Bliskost i sjedinjenost berzahskog melekuta čovjeka sa njime u Berzahu (19)

Proživljenje - povratak Bogu

U mnogobrojnim predajama se navodi da duše vjernika nakon smrti odlaze u Vadi-Selam (Dolinu mira i sigurnosti), a nevjernici i inadžije u Berehût u Jemenu. Onako kako Ibn Asir u djelu Nihâjepojašnjava, riječ Berehut označava bunar u području Hadramuta na jugu Jemena, čije je dno toliko duboko da niko ne može da ga dosegne. Naravno, ovo se odnosi na mjesto povezanosti nevjerničkih duša iz svijeta Berzaha sa Ovim svijetom. A to znači da se berzahski oblik duša nevjernika veže za Ovaj svijet, za mjesto koje najviše donosi umora, nesreće, očaja i najprljavije je.

19. Predavanje

bismillah_28

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi sa našim predvodnikom Muhammedom i njegovom časnom porodicom!

Mudri Allah u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

يَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُّحْضَرًا وَمَا عَمِلَتْ مِن سُوَءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَبَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا وَيُحَذِّرُكُمُ اللّهُ نَفْسَهُ وَاللّهُ رَؤُوفُ بِالْعِبَادِ

“Onoga Dana kada će svaka duša zateći dobro koje učini, ali i zlo koje napravi, ona će poželjeti da je između nje i djela njezinih razmak golemi; zato vas Allah upozorava na Se, a Allah je milostiv prema robovima!”[1]

Kada čovjek napusti Ovaj svijet, on ulazi u berzahski Džennet i Džehennem koji su u odnosu na kijametski Džennet i Džehennem znatno slabiji. Zato u predajama nalazimo da se čovjeku u svijetu Berzaha otvaraju vrata prema Džennetu i Džehennemu. Tako, srazmjerno otvorenosti vrata prema Džennetu i užitku posmatranja opčaravajućih prizora i užitaka, kao i s druge strane posmatranju dima, ognja, zmija i ostaloga što je svojstveno za Džehennem, berzahski Džennet i Džehennem su primjeri i odrazi Kijameta. Svaka duša, svojstveno sebi, naći će i spoznati svoj Džennet i Džehennem.

U nekim predajama se ova dionica ljudske egzistencije naziva ovosvjetski Džennet. Shodno tome je i Medžlisi, r.a., otvorio poglavlje u zbirci hadisa Bihâru-l-envâru knjizi ‘Adl ve Ma'âdpod naslovom “Ovosvjetski Džennet i Džehennem”.

Razlog ovakvog definisanja, pa i nazivanja Dženneta i Džehennema berzahskim je taj što je svijet Berzaha nastavak i upotpunjenje Ovog svijeta. Tako nalazimo da se i Džennet iz kojeg je hazreti Adem izgnan naziva dunjalučki Džennet, jer je povezan sa Ovim svijetom u njegovom prethođenju i kao takav je bio priprema za dolazak na Ovaj svijet.

U knjizi ‘Ilelu-šerâ‘e Hasan ibn Beššâr prenosi od Imama Sadika: “Pitao sam Imama o Ademovom džennetu i on mi je rekao: ‘To je bio jedan od ovosvjetskih dženneta u kojem su Sunce i Mjesec izlazili i zalazili. Da je bio vječni Džennet, Adem ne bi nikada izašao iz njega.”[2]

I druge knjige hadisa prenose veći broj predaja istog značenja.

Čovjek ulazi u Berzah sa svojim zbiljskim bićem, u obliku koji odgovara razini njegove aktuealizacije. Na Ovom svijetu su čovjekove osobine i svojstva skriveni, a njegova vanjština i vanjština njegovih djela su vidljivi. U svijetu Berzaha ove skrivenosti se, ali samo do jedne određene mjere, a ne poptuno, otkrivaju u čovjeku tako da se osobine i svojstva koja su ostavila traga na njegovu ličnost ozbiljuju oblikujući time čovjekov berzahski oblik.

وَيَوْمَ يَعَضُّ الظَّالِمُ عَلَى يَدَيْهِ يَقُولُ يَا لَيْتَنِي اتَّخَذْتُ مَعَ الرَّسُولِ سَبِيلاً *يَا وَيْلَتَى لَيْتَنِي لَمْ أَتَّخِذْ فُلَاناً خَلِيلاً *لَقَدْ أَضَلَّنِي عَنِ الذِّكْرِ بَعْدَ إِذْ جَاءنِي وَكَانَ الشَّيْطَانُ لِلإِنسَانِ خَذُولاً ٭وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا

“Onoga Dan kada će nasilnik vlastite ruke gristi, govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta prihvatio! Teško meni! Kamo sreće da toga i toga za prijatelja nisam uzeo sebi, on me je od opomene odvratio nakon što mi je ona bila stigla!’ A šejtan čovjeka iznevjeri. Poslanik kaže: ‘O Gospodaru moj, narod moj je ostavio Kur'an ovaj.’”[3]

Ovi ajeti, pored toga što šejtana predstavljaju kao onoga koji odvodi na stranputicu i koji iznevjerava, istovremeno i čin odvraćanja od Opomene, odnosno od Kur'ana, pripisuje “tome i tome”. Jasno je da je “taj i taj”, odnosno prihvaćeni prijatelj bio mjesto ispoljavanja šejtana i duše koja navodi na zlo, a u krajnjem, i sâma duša koja se kaje u ovom ajetu mjesto je ispoljavanja šejtana. Tako da se čovjek u ovim trenucima, u zbilji, žali na samog sebe, na dušu koja prihvata ili odbija istinu i spas.

Ova duša je upravo onaj bliski prijatelj za kojeg će tražiti da između nje i njega bude razdaljina koliko između istoka i zapada. To je onaj nefs za koji Kur'an kaže: “...bit će izgubljen onaj ko je je uprlja!”

Za oplemenjenu dušu, koja je mjesto spuštanja Božije milosti Kur'an kaže: “...uspjet će samo onaj ko je očisti!”

Sa čovjekom u Berzah dolazi i njegov prijatelj bliski, sjedinjen sa njim, a to je njegov nefs. Pitat će ga: “Ko si ti? Ja do sada tako lijepog, punog ljubavi i bliskog nisam vidio!” On će u odgovoru reći: “Ja sam tvoje dobro djelo. Ja sam plod tvojih postupaka i osobina. Ja sam ovdje došao sa tobom sa Dunjaluka i bit ću sa tobom do Kijameta. Ja ću biti sa tobom i onda kada se digneš iz kabura, radi dolaska na Mahšer i kada izađeš pred Uzvišenog da položiš račun.”

Šejh Saduk u knjizi Emâliprenosi događaj kada je skupina iz plemena Benu Tejmime došla do Allahova Poslanika, s.a.v.a., kao gosti. Tom prilikom Kejs ibn ‘Āsim reče: “O Allahov Poslaniče, posavjetuj nas da se okoristimo, jer mi smo narod koji živi u pustinji tako da rijetko možemo doći do vas.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “O Kejs! Uistinu, sa čašću je i niskost, sa životom i smrt, sa Ovim svijetom i Ahiret. Svaka stvar ima onoga koji mu svodi račun. Svaka stvar ima onoga koji ga nadzire. Za svako dobro djelo postoji nagrada, a za svako loše djelo kazna. Svaki edžel ima svoj rok propisani.

O Kejs! Znaj, sigurno ćeš imati narazdvojnog sudruga koji će biti ukopan sa tobom, koji je živ. I ti ćeš biti pokopan sa njim, a bit ćeš mrtav. Pa ako bude plemenit, on će te štiti od opasnih događaja, a ako bude zao, on će te prepustiti nesrećama i opasnostima. Potom, on neće biti proživljen osim sa tobom, a ni ti nećeš biti uzdignut osim sa njime, i nećeš biti ispitivan osim o njemu. Zato učini da bude dobar, jer ako bude dobar steći ćeš bliskost sa njim, a ako bude pokvaren nećeš strahovati, osim od njega. On je tvoje djelo.”

U nastavku hadisa Kejs moli Allahova Poslanika, s.a.v.a., da spomenuto savjetovanje spjeva u stihove i to bude razlog njegove časti među ljudima i čuvano vrijedno blago. Allahov Poslanik, s.a.v.a., jednom od prisutnih reče da zovne Hasana ibn Sâbita.

Kejs kaže: “Dok smo čekali da dođe Hasan ibn Sâbit ja sam se zadubio u svoje misli, da Poslanikove savjete pretočim u stihove. Spjevao sam stihove trenutno, prije nego što je Hasan došao. Obratio sam se Allahovom Poslaniku: ‘O Allahov Poslaniče! Ja sam spjevao stihove i mislim da će vam se svidjeti.’ Potom sam ispjevao stihove:[4]

تَخَيَّرْ خَليطاً مِنْ فِعالِكَ إنَّما
قَرينُ الفَتَى فى القَبْرِ ما كانَ يَفْعَلُ

 

وَ لا بُدَّ بَعْدَ المَوْتِ مِنْ أنْ تَعِدَّهُ
لِيَوْمِ يُنادَى المَرْءُ فيهِ فَيَقْبَلُ

 

فَإنْ كُنْتَ مَشْغولاً بِشَىْءٍ فَلا تَكُنْ
بِغَيْرِ الَّذى يَرْضَى بِهِ اللهُ تَشْغَلُ

 

فَلَنْ يَصْحَبَ الإنسانُ مِنْ بَعْدِ مَوْتِهِ
وَ مِنْ قَبْلِهِ إلاَّ الَّذى كانَ يَعْمَلُ
 
ألا إنَّما الإنسانُ ضَيْفٌ لِأهْلِهِ
يُقيمُ قَليلاً بَيْنَهُم ثُمَّ يَرْحَلُ

Ibn Ebul-Hadid u komentaru Nehdžu-l-belage prenosi govor Allahovog Poslanika, s.a.v.a., koji je izrekao pred kraj života.

“O ljudi! Zaista između Allaha i ljudi nema rodbinske veze. I nema stvari posredstvom koje bi mogli priskrbiti dobro ili odagnati zlo, osim djela. Znajte! Neka niko ne tvrdi od onih koji tvrde, i neka niko ne gaji nadu od onih koji gaje nadu, da će biti spašeni nečim drugim osim djelom. Tako mi Onoga Koji me je sa Istinom poslao, čovjeka ništa neće spasiti i donijeti mu izbavljenje osim dobra djela, sa milošću Božijom. Ako i ja počinim grijeh, propao sam. Bože, ja sam, zaista, dostavio i ispunio svoju obavezu i pojasnio ovu zbilju!”[5]

Medžlisi prenosi od Šejh Saduka u zbirci Bihâru-l-envârda je Allahov Poslanik, s.a.v.a., nakon osvajanja Meke otišao na brdo Safa i glasno pozvao:

“O sinovi Hašimovi! O sinovi Abdul-Mutalibovi!”

Svi potomci Hašima i Abdul-Mutaliba su se sakupili. Potom im se Allahov Poslanik, s.a.v.a., obratio i rekao:

“Zaista, ja sam Poslanik od Allaha vama poslat. Ja sam bržljiv i samilostan prema vama. Ne recite: ‘Muhammed je od nas.’ Tako mi Allaha, Moji prijatelji nisu od vas niti od drugih, osim bogobojazni. Nemojte da vas nađem i prepoznam kako mi dolazite na Sudnjem danu, a teglite Ovaj svijet za vratovima, a doći će ljudi koji će sa sobom nositi Ahiret. Znajte, ja sam ispunio obavezu promicanja onoga što je između mene i vas, i onoga što je između Allaha, dž.š., i vas. Zaista, meni pripada moje djelo, a vama vaše.”[6]

U vezi sa nužnošću izbjegavanja grijeha Imam Sadik je spjevao sljedeće stihove:

“Nepokoran si Allahu, a iskazuješ ljubav prema Njemu,

tako mi tvoje duše, to je nešto novo i jedinstveno među djelima.

Da je tvoja ljubav iskrena pokoravao bi Mu se,

jer, zaista, zaljubljenik je pokoran onome koga voli.”[7]

U svakom slučaju, berzahski Džennet nije vječan, jer onaj ko uđe u vječni Džennet iz njega neće izaći. U vezi sa džennetom Adn se prenosi da nije vječni Džennet, jer se opskrba njegovih stanovnika dijeli na jutarnju i večernju. Dok u onosvjetskom Džennetu ne postoji jutro i veče.

جَنَّاتِ عَدْنٍ الَّتِي وَعَدَ الرَّحْمَنُ عِبَادَهُ بِالْغَيْبِ إِنَّهُ كَانَ وَعْدُهُ مَأْتِيًّا *لاَ يَسْمَعُونَ فِيهَا لَغْوًا إِلاَّ سَلامًا وَلَهُمْ رِزْقُهُمْ فِيهَا بُكْرَةً وَعَشِيًّا

“U edenske vrtove koje je Svemilosni obećao u Onostranosti, Svojim robovima, a obećanje Njegovo će se doista ispuniti. Unjima neće čuti nesuvisla govora, ništa osim: ‘Mir, selam!’ – te će jutrom i uvečer za njih biti njihova opskrba.”[8]

Ali ibn Ibrahim Komi u svom Tefsiru kaže: “Ovo su ovosvjetski dženneti, a prije Kijameta. Dokaz tome leži u činjenici da se u ajetu spominju jutro i večer, a toga nema u vječnom Džennetu. Jutro i veče postoji u ovosvjetskim džennetima, kamo se preseljavaju duše vjernika i u kojima izlaze i zalaze Sunce i Mjesec.”[9]

U mnogobrojnim predajama se navodi da duše vjernika nakon smrti odlaze u Vadi-Selam (Dolinu mira i sigurnosti), a nevjernici i inadžije u Berehût u Jemenu. Onako kako Ibn Asir u djelu Nihâjepojašnjava, riječ Berehut označava bunar u području Hadramuta na jugu Jemena, čije je dno toliko duboko da niko ne može da ga dosegne. Naravno, ovo se odnosi na mjesto povezanosti nevjerničkih duša iz svijeta Berzaha sa Ovim svijetom. A to znači da se berzahski oblik duša nevjernika veže za Ovaj svijet, za mjesto koje najviše donosi umora, nesreće, očaja i najprljavije je.

U djelu Usûli Kûfi se prenosi od Imama Alija: “Najgori bunar u Vatri je Berehut u kojem se nalaze duše nevjernika.”[10]

U istoj knjizi Imam Sadik prenosi od svojih očeva, a oni od Imama Alija: “Najlošija voda na licu zemlje je voda Berehuta, a ona se nalazi u Hadramutu i tamo odlaze sove za koje su se vezali nevjernici.”

Medžlisi prenosi hadis sličnog sadržaja od Allahova Poslanika, s.a.v.a., i u komentaru – pozivajući se na Džazaria iz En-Nihâje – kaže da se “sove” u ovim predajama spominju na temelju narodnog vjerovanja po kojem duša mrtvog, a posebno ubijenog, poprima oblik sove i kao takva traži osvetu za svoju prolivenu krv. Islam je dokinuo ovakvo razmišljanje, ali su ovi hadisi izrečeni u skladu sa razumijevanjem običnog puka tog vremena.

Također, u Usûli Kâfiju se prenosi od Imama Sadika: “Iza Jemena se nalazi dolina koja se zove Dolina Berehut. U toj dolini nije nastanjeno ništa osim crnih zmija, a od ptica samo sova. U toj dolini se nalazi bunar koji se zove Berehut kojem svake večeri dovode duše nevjernika da se napiju uzavrele otopine izmješane sa sukrvicom i gnojem.”[11]

Muhammed ibn Muslim prenosi kako je beduin došao do Imama Bakira i on mu se obrati: “Odakle dolaziš, o beduine!”

Beduin reče: “Dolazim od Ahkafa, Ahkafa Adova. To je jedna crna i tamna dolina u kojoj se nalazilo mnogo sova, koje su bile toliko velike da im se kraj nije vidio.”

Imam Bakir reče: “Da li znaš koja je to dolina?”

Beduin reče: “Tako mi Allaha, ne znam!”

Imam Bakir reče: “To je dolina Berehuta u kojoj se nalaze duše svih nevjernika.”[12]

S druge strane, u hadisima se prenosi da se duše vjernika svake noću uoči petka sakupljaju kod stijene Bejtu-l-Makdesa.

Ali ibn Ibrahim Komi u svom Tefsiru kod ajeta: “Jedna skupina njih je u Džennetu, a druga u Ognju” – prenosi opširnu predaju o ratu koji je Imam Ali vodio protiv Muavije. Tom prilikom vladar Bizantije, nakon što je saznao za sukob, poslao je pisma Imamu Aliju i Muaviji u kojim je tražio da svako od njih dvojce pošalje nekoga iz svoje porodice, kome bi postavio neka pitanja, i da nakon što pogleda u Indžil, iznese svoje mišljenje u vezi toga ko je dostojniji hilafeta. Imam Ali šalje hazreti Hasana, a Muavija sina Jezida. Predaja je duga, sve dok ne dođe do mjesta u kojem Imam Hasan na pitanje gdje se sakupljaju duše vjernika nakon smrti, reče: “Sakupljaju se kod stijene Bejtu-l-Makdesa u noći uoči petka. A Bejtu-l-Makdes je Allahovo niže prijestolje. Odatle je Allah rasprostro zemlju i ka njemu će je sakupiti. Odatle će se nastupiti Mahšer i odatle je naš Gospodar zavladao nebom i melecima.”

Potom je bizantijski kralj pitao za duše nevjernika, na što je Imam Hasan rekao: “Oni se sakupljaju u dolini Hadramut iza grada Jemena. Potom, Allah pošalje vatru sa istoka i vatru sa zapada, koje prate dva silovita vjetra, te potom sakupi ljude.”[13]

[...]

Sa perzijskog preveo: Amar Imamović

[1]Ali 'Imrân, 30.

[2]Šejh Saduk: ‘Ilelu-šerâ‘e, Bâbu navâdiru-l-'ilel, sv. 2., str. 600.

[3]El-Furkân, 27-30.

[4]Šejh Saduk: Emâlî, litografsko izdanje, str. 3.

[5]Ibn Ebil-Hadid: Šarh Nehdžu-l-belâge, sv. 2., str. 563.

[6]Medžlisi, Bihâru-l-envâr, litografsko izdanje, sv. 21., str. 111.

[7]Ibn Šahrašub: Manâkeb, ofset izdanje, sv. 4., str. 275.

[8]Merjem, 61-62.

[9]Tefsir Ali ibn Ibrahim Komi, litografsko izdanje, str. 412.

[10]Kulejni: Fûr'e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1., str. 67.

[11]Medžlisi: Bihâru-l-envâr, ofset izdanje, sv. 6., str. 289. i 291.

[12]Muhammed ibn Hasan: Basâ'irud-deredžât, litografsko izdanje, str. 148.; Medžlisi: Bihâr, sv. 6., str. 292.

[13]Tefsir Ali ibn Ibrahim Komi, litogarfsko izdanje, str. 595-599.

Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %762 %2014 %17:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT