Komentar predaje o Miradžu - O tome kako se ne treba zavaravati formalnostima ovoga svijeta (17.)

Komentar predaje o Miradžu 1.

Četrvto poglavlje

Uzvišeni Gospodar je na Miradžu rekao svom Miljeniku: “O Ahmede! Dobro se čuvaj da ne budeš kao dijete, kada vidi zeleno i žuto zavoli ga, a kad mu se da nešto od slatka ili kisela zavara se njime.” Poslanik reče: “O Gospodaru! Uputi me na djelo kojim ću ti se približiti?” Gospodar reče: “Učini svoje noći danima i svoje dane noćima.” Poslanik reče: “O Gospodaru, a kako to?” Gospodar reče: “Učini svoj san molitvom, a svoj objed glađu.”

O tome kako se ne treba zavaravati formalnostima ovoga svijeta

و لا تَمُدَّنَّ عينَيكَ إلى ما مَتَّعنا بِهِ أزواجًا مِنهُم زَهرَةَ الحياةِ الدُنيالِنَفتِنَهُم فيهِ وَ رِزقُ رَبِّكَ خَيرٌ و أبقى

“I nikako dugo ne gledaj ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim skupinama nevjernika pružamo da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.”[1]

يا أيّها الناسُ إنَّ وعد الله ِ حقّ ٌ فلا تَغُرَّنَّكُمالحياة ُ الدُّنيا و لا يَغُرَّنَّكُم بالله ِ الغَرور

“O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas Šejtan u Allaha ne pokoleba.”[2]

اعلَموا أنّما الحياةُ الدُنيا لَعِبٌ وَ لَهوٌ وَ زينَة ٌ وَ تَفاخُرٌ بَينَكُم وَ تَكاثُرٌ في الأموالِ و الأولاد ِ كَمَثَلِ غَيث ٍ أعجَبَ الكفّارَ نَبَاتُهُ ثُمَّ يَهيجُ فتَراهُ مُصفَرًّا ثُمَّ يَكونُ حُطامًا وَ في الآخِرَةِ عذابٌ شَديدٌ وَ مَغفِرَةٌ مِن الله ِ وَ رِضوان وَ ما الحياةُ الدُّنيا إلا متاعُ الغرور

“Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, zabava, i razonoda i uljepšavanje i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo, život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.”[3]

Predaje

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Glava svakoga grijeha je ljubav prema Ovom svijetu.”[4]

Prenosi se od Hamada ibn Bešira da je rekao: “Čuo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Ni dva vuka nisu štetna po dva stada koja pastiri napustiše koliko je ljubav spram imetka i časti štetna po vjeru muslimana.”[5]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Opominjem vas da se čuvate Ovog svijeta jer on je sladak, zelen, obavijen strastima, učinjen omiljenim zato što je na dohvat ruke a izgrađen na nadama dugim, obmanama ukrašen, radost mu je kratkotrajna, nesiguran od iznenađenja, obmanjivač, štetočina, prolaznik, okretan i vješt, izjelica, okrutnik.

Ne propušta priliku da kad se skoro prepusti željama svojih sljedbenika i onih samo njime zadovoljnih, bude onakav kakav Allah Uzvišeni (u Kur'anu) kaže:

- كماءٍ أنزَلناهُ مِنَ السماءِ فاختَلَطَ بِهِ نَباتُ الأرضِ فأصبَحَ هَشيمًا تَذرُوهُ الرِّياحُ و كانَ اللهُ على كُلِّ شيءٍ مُقتَدِرًا

‘… poput vode koju Mi sa neba spuštamo pa se sa njom bilje zemaljsko izmiješa a zatim ipak na kraju postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.’[6]

Sve dok ne reče: Koliko je samo onih što u njega vjeru imaše neprijatno iznenađenih i koliko li je onih što uz njega smiraj nađoše izbezumljenih i mudrih i opreznih pa ipak na kraju prevarenih, koliko li je samo onih koji su se njime dičili na kraju prezrenim načinio, koliko li samo gordih na njemu u strah i siromaštvo povratio, koliko li je samo na njemu krunom ustoličenih naglavačke oborio.

Vlast na njemu vodi poniženju, život je na njemu pritisak, muka je na njemu gorčina, slast je na njemu strpljivost.

Živo na njemu izloženo smrti, zdravo na njemu izloženo bolesti, nedokučivo na njemu izloženo okrnjenju, vlast na njemu već je izgubljena, velikan na njemu već je poražen, sigurnost na njemu već je narušena, komšija njegov već je pokraden, a iza svega toga smrtna agonija i uzdasi njeni i strah od dana izlaska i stajanja pred pravednim sudcem.

لِيَجزِي الذينَ أساوءوا بِما عمِلوا وَيجزِي الذين أحسَنوا بالحسنى

‘Da bi nagradio one koji su loše postupali po onome kako su i radili i da nagradi one koji su dobro postupali najljepšom nagradom.’”[7]

Imam Ali, mir s njime, je pravovjernih uobičavao reći:

اللهُمَّ إنّي أسألك سَلوًا عنِ الدنيا وَ مَقتًا لَها فإنّ خَيرَها زَهيد وَ شَرَّها عنيد وَ صفوَها يَتَكّدَّر وَ جَديدها يَخلُق وَ ما فاتَ فيها لَم يَرجِع وَ ما نيلَ فيها فِتنَتة ٌ إلا مَن أصابَتهُ مِنك عصمَةٌ وَ شَمَلَتهُ مِنكَ رَحمَة ٌ فلا تَجعلني مِمَّن رَضي بِها وَ اطمئَنَّ إلَيها وَ وثِقَ بِها. فإنَّ مَن اطمَئَنَّ لَها خانَتهُ وَ مَن وَثِقَ بِها غَرَّته

“Moj Allahu od tebe tražim utjehu i zaborav ovoga svijeta i prezir prema njemu, jer dobra u njemu malo je a zlo u njemu prkosno je. Čisto na njemu se zamuti, novo na njemu se pohaba, što prođe na njemu ne vraća se više a što se zadobije samo je iskušenje, osim onoga što mu bude propisana tvoja pažnja i što tvoja milost obavije. Zato ne učini me od onih njime zadovoljnim i uz njega smirenim i što njemu povjerenje ukazaše, jer ko uz njega smiraj nađe iznevjeren bude a ko njemu povjerenje ukaže prevaren ostane. [8]

Ibn Ebu Ja'fura kaže: “Rekao sam Ebu Abdullahu, mir s njime: ‘Ja volim ovaj svijet.’ Reče mi: ‘Pa šta ćeš sa njim da činiš?’ Rekoh: ‘Oženiti se, obaviti hadž, na porodicu trošiti, steći prijatelje i milostinju udjeljivati.’ Reče mi: ‘Nije to od ovoga svijeta to je od ahireta.’”[9]

Suština tematike

Kažem: Rečenica u ovoj predaji (Dobro se čuvaj da ne budeš kao dijete… (sve do riječi) “zavara se njime”) upućuje na to da je On, slavljen i hvaljen neka je, ovdje u položaju onoga koji opominje svoga roba (Poslanika sallallahu alejhi ve alihi) da se ne priklone uživanjima ovoga svijeta tako što će mu se predati i biti zaveden njegovim spoljašnjim ukrasima. Međutim, ovo ne znači da su ovosvjetske blagodati same po sebi pokuđene, stoga smo mi u ovome kontekstu naveli ajete i predaje koje upućuju i pojašnjavaju šta se htjelo reći u rečenici koja je predmet komentara. Također, ukoliko se čitaoci vrate na neke od ranije spomenutih ajeta i predaja prilikom pojašnjenja nekih drugih rečenica ove iste predaje o Miradžu mogu dokučiti značenja koja upotpunjuju ovu cjelinu, također i ono što slijedi u nastavku u ovome kontekstu.

[1]Ta-ha, 131.
[2]Fatir, 5.
[3]Hadid, 20.
[4]Usulu Kafi, 2/315, rivajet 1.
[5]Usulu Kafi, 2 / 315, rivajet 2.
[6]Kehf, 45.
[7]Biharul envar, 73/96, rivajet 82.
[8]Iršadul Kulubi, četvrto poglavlje, str 28.
[9]Biharul envar, 73 /106, rivajet 104.
Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %856 %2014 %19:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT