Iskreni neće umrijeti pri puhanju u Rog (24)

Istaknuto
Proživljenje - povratak Bogu

Preveo sa perzijskog: Amar Imamović

24. predavanje

Iskreni neće umrijeti pri puhanju u Rog

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Mudri Allah u Svojoj Časnoj Knjizi kaže:

وَنُفِخَ فِى الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلاَّ مَن شَاء اللَّهُ

“I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti!”[1]

وَيَوْمَ يُنفَخُ فِى الصُّورِ فَفَزِعَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلاَّ مَن شَاء اللَّهُ

“A na Dan kad se u Rog puhne pa od straha presvisnu oni što na Nebesima su i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne sačuvati.”[2]

U skladu sa ova dva ajeta sva stvorenja će umrijeti, i na Zemlji i na Nebesima, odnosno stradat će onako kako smo već prije pojasnili, osim onih koje Allah, dž.š., izuzme iz toga. Dakle, smrt je konačna i neizbježna za sva stvorenja, a jednoj skupini ljudi – koje je Uzvišeni Gospodar izuzeo od ostalih –stradanje i strahota puhanja u Rog ne može ništa, odnosno smrt im neće prići.

U nastavku treba vidjeti koje su to njihove osobenosti i prednosti u odnosu na ostala stvorenja, tako da ih smrt ne dotiče, odnosno vječno su živi.

Treba imati na umu da će sva stvorenja na Nebesima, bliski meleci, svete duše, duše dobrih i šehida, koji su prošli Berzah i uspeli se na Nebesa, kao i sva berzahska bića, i vjernici i nevjernici, bez izuzetka, puhanjem u Rog ispiti pehar smrti.

Dakle, neki ljudi sigurno imaju poseban identitet i obličje kada su izuzeti iz ovog općeg Božijeg propisa po kojem sva bića trebaju sa puhanjem u Rog okusiti smrt. Zastrašujući i veliki događaji tog dana koji će zadesiti cijelu Kreaciju na njih neće ostaviti nikakva traga.

Nema sumnje da je Božija milost prema njima posebna, čim ih je učinio tako posebnim među svim stvorenjima.

S druge strane, u Kur'anu čitamo:

لاَ إِلَهَ إِلاَّ هُوَ كُلُّ شَىْءٍ هَالِكٌ إِلاَّ وَجْهَهُ

“Nema boga osim Njega! Sve propada – osim Lica Njegovoga!”[3]

Iz ajeta se jasno da shvatiti da sve što nije Lice Božije propada i strada. Kur'an, također, kaže:

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ*وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلالِ وَالإِكْرَامِ

“Sve što je na Zemlji nestajuće je, a ostaje samo Lice Gospodara tvoga, Veličanstvena i Plemenita!”[4]

U ovom ajetu je Lice Gospodara, koje je ustvari Allahovo Lice, izuzeto iz općeg suda da sve propada, i to je Lice koje ima svojstva veličanstvenosti i plemenitosti. Dakle, Lice Božije ima dva svojstva: svojstvo veličanstvenosti i ljepote (dželala i džemala). Jer, svojstvo plemenitosti se u krajnjem vraća i proizlazi iz darovanja blagodati, a to je svojstvo ljepote, dok je veličanstvenost (dželal) veličina i gordost, koja stoji naspram ljepote (džemala).

Ovaj ajet želi reći da Lice Gospodara ima dva svojstva, dželal i džemal, jer i gramatički gledano svojstva dželal i džemal spomenuta u ajetu atributi su Lica Gospodareva.

Dakle, pored toga što se iz ovih ajeta može zaključiti da je Lice Gospodara vječno i neprolazno, možemo zaključiti i da to Lice ima i svojstva džemala i dželala.

Također, znamo da ova svojstva veličanstvenosti i plemenitosti nisu svojstva imena Božijeg, već su svojstva Samoga Boga.

تَبَارَكَ اسْمُ رَبِّكَ ذِى الْجَلالِ وَالإِكْرَامِ

“Uzvišeno i blagoslovljeno je ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!”[5]

Upoređivanjem dva zadnja ajeta može se shvatiti da je Lice Božije položajem više od Božijeg imena, jer u gornjem ajetu Veličanstvenost i Plemenitost nisu atributi imena Božijeg, već su atributi Gospodara. A budući da je lice svake stvari ustvari pokazatelj te stvari, u tom slučaju Lice Gospodara i Lice Božije je sam Gospodar, pri čemu se ova dva svojstva na jednom mjestu pripisuju Njegovom Licu, a na drugom mjestu Samom Njemu.

Sada, kada uzmemo u obzir ajete o puhanju u Rog koji ukazuju na nestajanje i umiranje svih stvorenja, osim onih koje Allah htjedne ostaviti, i to uporedimo sa ajetima iz sura El-Qasasi Er-Rahmânkoji govore o nestajanju svega osim Lica Gospodareva, može se zaključiti da su oni koji su sačuvani Božijom voljom, ustvari, Lice Božije.

Također, upoređivanjem ajeta:

وَنُفِخَ فِى الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلاَّ مَن شَاء اللَّهُ ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ أُخْرَى فَإِذَا هُم قِيَامٌ يَنظُرُونَ

“I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti! Potom će se u Rog po drugi put puhnuti, i oni će odjednom ustati i čekati.”[6];

sa ajetom:

فَإِنَّهُمْ لَمُحْضَرُونَ * إِلاَّ عِبَادَ اللَّهِ الْمُخْلَصِينَ

“Svi oni će biti privedeni (na poprište Sudnjeg dana),osim iskrenih robova Allahovih.”[7];

shvati ćemo da su oni koji su Božijom voljom sačuvani pri puhanju u Rog, upravo iskreni robovi koji će biti izuzeti od dolaska na poprište Sudnjeg dana radi polaganja računa. Što znači: Lice Gospodarevo Koje ne nestaje i Kojem nije prijemčivo stradanje – to su upravo iskreni Božiji robovi.

Nakon što iskreni Božiji robovi napuste Ovaj svijet oni se ne zadržavaju u Berzahu, i na Kijametu neće biti proživljeni radi sakupljanja, kao ostala stvorenja. Prvi zaglušujući krik u Berzahu koji će usmrtiti sva stvorenja, kao i drugo puhanje u Rog koje će oživiti sva stvorenja, na njih neće ostaviti nikakva traga. Jer, oni su prošli sve stepene i ušli su u svijet viši od svijeta Berzaha i Kijameta, predočavanja Knjige i polaganja računa. Njihova zbilja i unutrašnjost je poprimila obrise Lica Božijeg Koje ne dotiče smrt, nestajanje i nepostojanje.

Naravno, ovi stepeni se odnose na iskrene robove, muhles (مخلَص), odnosno robove koji su otjelovljenje iskrenosti i u čijem biću nema ništa do iskrenosti, a ne muhlis robove (مخِلص) u čijem biću ima i drugih primjesa, odnosno nemaju stepen iskrenosti prve skupine. Muhlis robovi su oni robovi koji još uvijek nisu okončali borbu sa svojom dušom i nisu ostvarili potpunu iskrenost. U njihovim bićima još uvijek su prisutni razni oblici jastva i nalaze se na raznim stepenima duhovnog putovanja.

Dok su potpuno iskreni (muhles) robovi oni koji su se potpuno očistili, bilo da je u pitanju njihova bît, djela ili svojstva duše. Prošli su sve duhovne stepene i ušli su u Harem Božiji. Oni su stigli do zbilje iskaza: Duše ne posjeduju svoju korist, štetu, smrti, život i proživljenje niti raspolažu sa njima.

Dakle, oni više ne posjeduju vlastitiu egzistenciju, pa da bi ih obuzela strahota puhanja u Rog. Oni ne posjeduju ništa da bi polagali račun pred Uzvišenim Bogom. Oni su još na Ovom svijetu čvrstim i postojanim korakom ostvarili susret sa Gospodarem, ušli u Njegov Džennet i posmatrali Božiji Džemal i Dželal.

فَأُوْلَئِكَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ يُرْزَقُونَ فِيهَا بِغَيْرِ حِسَابٍ

“...takvi će u Džennet ući, u njemu će bez računa biti opskrbljeni!”[8]

Stanja i položaji iskrenih, muhles robova su iznad razumijevanja i shvatanja običnih ljudi. Nagrada njihova kod Allaha, dž.š., je iznad toga da je ljudska misao uopće može obujmiti. Visoka misao učenjaka sa svom svojom snagom i pronicljivošću ne može niti omirisati stanja i položaje muhles robova.

Njihova nagrada je Sam Allah i ništa drugo.

U djelu Tefsir sagir Fadl ibn Hasan Tabersi prenosi hadis-kudsi: “Pripremio Sam za Svoje dobre robove ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je misao o tome prošla kroz srce čovjeka. Njima pripada ono o čemu Sam vas obavijestio, ako želite čitajte kur'anski ajet: ‘I niko ne zna kakve im skrivene pripadaju radosti.’[9][10]

Također, Šehid Sāni Ali ibn Ahmed ‘Āmeli u knjizi Asrâru-salâtprenosi od Imama Sadika hadis-kudsi: “Allah je rekao: ‘Nisam našao niti jedno srce kod robova, a u njemu iskrena ljubav za pokornošću Meni i žudnja za Mojim Licem, a da Sâm nisam preuzeo vođenje i uređivanje njegovih poslova.’”[11]

Po izričitom i jasnom kur'anskom tekstu muhles robovi imaju posebnosti koje drugi nemaju.

Kao prvo, šejtan ih ne može zavoditi, odnosno on nema nikakve vlasti nad njima:

قَالَ فَبِعِزَّتِكَ لَأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ * إِلا عِبَادَكَ مِنْهُمُ الْمُخْلَصِينَ

“E tako mi dostojanstva Tvoga,” – reče Iblis – “sigurno ću ih sve zavesti,osim Tvojih među njima robova iskrenih!”[12]

Iskreni/muhles robovi, zato što su sebe učinili iskrenim prema Allahu, dž.š., u svemu što gledaju vide Njega. Tako da šejtan u bilo kojem obliku i na bilo koji način da im se pojavi, oni u njega gledaju Božijim pogledom i iz toga izvlače božansku korist. Upravo zato, šejtan je od samog početka priznao svoju nemoć u pogledu ove skupine ljudi. A treba znati da je šejtanova bit takva da zavodi ljude i on nema samilosti ni prema kome da bi ga izuzeo iz svoje zadaće.

Kao drugo, oni su oslobođeni prisustva na Sudnjem danu i polaganja računa. Ovo se, kao što smo već prethodno pojasnili, da razumjeti iz dva ajeta:

وَنُفِخَ فِى الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلا مَن شَاء اللَّهُ

“I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti!”[13]– i ajeta:

فَإِنَّهُمْ لَمُحْضَرُونَ * إِلاَّ عِبَادَ اللَّهِ الْمُخْلَصِينَ

“Svi oni će biti privedeni (na poprište Sudnjeg dana),osim iskrenih robova Allahovih.”[14]

Oni su šerijatskim asketizmom, isposništvom i stalnim nadzorom nad svojom dušom stigli do vječnog života. Prošli su Veliki Kijamet, kada će biti sakupljene duše, jer su oni već položili svoj račun tokom velikog džihada sa dušom. Allah, dž.š., je rekao:

وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِى سَبِيلِ اللّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاء عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga.”[15]

Kao treće, na Sudnjem danu će svim robovima biti data nagrada u skladu sa njihovim djelima, dok će ovoj skupini zbog Božije plemenitosti nagrada biti veća od samih djela njihovih:

وَمَا تُجْزَوْنَ إِلاَّ مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ * إِلاَّعِبَادَ اللَّهِ الْمُخْلَصِينَ

“I samo prema onome kako ste radili dobit ćete nagradu, osimAllahovi iskrenih (muhles) robova.”[16]

Ako se kaže da ovaj ajet želi reći da će se prema džehennemlijama odnositi u skladu s njihovim djelima, osim dobrim robovima čija nagrada neće biti prema njihovim djelima već će ih Allah, dž.š., nagraditi prema Svojoj plemenitosti, u odgovoru kažemo: Smisao i značenje ajeta su općeniti i ovdje se ne obraća posebnoj skupini ljudi.

Pored toga, Božije nagrađivanje robova u skladu s Njegovom plemenitošćunije u oprečnosti sa nagrađivanjem po djelima, jer nadoknada plemenitošću i velikodušnošću podrazumijeva da se malo djelo vidi velikim, odnosno za malo djelo nagradi velikom nagradom. Međutim, gornji ajet ne iskazuje tu namjeru. Zapravo, u ajetu se kaže da se iskreni/muhles robovi uopće ne nagrađuju prema njihovim djelima. Kur'an na jednom mjestu kaže:

لَهُم مَّا يَشَاؤُونَ فِيهَا وَلَدَيْنَا مَزِيدٌ

“U njemu će imati što požele, a od Nas – i više.”[17]

Dakle, postalo je jasno da su nagrade iz Božije plemenitosti veće od ljudske volje i namjere, te iznad razine misli koja bi je mogla dokučiti. Ovo je veoma važna činjenica, nad kojom se treba zamisliti!

Također, oni su posjednici položaja nedokučivog, namještenja visokog i stepena uzvišenog da bi mogli činiti zahvalu Bîti Jednosti i slaviti Boga kako je Njegovo pravo i kao što priliči Svetoj Bîti. Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi kaže:

سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا يَصِفُونَ إِلاَّ عِبَادَ اللَّهِ الْمُخْلَصِينَ

“Uzvišen i čist je Allah od onoga kako ga opisuju, osim Allahovih iskrenih robova.”[18]

Ove četiriosobenosti skupine iskrenih robova više smo pojasnili u poslanici po pod nazivom Suština svih suština duhovnog putovanja ljudi obdarenih razumom[19] koja predstavlja zapis časova irfana Allame Tabatabaija, a ovdje smo ih spomenuli u okviru teme, u cjelokupnoj raspravi o proživljenju.

U više knjiga prenose se zanimljive predaje koje pojašnjavanju položaje iskrenih/muhles robova. Jedna od tih je i ona koju prenosi Abdu-Rahmân ibn Hammâd od Hanâna ibn Sarîra, a ovaj od Imama Sadika, koji prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., je rekao: ‘Meni se Moj rob ne približava ničim dražim Meni kao onim što Sam mu propisao kao obavezno. Potom, on Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, Ja sam njegovo uho kojim sluša, njegovo oko kojim gleda, njegov jezik kojim govori, njegova ruka kojom uzima, njegova noga kojom hodi. Kada Me zovne, Ja mu se odazovem. Ako Me zamoli za nešto, Ja mu udovoljim. Ja ni u jednoj stvari (koju ne obavljam preko sredstava) ne oklijevam kao kod uzimanja duše vjernika, jer on ima nelagodu prema smrti, a Ja imam nelagodu da ga izložim neprijatnosti.’”[20]

Ibn Fahd Helli u knjizi ‘Uddetu-dâ‘î prenosi hadis-kudsi: “O sine Ademov! Ja Sam Bogati i ni za čim nemam potrebu. Budi Mi pokran u onome što sam ti zapovijedio, učinit ću i tebe bogatim, ni za čim potrebitim. O sine Ademov! Ja sam Živi, ne umirem. Budi Mi pokoran u onome što sam ti naredio, učinit ću i tebe živim, koji ne umire. O sine Ademov! Ja kažem stvari: ‘Budi’, i ona bude. Budi Mi pokoran u onome što sam ti naredio, učinit ću da i ti kažeš stvari: ‘Budi’, i ona bude.”[21]

Iskreni/muhles robovi su očistili svoju dušu i spoznali je, a u skladu sa poznatom predajom: “Ko spozna sebe spoznao je i Svoga Gospodara.” – oni su stigli u položaj spoznaje. Cijelo svoje biće su očistili od svih oblika šejtanovih nečistih primjesa, dodira i tama. U potpunosti su napustili loša moralna svojstva. Oni za cilj imaju samo Božije zadovoljstvo i ništa drugo. Prošli su put iskrenosti i napustili sva zadovoljstva dva svijeta. Oni nemaju druge volje do Božije.

Oni su prošli sve svjetove manifestiranja Božijih svojstva i došli u položaj gdje su dosegli spoznaju za koju Kur'an kaže: “Vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.”[22]

Njihov biće je ogledalo Božijih svojstava, a sve vidove vlastitog bivstvovanja su odstranili i potrali. Oni nemaju ništa pored Allaha. Sve vide od Njega. On je izvor znanja, moći, života, smrti, opskrbe, kazne, itd.

Hâfiz Redžeb Bursi u djelu Mašâriqu-l-envâri-l-jaqîn kaže: “Prenosi se u hadis-kudsiju: ‘Zaista, Allah ima robove koji su Mu pokorni u onome što On želi, pa je tako i Allah njima pokoran u onome što oni žele; oni kažu stvari: Budi! – i ona bude.’”[23]

Ovi robovi su čvrsto stupili na polje borbe protiv svoga nefsa, prošli su dušu i stigli su do položaja spoznaje Allaha, dž.š., i – shodno predajama koje to pojašnjavaju – onome što nužno ide uz tu spoznaju. Cijelo svoje biće su očistili od loših moralnih svojstava i šejtanovih nečistoća. Njihov jedini cilj je Allah, dž.š., i Njegovo zadovoljstvo. Svoj šator su razapeli izvan područja svih ovosvjetskih i ahiretskih zadovoljstava. Oni hode samo putem sticanja Božije blizine i iskrenosti. Dakle, oni nemaju drugu volju pored Božije volje.

Oni u svim svjetovima posmatraju očitanja Uzvišenog Gospodara i u položaju vizije Božije volje i odluke i dosegnuli su zbilju ajeta: “Oni ne žele ništa osim onoga što Allah želi.”

Njihovo biće je postalo ogledalo u kojem se Uzvišeni pokazuje. A sve razine svog samopokazivanja su pokopali u grob zaborava. Oni, ne daj Bože, pored Boga ne pozivaju sebi, niti pripisuje sebi znanje, moć i život. To je čista faraonština.

Zapravo, oni su učinili da njihovo znanje, moć i život iščeznu u Božijem znanju, moći i životu. Oni ne smatraju da posjeduju znanje, moć i život na bilo koji način. Uzvišeni Allah je jedini izvor znanja, moći i života. Oni su se pokajali zbog svakog oblika pripisivanja sebi ovih svojstava.

Lijepo je o ovome spjevao Sadi Širazi:

Put razuma osim krivina ništa drugo nije

Pored arifa osim Boga ništa drugo nije

Ovo reći možeš istinoznancima

Al' zamjeriće ti logičari

Nebesa i Zemlja šta su?

Ljudi, džini i životinje ko su?

Sve što postoji od toga je manje

Da pored Božije opstojnosti ime opstojećeg ponese

Ogromno je kod tebe ustalasalo more

Visoko je blještavo Sunce u zenitu

Al' formalisti kako da shvate

Ono što mistici u vlasništvu imaju

Jer ako je Sunce, više od truna nije

Ako je sedam mora, više od kapi nije

Kad Veličanstveni Vladar bajrak uzdigne

Svijet poginje glavu u džep nepostojanja.[24]

[...]

Položaj ovih osoba te njihova vrijednost i čast koju imaju kod Allaha, dž.š., toliki je da posredstvom njihova berićeta Gospodar uklanja kaznu za griješnike na Zemlji, koji su je zaslužili.

Ebu Hamza Somâli prenosi od Imama Bakira: “U neiskrivljenom Tevratu stoji da je Musa pitao svoga Gospodara: ‘O Gospodaru moj! Da li si Ti blizu mene pa da šapućem sa Tobom, ili si daleko pa da Te zazivam?’

Allah, dž.š., mu objavi: ‘O Musa! Ja Sam sa onim ko Me spominje.’

Musa reče: ‘Ko je pod Tvojim plaštom i zaštitom kada ne bude zaštite mimo Tvoje?’

Gospodar mu objavi: ‘Oni koji Me se sjećaju, pa se i Ja njih sjećam. Oni koji se vole radi Mene, pa i Ja njih volim. To su oni kojih se Ja prisjetim kada odlučim da zadesi nesreća stanovnike Zemlje (zbog njihovih loših djela), te odvratim nesreću zbog njih.’”[25]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je kaže: “Uzvišeni Allah je rekao: ‘Kada nađem Mog roba da je zaokupljen sa Mnom, Ja njegovu želju i sklonost usmjerim ka moljenju i zazivanju Mene. U tom slučaju ako se desi da Moj rob namjeri zapasti u nemar i počini grešku, Ja se ispriječim između njega i onoga što je naumio. To su Moji istinski prijatelji. To su istinski junaci puta Božije spoznaje. To su oni zbog kojih kada htjednem za kaznu uništiti stanovnike Zemlje, Ja tu kaznu uklonim od stanovnika Zemlje.’”[26]

Predaju sličnog smisla prenosi Suhravardi od Allahova Poslanika, s.a.v.a., u djelu ‘Avârefu-l-ma‘âref na strani 84.

U istoj knjizi se prenosi hadis-kudsi: “Kada saznam za srce roba i nađem da je ono zaokupljeno sjećanjem na Mene, Ja preuzmem vođenje i upravljanje njegovih poslova, sjedam sa njime, razgovaram sa njime i njemu Sam bliski prijatelj.”[27]

Također, u istom djelu se prenosi hadis u kojem se Gospodar obraća hazreti Davudu. Između ostalog, Gospodar kaže: “O Davude! Sjećanje na Mene pripada onima koji Me se prisjećaju (koji čine zikr). Džennet Moj je za pokorne. Moja ljubav je za one koji čeznu, a Ja pripadam jedino zaljubljenicima.”

Ovim kratkim pojašnjem o položaju i stanjima iskrenih/muhles robova saznali smo da Uzvišeni Gospodar prihvata obavezu vođenja njihovih poslova. Iskreni su se očistili od svih oblika strasti i zadovoljstava, te želje za položajem. Sebe su u potpunosti predali Allahu, dž.š. U ovom stanju oni su živi po Gospodarovom Životu.

Puhanje u Rog ne ostavlja traga na njih. Oni ne umiru pri prvom puhanju u Rog, koje donosi smrt, jer su iz toga izuzeti, kako Kur'an pojašnjava. Na njih se ne odnosi ni drugo puhanje u Rog, koje donosi život, jer oni nisu ni bili mrtvi pa da bi bili oživljavani. Zapravo, oni su stalno živi po Božijem Životu.

Kada se Nebesa smotaju i Stvoreni svijet se vrati u svoj prvobitni oblik:

يَوْمَ نَطْوِى السَّمَاء كَطَىِّ السِّجِلِّ لِلْكُتُبِ كَمَا بَدَأْنَا أَوَّلَ خَلْقٍ نُّعِيدُهُ

“Onoga Dana kada smotamo Nebesa kao što se smota list papira za pisanje, kao što smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti!”[28]

وَالسَّماوَاتُ مَطْوِيَّاتٌ بِيَمِينِهِ

“Nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati.”[29]– ostat će jedino Lice Božije, a iskreni/muhles robovi su Lice Božije, te zato i neće stradati. Lice Božije je svuda prisutno. Cijeli Stvoreni svijet, po tome što stoji u vezi sa Gospodarem je Lice Božije. Lice Božije obuhvata svjetove Mulka i Melekuta. Nema ni najmanje čestice, a da Allah, dž.š., nije sa njome.

وَلِلّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ فَأَيْنَمَا تُوَلُّواْفَثَمَّوَجْهُ اللّهِ

“Allahov je i istok i zapad! Pa gdje god da se okrenete, tamo je Allahovo Lice!”[30]

[...]

فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاء رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلاً صَالِحًا وَلا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

“Ko žudi za susretom sa Gospodarem svojim, neka čini dobra djela i neka, štujući Gospodara svoga ne pridružuje Mu nikoga!”[31]

Imam Ali i pored toga što je cijelog svog života, i javno i tajno, pozivao na iskrenost u djelima, nakon što je primio smrtonosni udarac mačem, ostavlja nekoliko oporuka, a svaka upućuje na krajnji napor u činjenju dobrih djela. U nastavku donosimo samo neke dijelove iz oporuka sačinjenih kratko prije smrti njegove, nakon što ga je Ibn Muldžem smrtno ranio.

“Ostavljam vam kao oporuku svoju da ne smatrate ništa Bogu ravnim, da ne zanemarite sunnet Muhammeda – Allah blagoslovio i njega i potomke njegove! Uzdržavajte ta dva stupa i palite te dvije svjetiljke. Tada ćete biti slobodni od osude. Jučer bijah drug vaš; danas sam vam pouka.A sjutra ću vas napustiti. Preživim li, bit ću gospodar krvi svoje. Umrem li, onda je smrt obećani mi događaj. Ako oprostim, meni je to čin približavanja, a vama djelo dobro. Zato, oprostite!

‘Zar vam ne bi bilo drago da Allah oprosti i vama?!’[32]

Tako mi Boga, ova iznenadna smrt nije događaj koji ne volim, niti je to nezgoda koju mrzim. Upravo sam poput putnika noćnog koji je dospio do vrela, ili poput tražitelja koji je našao.

‘A ono što je u Boga bolje je za one koji budu dobri!’[33][34]

Oporuka imamu Hasanu i imamu Husejnu, u zadnjim trenucima života:

أُوصِيكُمَا بِتَقْوَى اللهِ، وَأنْ لاَ تَبْغِيَا الدُّنْيَا وَإِنْ بَغَتْكُمَا وَلاَ تَأْسَفَا عَلَى شَىْءٍ مِنْهَا زُوِيَعَنْكُمَا، وَقُولاَ بِالْحَقِّ، وَاعْمَلاَ لِلاََْجْرِ، وَكُونَا لِلظَّالِمِ خَصْماً،وَلِلْمَظْلُومِ عَوْناً.

“Oporučujem vam da budete svjesni Boga i da ne čeznete za svijetom ovim, makar on tražio vas. Ne žalite ni za čim što vam je uskraćeno od njega. Govorite istinu i radite za nagradu. Budite protivnici tlačitelju, a pomagači tlačenom.”

أُوصِيكُمَا، وَجَمِيعَ وَلَدِى وَأَهْلِى وَمَنْ بَلَغَهُ كِتَابِي، بِتَقْوَى اللهِ، وَنَظْمِ أَمْرِكُمْ، وَصَلاَحِ ذَاتِ بَيْنِكُمْ، فَإِنِّى سَمِعْتُ جَدَّكُمَا ـ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِه وَسَلَّمَ ـ يَقُولُ: «صَلاَحُ ذَاتِ الْبَيْنِ أَفْضَلُ مِنْ عَامَّةِ الصَّلاَةِالصِّيَامِ».

“Oporučujem vama i svoj djeci mojoj ičlanovima porodice moje i svakome do koga dospije ova pisana oporuka moja da budete svjesni Boga, da valjano uređujete poslove svoje i otklanjate nesuglasice između sebe, jerčuo sam djeda vašeg– mir i blagoslovi Božiji neka su s njim i njegovim! – kako kaže: ‘Popravljanje odnosa međusobnih bolje je od namaza neobaveznog i posta neobaveznog.’”

اللهَ اللهَ فِى الاْيْتَامِ، فَلاَ تُغِبُّواأَفْوَاهَهُمْ، وَلاَ يَضِيعُوا بِحَضْرَتِكُمْ.

“Bojte se Boga i, opet, bojte se Boga u pogledu siročadi! Ne dopustite da gladuju i neka u prisutnosti vašoj ne budu upropašteni.”

وَاللهَ اللهَ فِى جِيرَانِكُمْ، فَإِنَّهُمْ وَصِيَّةُ نَبِيِّكُمْ، مَا زَالَ يُوصِى بِهِمْ حَتَّى ظَنَنَّا أَنَّهُ سَيُوَرِّثُهُمْ

“Bojte se Boga i, opet, bojte se Boga u pogledu susjeda vaših, jer su oni oporuka Vjerovjesnika! Toliko je oporučivao ophođenje lijepo s njima da smo pomišljali da će učiniti da jedan drugoga nasljeđuju.”

وَاللهَ اللهَ فِى الْقُرْآنِ، لاَ يَسْبِقْكُمْ بِالْعَمَلِ بِهِ غَيْرُكُمْ. وَاللهَ اللهَ فِى الصَّلاَةِ، فَإِنَّهَا عَمُودُ دِينِكُمْ.

“Bojte se Boga i, opet, bojte se Boga u pogledu Kur'ana! Neka vas niko drugi ne pretekne u postupanju po njemu. Bojte se Boga i, opet, bojte se Boga u pogledu namaza, jer je on stup vjere vaše!”

وَاللهَ اللهَ فِى بَيْتِ رَبِّكُمْ، لاَ تُخْلُوهُ مَا بَقِيتُمْ، فَإِنَّهُ إِنْ تُرِكَ لَمْ تُنَاظَرُوا

“Bojte se Boga i, opet, bojte se Boga u pogledu Kuće Gospodara vašeg! Ne napuštajte je dok ste živi, jer ako ona bude napuštena, ni vi nećete biti oni na koje se ugleda.”

وَاللهَ اللهَ فِى الْجِهَادِ بِأَمْوَالِكُمْ وَأَنْفُسِكُمْ وَأَلْسِنَتِكُمْ فِى سَبِيلِ اللهِ.

“Bojte se Boga i, opet, bojte se Boga u pogledu džihada imecima vašim, životima i riječima na putu Božijem!”

 وَعَلَيْكُمْ بِالتَّوَاصُلِ وَالتَّبَاذُلِ وَإِيَّاكُمْ وَالتَّدَابُرَ وَالتَّقَاطُعَ. لاَ تَتْرُكُوا الاْمْرَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّهْىَ عَنِ الْمُنْكَرِ فَيُوَلَّى عَلَيْكُمْ أَشْرَارُكُمْ، ثُمَّ تَدْعُونَ فَلاَ يُسْتَجَابُ لَكُمْ.

“Ustrajte u prijateljstvu međusobnom ižrtvovanju jednih za druge. Ičuvajte se svađanja i napuštanja međusobnog. Ne odustajte od pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, pa da zli među vama upravljaju nad vama, kadaćete moliti, ali vam to neće prihvaćeno biti.”

 ثمّ قال: يَا بَنِى عَبْدِ الْمُطَّلِبِ، لاَ أُلْفِيَنَّكُمْتَخُوضُونَ دِمَاءَ الْمُسْلِمِينَخَوْضاً، تَقُولُونَ: قُتِلَ أَمِيرُالْمُؤْمِنِينَ. أَلاَ لاَ تَقْتُلُنَّ بِى إِلاَّ قَاتِلِي. انْظُرُوا إِذَا أَنَا مِتُّ مِنْ ضَرْبَتِهِ هذِهِ، فَاضْرِبُوهُ ضَرْبَةً بِضَرْبَةٍ، وَلاَ يُمَثَّلُ بِالرَّجُلِ، فَإِنِّى سَمِعْتُ رَسُولَاللهِ صلى الله عليه وآله يَقُولُ: «إِيَّاكُمْ وَالْمُثْلَةَوَلَوْ بَالْكَلْبِالْعَقُورِ

Potom je rekao:

“O sinovi Abdulmuttaliba, doista¸vas ne želim vidjeti kako grubo gazite u krvi muslimana vičući: ‘Ubijen je Zapovjednik vjernih!’ Pripazite dobro! Ne ubijte ni pošto za me ikog osim ubojice moga!

Pričekajte! Ako umrem od ovoga udarca njegova, onda ga udarite. Udarac za udarac. I ne unakazujte čovjeka, jer sam doista čuo Poslanika Božijeg – mir i blagoslovi Božiji neka su s njim i njegovim! – kako kaže: ‘Čuvajte se unakazivanja, makar se radilo o psu bijesnom!’”[35]

Imam Ali u jednoj drugoj oporuci imamu Hasanu u zadnjim trenucima svoga mubarek života izlaže najbolje savjete u vezi Ovog i Budućeg svijeta, tako da je čovjeku dovoljno da se pridržava samo tih savjeta da bi se sačuvao opasnosti oba svijeta. U nastavku donosimo samo mali dio te veoma duge oporuke, a čitaocu prepuštamo da sam iščita cijeli tekst:

فَإِنِّى أُوصِيكَ بِتَقْوَى اللهِ ـ أَيْ بُنىَّ ـ وَلُزُومِ أَمْرِهِ، وَعِمَارَةِ قَلْبِكَ بِذِكْرِهِ، وَالاِْعْتِصَامِ بِحَبْلِهِ، وَأَيُّسَبَبٍ أَوْثقُ مِنْ سَبَبٍ بَيْنكَ وَبَيْنَ اللهِ عَزّوَجَلَّ إِنْ أَنْتَ أَخَذْتَ بِهِ!

أَحْىِ قَلْبَكَ بِالْمَوْعِظَةِ، وَأَمِتْهُ بِالزَّهَادَةِ، وَقَوِّهِ بِالْيَقِينِ، وَنَوِّرْهُ بِالْحِكْمَةِ، وَذَلِّلْهُ بِذِكْرِالْمَوْتِ، وَقَرِّرْهُ بِالْفَنَاءِ وَبَصِّرْهُفَجَائِعَالدُّنْيَا، وَحَذِّرْهُ صَوْلَةَ الدَّهْرِ وَفُحْشَ تَقَلُّبِ اللَّيَالِى وَالاَيَّامِ، وَاعْرِضْ عَلَيْهِ أَخْبَارَ الْمَاضِينَ، وَذَكِّرْهُ بِمَا أَصَابَ مَنْ كَانَ قَبْلَكَمِنَ الاَوَّلِينَ، وَسِرْ فِى دِيَارِهِمْ وَآثَارِهِمْ، فَانْظُرْ مَا فَعَلُواعَمَّا انْتَقَلُوا، وَأَيْنَ حَلُّوا وَنَزَلُوا! فَإِنَّكَ تَجِدُهُمْ انْتَقَلُوا عَنِ الاْحِبَّةِ، وَحَلُّوا دَارَالْغُرْبَةِ، وَكَأَنَّكَ عَنْ قَلِيلٍ قَدْ صِرْتَ كَأَحَدِهِمْ. فَأَصْلِحْ مَثْوَاكَ، وَلاَ تَبِعْ آخِرَتَكَ بِدُنْيَاكَ

“Savjetujem ti svijest o Bogu, sinak moj, da ustraješ na odredbama Njegovim, da ispuniš srce svoje sjećanjem na Njega i da se držiš za uže Njegovo. Koja je veza pouzdanija od veze između tebe i Boga, budeš li se držao za uže Njegovo?!

Okrijepi srce svoje savjetom lijepim, smiri ga sustezanjem, ojačaj ga vjerovanjem čvrstim, obasjaj ga mudrošću, učini ga poniznim sjećanjem na smrt, navedi ga da vjeruje u prolaznost, omogući da sagleda nesreće Svijeta ovoga, upozori ga na moć vremena i brzinu mijene noći i dana, predoči mu događaje naroda minulih, podsjeti ga na ono što je zadesilo one koji bijahu prije tebe, te prohodaj između staništa i tragova njihovih, pogledaj ono šta su činili, od čega su otišli i gdje su dospjeli i ostali. Uvidjet ćeš da su otputovali od prijatelja i nastanili kuće samoće. Uskoro ćeš i ti biti poput jednoga od njih. Uredi zato mjesto boravka svoga i ne prodaj Budući svijet svoj za Svijet ovaj.”[36]

[...]

[1]Ez-Zumer, 68.

[2]En-Neml, 87.

[3]El-Qasas, 88.

[4]Er-Rahmân, 26-27.

[5]Er-Rahmân, 78.

[6]Ez-Zumer, 68.

[7]Es-Sâffât, 127-128.

[8]El-Mu'min, 40.

[9]Es-Sedžde, 17.

[10]Kalimetullah, str. 134.

[11]Kalimetullah, str. 138.

[12]Sâd, 82-83.

[13]Ez-Zumer, 68.

[14]Es-Sâffât, 127-128.

[15]Ali ‘Imrân, 169.

[16]Es-Sâffât, 39-40.

[17]Qâf, 35.

[18]Es-Sâffât, 159-160.

[19]Prevedena na bosanski jezik pod naslovom Poslanica o srži duhovnog putovanja u izdanju Fondacije “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2008. (Op. prev.)

[20]Barki: Mahâsen, sv. 1., Kitâb Masâbîhu-l-zulem, poglavlje 47. – El-Mahbûbât, str. 291.; Medžlisi: Bihâr, sv. 15., Bâbu hubbullahi, str. 29.

[21]Ibn Fahd: ‘Uddetu-ddâ‘î, litografsko izdanje, str. 233.

[22]El-Insân, 30.

[23]Kalimetullah, str. 143.

[24]Sadi Širazi: Bustân, izdanje Muhammed Ali Forugi, str. 113-114.

[25]Kulejni: Usûli Kâfi, sv. 2., str. 496.; Ibn Fahd: ‘Uddetu-ddâ‘î, litografsko izdanje, str. 184.

[26]Ibn Fahd: Uddetu-ddâ‘î, litografsko izdanje, str. 184.

[27]Ibid., str. 183., 184., 186.

[28]El-Enbijâ', 104.

[29]Ez-Zumer, 67.

[30]El-Beqare, 115.

[31]El-Kehf, 110.

[32]En-Nûr, 22.

[33]Ali ‘Imrân, 198.

[34]Imam Ali: Staza rječitosti, oporuka 23.

[35]Imam Ali: Staza rječitosti, oporuka 47.

[36]Imam Ali: Staza rječitosti, oporuka 31.

Zadnji put promjenjen: %PM, %21 %568 %2017 %12:%Feb
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT