Abdullah Bošnjak

Abdullah Bošnjak (1)

Šejh Abdullah Bošnjak je rođen 992/1584. godine u Bosni u okolici Livna, gdje je stekao svoje osnovno i srednje obrazovanje. Studije je nastavio i dovršio u Istanbulu. Nakon završenog studija nekoliko godina provodi u Bursi, stječući i naučavajući dopunska znanja iz sufijske književnosti pred tada poznatim autoritetom Šejhom Hasanom Kabaduzom. Svoje učenje pred ovim šejhom krunisao je idžazat-namom na iršad koju mu je dodijelio Šejh Hasan Kabaduz. Godine 1636. kreće na putovanje po Egiptu, Siriji i Arabiji, tako da se obreo i u Mekki i obavio hodočašće. To putovanje iskoristio je za pisanje arapske, proširene verzije svoga komentara na Fusus, najvjerojatnije za svoje učenike u Siriji, Egiptu i Medini koje je upoznao i sa njima se neko vrijeme družio na tom putovanju. Kasnije je Abdullah-efendija Bošnjak, vrativši se iz Hidžaza, izvjesno vrijeme boravio u Damasku u blizini turbeta Šejha Ibn 'Arabija, gdje se potpuno posvetio izučavanju njegovih djela. Na povratku u Istanbul, odlučio je posjetiti Konju u nakani da zijareti turbe Dželaluddina Rumija i Sadruddina Qunawija. Ondje će provesti posljednje godine svoga života, razboljeti se i umrijeti. Prema vlastitoj oporuci pokopan je tik uz turbe Šejha Sadruddina Qunawija. Na njegovu nišanu stoji epitaf: Ovo je mezar Allahova usamljenika na Zemlji Njegovoj. Ime mu je Abdullah – sluga Allahov. Pišući uglavnom na turskom, rjeđe na arapskom jeziku, Abdulah je napisao čitav niz manjih i većih djela u odbranu mistike i njenih prvaka. Najpoznatije, pored Fusus-ul-hikem, u dvije debele sveske, gdje je obranio Arebiju i njegovo djelo, su Terceme-i Tesrihat (Izbor i prijevod iz najznačajnijih književnih i mističkih djela), te Muwaqifal-fuqara (Staništa isposnika). Vrlo je plodan pisac, sa preko šezdeset djela, od kojih su neka vrlo opsežna.

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT