Pojašnjenje kada je priželjkivanje smrti pohvalno, a kada pokuđeno (109.)

Komentar predaje o miradžu 2.

(prethodno...)

U jednom dijelu razgovora koji se vodio između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika na Miradžu, Gospodar Uzvišeni opisujući posvećene budućem svijetu reče: 

إن أهل الآخرة قلوبهم في أجوافهم قد قرحت، يقولون: متى نستريح من دار الفناء إلى دار البقاء؟

“Oni posvećeni Ahiretu, srca su im u nutrinama izbodena govoreći : Kad će više odmor od prolazne kuće u kuću vječnosti?”

 

Predaje

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi: ‘Smrt! Smrt! Ona je već došla sa svim što sa sobom nosi, došla je sa odmorom i spokojem i blagoslovljenim smještajem u Džennetu predivnome za stanovnike vječne kuće, koji su za nju radili i njoj težili.’”[1]

Imam Sadik prenosi od svoga oca, a on od njegova djeda, mir s svima, da je rekao: “Upitan je Imam Ali, mir s njim: ‘Zbog čega si zavolio susret sa Allahom (smrt)?’ On reče: ‘Zbog toga što sam svjestan da me je počastio vjerom Svojih meleka i poslanika i vjerovjesnika. Svjestan sam da Onaj koji me je počastio ovim neće me na cjedilu ostaviti. Zato i žudim za susretom sa Njim.’”[2]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njim, da su mu se  jedan od njegovih prijatelja obratio riječima: “Allah ti podario svako dobro, da li je tačno da svako ko voli susret sa Allahom i Allah voli susret sa njim, a da svako ko ne voli susret sa Allahom, ne voli ni Allah susret sa njim?” Imam reče: “Da.” Rekoh: “Tako mi Allaha, mi ne volimo smrt.” Imam reče: “Pod ovim se ne misli onako kamo tvoje misli lete. Ovdje se govori o nastupu gledanja u budući svijet. Kada čovjek vidi ono što voli, tada neće biti ničega dražeg od onoga što voli. Allah voli susret s njim, a tada i on voli susret s Allahom. Ali kada čovjek ugleda ono što ne voli, tada za njega nema ničega goreg od susreta sa Allahom, a i Allah tada ne voli susret sa njim.”[3]

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “Niko od vas neće postići zbilju imana sve dok se kod njega ne uozbilje tri svojstva: Dok mu smrt ne bude draža od života…”[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dvije stvari ne voli sin Ademov, ne voli smrt a smrt je odmor za vjernika od iskušenja.”[5]

Od Ummu Fadl se prenosi da je rekla: “Obišao je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi, čovjeka koji je bio bolestan, a čovjek poželje smrt. Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi, mu reče: ‘Nemoj priželjkivati smrt jer ako si čovjek dobročinitelj, ti ćeš još dobra da počiniš, a ako si čovjek grješnik produžit će ti se prilika pa ćeš se pokajati. Zato ne priželjkuj sebi smrt!’”[6]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi, je rekao: “Neko niko od vas ne priželjkuje smrt zbog nevolje koja se nad njim nadvila, neka zato kaže: ‘Allahu, poživi me dok god je život za mene bolji, a usmrti me ako je smrt za mene bolja!’”[7]

Jasir prenosi u vezi Imam Rida, mir s njim, da je on imao običaj da kada bi na dan džume izašao iz džamije, a bio bi obasut prašinom i znojem, podigao bi ruke i rekao: ‘O Allahu, ako je izlaz za mole nevolje u smrti pa ti je ubrzaj da bude ovoga časa!’ A ostao je tako tužan i brižan sve do kraja života kada ga je Bog uzeo.”[8]

Imam Sedždžad, mir s njim, je rekao: “I poživi me dok je moj život posvećen pokornosti Tebi! A ako moj život postane zabavište za šejtana, uzmi me Sebi prije nego me stigne Tvoja kazna ili mi bude sudila Tvoja srdžba!”[9]

Imam Ali, mir s njim: “Smrt je donosilac odmora.”[10]

Imam Ali, mir s njim: “Najveća dragocjenost za vjernika je smrt.”[11]

Imam Ali, mir s njim: “U smrti je rahatluk onih kojima se sreća sprema.”[12]

Imam Ali, mir s njim: “Nema odmora kao što je smrt.”[13]

 

Pojašnjenje

Cilj cjelokupnog govora ovdje jeste uklanjanje kontradiktornosti između ajeta i predaja koji govore o smrti, gdje jedni govore o ljubavi prema smrti a drugi zabranjuju i kude priželjkivanje smrti, te mnogih prenesenih dova u kojima se moli za dug i trajan život.

Pomirenje jednih i drugih kako se čini, ako se razmisli dobro, jeste da priželjkivanje smrti ukoliko je zbog čežnje za susretom sa Allahom ili zbog odmora od zatvora dunjalučkog, a ne zbog nezadovoljstva dodijeljenom sudbinom od Allaha na životnom putu, ili zbog rješavanja od bolesti i boli i kušnji što ih život nosi, te je onaj koji priželjkuje ujedno i od onih dobrih ljudi, evlija, dobročinitelja, odabranika, tada je vjernikovo priželjkivanje smrti traženje odmora i mira od zatvorenosti ovoga svijeta i radost i veselje u susretu sa Allahom i gledanjem u Njega, neka je uzvišen.

Ali ako nije tako, ako je onaj ko priželjkuje smrt čovjek koji se žali na svoje stanje zbog bolova materijalne ili neke zemaljske prirode ili sudbine koja mu je dodijeljena, a sve zbog slabog ubjeđenja i nedostatkom zadovoljstva Bogom – neka je uzvišen – ili slabog imana i djela, onda je takvo potraživanje i priželjkivanje nepotrebno. Takva osoba bi u tom slučaju trebala da poželi duži život kako bi sebe usavršila i za onaj svijet radila da bi bila spašena strahota nakon što smrt u Berzahu, na dan ustajanja i proživljenja, skupljanja svih ljudi na jedno mjesto, prelaska Sirata i konačnog nastanjivanja u Džennetu.

Prethodili su u kontekstu Božijih riječi: “Rahatluk posvećenih Ahiretu je u smrti, a Ahiret je odmaralište arifa (onih koji su spoznali Istinu)”, ajeti i predaje koji svjedoče rečenom ovdje.

(nastavak...)

[1] Biharul envar, 6/126/4.

[2]Biharulenvar, 6/127/11.

[3]Biharulenvar, 6/129/17.

[4]Biharulenvar, 6/130/20.

[5]Biharulenvar, 4/449/2616.

[6]Vesail, 2/449/2616.

[7] Vesail, 2/449/2617.

[8] Vesail, 4/449/2618.

[9] Sahifa Sedždžadija, dova 20.

[10] El Gurer ve durer, Poglavlje o smrti.

[11] Ibid.

[12] Ibid.

[13] Ibid.

Zadnji put promjenjen: %AM, %03 %351 %2014 %07:%Feb
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT