Dvije - tri o mevludu

Mevludi

Mevludom naš narod zove proslavljanje Alejhisselamova rođendana. Mevludom se zove i knjiga u kojoj je, većinom u stihu opisano Alejhisselamovo rođenje. Sama riječ mevlud je arapskod porijekla. Naš narod je pogrešno izgovara mevlud, a pravo je mevlid, što znači vrijeme rođenja ili rođendan.

Kod nas se mevlud proslavlja tako da se u džamiji na dan Alejhisselamova rođenja, 12.  rebi'ul-evvela, na turskom jeziku prouči Mevlid, što ga je u stihu napisao Sulejman-Čelebija.  Prisutnima se podijeli slatko šerbe. Ovo običavaju raditi i neki privatnici u svojim kućama. Neki to rade baš 12. dan rebi'ul-evvela, a neki ne paze na to nego proslavljaju Mevlud u bilo kojem danu godine. U Misiru (Egiptu) je vec drukčiji običaj. Tamo proslava Mevluda traje po nekoliko dana prije i poslije 12. rebi'ul-evvela. Proslava se obavlja na otvorenom polju gdje se podigne mnogo okićenih čadora. Uvečer se sve rasvijetli električnim svijetlom. Od sakupljene mase svijeta neko kupuje i prodaje, neko razgleda i šeta, neko uči Ku'an, neko sluša, neko recituje pobožne pjesme itd. 12. večer rebi'ul-evvela se zove "Lejlei-kebirom", tj. velikom večeri i tada je veselje najveće. Na ovo veselje, koje se priredi u Kairu, dođe na stotine hiljada svijeta iz cijelog Egipta. Tako se eto kod njih proslavlja Alejhisselamov rođendan. Pričali su mi ljudi da je u Alžiru, Tunisu i Fasu (Maroku) drukčiji običaj. Veselje i kod njih traje više dana, a kad dodđe 12. noć rebi'ul-evela, onda cijelu noć bdiju. Kada bude oko zore, a to je vrijeme kada se je Alejhiselam rodio, onda uče pobožne kaside i hvalospjeve Alejhisselamu. Bit će da se način proslave Mevluda razlikuje prema običaju pojedinih islamskih zemalja.

Sam Alejhisselam nije proslavljao svoga rođendana, niti su to činili njegovi drugovi iza njega, niti ostali muslimani dugi niz godina iza Alejhisselama. Veli se, da su prvi u islamu postavili proslavljanje rođendana Fatimovici u Misiru. Oni se nijesu zadovoljili samo sa proslavljanjem rođendana nego su postavili šest Mevluda godišnje: jedan Alejhisselamu, po jedan hazreti Aliji, hazreti Fatimi, hazreti Hasanu i hazreti Husejnu i napokon jedan vladajućem halifi. To su postavili nekako u četvrtom stoljeću po Hidžri. Sa propašću Fatimovića propali su i mevludi. Kasnije je proslavljanje Alejhisselamova rođendana obnovio i u običaj uveo vladar Erbila el-Melikul-Muzzafer Ebu Se'id u sedmom vijeku po Hidžri. Ebu Šame (596.-655.) u svom djelu El-Bais kaže: "Među najljepše stvari, koje su u našem vremenu uvedene u običaj, spada ono što se čini u Erbilu svake godine na dan rođenja Alejhisselamova, a to je da se taj dan vesele i nagizdavaju, potpomažu sirotinju i čine ostala dobra djela. Ovo djelo pored toga što se njime pomaže sirotinja i pokazuje da onaj koji ga čini, ljubi i poštiva Alejhisselama i da zahvaljuje Bogu (dž.š.) na najvećoj blagodati, a to je što je Bog (dž.š.) na taj dan stvorio posljednjeg Svoga Poslanika, koji je milost cijelom svijetu. Prvi koji je ovu proslavu uveo u običaj bio je Šejh Omer sin Muhammedov, jedan od poznatih dobrih ljudi, a za njim se poveo i vladar Erbila."

O vladaru Erbila el-Meliku-ul-Muzzafer Ebu Se'idu kaže Ibn Kesir u svojoj Historiji slijedeće: "Svake godine u rebi'ul-evvelu pravio je Mevlud i proslavljao taj dan kao najveću proslavu. Bio je junak, kuražan, pametan, učen i pravedan. Bog mu se smilovao i počastio ga najboljim mjestom na budućem svijetu! Njemu je napisao Šejh Ebul-Hattab ibn Dihje citav svezak o rođenju Alejhisselamovu i nazvao ga: Et-Tenvir fi mevlidil Beširin-Nezir. On ga je za to nagradio sa hiljadu dukata. Dugo je vladao, dok nije umro opsijedajući krstaše u gradu Akki godine 630. Pohvaljena vladanja i duše Sibt Ibnil-Dževzi u svojoj historiji Ogledalo vremena priča slijedeće: "Pričali su mi neki ljudi, koji su bili prisutni na sofri Muzzafera za vrijeme proslave Mevluda, da su izbrojii 5.000 pečenih ovaca 10.000 kokoši, 100.000  tanjira sa zahladom i 30.000 sahana slatkiša. Mevludu su prisustvovali ugledni učenjaci i sufije, a on bi ih darovao i nagradio. Za jedan bi mevlud  potrošio 300.000 dukata." Ove cifre nam se čine pretjerane, ali nije čudo ni da budu istinite, kad uzmemo u obzir sjaj islamskih vladara. Dosta je da pročitamo u novinama sjaj Hajdarabadskog Nizama danas, pa da nimalo ne posumnjamo u tačnost gornjih cifara.

Ibnul-'Imad u svojoj historiji Šezeratuz-zeheb priča slijedeće o Mevludu, koga bi pravio spomenuti vladar: "Sjaj njegove proslave Mevluda ne može se ni opisati. Jedne godine bi proslavljao Mevlud osmog, a druge dvanaestog rebi'ul-evvela. To zato, jer se učenjaci razilaze u danu rođenja Alejhisselamova. Na dva dana prije Mevluda bi istjerao na otvoreno polje toliki broj deva, ovaca i goveda, da se opisati ne može. Uz ove deve, goveda i ovce išla bi svirka i bubnjevi. Na otvorenom bi se polju poklale te životinje i spremala se raznovrsna jela. Uvečer, kada se je Alejhisselam rodio, učile bi se u tvrđavi razne pobožne kaside. Zatim bi izašao vladar sa svojom svitom sa bakljama i u velikom sjaju. Na dan rođenja Alejhisselamova bi se iznijela svečana odjela, kojima bi vladar darovao učenjake, vaize, karije i pjesnike. Svakome bi se dao putni trošak do kuće."

Ibn Šuhbe u svojoj Historiji islama priča: "El-Melik el-Muzaffer je pred smrt oporučio da mu se tijelo odnese u Mekku i ukopa u Haremu. Sam bi rekao: "Želim da se u Haremu sklonim." Kada je umro, donesen mu je tabut u Kufu. Ali pošto te godine zbog provale Tatara nijesu hadžije mogle otići na hadž, ukopan je kraj hazreti Alije!" Zadovoljimo se sa ovo nekoliko odlomaka iz najpoznatijih historija islama o životu vladara, koji je uveo u običaj proslavljanje Alejhisselamova rođendana. Kasnije se je proslavljanje Mevluda raširilo po svim islamskim zemljama. To se naročito isticalo u Mekki, Medini, Misiru (Egiptu), Endelusu (Španiji) a i u drugim islamskim zemljama. Muslimani u Mekki sakupili bi se na ono mjesto gdje se je po njihovu pričanju Alejhisselam rodio i tu bi proslavljali Mevlud. Učesnici Mevluda u prošla vremena hvale načine obavljanja ove proslave i ističu veliko bogatstvo i raskoš onih koji su primali na se obavljanje Mevluda.

Mevludom naš narod zove proslavljanje Alejhisselamova rođendana. Mevludom se zove i knjiga u kojoj je, većinom u stihu opisano Alejhisselamovo rođenje. Sama riječ mevlud je arapskod porijekla. Naš narod je pogrešno izgovara mevlud, a pravo je mevlid, što znači vrijeme rođenja ili rođendan. Kod nas se mevlud proslavlja tako da se u džamiji na dan Alejhisselamova rođenja, 12.  rebi'ul-evvela, na turskom jeziku prouči Mevlid, što ga je u stihu napisao Sulejman-Čelebija.  Prisutnima se podijeli slatko šerbe. Ovo običavaju raditi i Unišlo je u običaj da prisutni kada se uči Mevlud i spomene Alejhisselamovo rođenje, ustanu na noge. Ni ovo nije običaj prvih muslimana. Otkad ovo datira u islamu, nijesam mogao tačno ustanoviti. Ibnus-Subki u svome Tabekatu spominje slijedeći slučaj: "Jedanput je kada je Tekijjudddin Subki završavao jedan svoj ders, jedan od prisutnih recitirao sljedeće stihove: “Malo je za pohvalu Alejhisselama zlatno pismo po srebru rukom najboljeg pisara. I da plemići na noge skoče i u red stanu ili na koljena kleknu, kad njegovu pohvalu čuju.” Pa kada je izrekao stih: ‘I da plemići na noge skoče’, odmah je na noge ustao Šejh Tekijjuddin, a za njim svi prisutni i u tom su osjetili lijepo raspoloženje". Iz ovog bi se dalo zaključiti da to ustajanje nije tada bilo uobičajeno, jer ga ne bi Ibnus-Subki ni spominjao da je to bilo u običaju i svakom poznato. Obdje bi trebalo upozoriti da se ne bi trebalo pri ovom ustajanju okretati prema kibli i ruke stavljati na prsa kao u namazu. Jer, što je Bog (dž.š.) odredio za namaz, nek i ostane u namazu.

Još ovdje trebamo riješiti jedno važno pitanje, a to je, je li mevlud bid'at i prema tome je li lijepa ili ružna stvar i ima li za njega nagrada ili kazna? O ovoj stvari su raspravljali islamski učenjaci čim se je mevlud pojavio. Prije sam napomenuo da Ebu Šame, u čijem se je vremenu mevlud i pojavio, smatra mevlud lijepom stvari. Hafiz Ibn Hadžer u svojoj jednoj fetvi, koja se odnosi na mevlud, kaže: "Pravljenje mevluda je novotarija u islamu. Nijesu to činili prvi dobri muslimani u tri prva stoljeća iza Alejhisselama. Pored toga u pravljenju mevluda ima dobrih i ružnih stvari, pa ko se bude klonio ružnih, a činio dobre, onda je njegov mevlud lijepa novotarija. Ja sam promatrao vjerske izvore i našao sam za mevlud jak oslonac i dokaz. U Buharinu i Muslimovu Sahihu stoji da je Alejhisselam, kada je prešao iz Mekke u Medinu, zatekao Židove i da poste "jevmi ašura". Pitao ih je zašto poste , a oni mu odgovore da ga poste jer je Bog (dž.š.) u taj dan potopio Fir'avna, a spasio Musaa i njegov narod, pa da ga poste iz zahvalnosti prema Bogu (dž.š.). Alejhisselam je tom prilikom rekao: Mi smo bliži Musau, i naredio je da taj dan i muslimani poste. Iz ovog se razumije da je lijepa stvar vršiti Bogu (dž.š.) ugodna djela svake godine u onaj dan kada se je dogodila Božja blagodat. A kuda će te veću Božiju blagodat od rođenja Alejhisselamova. Prema tome, proslavljati Alejhisselamov rođendan vršenjem Bogu ugodnih djela je lijepa stvar."

Da je proslavljanje Alejhisselamova rođendana s vjerskog gledišta lijepa stvar, u tome se slaže velik broj islamskih učenjaka: Ebu Šame, Ibn Hadžer, Ibnul-Džezeri , Ibn Dihje, Sujuti, Ibnul-Hadž i drugi. Svi spomenuti učenjaci uvjetuju da proslavljanje bude lijepim dozvoljenim djelima. U  obrnutom slučaju nije proslavljanje dozvoljeno.

Druga grupa islamskih učenjaka drži da je mevlud bid'at i ružna stvar. Oni kažu: Islam ne priznaje novotariju, a mevlud je novotarija. U ovu grupu islamskih učenjaka spada Ibn Tejmije, Tadžuddin, Fakihani i drugi. O ovom je Fakihanija napisao cijelu brošuru. U toj brošuri on kaže: "Ja ne znam za mevlud ikakva oslonca niti u Kur'anu niti u sunnetu. To nijesu činili ni veliki islamski učenjaci , koji su nama uzor i koji su se držali puta prvih muslimana. To je bid'at, koji su izmislili besposlenici, i uživanje, kome su se odale izjelice. Dokaz tomu je ovo: Mi smo promotrlili u koju bi od pet ahkami-šerijata (šerijatskih presuda) spadao mevlid. Pa smo našli, da nije vadžib i u tom su svi muslimani složni. Nije ni mendub, jer je mendub ono što Šerijat od nas traži da vršimo, a strogo nam ga ne naređuje, a mevlid nije takav. Nije ni mubah, jer nije u islamu dozvoljena novotarije postavljati. Ne preostaje drugo nego da je ili mekruh ili haram. Ovako ću ja i pred Bogom odgovarati, ako budem u ovom pitan." Fakihaniju je pobijao Sujutija i o tom opet drugu brošuru napisao. Sredina i sudac između ove dvojice htio je biti Abdusselam Lekkani, te je i on o ovom pisao. Daleko bi nas odvelo kada bi potanko htjeli iznijeti mišljenja svakoga od spomenute trojice islamskih učenjaka. Jedino možemo napomenuti to, da se većina islamskog svijeta danas drži mišljenja onih koji mevlud smatraju dobrim djelom, za koje ima sevab. Danas je u nas zaveden Mevlud kao školski praznik. O ovom nalazimo u islamskoj historiji sljedece: Kemaluddin Edfevi usvojoj historiji Saida (Gornjeg Egipta), koju je nazvao et -Tali'us-seid (Sretna zvijezda) kaže: "Pričao mi je moj prijatelj Nasiruddin Mahmud ibnul-Imad, da bi Ebut Tajjib Muhammed ibn Ibrahim, koji je bio rodom iz Ceute (Sebte) a bio se nastanio u Kusu i slovio kao dobar čovjek i izvrstan učenjak malikijskog pravca, kada bi prošao pokraj mekteba na dan Mevluda, rekao muallimu: "Danas je dan veselja, vrati djecu kucama!" I djeca bi se kućama taj dan vratila".

Spomenuti Ebut-Tajjib je bio dobar fakih (pravnik) i na glasu u više nauka. Pred njim je učio znameniti komentator Kur'ana Ebu Hajjan. Umro je 695. godine. Gore sam spomenuo da se Mevludom zove i knjiga u kojoj je u prozi ili u stihu ocrtano Alejhisselamovo rođenje. Ovakvih knjiga imade na arapskom jeziku ogroman broj. Imade ih također i turskim jezikom. Kod nas je poznat Sulejman-Čelebin turskim jezikom u stihu pisani Mevlud. Ovaj je Mevlud na naš jezik u stihu preveo hafiz Salih-efendija Gašević i neki Arif-efendija Sarajlija. Prije nekoliko godina štampan je u stihu na našem jeziku Mevlud hafiz Seid-efendije Zenunovica iz Koraja. Poznat je i Mevlud dr. Safvet-bega Bašagića. Iz ovog se vidi da i mi imademo četiri Mevluda pisana u stihu našim jezikom.

Treba istaknuti i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su više fantazija nego li historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naročito istice Ali el-Karija u svom djelu el-Mevridur-revijj fil-mevlidin-nebevijj.

Pošto je historijski ustanovljeno da mevluda nije za vrijeme Alejhisselama niti cijela tri stoljeća iza njega ni bilo, to je razumljivo da nema ni jednog hadisa koji govori o koristi proslave – odnosno učenja Mevluda. Dr. Bašagic koji nije bio stručno obrazovan u hadisu i vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, riječi četverice prvih halifa, Imami Šafi'ije Šejh Serijj (pogrješno je Sirri) es-Sekatije o koristi Mevluda. Čovjek, iole upućen u hadis i u tradiciju uopće, ne može ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka. Safvet-beg Bašagic je to prenio iz Nevevina komentara na Berzendžin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski učenjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se lacao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan.

Eto, to toliko o Mevludu. Glavni je cilj od ovoga da se i naši muslimani pobliže upute u historijat mevluda i da o tom imaju jasan pojam.

LITERATURA:

1. Zurkani: Šerhul-mevahibil-ledunnije.

2. Ibn Dahlan: Alejhisselamov životopis.

3. Rifa'a bey Rafi': Nihajetul-idžaz.

4. Ibnul-Imad: Šezeratuz-zeheb.

5. Ebu Šame: El-Ba'is 'ala inkaril-bide'i vel-havadis.

6. Ibnul-Hadž: El-Medhal.

7. Sujuti: Husnul-maksid fi amelil-mevlid.

8. Ali Mahfuz: El-Ibda'.

9. Ali El-Kaki: El-Mevlidur-revijj.

10. El-Edfevi: Et-Tali'us-se'id.

11. Ibnus-Subki: Et-Tabekat.

Zadnji put promjenjen: %AM, %25 %342 %2014 %07:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT