O šljivi (islamska medicina)

Islamska medicina

1. Požalio se čovjek Imamu Bakiru na žuč i gorčinu koja je u njemu ključala do te mjere da je ludio. Imam Bakir mu je rekao: “Ugasi je šljivom!”[1]

2. Imam Sadik je rekao: “Šljiva na prazan stomak smiruje žuč i gorčinu, iako ona potiče vjetrove.”[2]

3. Pitao sam (Erzak bin Sulejman) Imama Sadika o šljivi. Rekao je: “Korisna je za žuč i gorčinu, i također opušta zglobove. Međutim, ne koristi je mnogo jer će u protivnom u tvojim zglobovima ostaviti vjetrove.”[3]

4. Otišao sam (Zijad El-Kandi) kod Imama Kazima i kod njega sam vidjeo posudu s vodom, a u njoj šljive. Imam je rekao: “Povećala mi se unutarnja temperatura, a svježa (tek ubrana) šljiva umanjuje toplotu i smiruje žuč. Suha šljiva smiruje krv, te izbacuje neizlječive bolesti iz tijela.”[4]

5. U knjizi “Medicina Imama”, se prenosi: “Uzimajte polusvježu šljivu (niti svježa niti potpuno osušena). Jer u njenoj djelomičnoj svježini ostala je korist, a štete su nestale. Jedite ih bez kore, jer je korisna za svaku gorčinu, povećanu temperaturu i plamsanje koje je nastalo od toplote.”[5]

Šljiva je vrsta voća koja raste na drvetu, ima okrugli ili ovalni plod. Plave, crvene ili žute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom u sredini.

Filogenetski promatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i bjelošljiva, badem, breskva, kajsija, višnja, trešnja i crvenolisna šljiva koji kao plod imaju košticu.

Ima mnogo vrsta šljiva, čak o 2000 vrsta šljiva. Pretpostavlja se da je evropska šljiva prije 2000 godina viđena u okolini kaspijskog mora. Čak i u starom Rimu je postojalo oko 300 vrsta šljiva, koje su putem putnika preko atlanskog okena prenešene u Ameriku.

Šljiva je slađa od bilo kojeg drugog voća; u njoj ima do 8 % šećera, što u malo kojeg voća ima. Ali najprijatnijim je čini ona delikatna kiselina, kojom sve voće nadilazi. Imamo i slađeg voća, poput kruške i grožđe, ali u ovima nema kiseline, da načini onu slast, a imamo i kiselijeg voća, poput ribizli i jagoda, ali u ovima opet kiselina premašuje slast, da se mora dodavati šećera da bude ugodno. Na šljivi vidimo, da voće delikatnim ne čini ni mnogo slasti, niti obilnost kiseline, nego omjer obojega, što našem zdravom tijelu najbolje godi, a to je priroda u našem podneblju najbolje udesila u šljivi, višnji, breskvi i nekim jabukama; zato je ovo naše najdelikatnije voće.

 

Koristi šljive

Svježa i suha šljiva sadrži supstancu zvanu fenol koja djeluje kao antioksidant.

Drugo svojstvo šljive jeste velika mogućnost prikupljanja željeza, za koje naučnici kažu da je zbog postojanja vitamina C. Zadovoljit ćemo se time da su neke od koristi vitamina C zdravo održavanje tjelesnih tkiva i jačanje odbranbenog sistema tijela. Dnevno unošenje čak male količine vitamina C pomaže u očuvanju tijela od prehlade i gripe za vrijeme zimskog perioda. Čak je potreban i onim osobama koje redovito imaju problema i infekciju ušiju.

Šljiva je, čak, korisna i za vid, tako da spriječava oboljenje od degeneracije makule (mutnog vida) koja se javlja kod starijih osoba.

Poznato je da pekmez od šljiva, kao i suha kuhana šljiva i od njih čorba, čisti organe za varenje. Zbog toga se šljiva kao lijek uzima u svim nevoljama, kao što su otoci na jetri, melanholija i nesanica, što je danas veoma rašireno među ljudima. Svim ovim osobama šljiva pomaže čak i u pročišćavanju krvi i regulaciji stolice.

U 100 g. šljiva nalazi se:  

Kalorija 

48 kCal

Energija

192 kJ

Voda

85 g

Ugljikohidrati

11.4 g

Šećer

9.9 g

Masnoće

0.28 g

Bjelančevine

0.70 g

Kalij

221 mg

Kalcij

14 mg

Magnezij

10 mg

Vitamin A

345 IU 

Vitamin C

9.5 mg (16%) 

Fosfor

16 mg (2%) 

dr. Adnan Ljeljak: 

Iz navedenih hadisa možemo vidjeti da je šljiva dobra za smirenje žuči i gorčine. Različiti su uzroci problema sa žuči, a najčešći su kamenci u žuči. Uzrok nastanka kamenca je poremećaj metabolizma masti, a riziko faktori koji dovode do ovog oboljenja su:

- povećana tjelesna težina i gojaznost,

- nagli gubitak tjelesne težine,

- šećerna bolest,

- uzimanje lijekova (kontraceptivna sredstva, kortikosteroidi, imunosupresivi, antibiotici ceftriaxoni, lijekovi za snižavanje holesterola u krvi),

- trudnoća,

- ciroza jetre itd.

Medicinski nakon dijagnostike, ako upalna stanja nisu česta uzimaju se sredstva za bolove i antibiotici za vrijeme upale, u novije vrijeme se koriste lijekovi za razbijanje kamenaca. Definitivno liječenje je hirurškim putem.

Narodna medicina preporučuje i čaj od konjogriza (cichorium intybus), pije se tri do četiri dana tri puta dnevno.

[1]Bihârul-envâr, sv. 66., str. 189.

[2] Ibid.

[3] Ibid.

[4]Usûlul Kâfi, sv. 6., str. 359.

[5]Bihârul-envâr, sv. 66., str. 189.

Zadnji put promjenjen: %AM, %13 %442 %2014 %09:%Okt

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT