Web-stranica za promicanje univerzalnih vrijednosti nebeske Objave i misaonih postignuća čovjeka u okviru Objave
A+ A A-
  • Autor Amar Imamović

Usuli Kafi - poglavlje o zahvali Allahu

Pravo zahvale

Jednom prilikom Imam Sadik izašavši iz džamije vidje da mu se jahalica izgubila. Imam reče: “Ako mi je Allah vrati, zahvalit ću Mu na način da ću ispuniti pravo zahvale.”

Nije prošlo mnogo a jahalica Imama Sadika se nađe i Imam reče: “Hvala Allahu (elhamdulillah!)!”

Čovjek upita Imama Sadika: “Zar nisu rekao da ćeš ako ti se pronađe jahalica zahvaliti Allahu pravom Njegovim?”

Imam Sadik reče: “Zar nisi čuo kako sam rekao: ‘Elhamdulillah’?”[1]

Prenosi se da je hazreti Musau objavljeno: “Ispuni pravo zahvale meni onako kako joj dostoji!”

Hazreti Musa reče: “Gospodaru! Kako da ispunim pravo zahvale Tebi kada svaka zahvala koju učinim jeste blagodat od tebe na koju se opet moram zahvaliti?”

Gospodar mu objavi: “Sada su učinio zahvalu Meni jer si znao da je i sama zahvala od Mene!”[2]

Tajna sedžde Imama Kazima

Hišâm ibn Ahmer kaže: “S Imamom Kazimom išao sam izvan Medine. Odjednom, Imam Kazim sjaše s jahalice i pade na sedždu. Nakon što je ostao dugo na sedždi, podiže glavu. Pitao sam Imama: ‘Neka sam žrtva tvoja, zašto si učinio dugu sedždu?’

Imam Kazim reče: ‘Dok smo išli, sjetio sam se blagodati koju mi je Allah darovao, pa sam htio da Mu zbog toga učinim sedždu (da mu se zahvalim).’”[3]

Nagrada za tri lijepa svojstva

Allah, dž.š., objavio je hazreti Musau, a.s.: “Ničim boljim robovi Moji ne približavaju Mi se kao putem sljedeća tri svojstva.”

Hazreti Musa reče: “Gospodaru moj! Koja su to tri svojstva?”

Allah, dž.š., objavi: “To su isposništvo (zuhd) na Ovom svijetu, očišćenje od grijeha i plač u strahu od Mene.”

Hazreti Musa reče: “Gospodaru moj! Šta je nagrada onome ko ima ova tri svojstva?”

Allah, dž.š., objavi: “O Musa! Isposnici na Ovom svijetu u Džennetu su. Oni koji plaču u strahu od Mene na najvišim su stepenima u Džennetu i niko drugi ne može dostići taj njihov položaj. Dok one koji su svjesni Mene i očišćeni su od grijeha bez polaganja računa uvodim u Džennet.”[4]

Važnost straha od Gospodara

Jednom prilikom Imam Sadik reče svojim prijateljima: “Ko god nam dođe da bi se poučio fikhu, Kur'anu i tumačenju Kur'ana, nemojte ga sprečavati, dok onoga koji je došao kod nas kako bi objelodanio mahane koje je Gospodar pokrio, udaljite.”

Jedan od prisutnih reče: “Neka sam tvoja žrtva, tako mi Allaha, ima jedno vrijeme kako sam zarobljen jednim grijehom. Koliko god htio da ga napustim i umjesto njega nešto drugo da prihvatim, ne mogu.”

Imam Sadik reče: “Ako govoriš istinu, pa uistinu Allah tebe voli, i nije te spriječilo da pređeš iz stanja u drugo dobro stanje ništa osim toga što On želi da imaš stanje straha od Njega.”[5]

Vrijednost straha od Gospodara

Ebu Hamze Somali prenosi od Imama Sedžada: “Jedan čovjek s porodicom se vraćao brodom u domovinu. Brod se na sredini mora raspolovi i svi putnici se utopiše, osim jedne žene (supruge onog čovjeka) koja se uhvatila za jednu dasku. Blagi valovi dasku su sa ženom izbacili na obalu jednog ostrva.

Slučajno, na tom ostrvu nalazio se veoma raskalašeni razbojnik. On vidje ženu i upita je: ‘Ti si ljudsko biće ili džin?’

Žena mu ispriča svoj događaj. Razbojnik sjede pored žene kao što muž sjeda pored svoje supruge. Bio je spreman počiniti blud s njom.

Žena zadrhta, zapade u plač i očaj. Razbojnik reče: ‘Šta ti je, što se treseš?’

Žena pokazujući rukom prema nebu reče: ‘Plašim se ovoga (Boga).’

Razbojnik reče: ‘Da li si do sada uradila nešto ovakvo?’

Žena reče: ‘Ne, tako mi Boga!’

Razbojnik reče: ‘Ti koja do sada nisi počinila ovakvo što i sada dok te ja prisiljavam ovako se plašiš od Boga. Pa ja sam preči da se plašim Boga.’

Odmah tu razbojnik se diže i pokaja. Vrati se svojoj porodici i stalno je bio zaokupljen kajanjem.

Sve do dana kada je hodajući pustinjom sreo monaha (kršćanskog pobožnjaka) koji se vraćao svojoj kući. Njih dvojica nastaviše put zajedno. Vrijeme je bilo veoma vruće. Monah reče: ‘Uči dovu da nam Gospodar više glave postavi oblak u hladu kojega nastavit ćemo putovanje.’

Pokajnik reče: ‘Ja kod Boga nemam dobra djela, pa da bih imao smjelosti tražiti nešto od Njega.’

Monah reče: ‘Onda ću ja učiti dovu, a ti govori usliši.’

Pokajnik reče: ‘Dobro.’

Monah je učio dovu, a grešnik je govorio amin. Dova im se primi, oblak se pojavi iznad njihovih glava i oni se nađoše u njegovoj sjenci. Njih dvojica nastavili su putovanje u hladu oblaka, sve dok nisu stigli do raskršća na kojem su se razišli. Nije prošlo mnogo, a postalo je jasno da oblak prati grešnika, a ne monaha.

Monah dođe do grešnika i reče: ‘Ti si bolji od mene. Tvoje aminovanje bilo je razlog uslišenja dove, a ne moja dova. Reci mi, koje dobro si to uradio?’

Pokajnik mu ispriča cio događaj, svoje pokajanje i strah. Kada je to čuo, monah reče: ‘Svi prošli grijesi oprošteni su ti zbog straha od Boga. Sada se pazi kakav ćeš biti u buduće.’”[6]

Isprazna nada

Čovjek reče Imamu Sadiku: “Neki od tvojih prijatelja čine grijeh i kažu: ‘Mi se nadamo milosti Božijoj.’”

Imam Sadik reče: “Oni lažu da su naši prijatelji. Oni nisu naši prijatelji, već su narod koga želje i nadanja vode sada u jednu, sada u drugu stranu. Onaj ko se nada nečemu, on se i trudi pri ostvarenju toga. Onaj ko strahuje od nečega, on bježi od toga.”[7]

Vrijednost korenja samog sebe

Imam Kazim kaže: “Bio pobožnjak u Beni Israilu koji je četrdeset godina činio ibadet i nakon toga prinio je žrtvu, ali kurban mu nije bio primljen. Sam sebe kori i reče: ‘Kurban ti nije primljen zbog grijeha koje si počinio, osim tebe niko drugi nema grijeha.’

Gospodar mu objavi: ‘Tvoje korenje samog sebe vrednije je od četrdeset godina ibadeta kojeg si činio.’”[8]

Kontrola jezika

Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao je: “O Allahov Poslaniče! Posavjetuj me!”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Čuvaj svoj jezik!”

Čovjek ponovo reče: “Posavjetuj me!”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., ponovo mu reče: “Čuvaj jezik!”

Čovjek ponovo reče: “Posavjetuj me!”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Čuvaj jezik! Teško tebi! Zar ljude šta drugo odvodi u Džehennem do onoga što njihovi jezici steknu?”

Poniznost Nedžašija, kralja Etiopije, kao izraz zahvale

[U prvim godinama poslanstva i poziva u islam muslimani su bili izloženi jakom pritisku mnogobožaca, do te mjere da je jedna skupina, otprilike osamdeset ljudi, bila prinuđena da se iseli i učini hidžru u Etiopiju pod vodstvom Džafera Tajjara, brata Imama Alija. Kralj Etiopije bio je čovjek po imenu Ashame ibn Bahr, s nadimkom Nedžaši, kršćanin, pravedni vladar. Džafer Tajjar s muslimanima se nakon petnaest godina provedenih u Etiopiji vratio u Medinu.]

Imam Sadik rekao je: “Jednom prilikom Nedžaši je poslao poruku Džaferu i njegovim saputnicima da mu dođu u posjetu. Džafer sa skupinom muslimana ode do Nedžašija i nađoše ga kako u jednoj od svojih soba sjedi na zemlji obučen u staru odjeću.

Džafer reče: ‘Kada smo ga vidjeli u takvom stanju, prepali smo se (da nije, ne daj Bože, poludio).’ A on kada je vidio zabrinutost na našim licima, reče: ‘Hvala Allahu Koji je pomogao Muhammeda i Koji je njegove oči prosvijetlio! Zar da vas ne obradujem!’

Džafer reče: ‘Obraduj nas, kralju!’

Nedžaši reče: ‘Jedan od mojih skrivenih ljudi došao mi je iz vašeg kraja (Meke) i obavijestio me je da je Gospodar svoga Poslanika Muhammeda pomogao (na Bedru) i da je njegove neprijatelje uništio. Taj i taj i taj zarobljeni su. Poslanik se u pustinji Bedr sukobio sa svojim neprijateljima. Kao da i sada vidim kako sam za svoje gospodare iz plemena Beni Damre (...) čuvao ovce u toj pustinji.’

Džafer reče: ‘Kralju! Zašto sjediš na zemlji i zašto si obukao staru odjeću?’

Nedžaši reče: ‘O Džafere! Mi smo u Knjizi koja je objavljena hazreti Isau našli to da je jedno od prava Božijih spram svojih robova to da kada ih zadesi neka blagodat iskažu poniznost spram Gospodara. Budući da mi je Gospodar posredstvom Muhammeda, s.a.v.a., podario blagodat, ja sam ponizan.’[9]

Kada je vijest o ovom događaju (poniznost Nedžašija) stigla do Poslanika, s.a.v.a., rekao je: ‘Zaista, sadaka uvećava imetak onoga koji daje sadaku. Zato dajite sadaku, Allah vam se smilovao! Zaista, poniznost uvećava položaj onoga koji je ponizan. Zato budite ponizni kako bi vam Allah uvećao položaj! Zaista, oprost uvećava čast i moć onoga ko prašta. Zato opraštajte da bi vas Allah učinio časnim!’”[10]

Zašto je hazreti Musa bio počašćen razgovorom s Allahom?

Allah, dž.š., objavi hazreti Musau: “Da li znaš zašto sam Ja jedino tebe među robovima Mojim odabrao da razgovara sa Mnom?”

Hazreti Musa reče: “Gospodaru, u čemu je tajna?”

Allah, dž.š., objavi mu: “Ja sam sve robove pogledao i poniznijeg od tebe spram Mog položaja nisam našao. O Musa, kada ti obavljaš namaz, svoje čelo polažeš na zemlju!”[11]

Vrijednost nošenja potrepštine svojoj porodici

Imam Sadik u Medini se sretne s čovjekom koji je kući svojoj porodici nosio nešto od potrepština. Kada je vidio Imama Sadika, on se postidi.

Imam Sadik reče: “Kupio si nešto za porodicu i sada to nosiš kući? Tako mi Allaha, da nije stanovnika Medine (koji bi takav postupak ismijali) i ja bih volio kupiti potrepštine za porodicu i sam ih odnijeti kući!”[12]

Primjer poniznosti hazreti Isaa

Jednom prilikom hazreti Isa, a.s., havarijunima reče: “Imam posla s vama i nemojte me u tome sprečavati.”

Havarijuni rekoše: “Uradi svoj naum, mi smo spremni.”

Hazreti Isa ustade i opra njihove noge.

Oni rekoše: “O Ruhullah! Preči smo mi za taj posao.”

Hazreti Isa reče: “Najpreči čovjek u slučaju poniznosti jeste znalac. Ja sam sada na ovaj način bio ponizan prema vama, a kako biste vi nakon mene na ovaj način prema ljudima bili ponizni.”

Potom dodade: “Na poniznosti se gradi mudrost, a ne na oholosti. Jednako kao što plodna zemlja rađa, a ne ona tvrda i neplodna.”[13]

Primjer poniznosti Imama Kazima prilikom prinošenja kurbana

Ebu Basir kaže: “One godine kada je preselio Imam Sadik, otišao sam do Imama Kazima. Našao sam ga dok je ovcu kao kurban klao. Rekoh: ‘Zašto ste ovcu kao kurban zaklali, a taj i taj zaklao je devu?’

Imam Kazim reče: ‘O Ebu Basir! Poslanik Nuh kada je nastupio uspeo se na brod i ono što je Allah htio (od ljudi, životinja i drugoga) našlo je mjesta na brodu. Brod je imao zadaću da prođe pored Kabe i da je tavafi. Hazreti Nuh pustio je brod da sam plovi, a Gospodar je objavio planinama to da će brod Njegova roba Nuha privesti na jednu od njih. Planine su ispružile vratove, a planina Džud iskaza poniznost. I brod pristade na planinu Džud.

Tada hazreti Nuh na sirijskom jeziku reče:

يا مارى أَتْقِنْ

Gospodaru, sredi nam prilike!’”

Prenosilac predaje kaže: “Imam Kazim ovim htio je reći sljedeće: ‘Moja namjera prilikom prinošenja kurbana bila je poniznost spram Allaha, dž.š.’”[14]

Najčvršća veza imana

Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., okrenu se svojim ashabima i upita: “Koja je najčvršća veza imana?”

Ashabi rekoše: “Allah i Njegov Poslanik bolje znaju!”

Potom neki rekoše da je to namaz, drugi da je to post, treći da je to zekat, četvrti da je to hadž itd.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Sve to što ste rekli jesu vrline, ali nijedno nije odgovor na moje pitanje.”

Potom reče: “Međutim, najčvršća veza imana jeste ljubav radi Allaha, mržnja radi Allaha, slijeđenje Božijih prijatelja i odricanje od Božijih neprijatelja.”[15]

Rezultat rada

Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., jedan od ashaba živio je u veoma teškim prilikama. Jednom mu žena reče: “Da si bar otišao do Allahova Poslanika i od njega zatražio nešto.”

On ode do Allahova Poslanika, s.a.v.a., a Poslanik čim ga je vidio reče: “Ko traži od nas, mi mu darujemo, a ko traži nepotrebitost, Allah ga učini nepotrebitim.”

Ashab u sebi reče: “Allahov Poslanik ovim je mislio na mene.” I on se vrati svojoj ženi i prenese joj šta je čuo.

Žena reče: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je čovjek (on nema uvida u tvoje stanje), i zato se ponovo vrati njemu.”

Ashab se ponovo uputi ka Poslaniku, a Poslanik čim ga vidje ponovi svoj govor: “Ko traži od nas, mi mu darujemo, a ko traži nepotrebitost, Allah ga učini nepotrebitim.”

Ovo se ponovilo još jednom i ashab nakon trećeg puta odluči da se prihvati posla. Iziđe iz kuće, posudi krampu i zaputi se u planinu. U planini sakupi suharak i s time se vrati u Medinu. Suharke proda za pet mjera brašna. Brašno odnese kući i od njega pripreme hljeb. Sutradan opet ode u planinu i ovaj put nakupi više suharaka. Suharke donese u Medinu i prodade ih. Malo po malo, sakupljao je i kupi krampu. Posao mu se uveća i on uspje da sakupi za dvije deve i za jednog roba. Sve tako dok nije postao imućan čovjek.

Tada ode do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i ispriča mu kako se obogatio i kako je prije toga nekoliko puta dolazio do njega za pomoć. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ja sam tebi govorio: ‘Ko traži od nas, mi mu darujemo, a ko traži nepotrebitost, Allah ga učini nepotrebitim.’”[16]

Allahov Poslanik voli umjeren život

Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., s ashabima je prolazio pustinjom u kojoj su naišli pored čobana koji je čuvao deve. Poslanik je poslao jednog od saputnika da ode uzeti mlijeka od čobana. Izaslanik Poslanika dođe do čobana i zamoli ga za malo mlijeka.

Čoban reče: “Ono što je u vimenima deva doručak je za pleme, a ono što je sada u posudama večera je za pleme.”

Izaslanik Poslanika se vrati i reče šta je čuo od čobana.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Bože, uvećaj imetak i porod čobana!”

Potom Allahov Poslanik, s.a.v.a., s ashabima nastavi svoje putovanje, sve dok nisu stigli do čobana koji je čuvao ovce. Poslanik posla čovjeka do čobana da ga zamoli za malo mlijeka. Čoban izmuze mlijeka i sve mlijeko posla Poslaniku, a pritom mu još darova i jednu ovcu. Čoban se s puno obazrivosti izvini i reče: “Imao sam samo toliko, a ako želite i više, ja ću vam dati.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., za ovoga čobana učini dovu: “Bože, opskrbi ovog čovjeka u veličini njegove potrebe!”

Jedan od ashaba reče Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.: “U vezi s onim čobanom koji ti nije dao mlijeka učio si dovu koju mi svi volimo i rekao si: ‘Bože, uvećaj imetak i porod čobana!’ Međutim, u vezi s čobanom koji ti je dao mlijeka učio si dovu kojoj se mi ne veselimo i rekao si: ‘Bože, opskrbi ovog čovjeka u veličini njegove potrebe!’”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Zaista, ono što je malo a zadovoljava potrebe bolje je od mnoštva koje odvodi u zaborav.”

Na kraju Poslanik reče: “Bože! Opskrbi Muhammeda i Porodicu Muhammedovu u dovoljnoj mjeri!”[17]

 

[1]Ibid., Bâbu eš-šukr, sv. 2., str. 97.

[2]Ibid., sv. 2., str. 98.

[3]Ibid., Bâbu eš-šukr, sv. 2., str. 98., hadis 261.

[4]Ibid., Bâbu el-bukâ, sv. 2., str. 482-483., hadis 6.

[5]Ibid., Bâbu el-lamam, sv. 2., str. 442., hadis 4.

[6]Ibid., Bâbu el-havfu ve er-redžâ, sv. 2., str. 69-70., hadis 8.

[7]Ibid., sv. 2., str. 68., hadis 6.

[8]Ibid., Bâbu el-'itirâfu bit-taksiri, sv. 2., str. 3., hadis 3.

[9]Prema drugim predajama, Nedžaši je rekao: “U svetom Indžilu zapisano je: ‘Kada Gospodar podari blagodat robu, on treba da se zahvali Njemu. A nema vrednije zahvale od one koja je poniznost spram Boga i Njegovih stvorenja.’”(Bihâr, sv. 18., str. 422.)

[10]Bâbu tavâdu', sv. 2., str. 121., hadis 1.

[11]Ibid., sv. 2., str. 123., hadis 7.

[12]Ibid., sv. 2., str. 123., hadis 10.

[13]Bâbu siffetil-ulemâ', sv. 1., str. 37., hadis 6.

[14]Bâbu et-tvâdu', sv. 2., str. 124., hadis 12.

[15]Bâbu fil-hubb filllahi vel-bugdi fillahi, sv. 2., str. 125., hadis 6.

[16]Bâbu el-qanâe', sv. 2., str. 139., hadis 7.

[17]Bâbu el-kefâfe, sv. 2., str. 140-141., hadis 4.

Poučna kazivanja

Rasprava Imama Sadika sa Džabirom o zvijezdama

24-02-2011 Poučna kazivanja - na obali spasa

Jednom prilikom Džabir ibn Hajjan upita Džafera Sadika, Allah njime bio zadovoljan,: “Zašto ove sjajne zvijezde, koje su u stalnom pokretu i prema kojima mi određujemo razdaljine, nika...

Šta je smisao smrti?

29-11-2010 Poučna kazivanja - na obali spasa

Jedna od Božijih odredbi koja, s gledišta onih neupućenih, nema svrhe, pa čak je smatrana štetnom, jeste smrt. Međutim, smrt čovjekova zaista ima svrhu, i da nje nema egzistencija čitave ljudska ...

Genijalnost i ludilo – ima li sličnosti?

29-11-2010 Poučna kazivanja - na obali spasa

Džabir ibn Hajjan je upitao imama Džafera Sadika: “Čuo sam da genijalnost i ludilo smatraju sličnim. Je li ispravno tako misliti?” Imam reče: “Prvi koji je takav stav jezikom izrazio bio je Plato...

Susret hazreti Ibrahima i pobožnjaka

15-02-2011 Poučna kazivanja - na obali spasa

Hazreti Bakir kaže: “Ibrahim, a.s., je posjećivao različita mjesta kako bi uzimao pouku .  Tako jednom  prilikom prolazeći kroz pustinju vidje čovjeka koji se ogrnuo kožuhom i glasn...

Back to top
DMC Firewall is a Joomla Security extension!