Komentar predaje o Miradžu - O ustezanju od Ovog svijeta (14.)

Komentar predaje o Miradžu 1.

Uzvišeni Gospodar kada Ga je Allahov Poslanik, s.a.v.a., upitao na Miradžu: “a kako da budem skroman na Ovome svijetu”, na to je rekao: “Uzmi od Ovog svijeta samo onoliko koliko ti je potrebno od hrane, pića i odjeće i ne pohranjuj ništa za sutrašnjicu i stalno Me se sjećaj.”

Neki ajeti i predaje koje bi se mogle prostudirati u ovome kontekstu:

Ajeti

قُل بِفَضل ِ الله ِ وَ برحمَتِه ِ فَبِذلكَ فاليَفرَحوا هُوَ خَيرٌ مِمّا يَجمَعونَ

“Reci: ‘Allahovoj nagradi i Njegovoj milosti, tome neka se raduju. To je bolje od onoga što oni gomilaju.’”[1]

وَ ما أوتيتُم مِن شيءٍ فَمَتاعُ الحياةِ الدُنيا وَ زينَتُها وَ ما عندَ اللهِ خَيرٌ وَ أبقى أفلا تَعقِلون

“A sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi na Ovome svijetu, a ono što je kod Allaha bolje je i vječno traje,pa zar razum ne koristite?”[2]

يأأيُّها الذين آمَنوا لا تُلهِكُم أموالُكُم وَ لا أولادُكُم عن ذِكرِ الله ِ وَ مَن يَفعل ذلك فألئِك هُمُ الخاسِرون

“O vjernici neka vas imeci vaši i djeca vaša ne zavedu pa da zaboravite Allaha se sjećati. Ko tako postupi pa on je od onih što su propali.”[3]

Predaje

Ebu Abdullah (Imam Sadik) prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Ko se ne utješi Božijim utjehama duša mu od tuge za čarima Ovog svijeta svisne; a onome čiji pogled upre u ono što ljudske ruke posjeduju umnožit će mu se brige, a lijeka neće naći; a ko ne vidi na sebi od Božije dobrote osim ono što pojede i popije i obuće što ima, zakazala su mu djela a muke su mu se primakle.”[4]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Allah neće robu otvoriti jedna vrata dunjaluka, a da mu ne otvori njima slična od pohlepe.”[5]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Ko osvane i omrkne a Dunjaluk mu najveća briga, Allah Uzvišeni će mu siromaštvo među oči posaditi i razbacati misli, a od dunjaluka neće zadobiti osim što mu bude propisano. A ko osvane i omrkne a Ahiret mu najveća briga, Allah mu u srce usadi bogatstvo i usmjeri ga da ide ka onome što želi.”[6]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Rob Božiji najudaljeniji od Boga bude kada sve svoje brige svede na stomak i spolni organ.”[7]

Rekao je Ebu Abdullah, mir s njime: “O Hafse, Dunjaluk kod mene nije zadobio boljeg statusa od lešine, samo kada me nužda natjera ja ga kušam…”[8]

Požalio se čovjek Vođi pravovjernih (Imamu Aliju) na neku potrebu pa mu je on rekao: “Znaj da svaku stvar koju poželiš na Ovome svijetu a koja prelazi tvoje dnevne potrebe, samo je pohranjuješ nekome drugome.”[9]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Ko bude zadovoljan Allahom i sa malo opskrbe i Allah je u pogledu njega zadovoljan sa malo djela.”[10]

Rekao je Vođa pravovjernih, mir s njime: “Ko bude zadovoljan da posjeduje od Ovog svijeta u mjeri onoj sa koliko može živjeti i najmanje od njega dovoljno će mu biti, a ko ne bude zadovoljan da posjeduje od Ovog svijeta u mjeri onoj sa koliko može živjeti, ništa ga na Ovome svijetu ne može zasititi.”[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “…O Ebu Zerr! Ko ostavi lijepu (skupocjenu) odjeću iz poniznosti prema Bogu Uzvišenom a u stanju je da je sebi priušti, Allah će ga zadjenuti ogrtačem počasti.”[12]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “…O Ebu Zerr! Oblači hrapav veš i satkanu odjeću da oholost ne nađe puta do tebe.”[13]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Uistinu je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ko se zauzme mojim spomenom na mjesto traženja od Mene, dat ću mu najbolje od onoga što dobije onaj koji od Mene traži.”[14]

Prenosi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Znajte da je najbolje od svih vaših djela kod vašega Gospodara i najčišće i najuzvišeniji stepen po vas i najbolje što Sunce obasja kada grane, spomen i sjećanje na Allaha Uzvišenog (zikrullah), jer On, neka je Uzvišen, rekao je o Sebi: ‘Ja sjedim sa onim ko Me spomene.’”[15]

Prenosi se od Ebu Dža'fera Muhammeda El-Bakira, mir s njime, da je rekao: “Vjernik je neprestano u namazu dok god se Allaha sjeća, stajao, sjedio ili ležao. Uzvišeni je rekao:

الذين يَذكرون اللهَ قيامًا وَ قعودًا وَ على جنوبِهِم...

“Oni koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći…”[16]

Prenosi se od Imama Bakira ili Imama Džafera da je rekao: “Melek ne zapisuje osim ono što čuje, rekao je Allah Uzvišeni:

و اذكر رَبّكَ في نَفسِك تَضرّعًا وَ خيفة ً

‘I spomeni Gospodara svoga u sebi za milost moleći i iz straha.’

A nagradu za ovu vrstu sjećanja na Allaha Uzvišenog ne zna niko osim Njega zbog toga što je to velika stvar.”[17]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Onaj ko Allaha spominje među nemarnima poput je ratnika među neprijateljskim vojnicima.”[18]

Prenosi se od Ebul Hasana Imama Musa El-Kazima, mir s njime, da je rekao: “Vođa pravovjernih bi oporučivao svojim drugovima govoreći: ‘Oporučujem vam bogobojaznost (svijest o Bogu) jer ona je sreća onome koji traga i nada se i sigurnost odbjeglom koji traži utočište. Osjetite bogobojaznost unutarnjim osjećanjima i Allaha spominjite iskrenim sjećanjem, tako ćete živjeti najljepši život i kročiti stazom spasa…”[19]

Prenosi se u dovi kojoj je poučio Imam Ali Nuvejfa Bekalija: “Bože moj, koga ne zaokupi utapanje u sjećanju na Tebe i ne razvedri putovanje u Tvoju blizinu, život je po njega smrt, a smrt je po njega propast!”[20]

Suština tematike

Kažem: Razumije se iz rečenice ovoga hadisa koja je predmet komentara da je pitanje bilo o upoznavanju puta zuhda / skromnosti i isposništva na Ovome svijetu kao što i odgovor na postavljeno pitanje upućuje na put koji vodi spomenutom. Dakle pitanje nije o značenju pojma zuhd kao što nije ni u smislu zabrane uživanja ovosvjetskih dobara, jer On, uzvišen neka je, stvorio nam je organe i dijelove tijela kako bi se okoristili i uživali u ovosvjetskim dobrima koja su za nas stvorena.

Zato ciljano ovim pojašnjenjem (Uzmi od ovoga svijeta samo onoliko koliko ti je potrebno) jeste onaj period salikovog puta u trećem stadiju zuhda, a čiji se stepen ne zadobija prije nego se prevaziđe drugi period koji smo prethodno pojasnili nazvavši ga zuhd/ravnodušnost od ili spram dunjaluka, kao što treba imati na umu da rečenica na kraju (i stalno Me se sjećaj) upućuje da ograničenost u užitcima nema za cilj ništa drugo do stalno sjećanje na Njega neka je Uzvišen.

Stoga svaki užitak koji ne odvraća od stalnog sjećanja spada u dozvoljene stvari bilo da je riječ o skupljanju imetka, posjedovanju, skupocjenoj odjeći, pa čak prelazilo ono uobičajeno u društvu itd.. Na što, također, upućuje pojašnjenje koje slijedi kod komentara riječi: “Kako da budem u stalnome sjećanju”, a treba imati isto tako na umu da ajeti i predaje koje navodimo tokom cijeloga ovoga komentara imaju identičan smisao kao kod ovog kratkog pojašnjenja.

[1]Junus, 58.
[2]Kasas, 60.
[3]Munafikun , 9.
[4]Biharul envar, 73 / 8, rivajet 2.
[5]Biharul envar, 73/16, rivajet 4.
[6]Biharul envar, 73/17, rivajet 6.
[7]Biharul envar, 73/18, rivajet 7.
[8]Biharul envar, 73/90, rivajet 59.
[9]Biharul envar, 73/90, rivajet 61.
[10]Biharul envar, 73/175, rivajet 15
[11]Biharul envar, 73/178, rivajet 23.
[12]Biharul envar, 77/ 92.
[13]Biharul envar, 77/93.
[14]Vesailu, 4/1187., rivajet 1.
[15]Vesailu, 4/1187, rivajet 3.
[16]Vesailu, 4/1187, rivajet 5.
[17]Vesailu, 4/1188, rivajet 1.
[18]Vesailu, 4/1189, rivajet 1.
[19]Revdatu Kafi, str. 18., rivajet 3.
[20]Biharul envar, 94/32, str. 95, rivajet 15.
Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %856 %2014 %19:%Maj

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT