Gledanje na ovaj i budući svijet kao na jednu cjelinu i tok događaja (91.)

Komentar predaje o miradžu 2.

Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Dunjaluk i Ahiret kod njih su postali jedna cjelina.”

 

Kur’an

“I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.”[1]

“A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’”[2]

 

Predaje

U ovom hadisu o Miradžu: “Pa ko bude postupao u skladu sa mojim zadovoljstvom učiniti ću da ga stalno krase tri vrline”, pa je Allah, dž.š., nabrojao neke dok ne reče: “Otvoriti ću oči srca njegova da gledaju u Moju uzvišenost i veličinu, te njemu neće biti nepoznato znanje Mojih odlikovanih robova, pa ću ga dozivati u noćnim tminama i svjetlosti dana sve dok on ne raskine govor sa stvorenjima i druženje sa njima”, pa sve do riječi: “I njemu neće biti nepoznato bilo što od Dženneta ili Vatre”, do riječi: “Niti će osjetiti smrtnu agoniju niti će osjetiti tamu kabura i zemlje, niti strah ponovnog izlaska.”

U istoj ovoj predaji stoji: “O Ahmede! Znaš li koji je način života najprijatniji? I znaš li koji je život bez prestanka?”, sve do riječi: “A što se tiče života bez prestanka to je za onoga koji radi sebi za dobro, tako da mu dobra Ovoga svijeta postanu bezvrijedna i prezrena u njegovim očima, a Ahiret kod njega postane velik i on onda daje prednost Mojoj volji nad svojim prohtjevima, i traži Moje zadovoljstvo i Mene veliča istinskim veličanjem.”

U dovi na dan arefata Imam Husejn uči: “Ti si taj koji je zapalio svjetla u srcima Tvojih prijatelja, pa su Te oni spoznali i jednoću Ti priznali. Ti si taj koji si odstranio druge iz srca Svojih miljenika, pa su takvi da samo Tebe istinski do kraja vole, a ne pribjegavaju drugom. Ti si utjeha njima kada ih svjetovi rastuže.”

U istoj dovi soji: “Allahu učini da moje bogatstvo bude u meni, a čvrsta vjera u srcu.”

U dovama mjeseca posta se uči: “I da mi podariš vjeru kojom ćeš moje srce obradovati.”

U munadžatima arifa, onih koji su spoznali istinu, koji su dio petnaest munadžata Zejnul-abidina se kaže: “Bože moj, učini nas od onih u čijim baščama prsa njihovih su drveća čežnje za Tobom duboko pustila korijene! A žar ljubavi prema Tebi obuzela njihova srca do ispunjenja, pa oni gnijezdima misli pribjegavaju i u baščama blizine i otkrovljenja se odmaraju i sa izvora ljubavi iz čaša prefinjenosti ispijaju.”[3]

Pojašnjenje

Prethodno smo naveli mnoge ajete i predaje koje pojašnjavaju rečeno ovdje i to na sljedećim mjestima: u kontekstu Božjih riječi: “Njihov užitak na Ovom svijetu je u sjećanju na Mene, ljubavi Mojoj i Mome zadovoljstvu njima”, i u kontekstu Božjih riječi: “Od Allaha ih ništa ne odvaja ni koliko treptaj oka.”

Isto tako slijedi u kontekstu Božjih riječi gore navedenih: “Pa ko bude postupao u skladu sa Mojim zadovoljstvom…”, i u kontekstu riječi: “O Ahmede, znaš li koji je život najprijatniji?”, te u kontekstu sličnih rečenica biće pojašnjene druge nijanse ove filozofije.

Međutim ovdje je vrijedno istaknuti da se savršenstva spomenuta u ovim pasusima ne nalaze osim kod ljudi koji su stigli na najviše stepene vjerovanja. To jeste koji su na stepenu istinsko čvrtog vjerovanja /haqqul-jaqin. Kod onih koji su se stopili sa istinom i koji su sa istinom ostali. O njima Allah, dž.š., kaže:

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj.”[4]

[1] Al An'am, 75.

[2] Bekare, 155-156.

[3] Biharul-envar, 91/150.

[4] Al Fedžr, 27-30.

Zadnji put promjenjen: %AM, %24 %517 %2014 %11:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT