Lijenost jezika zahida osim kada je spominjanje Allaha u pitanju (komentar hadisa Miradž 120.)

Komentar predaje o miradžu 2.

Opisujući na Miradžu zahide (isposnike) Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao:

وألسنتهم كلال إلا من ذكر الله.

"Jezici njihovi su lijeni osim kada je spominjanje Allaha u pitanju."

Predaje

Imam Ali, mir s njim, u podužoj predaji on opisuje vrline svojih prijatelja da bi u jednom dijelu rekao: “…Da ti ih je samo vidjeti u toku jednog njihovog dana, vidio bi ljude koji zemljom mirno kroče i ljudima se lijepo obraćaju. ‘A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: Mir vama!’, ‘…i oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.’[1] Svoje su stope zaustavili od gaženja drugih, a jezike svezali od govora koji skrnavi čast drugih, uši su začepili od besposlica besposličara, i poglede zatvorili od gledanja u zabranjeno i izabrali Kuću mira (daru selam), koju kada neko nastani siguran je u njoj od sumnji i tuge.”[2]

Prethodno smo naveli dio ovog hadisa kod komentara Njegovih riječi – neka je uzvišen – “Lica zahida su požutjela od umora noćnog.”

Pojašnjenje

Prethodilo je a slijedi i u kontekstu mnogih dijelova hadisa o Moiradžu onoga što upućuje na značaj šutnje te plodove šutnje, pa zato prati nas dalje.


[1] Al-Furqan, 63 i 72.

[2] Biharul envar, 7/219, rivajet 132.

Zadnji put promjenjen: %AM, %11 %479 %2015 %10:%Jul

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT