata zemaljskim i nebeskim blagodatima, dajući nam do znanja da između kvaliteta ljudske zajednice, njenog propadanja i općeg stanja u svijetu postoji veza, i ako se društvo popravi, stići će do dobrog i ugodnog života, a ako učini drugačije, dobit će ono što zaslužuje. Isto značenje ima i sljedeći ajet u kojem se kaže: "Pojavio se metež i na kopnu i na moru, zbog onoga što ljudi rade",[13] kao i ajet: "Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili",[14] te ajet časni: "A da su stanovnici sela vjerovali i bili bogobojazni, Mi bismo im otvorili blagoslove i s neba i iz Zemlje."[15] Komentirajući ove ajete rekli smo dosta toga što vam ovdje može biti od koristi.

َّما لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَاراً

13. Šta vam je, zašto ste beznadežni u rububijjet Allahov,

Riječ وقار, kako je to objašnjeno u Madžme’ul-bejanu, ima značenje veličanstvenosti i ime je veličanja, a riječ رجاء stoji naspram straha. Prva riječ znači nadu i vjerovatnoću stizanja do onoga što je razlog veselja, a druga, pak, vjerovatnoću stizanja do onog što je razlog tuge, a riječ رجاء ne ukazuje samo na vjerovatnoću i poželjnost, već svojim značenjem sadržava uvjerenje uopće.

Neki su[16] rekli da se time što se reklo da nemaju رجاء mislilo da imaju strah, jer među ovim dvjema stvarima postoji iziskivanje, te bi ajet u tom slučaju značio: Šta je razlog da nemate vjeru u veličinu Božiju ili nemate straha od veličine Božije i to što Ga se ne plašite uzrokovalo je da Mu ne činite ibadet?

Međutim, istina je da riječ رجاء ovdje ima značenje nade, a nemati nade aluzija je na beznađe, jer nije rijetkost da se, kada se hoće ukazati na beznađe, kaže da nema redža’a. Naprimjer, kada neko kaže: لا ارجو فيه خيرا, od tog se ne nadam dobru, ili, drugim riječima, beznadežan sam da ću od toga vidjeti dobra. Riječ وقار, kada se odnosi na Boga, znači postojanost u Gospodstvu, što neizostavno za sobom povlači Božanstvo i Obožavanost. Idolopoklonici su tražili gospodara koji bi bio postojan u gospodstvu da bi ga obožavali i bili su beznadežni u Njegovo Gospodstvo, te su zbog toga obožavali druge stvari. Tema naše priče upravo je ovo, jer idolopoklonici vjeruju da ne mogu obožavati Boga i usmjeriti svoj ibadet Njemu stoga što Ga naš razum ne može shvatiti i obuhvatiti. S druge strane, ibadet je upravo sagledan u tome da se čovjek oduži svome Gospodaru na način dostojan Njegovog rububijeta, i to Gospodstva u kojem je sagledano i iz koga izvire upravljanje Kreacijom, a uzde upravljanja Kreacijom nisu u rukama Boga da bismo mi svojim ibadetom mogli na dostojan način odužiti se Njegovom rububijetu jer je, navodno, Bog dužnost upravljanja dao na raspolaganje raznim melekima i džinima. Dakle, naši su gospodari upravo oni koji rukovode nama, te moramo njih obožavati da bi se oni zauzimali za nas kod Boga, Koji jedino što je uradio, stvorio je svijet, ili drugim riječima, stvorio je gospodare i one kojima se gospodari i nema nikakvog direktnog upliva u upravljanje Kreacijom. Tematski ajet i sedam sljedećih ajeta rade na pripremi terena za dokazivanje rububijeta i postojanosti u tome za Allaha, dž.š., i, s druge strane, negiraju umišljanja i fantazije mušrika i imaju za cilj poništiti obaveznost obožavanja meleka i džina kao i pripisano im gospodstvo da bi na taj način dali do znanja da se pažnja bogosluženja, tj. ibadeta, može usmjeriti Bogu Uzvišenom.

Iz ajeta razumijemo sljedeće: Šta vas je natjeralo da negirate Gospodstvo Božije i da zbog toga poreknete Božanstvenost i Obožavanost i da izgubite nadu u Njegov postojani Rububijet? I sami znate da je i vas i svijet na kojem živite On stvorio, a stvorio je tako da se nikada ne odvaja od ustrojstva koji je uspostavio na njemu. Upravljanje svijetom – koje vi pripisujete gospodarima – također je samo dio razvojne dinamike. Upravljanje znači razvoj, napredak i postepene promjene, a sistem koji je u opticaju također pripada Bogu, dakle, upravljanje svijetom upravo je njegovo stvaranje. To što je Bog stvoritelj znači da je Vlasnik i Upravitelj Svijeta; On je i Gospodar svijeta i osim Njega ne postoji gospodar, što na kraju znači da samo Njega moramo obožavati.

Ovim objašnjenjem postala je jasna ispravnost mogućnosti okretanja prema Bogu i činjenja ibadeta, jer ukoliko mi ne vidimo Boga, poznajemo Ga preko Njegovih plemenitih atributa znajući da je On Stvoritelj, Opskrbitelj, Milostivi... Dakle, u ibadetima moramo se usmjeriti Njemu i biti Ga svjesni preko atributa kojim Ga i poznajemo.

Možda se zapitaš zašto su ovdje upotrijebljeni samo atributi djelovanja, kao što su stvaranje, davanje opskrbe, milost i drugi. U odgovoru kažemo zato što se ovaj ajet obraća idolopoklonicima koji ne vjeruju u atribute Biti Božije. Kada su ti atributi u pitanju, oni ih objašnjavaju inverzivnim shvatanjem, tj. kada je u pitanju npr. atribut Hajj, kažu da On nije mrtav, nije nemoćan, nije neznalica i sl. Pored toga, tematski ajeti veličaju Boga kroz Njegove atribute djelovanja.

وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارًا

14. a On vas stvara u različitim fazama?!

Ova rečenica ima ulogu stanja za subjekt glagola ترجون, a riječ اطوار množina je riječi طور koja znači granicu svake stvari i stanje koje ima. Značenje uz prethodni ajet bilo bi sljedeće: Vi ste beznadežni u postojanost rububijeta Božijeg, u stanju kada vas je On stvorio u raznim stanjima i fazama, tako da svaka faza za sobom ima drugu fazu; jednog od vas stvorio je od zemlje, zatim zakvačka, zatim ugruška krvi; sljedeća je faza embrion, zatim fetus; u šestoj fazi to je već dijete, a zatim starac; ovo se ticalo svakog od vas. Vaše je društvo stvorio različitim, podijelivši ga na muško i žensko, zatim na različite boje i veličine, izglede, snage..., a zar je ovo išta drugo doli upravljanje? Dakle, upravitelj vama je niko drugi već On, što znači da je On vaš Gospodar.

أَلَمْ تَرَوْا كَيْفَ خَلَقَ اللَّهُ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا

15. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, slojevito, stvorio,

Slojevitost sedam nebesa ima značenje da su poput slojeva u crvenom luku, jedno iznad drugog, ili znači da su sva ista, a ove dvije mogućnosti objasnili smo na početku sure Mulk. Pod riječima zar ne vidite misli se na znanje. Činjenica da je prilikom argumentacije upotrijebljena zbilja sedmoslojnog neba ukazuje na to da su mušrici vjerovali u sedam nebesa, što su smatrali neospornim, tako da je Kur'an prilikom dokazivanja upotrijebio činjenicu koja je za mušrike bila neosporna. U svakom slučaju, tema u vezi sa sedam nebesa, koja je kako vidimo spomenuta još za vremena Nuha, a.s., aludira na činjenicu da je to vijest koju su poslanici od davnina donijeli među ljude.

وَجَعَلَ الْقَمَرَ فِيهِنَّ نُورًا وَجَعَلَ الشَّمْسَ سِرَاجًا

16. i na njima Mjesec svjetlom dao, a Sunce svjetiljkom učinio

Ovaj ajet – što svjedoči kontekst – dokazuje Božije Gospodstvo tako što govori o Upravljanju ljudskim životom, a s obzirom da čovjek vidi kakve mu je sve blagodati i dobra Bog dao, zaključuje da je vadžib da samo Allaha obožava. Zahvaljujući tome, činjenica da je Sunce سراج (svjetijlka) znači da osvjetljava naš svijet i ako te Božije svjetiljke ne bi bilo, Svijet bi bio obuhvaćen tamom. A činjenica da je Mjesec svjetlo znači da Mjesec, prihvatajući Sunčevu svjetlost, nju reflektira i osvjetljava Zemlju, što opet znači da Mjesec nije osvjetljivač Zemlje da bi bio nazvan svjetiljkom.

To što je rečeno da je Mjesec na nebesima učinjen svjetlom, kako su to objasnili,[17] aludira na činjenicu da se Mjesec nalazi u oblasti nebesa, a ne da daje svjetlo svim nebesima. Slično tome je kada mi kažemo da u tim kućama ima jedan bunar. Dakle, postoji nekoliko kuća, a bunar se nalazi samo u jednoj, a ne u svakoj, ali s obzirom da je u jednoj, kao da je i u svakoj. Slično je tome i kada kažemo: otišao sam kod ljudi Beni Temima, a ustvari sam otišao u kuću samo jednog čovjeka ili nekih od njih.

وَاللَّهُ أَنبَتَكُم مِّنَ الْأَرْضِ نَبَاتًا

17. Allah daje da ničete iz zemlje poput bilja,

Dakle, Allah čini da rastete iz zemlje poput bilja, jer na kraju stvaranje čovjeka vraća se na elemente zemlje i upravo ti elementi, pomiješani na poseban način, bivaju spremljeni u obliku hrane koju roditelji jedu, iz njihovog odnosa nastaje sperma, koja izlazi iz kičme očeve i smješta se u matericu majčinu, gdje se razvija koristeći se upravo elementima iz hrane, a na kraju se rađa u obliku čovjeka. Bila bi to, dakle, zbilja biljki i jasno je da nam ovaj ajet govori o stvarnosti, a ne govori kroz primjer ili metaforu.

 ثُمَّ يُعِيدُكُمْ فِيهَا وَيُخْرِجُكُمْ إِخْرَاجًا 

18. zatim vas u nju vraća i iz nje će vas na poseban način izvesti.

Vraća vas u zemlju – usmrćuje vas i smješta vas u mezare, a izvođenje iz nje znači na Sudnjem danu izvesti iz mezara. Dakle, ovaj ajet, skupa sa prethodnim ajetom, želi nam dati do znanja upravo ono što nam daje 25. ajet sure A'raf: “Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti.” Razlog zbog kojeg nije rečeno zatim će vas izvesti, već samo izvesti jeste da bi se ukazalo na to da je i vraćanje u zemlju i izvođenje iz nje ustvari jedno djelo, u kojem vraćanje u zemlju ima uvodni aspekt za izvođenje iz nje. Čovjek u dvama stanjima – vraćanju i izvođenju – na jednom je svijetu, tj. na svijetu Zbilje, upravo kao što je na Dunjaluku bio u svijetu privida.

 وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمُ  الْأَرْضَ  بِسَاطًا 

19. Allah vam je Zemlju tepihom učinio,

Drugim riječima, كالبساط, tj. poput tepiha rasprostro da biste se s lahkoćom mogli po njoj kretati i ići iz predjela u predio.

 لِتَسْلُكُوا مِنْهَا سُبُلًا  فِجَاجًا  

20. da biste po njoj hodili putevima prostranim.

Riječ سبل predstavlja množinu riječi سبيل koja znači put. Riječ فجاج množina je riječi فج, a znači prostran put. Neki su rekli[18] da je to put koji se nalazi između dvaju brda.

قَالَ نُوحٌ رَّبِّ إِنَّهُمْ عَصَوْنِي وَاتَّبَعُوا مَن لَّمْ يَزِدْهُ مَالُهُ وَوَلَدُهُ إِلَّا خَسَارًا

21. Nuh reče: Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihov gubitak uvećavaju.

Nuh se ponovo žali na svoj narod, što je već ranije učinio. Prije je podrobno rekao kako je pozivao narod i šta je govorio, nekada glasno, nekada tiho, prije toga je također izrazio kratku žalbu rekavši: “Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao, ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo.” Dakle, žalbu ponavlja da bi dao do znanja da ugledni ljudi i bogataši iz njegova naroda okreću narod protiv njega i huškaju ga da mu se suprotstave i da ga uznemiravaju. A riječima: “One kojima bogatstva i djeca samo propast uvećavaju”, u čemu je, kako vidimo, u razlog propasti ubrojao imetak i djecu, a prije toga je to isto ubrojao u blagodati, želio je reći: Oni, umjesto da zahvaljuju na blagodatima koje im Ti daješ, što je obaveza, od tih blagodati im se uvećava nevjerstvo, te su upravo zbog toga zaslužili da izgube Tvoju milost.

وَمَكَرُوا مَكْرًا كُبَّارًا

22. i spletke veoma velike činiše.

Riječ كبار hiperbola je od كبر, tj. činili su spletke veoma velike.

وَقَالُوا لَا تَذَرُنَّ آلِهَتَكُمْ وَلَا تَذَرُنَّ وَدًّا وَلَا سُوَاعًا وَلَا يَغُوثَ وَيَعُوقَ وَنَسْرًا

23. i govore: “Nikako božanstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jagusa i Jeuka i Nesra ne napuštajte!”

Ovo je savjet koji su ugledni ljudi iz Nuhova naroda davali gomili i govorili im da ne ispuštaju iz ruku svoja božanstva i da zbog Nuha ne napuštaju njihovo obožavanje.

Imena koja su spomenuta u ajetu, Vedd, Suva, Jegus, Jeuk i Nesr, imena su pet kipova koje su oni između svih kipova najviše poštivali i trudili se njima činiti ibadet. Upravo zbog toga, nakon što im je rečeno da ne ostavljaju (sva) božanstva, posebno su spomenuta imena ovih pet kipova. Također je moguće, s obzirom da je لا (potvrđivanja negacije) stavljeno prvo ispred Vedda a zatim Suvaa i Jagusa, da je Vedd kod njih od svih bio važniji – a Allah najbolje zna.

وَقَدْ أَضَلُّوا كَثِيرًا وَلَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا ضَلَالًا

24. a već su mnoge u zabludu odveli, pa Ti, nasilnicima, samo propast povećaj!”

Zamjenica u اضلّوا vraća se na predvodnike naroda koje su ljudi slijedili. Ovo značenje potvrđuje činjenica da se i ajeti i spletkarili su, kao i govorili su ne ostavljajte vaša božanstva, odnose na njih. Međutim, neki komentatori[19] rekli su da se spomenuta zamjenica vraća na kipove koji su bili razlog da ljudi zalutaju, no ova mogućnost je slaba. Riječi: i nasilnicima samo propast uvećaj, Nuhovo su proklinjanje, kojim od Boga traži da ih još više učini zalutalim. Ovdje nije riječ o početnoj zalutalosti, već satisfakcionoj. Dakle, Nuh, a.s., traži od Boga u svom proklinjanju da nevjernike zbog nevjerstva i smutnje kazni, a ovo se proklinjanje razlikuje od onoga koje slijedi u sljedećim ajetima u kojima od Boga traži da ih uništi.

O rivajetima

U Stazi rječitosti kaže se da je Uzvišeni Allah istigfar učinio razlogom uvećanja opskrbe i povodom milosti prema stvorenjima: “Tražite oprost od svoga Gospodara, zaista On puno prašta i poslat će vam oblake obilne kiše i pomoći će vas imecima i sinovima. Allah se smilovao čovjeku koji je prigrlio kajanje, odrekao se grijeha i prionuo uređivanju dana smrti svoje.”[20]

Autor: Ima veliki broj rivajeta u kojima se koristi detaljom iz ajeta u kojima se govori da je istigfar povod uvećanja opskrbe i pomoći imetkom i djecom.

U Hisalu od Imama Alija prenosi se da je u sklopu jednog hadisa rekao: “Puno čini istigfar da bi na taj način sebi privukao opskrbu.”[21]

U Tefsiru Komi Ebul Džarud prenosi od Imama Bakira da je o ajetu:

لا ترجون لله وقارا rekao: “Znači, ne vjerujete u veličinu Božiju da bi ga se plašili.”[22]

Autor: Ovo značenje preko Ibn Abbasa preneseno je i kod sunija.[23]

U Tefsiru Komi Ebul Džarud prenosi od Imama Bakira da je o ajetu: sedam slojeva nebesa, rekao: “Jedni su iznad drugih.”[24]

U istoj knjizi o ajetu: "Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihov gubitak uvećavaju", rekao je: “Misli se na slijeđenje bogataša.”[25]

U Durrul-mensuru Buharija, Ibn Munzir i Ibn Mirdevejh, svi od Ibn Abbasa prenose da je rekao: “Isti kipovi koji su bili bogovi Nuhovom narodu bili su obožavani i među Arapima. Kip Vedd pripadao je Kelbu u Devmetul-Džendelu, Suva’ je pripadao Huzejlu, Jagus je pripadao prvo Meradu, a zatim ogranku plemena Beni-Gutejf koji je živio u Sabi. Ja’uk je pripadao Hamdanu, a Nasr Humejru, ogranku porodice Zil-Kela’a. To su prvo bila imena dobrih ljudi iz Nuhova naroda, a kada su oni umrli, šejtan je dojavio njihovim nasljednicima da na svojim skupovima naprave kipove kojima će dati njihova imena. Ljudi su to i učinili, ali ih nisu obožavali sve dok ta generacija nije izumrla, te je nakon nje došla nova generacija koja nije imala znanje prethodne generacije, te je počela obožavati te kipove.”[26]

Autor: Vjerovatno je riječima (bili su obožavani i među Arapima) mislio na to da su arapski kipovi dobili ista imena, ili su imali njihova imena i karakteristike, a ne da su isti ti kipovi od Nuhovog naroda stigli do Arapa, jer bi to bilo nevjerovatno.

Ista priča prenosi se i u knjizi Ileluš-šeraje’ lancem koji koristi autor od Imama Sadika.[27]

U Revdeje Kafi svojim lancem preko Mufeddala prenosi od Imama Sadika da je u sklopu jednog hadisa rekao: “Zatim je Nuh napravio lađu u kufskoj džamiji, građu je donosio iz udaljenog mjesta sve dok je nije završio.” Mufaddal dalje reče: “Imam se okrenu na lijevu stranu prema mjestu Darijinih nastambi gdje je bila kuća Ibn Hakima, kuda danas teče Eufrat, i reče: ‘Mufaddale, ovdje su stajali kipovi Nuhovog naroda, Jagus, Ja’uk i Nasr.’”[28]

 25مِمَّا خَطِيئَاتِهِمْ أُغْرِقُوا فَأُدْخِلُوا نَارًا فَلَمْ يَجِدُوا لَهُم مِّن دُونِ اللَّهِ أَنصَارًا  26وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا 27إِنَّكَ إِن تَذَرْهُمْ يُضِلُّوا عِبَادَكَ وَلَا يَلِدُوا إِلَّا فَاجِرًا كَفَّارًا  28رَبِّ اغْفِرْ لِي وَلِوَالِدَيَّ وَلِمَن دَخَلَ بَيْتِيَ مُؤْمِنًا وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ وَلَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا تَبَارًا

25. Oni su zbog grijeha svojih potopljeni i u vatru su uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača nisu našli.

26. I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nevjerničke nastambe,

27. Zaista, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će razvratnika i bezbožnika rađati!

28. Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!”

Objašnjenje ajeta

U ovim ajetima prenosi se kazivanje o propasti Nuhova naroda, kao i završno proklinjanje koje je Nuh uputio za svoj narod.

مِمَّا خَطِيئَاتِهِمْ أُغْرِقُوا فَأُدْخِلُوا نَارًا فَلَمْ يَجِدُوا لَهُم مِّن دُونِ اللَّهِ أَنصَارًا

25. Oni su zbog grijeha svojih potopljeni i u vatru su uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača nisu našli.

Riječ من u مما, pored toga što objašnjava početak i ukazuje na cilj, u ovom slučaju koristi i za objašnjavanje razloga, a riječ ما je suvišna i jedino služi za potvrdu važnosti onoga o čemu je riječ. Riječ خطيئات znači grijehe, a riječ نار je bez određenog člana da bi se ukazala njena veličina. Ajet ima sljedeće značenje: Nuhov narod je zbog neposlušnosti i grijeha potopljen snažnim vjetrom, ušao je u vatru i njihova se kazna ni s čim ne može uporediti. U ajetu je upotrijebljen suptilan redoslijed, tako da je objedinjeno utapanje pomoću vode i sagorijevanje putem vatre. Vatra u ovom ajetu ukazuje na vatru u Berzahu kojom se grešnici kažnjavaju prije nego nastupi Sudnji dan. Dakle, nije riječ o ahiretskoj vatri, tako da ovaj ajet predstavlja argument postojanja Berzaha, jer nam ne želi reći da su oni potopljeni i da će ubrzo biti kažnjeni vatrom, tako da bi vatra predstavljala vatru Sudnjega dana, što znači da nije tačna pretpostavka nekih,[29] koji su rekli da je ovdje riječ o ahiretskoj vatri, na koju se ne treba oslanjati. فَلَمْ يَجِدُوا لَهُم مِّن دُونِ اللَّهِ أَنصَارًا znači da osim Allaha, dž.š., nisu našli nikoga kao pomagača da se ne bi utopili kako bi od njih otklonio kaznu. Ove riječi upućuju na njihova božanstva i kipove.

26وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا

26. I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nevjerničke nastambe,

Riječ ديّار označava osobu koja je radi stacioniranja sjahala, a ovaj ajet završetak je Nuhovog proklinjanja njih. Prethodni ajet, 25., predstavlja ubačenu cjelinu između dviju kletvi da bi se ukazalo da im je propast bila zbog grijeha koje je nabrojao Nuh, a.s., te da bi se pripremio teren za novu kletvu Nuha, a.s., i da bi bilo jasno da je njihovo potapanje odgovor na Nuhovu kletvu, a kazna ih je do posljednjeg zadesila.

إِنَّكَ إِن تَذَرْهُمْ يُضِلُّوا عِبَادَكَ وَلَا يَلِدُوا إِلَّا فَاجِرًا كَفَّارًا

27. Zaista, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će razvratnika i bezbožnika rađati!

Ovaj ajet objašnjava razlog zbog kojeg trebaju biti uništeni do posljednjeg, što je sagledano u riječima: Zatražio sam da ih sve uništiš zato što u njihovom ostajanju nema nikakve koristi ni za vjernike ni za njihovu djecu. Za vjernike nema koristi jer ako bi ostali, zaveli bi ionako mali broj vjernika, a za djecu nema koristi zato što oni ne rađaju dobru djecu; ako imaju djecu, ona su im pokvarena, zla – nevjernici. Fudžur znači veoma opak grijeh, a riječ keffar hiperbola je nevjerovanja. Nuh je činjenicu da će rađati samo razvratnike i bezbožnike shvatio iz Objave, kako smo to već u suri Hud objasnili u vezi sa ajetima vezanim za ovaj događaj.

رَبِّ اغْفِرْ لِي وَلِوَالِدَيَّ وَلِمَن دَخَلَ بَيْتِيَ مُؤْمِنًا وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ وَلَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا تَبَارًا

28. Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!

Riječima onome koji kao vjernik uđe u moj dom misli na vjernike iz svoga naroda, a riječima vjernicima i vjernicama na sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana. وَلَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا تَبَارًا Riječ تبار znači propast, i to vjerovatno onu propast koja na Sudnjem danu za sobom povlači kaznu, a to je upravo zalutalost, a na Dunjaluku je uzrokovala da nestanu putem potopa. Obje su ove kazne već spomenute u kletvi i upravo je ova kletva posljednje što Kur’an prenosi od Nuha, a.s.

S perzijskog preveo Ertan Basarik

[1]El-Ahkaf, 31.

[2]Ibrahim, 10.

[3]El-Enfal, 38.

[4]Saff, 10-12.

[5]Ruhul-me’ani, tom XXIX, str. 70.

[6]Madžme’ul-bejan, tom X, str. 360.

[7]Ruhul-me’ani, tom XXIX, str. 70.

[8]Ibid.

[9]Tefsir Kaššaf, tom IV, str. 615.

[10]Ibid.

[11]Madžme’ul-bejan, tom X, str. 360.

[12]El-Isra, 82.

[13]Er-Rum, 41.

[14]Eš-Šura, 30.

[15]El-A’raf, 96.

[16]Madžme’ul-bejan, tom X, str. 360.

[17]Madžme’ul-bejan, tom X, str. 363.

[18]Tefsir Kurtubi, tom XVIII, str. 306.

[19]Tefsir Kaššaf, tom IV, str. 619.

[20]Staza rječitosti, govor 143.

[21]Hisal, str. 615.

[22]Tefsir Komi, tom II, str. 387.

[23]Ed-Durrul-mensur, tom VI, str. 268.

[24]Tefsir Komi, tom II, str. 387.

[25]Ibid.

[26]Ed-Durrul-mensur, tom VI, str. 269.

[27]Ileluš-šeraje’, str. 3.

[28]Revdeje Kafi, tom VIII, str. 280.

[29]Ruhul-me'ani, tom XXIX, str. 79.

Zadnji put promjenjen: %AM, %28 %330 %2014 %06:%Jan

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT