Kratak životopis
Mirza Abdulkadir Bidel je jedan od najznačajnijih persijskih pjesnika iz kasnijeg razdoblja persijske književnosti i najznačajniji je predstavnik indijskog stila (sebk-i hindi) unutar persijske literarne tradicije. Rođen je u Azimabadu (Patni) 1644. godine. Njegova porodica je turskog porijekla, od plemena Čagataj i doselila se u Indiju iz Afganistana. Njegov maternji jezik je bio bengali, ali je takođe poznavao urdu, sanskrt, turski kao i arapski i persijski jezik. Oba njegova roditelja su umrla kada je bio dijete te je ostao da živi sa svojim amidžom koji se zvao Mirza Kalender. Njegov amidža, kao što nam i njegova nadimak kazuje pripadao je derviškom redu, a također je pisao i poeziju. U njegovom društvu mladi Bidel je upoznao veliki broj šejhova, derviša i pjesnika. Još iz ranog djetinjstva Bidel je izučavao persijsku književnost pa je i sam počeo pisati poeziju na persijskom slijedeći stil velikih persijskih majstora, no kada se preselio u Delhi 1664. godine počeo je sve više u svojoj poeziji upražnjavati indijski stil. U Delhiju je služio u armiji Muhammeda Azama, ali ju je napustio kada je od njega zatraženo da napiše kasidu u slavu princa. Bidel je kasnije oformio kružok svojih učenika i često je putovao Indijom. Mmeđu njegovim poznanicima i prijateljima je bilo i pripadnika drugih religija, ponajviše hindusa. Postoji predanje koje nam kazuje da je Bidel čak znao cijelu Mahabharatu napamet, ali ta priča nije potvrđena. Abdulkadir Bidel je na bolji svijet preselio1721. godine u Delhiju. Na njegovom kaburu je bilo podignuto velelepno turbe koje se zbog mnogih ratova koji su opustošili podkontinent u sljedećih nekoliko stoljeća nije očuvalo. Njegov tarikat se po svemu sudeći takođe nije očuvao u Indiji, ali je i dalje ostao aktivan u Afganistanu u kojem je Bidelova persijska poezija popularnija od Hafizove, dok je u Iranu ona praktično nepoznata. Njegova sabrana djela se sastoje od 147.000 stihova štampana u tri toma. Njegov korpus se sastoji od gazela, kasida, terdžibenda, rubaija i nekoliko mesnevija. Od njegovih mesnevija najduža, najpoznatija i najkompleksnija je mesnevija “Irfan” u kojoj Bidel izlaže svoju viziju tesavvufa i obrađuje većinu tema koje su bile aktuelne u filozofiji njegovog vremena. On je, također, napisao i nekoliko proznih djela od kojih je najpoznatije Čahar-i Unsur (Četiri elementa) što je ustvari njegova autobiografija. Bidelova poezija je izvršila veliki utjecaj na literarne tokove persijske književnosti, posebno na Indijskom podkontinentu, pa je bio inspiracija mnogim velikim pjesnicima, a posebno Mirzi Galibu i Muhammedu Ikbalu. Također, i veliki broj kasnijih pakistanskih pjesnika koji su pisali na urdu jeziku slijedio je Bidelov stil. Njegova poezija je jako kompleksna i bremenita značenjem no istovremeno i jako lijepa u svom izrazu. Čast mi je da po prvi put predstavim ovog izvanrednog pjesnika ljubiteljima sufijske poezije s ovih područja. Iako je ovaj izbor od tridesetak rubaija samo jedna kap iz mora njegove cjelokupne pjesničke zaostavštine ali i preko njih može se osjetiti nešto od Bidelovog duha. Nadam se da će poslužiti i kao podsticaj za dalje istraživanje Bidela kod nas.
Rubaije
1.
More se preko talasa na neprilike bisera smije
More za ništa drugo sem za slobodu briga nije
Prosvietljeni nije očaran bojama ovog svijeta
More za pletenice talasa svoje srce ne vezuje
2.
Koliko ćeš nas sa žudnjom za rajem razdraživati?
Ili nas sa pričom o paklenim mukama rastuživati?
Bivajući ašici mi moramo cio život sebe trpjeti
Gospodaru, nemoj nas sa svojih vrata otjerati
3.
Riječ je ovdje, ja sam je tamo čuo i shvatio
Ogledalo je bilo preda mnom, ja sam se tamo odrazio
Poput nebeskog točka, moj pokret nije izvan mene
Nikad nisam stigao tamo gdje još nisam bio
4.
Bidel, dođi da bi Božanske tajne shvatio
Tajnom poznavanja Istine da bi sebe opio
Druženje s’ ljudima te za Boga nemarnim učine
Ostani sam na trenutak da bi Božju Bit otkrio
5.
Ljepota koja je ogledalo stvaranja ukrasila
I svaku česticu sa sto hiljada svjetlosti ugladila
Uprkos svemu iza nevidljivog zastora je bila
I sebe nije znala dok se ljudska bića nisu pojavila
6.
O ti koji svojim čarima raj potresao si
I čijom kosom se najveća ljepota ponosi
Iako je Božje Lice u svim pravcima svijeta
Ti drži svoje lice k’ sebi, ti znaj sebe ko si
7.
O ti koji si pijan od vina oklijevanja
Teško je osloboditi te od tvojeg navaljivanja
Jer ti si onaj stvor koji čak ni u djetinjstvu
Mira nije imao bez ljuljanja i ninanja
8.
Bez imenica i pridjeva tvoje srce bi ti stranac ostalo
Bez boja i mirisa o proljeću bi se samo pričalo
Svijet postoji zbog tvog i mog postojanja
Bez talasa i mjehurićani more ne bi postojalo
9.
Bidel, nisi svjestan ko u tvome srcu stanuje
I čiji fenjer je ovaj zvuk i glas koji se čuje
Ne bi trepuno nijednom do Sudnjega
Dana Kada bi znao postojanje čiju priču kazuje
10.
“Gdje je mjesto Voljenoga?” zašto se pita srce tvoje
“I gdje je ta ljepota koja nije pokazala lice svoje?”
Ako ti tvoje trepavice ne zastiru pogled
U kući sunca gdje to zidovi stoje?
11.
U svakom korijenu postoji gradinar vremena
U svakom krilu je mogućnost leta skrivena
Ne dozvoli opsjeni da te suzi kao mladi mjesec
U krivini tvojeg ključa postoje vrata otvorena
12.
Na skali našeg instrumenta ima mnogo tonova
Ima puno vrlina i poroka, radosti i bolova
Bilo da dobiješ pjenu ili nađeš bisere
Mi smo more i imamo mnogo valova
13.
Od ovog mora na kom bure “ja” i “mi” nađu ispunjenje
Neki ljudi se jako trude da nađu spasenje
Nema nikog čiji teret druga pleća mogu nosit
Svaki talas je most za svoje sopstveno nadilaženje
14.
Ako misliš o korijenu, njegov izvor je iz sjemena
Ako misliš o sjemenu njegov izvor je iz korijena
O novi upoznavaoče starih poslova
Svaki novi posao je iz drevnih vremena
15.
Danas miris mog Voljenog doljeće meni
Miris moje očekivane ruže sljeće u meni
Došlo je to vrijeme pokazivanja slave
Ja sam ogledalo i dođe moje proljeće meni
16.
Niko svoju želju iz pehara postojanja nije napojio
Niko nijedan cvijet u ovoj bašti obmane nije uzgojio
Odkloni svoje pohlepno oko sa opsjene mogućnosti
Niko nikada sa česme ogledala nije vodu pio
17.
Ovu dražesnu gozba ljubavi dođi otkriti
Postoji proživljenje koje će metež stvoriti
Ne idi duboko u misli Mensurovog glasa
Svaki komarac ima svoj eho vlastiti
18.
Kada je moja uzda u dlan nepostojanja stala
Dobio sam kutak daleko od svjetskih zala
Kao svijeća, tragao sam za svojom dobrobiti
Bio sam pokazan sebi ispod svojih stopala
19.
Sve dok stopalo potrage halje srca ne dostigne
Nije ostvarilo svoj cilj ma gdje god da stigne
Čuvaj se, iz ovog okeana koji nema granice
Niko nije došao na obalu osim talasa suštine
20.
Ako imaš žudnju za dostojanstvo i silu
Moraš prvo očistiti srce i dušu milu
Izglačaj svoje ogledalo, jer u okeanu čistoće
Svaka kap ima nebo na svom krilu
21.
Ako trčati po dolini ljubavi hoćemo
Put drugosti moramo potpuno da pređemo
Mi putujemo kao kompasi koji vuku linije
Gdje god da dođemo, u sebi stignemo
22.
Bidel, nekoliko riječi kojih se sjećaš
Ljudima iz prošlosti duguješ to što znaš
Danas ti o svojoj prirodi piši po prašini
Vjetre na tebi je da to pročitaš
23.
Ko spise temeljno prostudirao je
Vidi da se svi redovi od tački sastoje
Mnoštvo stvorenog jedinstvo pokazuje
More ima kapljice k'o djeliće svoje
24.
Arif koji livadu savršenstva želi da nađe
Osim u kafezu srca, nek’ se nigdje ne pronađe
Bez obzira koliko koraka more čini s’ talasima
Nemoguće je za more da izvan sebe izađe
25.
Svaki događaj iz kojega se priča rodila
Dokolica ljudi je poznatom učinila
Čak i sada Musa rascjepljuje more
I Faraon zaranja u dubine Nila
26.
Negirajući sebe, Tvoju potvrdu smo dobili
Prođosmo kroz ružičnjak, a slomljeni smo bili
Kada je vjetar podigao naš pepeo u svitanje
Ogledalo sunca mi smo potpalili
27.
Bidel je jednog jutra svoje halje podigao
I zajedno sa suncem se nebom prošetao
Vidjeh da je ljudski trud bespomoćnost na kraju
Sunce nastavi da zalazi a ja sam zaspao
28.
Bidel se s’ visokim položajem ne uzdiže
Moć i spretnost za sebe on ne traži više
Ja imam jedan svijet u kutku pokornosti
Ja imam nebo koje je od zemlje niže
29.
Juče je moj um u ružičnjak otišao
Izgubih se u Tebi dok sam ruže brao
Trepavica se otvori, poput repa pauna
Hiljadu zadivljenih očiju ja sam ugledao
30.
Iz talasa opsjene vodom se napajati je nemoguće
Iz čaše mjehura vodu ispijati je nemoguće
Sa trpeze nebesa, budi zadovoljan iluzijom
Kugle sunca i mjeseca progutati je nemoguće
31.
O ti koji umireš čekajući proživljavanje
Šteta što živiš svoj život za očekivanje
Pogledaj dobro u lice postojanja, jer ovdje
Svaki dan je proživljenje, svaka noć umiranje
32.
O ti koji si se izgubio u dolini neznanja
Kako o Alijinom znanju postavljaš pitanja?
Čovjek koji je objasnio tajnu otkrovenja
Bio je onaj koji je vidio prije gledanja
33.
Sve dok poput dječjeg ne postane tvoje stanje
Bit ćeš vezan školom bez mogućnosti za oslobađanje
Učenost i smirenost su neprijatelji jedno drugom
Mudrače pazi da ne izbegneš svoje odučavanje
34.
Ti si more, ako te svakakve bure ne preobraze
Ti si sunce, ako tvoju svjetlost zvijezde ne ugase
U ovom obmanjujućem svijetu moći i slave
Ti si čovjek, ako se ne izgubiš u hitanju mase
35.
Meni zlato i srebro ne uzrokuju radost
Ja nemam šta ponuditi osim posvjećenost
Poput cvijeta koji se savija na vjetru
Pozdrav od Prijatelja, od mene predanost
