Komentar predaje o Miradžu: Vrijednost vjernika siromaha i njihove odlike (40.)

Komentar predaje o Miradžu 1.

Deseto poglavlje

Vrijednost vjernika siromaha i njihove odlike

U jednom dijelu razgovora koji se vodio između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika na Miradžu, On reče: “O Ahmede! Voljeti Allaha znači voliti siromahe i njima blizak biti.” Poslanik upita: “O Gospodaru; a ko su siromasi?” Gospodar reče: “To su oni koji su zadovoljni sa malo, strpljivi kada hara glad, zahvalni u izobilju. Čija se glad i žeđ ne žale, jezici ne lažu, koji se na svoga Gospodara ne srde, ne žaloste za onim što ih je prošlo niti se previše raduju zbog onoga što im je dato.”

Značaj siromašnih vjernika

Kur'an

ألَم تعلَموا أنّ اللهَ هُوَ يَقبَلُ التَّوبَةَ عن عبادِه وَ يأخُذُ الصدقات وَ أنّ الله هُوَ التوّابُ الرحيم

“Zar ne znate da Allah prima pokajanje od robova svojih i uslišava milostinju i da je Allah taj koji mnogo prašta i milostiv je.”[1]

Predaje

Esbeg kaže: “Sjedio sam kod Amirul-mu'minina, mir s njime, kada je došao neki čovjek i rekao: ‘Tako mi Allaha, ja te volim u ime Allaha.’ Reče: Istinu si rekao. Zemlja od koje smo stvoreni zajedno je pohranjena, Allah je od nje zavjet uzeo još iz Ademovih pleća, pa je siromaštvo kao zastor uzela. Uistinu sam čuo Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: ‘Tako mi Allaha o Ali! Siromaštvo brže stiže onima što te vole nego što bujica vode stiže u podnožje doline.’’”[2]

Imam Sadik, mir s njime, rekao: “Siromašni vjernici uživati će u džennetskim vrtovima prije bogataša za četrdeset jeseni.”[3]

Mufaddal prenosi od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “Svaki put kada rob poveća svoj iman, uvećaju mu se i poteškoće sa životnim potrebama.”[4]

Od njega se, također, prenosi: “Naši najplemenitiji sljedbenici pod državom laži imaju samo opskrbu za goli život. Idite na istok ili zapad ako hoćete, ali nećete naći osim opskrbu za goli život.”[5]

Hafs ibn Gijas prenosi od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “U razgovoru kojeg je Musa'a, a.s., vodio sa Allahom, dž.š., stoji i ovo: “O Musa! Kada vidiš da siromaštvo se sprema ti reci: ‘Dobro došao (merhaba) znamenu onih dobrih!’ A kada vidiš da je bogatstvo pohrlilo ti reci: ‘Grijeh, čija je kazna ubrzana.’”[6]

Imam Sadik, mir s njime, prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Blago siromašnima zbog strpljenja. To su oni koji će vidjeti carstva nebesa i zemlje.”[7]

Muhammed ibn Muslim prenosi od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “Kada nastupi Sudnji dan Uzvišeni Allah će narediti glasniku da pred njim doziva: ‘Gdje su siromasi?’ Pa će se vratovi mnogih podići, a Allah Uzvišeni će reći: ‘Moji robovi!’ A oni će reći: ‘Odazivamo ti se Gospodaru naš.’ Pa će Gospodar reći: ‘Ja vas u siromaštvo nisam doveo zbog vašeg beznačaja kod Mene, nego sam vas odabrao za dan kao što je ovaj danas. Pregledajte sada lica ljudi, pa ko vam je dobro učinio a nije to učinio ni zbog koga do zbog Mene, od Mene mu Dženetom vratite.’”[8]

Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zar nije tako da onaj ko omalovažava siromaha muslimana, omalovažio je Allahovo pravo, a Allah će njega omalovažiti na Danu sudnjem, osim ako se pokaje.” I rekao je sallallahu alejhi ve alihi: “Ko počasti muslimana siromaha, Allaha će na Sudnjem danu susresti a On će biti s njime zadovoljan.”[9]

Upitan je Poslanik, s.a.v.a.: “Šta je to siromaštvo?”, na šta on reče: “Riznica od Božijih riznica.” Bi rečeno po drugi put: “Božiji Poslaniče, a šta je to siromaštvo?”, na šta Poslanik reče: “Počast od Allaha.” Bi rečeno i po treći put: “A šta je to siromaštvo?”, na šta Poslanik reče: “Nešto što Allah ne daje osim Poslaniku ili vjerniku plemenitom pred Allahom uzvišenim.”[10]

Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Siromaštvo je moj ponos!”[11]

Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Siromaštvo je moj ponos i njime se dičim.”[12]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ko bude prezirao vjernika siromaha (zbog siromaštva, op. prev.), i Allah njega prezire i na njega je srdit, sve dok se ne okane preziranja.”[13]

Dža'fer ibn Muhammed, mir s njime, prenosi od njegova oca od očeva, mir s njima, da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Pitajte učene i razgovarajte sa mudrima i sjedite sa siromasima.”[14]

Od oporuka Amirul-mu'minina, mir s njime, na samrti jeste i sljedeće: “Oporučujem ti da voliš siromahe i da sa njima sijeliš.”[15]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Nedaće su Božiji darovi, siromaštvo je kod Allaha poput pogibije za vjeru (šehadeta), ne dodjeljuje je Svojim robovima osim onima koje zavoli.”[16]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Siromaštvo je pohranjeno kod Allaha, ne iskušava njime osim one koje zavoli od robova Svojih.” A zatim je rekao: “Allah dodjeljuje ovaj svijet i onome koga voli i onome koga ne voli, ali vjeru ne daje osim onome koga voli.”[17]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Allah se nije izvinjavao niti bliskim melekima niti poslanicima koje je slao osim našim siromašnim sljedbenicima.” Bi mu rečeno: “A na koji način im se izvinjava?” Imam reče: “Tako što će glasnik uzviknuti: ‘Gdje su siromašni vjernici?’ Pa će se podići skupina ljudi, i Gospodar će im se ukazati i reći: ‘Mog Mi ponosa i veličine, uzvišenosti i dostojanstva i visokog položaja, nisam vam uskratio užitke na dunjaluku, što ste beznačajni kod Mene, nego sam ih pohranio vama za ovaj danas dan.’ Zar ne primjećuješ da Božije riječi: ‘Nisam vam uskratio užitke na dunjaluku’, predstavljaju izvinjenje. ‘Ustanite danas pa pregledajte lica stvorenja Mojih, pa koga nađete da vam je kakvo dobro uradio koliko i gutljaj vode od Mene mu Džennetom vratite.’”[18]

Muhammed ibn Muslim prenosi od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Nema tog dobročinstva a da nad njim nije opunomoćen neki od meleka izuzev sadake. Ona direktno pada u Božiju ruku.”[19]

U podužoj predaji koju Mualla ibn Hunejs prenosi od Ebu Abdullaha, mir s njime, u jednom dijelu Imam kaže: “Allah nije stvorio nijedan oblik dobročinstva a da nad njim nije odredio meleka koji to pohranjuje izuzev sadake. Nju Gospodar lično preuzima. Kada bi moj otac udijelio sadaku stavio bi je sa svojom rukom u ruku onoga što traži, pa bi svoju ruku istrgnuo od njega, poljubio i pomirisao, pa je opet vratio. To je zato što ruka sa sadakom prvo prispije u Božiju ruku prije nego što prispije u ruku siromaha. Upravo stoga volim da je poljubim nakon što je starateljstvo o njoj sam Allah preuzeo.”[20]

Muhammed ibn Adžlan prenosi da je jednom prilikom dok je bio kod Ebu Abdullaha, mir s njime, došao čovjek nazvao selam i Imam ga upitao: “Kakvo je stanje tvoje braće u vjeri od kojih pristižeš?” Muhammed ibn Adžlan reče: “Pa ih je jako lijepo pohvalio i oslikao sa dosta riječi. Na to mu Imam, mir s njime, reče: “Kakvo je stanje posjete bogatih među njima siromašnima?”, na šta on reče: “Malo.” Imam reče: “A koliko se viđaju bogati sa siromašnima?”, na šta on reče: “Malo.” Imam reče: “Kako bogati održavaju vezu sa siromašnima preko onoga što posjeduju?”, na šta on reče: “Ti spominješ svojstva koja slabo da postoje kod nekoga među nama.” Muhammed ibn Adžlan reče: “Pa je rekao Imam: ‘Kako ovi uopće umišljaju da su šiiti.’” (Tj. sljedbenici Ehlul-bejta. Op. prev.)[21]

Muhammed ibn Idris u zadnjem dijelu Seraira prenosi iz djela Ujun ve Medžalis od Šejha Mufida: “Rekao je Selman Farisi: ‘Moj Halil (Neodvojivi prijatelj. op. prev.) Božiji Poslanik, s.a.v.a., oporučio mi je sedam stvari. Nijednu od njim ne ostavljam ma kako da bilo. (Treća među njima): Da volim siromahe i da sam im blizak.’”[22]

Pojašnjenje

Kažem: Nije nepoznato da veličina i vrijednost svakoga djela počivaju na Allahovom veličanju i veličanju Njegovih prijatelja određenog djela ili principa. Ono što se razlučuje iz ovoga pasusa u predaji i navedenog u kontekstu jeste da su siromaštvo i siromasi veliki kod Allaha Uzvišenog i Njegovih velikih prijatelja, mir s njima. Stoga je nužno poštivanje siromaha i sljeđenje njihova puta.

Vjerojatno tajna Božije pažnje prema njima i veličanja leži u tome što siromaštvo vodi stanju slomljenosti i strahopoštovanja prema Njemu, neka je uzvišen, te osvrtanju na Njega i predavanju Njemu u svim situacijama. Ovakvo nešto ne može biti malo i beznačajno čemu se pažnja ne posvećuje, nego je nešto čemu su pozivali svi vjerovjesnici i o čemu su vodile brigu sve Božije evlije, mir s njima. Na to su sve nebeske knjige podsticale, te poslije svega u čemu bi bio problem da baš takvi budu najbliža stvorenja Allahu i da njihova naklonost znači podjednako i Božiju naklonost, a blizina njima Božiju bliskost, njihovo okrilje Božije okrilje, a njihovo uzimanje sadake direktno Božije preuzimanje sadake, tako što je stavljanje sadake u njihove ruke direktno stavljanje u Božije ruke, te podozrenje spram njih je podozrenje spram Boga Uzvišenog.

Što se pak tiče svojstava koja siromasi moraju priskrbiti da bi zadobili ovaj položaj pojašnjenje toga dolazi u slijedećem pasusu predaje o Miradžu.

[1]Tewba, 103.

[2]Biharul envar 49/3

[3]Biharul envar, 69/4/4.

[4]Biharul envar, 69/8/7.

[5]Biharul envar, 69/10/10.

[6]Biharul envar, 69/15/16.

[7]Biharul envar, 69/10/15.

[8]Biharul envar, 69/24/17.

[9]Biharul envar, 69/37/30.

[10]Biharul envar, 69/4758.

[11]Biharul envar, 69/47/58.

[12]Biharul envar, 69/55/85.

[13]Biharul envar, 69/52/78.

[14]Biharul envar, 69/56/76.

[15]Biharul envar, 69/41/43.

[16]Biharul envar, 69/50/64.

[17]Biharul envar 69/52/81.

[18]Biharul envar 69/172/26.

[19]Vesailu, 9/434/1242.

[20]Vesailu, 9/234/12419.

[21]Vesailu, 9/428/124.

[22]Vesailu, 9/442/12245.

Zadnji put promjenjen: %PM, %18 %709 %2013 %16:%Feb

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT