Način povezanosti svijeta Berzaha sa Svijetom prirode i kaburom (17)

Proživljenje - povratak Bogu

Da bi smo shvatili odnos umrle duše sa Ovim svijetom, potrebno je prije toga shvatiti islamsku kosmologiju općenito. To znači da trebamo da shvatimo kako iz osnovnog načela tevhida, odnosno jednog jedinog izvora svega, proizlazi mnoštvo, što opet podrazumijeva shvatanje mjesta i uloge svih bića u Kreaciji, te u krajnjem, na koji način melektuska bića utiču na materijalni svijet i upravljaju njim. Sva postojeća bića u Kreaciji podređena su vlasti i upravljanju Allaha, Jedinoga. Kao što je navedeno u vjerskim tekstovima materijalni čovjek ima jednog bliskog meleka koji(...)

17. predavanje

Način povezanosti svijeta Berzaha sa Svijetom prirode i kaburom

 lijepa_bismila1

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi s našim predvodnikom Muhammedom i njegovom časnom Porodicom!

Mudri Allah u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

“A ti reci (Poslaniče): ‘Radite! Allah će djelo vaše vidjeti ubrzo i Poslanik Njegov i vjernici!’ Potom ćete biti vraćeni Znalcu svijeta nevidljivog i svijeta vidljivog i On će vas obavijestiti o svemu što ste radili.”[1]

U nastavku želimo shvatiti na kakav način je Berzah povezan sa Ovim svijetom i kako melekutska bića utiču na bića nastanjena u Svijetu prirode. Ova tema je veoma zanimljiva i precizna, a mi ćemo nastojati da je predočimo što jednostavnije.

U dosadašnjim predavanjima bilo je govora o načinu povezanosti čovjeka sa njegovim berzahskim imaginalnim bićem, kao i o povezanosti čovjekovog Berzaha sa meterijom, prirodom i tijelom spuštenim u kabur.

U nastavku treba razlučiti na koje tijelo se misli kada se govori o dešavanjima u kaburu. Da li i tijelo položeno u kabur proživljava iste nagrade i kazne kojima je berzahsko tijelo izloženo u Berzahu?

Naša osnovna tema ovdje jeste način povezanosti berzahskog tijela sa fizičkim tijelom koje je položeno u kabur, a ne opća filozofska studija o ovom pitanju. Međutim, da bi smo shvatili ovo posebno pitanje nužno se moramo osvrnuti na neka opće filozofske postavke. Odnosno, da bi smo shvatili odnos umrle duše sa Ovim svijetom, potrebno je prije toga shvatiti islamsku kosmologiju općenito. To znači da trebamo da shvatimo kako iz osnovnog načela tevhida, odnosno jednog jedinog izvora svega, proizlazi mnoštvo, što opet podrazumijeva shvatanje mjesta i uloge svih bića u Kreaciji, te u krajnjem, na koji način melektuska bića utiču na materijalni svijet i upravljaju njim.

Sva postojeća bića u Kreaciji podređena su vlasti i upravljanju Allaha, Jedinoga.

Kao što je navedeno u vjerskim tekstovima materijalni čovjek ima jednog bliskog meleka koji ga vodi pri njegovom razvoju i čuva ga, kao što i svaka vrsta životinja i vegetacije, pa i najmanja čestica ima svog posebnog meleka sa istom zadaćom.

Općenito gledano, cijeli Pojavni svijet koji se još naziva Svijet šehadeta ili Svijet mulka potčinjen je volji i vlasti Svijeta melekuta, odnosno nebeskom svijetu koji se naziva i Svijet zbilje, značenja ili Svijet unutarnjeg i skrivenog.

Moć i veličina tog svijeta je mnogo veća od Ovog svijeta. Bića tog svijeta, što su ustvari meleci, mogu odgajati, upravljati i upućivati bića Ovog svijeta.

Toliko je meleka da su neizbrojivi. Onoliko koliko postoji najmanjih čestica ovog vidljivog svijeta, toliko postoji i meleka. Svaka kap kiše koja pada sa neba na Zemlju ima jednog meleka zaduženog za nju.

Svako zrno koje niče iz zemlje i razvija se, kao što je i spomenuto u predajama, ima meleka zaduženog za njega. Taj melek se brine o njemu, čuva ga i vodi do njegovog savršenstva.

Svaki vjetar ima svog meleka, od juga, sjeverca, jutarnjeg, večernjeg, vjetra milosti, vjetra kazne, itd. Isto tako i svaki oblak ima svog meleka: crni oblaci, bijeli, kišni, oni koji nose grad, život ili nesreću, itd. Uglavnom, svaki od ovih meleka, u skladu sa moćima kojima ga je Allah, dž.š., obdario, ima određenu zadaću.

Razine ljudskog života, kao što je moć probave, prehrane, rasta i razvoja, moć privlačenja i odbijanja, moć pretvaranja jedne supstance u drugu itd., sve imaju meleka zaduženog za njih.

Ovo je zbilja koju božanska filozofija dokazuje i otkriva:

Bića svijeta prirode i materije su potčinjena nadzoru imaginalnih bića, a ona su opet potčinjena nadzoru i vođstvu bića svijeta višeg Melekuta i tako redom dok se ne stigne do položaja Božijih imena i atributa, a na kraju do Najvišeg Božijeg imena Ahadijeta, položaja za koji nema imena, niti slike da bi se iskazao.

Dakle, svijetlo postojanja prvo se spušta iz Svete Biti Božije u položaj Njegovih univerzalnih imena i svojstava. Potom se postepeno spušta u različite stepene kontigentnog svijeta, počevši od bezmaterijalnih bića, berzahskih bića, pa sve do bića Svijeta prirode i materije.

Izvorište moći bića ne potiče iz Svijeta prirode, pa da se potom uzdiže u više svjetove dovodeći u postojanje svijet Berazaha, potom Melekuta, a onda i svijet Božijih imena i svojstava. Ovakvo mišljenje uopće ne može biti tačno.

Ovo je mišljenje materijalističke filozofije, koja materiji daje autentičnost i primarnost, dok dušu vidi kao blijedi odraz i učinak materije.

Škola božanskih mudraca je škola koja Uzvišenom Allahu, Njegovoj Jednoći i značenjima daje prvenstvo u svemu. U školi Božije Jednoće, kao prvo, na Allaha se gleda kao na Onoga Koji je jednostvan, a nije složen iz bilo kakvih dijelova (بسيط) i nematerijalan je, odnosno transcedentira sve, ničim nije ograničen, neograničen je u pogledu moći, veličine, uzvišenosti, znanja, života, neovisan u postojanju. Allah, dž.š., dovodi u postojanje nematerijalna i materijalna bića i to samo jednim činom Svoje Volje On ih sve stvara – ali ne način rađanja iz nečega.

Navedeno uopće nije u sukobu sa Mulla Sadrinim stavovima o usavršavanju i pretvaranju materijalnih bića u nematerijalna.

Kada je riječ o duši, Mulla Sadra smatra da je izvor njenog postanka tjelesnost, a njen kraj oslobođenost od materije. Mulla Sadra kaže: “Dušajepristvaranju tjelesnog porijekla, a duhovnog opstojanja (جسمانية الحدوث و روحانية البقاء).”[2)

Usavršavajuće čovjekovo kretanje počinje od materijalnih razina i ide ka duhovnim razinama. I prema supstancijonalnom kretanju supstanca se u svojoj biti kreće, te materijalna bića izvodi iz stanja čiste potencijalnosti da postanu nematerijalane, zaogrće ih raznom odjećom te dovodi do bezmaterijalnosti.

Ibn Sina i filozofi nadahnuti Bogom u prošlosti vjerovali su da su duše stvorene u Ezelu – Svijetu pravječnosti, i da bi obavljala svoje poslove duša se veže za tijelo, ustvari, tijelo je sredstvo i alat za djelovanje duše.

Međutim, Mulla Sadra je dokazavši supstancijalno kretanje, dokazao da duša u osnovi svog nastajanja i postojanja ima potrebu za tijelom. U principu, duša se javlja i ozbiljuje sa tijelom. Čovjek je postepeno razvijajuće i usavršavajuće biće čiji je početak materija, a krajnja tačka um. Čovjekova duša kreće iz sjemene tekućine, koja je ustvari mala ćelija, da bi nakon prolaska kroz različite faze razvoja, kao što su osjetilno, imaginalno i iluzija, stigla do razine razuma, što znači da se ona na kraju oslobađa materije i takva ostaje za vječnost.

Čovjekova duša je u svom početku poput leptira u čahuri ili poput zametka u majčinoj utrobi ili poput jezgre badema i oraha koji su u stvaranju bili pomiješani sa korom, a sa tijelom je poprimila ozbiljenje i postojanje. Potom, duša se kroz svoje usavršavanje kreće, jedno vrijeme je sa tijelom, da bi na kraju kao proizvod supstancionalnog usavršavanja opstojala o sebi bez potrebe za tijelom. Poput bademovog ili orahovog ulja ona se odvaja od tijela; ona poput leptira koji napušta čahuru ili životinje koja mijenja kožu, odbacuje tijelo i živi bez materije, odnosno bez tijela i postaje mudžerred.

Mulla Sadra, jedan od velikana božanske filozofije, vjeruje da Svijet melekuta obujmljuje i vlada Svijetom mulka. Isto tako, svakom česticom Ovog svijeta upravlja duhovna moć. Čak je i ćelija zemlje i blata, koja je izvor čovjekova stvaranja, potčinjenja volji i upravljanju imaginalnih i duhovnih bića, kao i nematerijalnih bića uzvišenih Božijih imena i lijepih Božijih svojstava.

Dakle, isto ovo materijalno biće koje je izvor čovjekovog stvaranja, i stepen po stepen se kreće ka svom savršenstvu dok ne stigne do položaja tedžerruda i čistog duha oslobođenog od materije, u svakom od tih stanja u pogledu postojanja, znanja, života, moći i drugih vidova, nalazi se pod pažnjom i upravljanjem viših bića i posljedica je viših svjetova.

Drugim riječima, nužnost kretanja spuštajućeg luka do položaja krajnje tačke stvaranja – koje predstavlja kur'anski izraz: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo – kao i nužnost kretanja spuštajućeg luka od početne tačke stvaranja ka najtamnijem od svih svjetova – koje podrazumijeva čistu materiju, odnosno prima-materiju, čisti potencijal i mogućnost primanja – jeste da se svjetlost postojanja Uzvišenog Boga, prije svega, spusti sa razine najviših Božijih imena na razine Svijeta tedžerruda i Melekuta, potom u Imaginalni svijet, potom u Svijet mulka i odatle iz Svijeta materije i tame besviješća, lišenosti volje i prima-materije, malo po malo, odnosno postepeno krene ka Svetoj Uzvišenoj Jednoći. Ovo će se ostvariti samo nakon što tom materijom bez svijesti i volje, odnosno čistom prima-materijom – kao čisti potencijal i izvor nastajanja čovjeka – ovladaju svjetovi tedžerruda i melekuta i usmjere svoj uticaj, upravljanje, volju i vlast prema njoj.

Dakle, to da je čovjek materijalnog porijekla, a duhovnog opstojanja u vječnosti nema nikave veze sa prihvatanjem vjerovanja u primarnost materije, odnosno školom materijalizma.

Neki su čitajući kur'anske ajete i predaje koji govore o upravljačkoj zadaći meleka, oslanjajući se na lično shvatanje, protumačili da se pod melekom koji donosi kapljicu kiše na Zemlju misli na život te kapljice prisutan u njoj, a ne na nešto drugo, ili da se misli na silu gravitacije.

Pojave kao što su munje, gromovi, oblaci, vjetrovi i sl., proizvod su fizikalnih i hemijskih procesa. U krajnjem, budući da u vrijeme izricanja vjerskih tekstova ljudima nisu bili poznati zakoni gravitacije i odbijanja, onda su, u skladu sa shvatanjem tog vremena ove pojave pripisivane melecima.

Ovo mišljenje je potpuno netačno.

Tačno je da su materijalna bića podređena materijalnim uzrocima i preko njih dolaze u postojanje. Jedan od tih materijalnih uzroka je i zakon gravitacije i odbijanja, ali sâme materijalne moći i zakoni podređeni su nebeskim melekutskim moćima.

Sve materijalne pojave koje čovjek opaža svojim osjetilima, sa svim njihovim materijalnim uzrocima koje ne može obuhvatiti osjetilna percepcija, kao što su energija, elektricitet, svjetlost i njeni valovi koji su ispunili cijeli svijet i koje oko ne može sagledati, kao i sve ostalo, potčinjeni su upravljanju melekutskih moći Božijih meleka. Međutim, bit je u sljedećem.

U trećoj dovi Sahife Sedžadije spominju se različite vrste meleka, kao što su bliski meleci, nositelji Božijeg Prijestolja i pojedinačni meleci koji upravljaju ovosvjetskim događajima, te se poimenice spominju Džibril, Israfil, Mikail i Melek smrti i njegovi pomagači Munkir, Nekir i Rumana, ispitivatelji u grobovima, itd.

Pored toga, čista duhovna bića Ovog svijeta u doticaju su sa melecima Višeg svijeta, a oni, bića Višeg svijeta, isto tako, gaje ljubav prema čistim duhovnim bićima Ovog svijeta. Naprimjer, meleci milosti vole kuću koja je čista, čistu sobu i uredna čovjeka. Oni vole abdest i gusul, čistu bijelu odjeću i ugodan miris. Gdje god se nađe lijep miris, to skreće njihovu pažnju i privlači ih. Vole mjesto gdje se uči Kur'an. Oni se spuštaju u Kuću poslanika i prijatelja Božijeg.

Ono što nužno prati materiju jesu kategorije: kvalitet, količina, položaj u prostoru i odnos sa okruženjem, mjesto i vrijeme, ali i pored svega toga, melekutska bića, u koja spadaju i meleci, mogu uspostaviti jedan oblik povezanosti sa materijalnim.

Meleci milosti uspostavljaju kontakt sa čistim bićima Ovog svijeta, i obrnuto, odvratna su im mjesta tame i smrada. Melek ne ulazi u sobu gdje se nalazi džunub osoba. Melek ne ulazi u kuću gdje se pije alkohol, drži pas, nalazi muzički instrument, sredstva za kockanje. Melek ne ulazi u kuću gdje ima slika žive duše ili statua.

Ovo ne znači da je melek abdest, gusul, bijela odjeća i miris. Zapravo, melek je duhovno biće lišeno materije, dok je miris od materije. Ali veza između Melekuta i ove materije je tako uspostavljena da se ono čisto duhovno biće usmjerava i postavlja uporedo sa mirisom i bijelom odjećom.

Suprotno je sa šejtanima i džinima koji se usmjeravaju i okreću ka pokvarenim bićima Ovog svijeta. Oni vole tamna i smrdljiva mjesta. Džini se skupljaju na mjestima gdje se čini blud, grijeh, pije alkohol i kocka. Iz kuće u kojoj je pas, melek izlazi, a džin u nju ulazi. To je jedna vrsta veze između Pojavnog svijeta i Svijeta značenja.

U predajama se kaže da se nokti sijeku jer se džini sakupljaju pod njima, da se ne pije iz čaše na mjestu na kojem je napukla, jer je to mjesto okupljanja džina.

Neki, misleći da su sagledali i istražili sav nebeski i pojavni svijet, i da su cijelu Kreaciju razumjeli kroz egzaktne nauke podvrgnuvši je hemijskim i fizikalnim laboratorijskim eksperimentima, kažu da su džini ono što mi danas poznajemo kao mikrobe. Tako da je i prljavština ispod noktiju džin.

Ovo je pogrešno tumačenje koje oni donose od sebe. To nije džin. Prljavština ispod nokta je materijalna pojava. Džin je biće koje ima svijest i moć razumijevanja, lukavštinu i loše je prirode te uspostavlja vezu sa ogavnim, omraženim i smrdljivom dijelovima Ovog svijeta.

Džin poput čovjeka raspolaže sa sviješću i moći razumijevanja, ali je od čovjeka mnogo slabiji, jer džin je stvoren od pare i dima zbog čega ga čovjek i ne vidi. Džin voli otkrivene žene i crnu odjeću. Zato je mekruh da čovjek nosi crnu odjeću, a i pored toga, crnina je odjeća džehennemlija.

Naravno, ne treba zaboraviti da se ovo odnosi na džine nevjernike. Među njima ima i vjernika, o čemu govori i Kur'an.

Uglavnom, na osnovu Kur'ana, predaja i onog što potvrđuje racionalan filozofski dokaz nema nikakve sumnje da duhovna, racionalana bića nebeskog nematerijalnog svetog svijeta skrbe i upravljaju svim poslovima Ovog svijeta.

U Kur'anu se nalaze brojni ajeti koji pojašnjavaju ovu zbilji. U nastavku ćemo navesti samo neke od njih:

1.

وَالنَّازِعَاتِ غَرْقًا *وَالنَّاشِطَاتِ نَشْطًا*وَالسَّابِحَاتِ سَبْحًا *فَالسَّابِقَاتِ سَبْقًا *فَالْمُدَبِّرَاتِ أَمْرًا

“Tako Mi onih koji čupaju grubo, tako mi onih koji lagahno uzimaju, tako mi onih koji ploveći putuju, te hitro izvršavaju zapovjedi, i stvari uređuju!”[3]

Prema Allame Tabatabiju, zaklinjujući se sa ovih pet stvari, Allah, dž.š., se poziva na pet svojstava meleka koji pri upravljanju poslovima Kreacije kreću iz svojih položaja da bi obavili povjerenu im zadaću. Allah, dž.š., se ne zaklinje sa pet vrsta meleka, već, kao što smo rekli, svojstvima meleka koji upravljaju poslovima.[4]

2.

وَقَالُوا اتَّخَذَ الرَّحْمَنُ وَلَدًا سُبْحَانَهُ بَلْ عِبَادٌ مُّكْرَمُونَ *لاَ يَسْبِقُونَهُ بِالْقَوْلِ وَهُم بِأَمْرِهِ يَعْمَلُونَ

“Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ Slavljen On nek' je! A meleci su samo robovi plemeniti!Ne preduhitruju Ga riječima i po Njegovoj naredbi sve čine!”[5]

3.

قُلْ مَن كَانَ عَدُوًّا لِّجِبْرِيلَ فَإِنَّهُ نَزَّلَهُ عَلَى قَلْبِكَ بِإِذْنِ اللّهِ

“Reci: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu?! Pa Džibril donosi, Allahovom voljom, Kur'an na tvoje srce.’”[6]

4.

قُلْ نَزَّلَهُ رُوحُ الْقُدُسِ مِن رَّبِّكَ بِالْحَقِّ لِيُثَبِّتَ الَّذِينَ آمَنُواْ وَهُدًى وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

“Reci: ‘Od Gospodara tvoga objavljuje ga s Istinom Duh Sveti da bi one koji vjeruju još više učvrsto i Uputa i Vijest radosna za muslimane bio!’”[7]

5.

نَزَلَ بِهِ الرُّوحُ الأَمِينُ *عَلَى قَلْبِكَ لِتَكُونَ مِنَ الْمُنذِرِينَ

“Donosi ga Duh Vjerni (Džibril) na srce tvoje, da budeš onaj koji opominje.”[8]

6.

هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ

“On vas blagosilja, i meleci Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo!”[9]

7.

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلائِكَةُ أَلاّ تَخَافُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ

“Doista onima koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i potom u tome ustrajni budu, meleci silaze: ‘Ne bojte se i ne tugujte! I Džennetu, koji vam je obećan, radujte se!’”[10]

8.

إِذْ تَقُولُ لِلْمُؤْمِنِينَ أَلَن يَكْفِيكُمْ أَن يُمِدَّكُمْ رَبُّكُم بِثَلاَثَةِ آلاَفٍ مِّنَ الْمَلآئِكَةِ مُنزَلِينَ *بَلَى إِن تَصْبِرُواْ وَتَتَّقُواْ وَيَأْتُوكُم مِّن فَوْرِهِمْ هَـذَا يُمْدِدْكُمْ رَبُّكُم بِخَمْسَةِ آلافٍ مِّنَ الْمَلآئِكَةِ مُسَوِّمِينَ

“Kad si ti rekao vjernicima: ‘Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje?! Doista će biti! Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, i ako vas neprijatelji iznenada budu napali, tad će Gospodar vaš potporu dati s pet hiljada znacima označenih meleka!’”[11]

9.

وَالْمَلائِكَةُ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ وَيَسْتَغْفِرُونَ لِمَن فِي الأَرْضِ أَلاَ إِنَّ اللَّهَ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

“A meleci veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one na Zemlji. Allah je, zaista, Onaj koji prašta i Koji je milostiv.”[12]

10.

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

“Reci: ‘Melek smrti, koji je za to vama određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’”[13]

11.

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ طَيِّبِينَ يَقُولُونَ سَلامٌ عَلَيْكُمُ

“One kojima će meleci duše uzeti, a oni čisti biti, i kojima će govoriti: ‘Selam, Mir vama!’”[14]

12.

فَكَيْفَ إِذَا تَوَفَّتْهُمْ الْمَلاَئِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ

“A kako će tek biti kada im meleci budu duše uzimali mlateći ih po licima i po leđima njihovim!”[15]

13.

وَالْمَلَكُ عَلَى أَرْجَائِهَا وَيَحْمِلُ عَرْشَ رَبِّكَ فَوْقَهُمْ يَوْمَئِذٍ ثَمَانِيَةٌ

“A meleci će na krajevima njegovim stajati, a Prijestolje Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmorica nositi.”[16]

14.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلاَئِكَةٌ غِلاَظٌ شِدَادٌ لاَ يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ

“O vjernici, čuvajte sebe i porodice svoje od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, nad njom će strogi i žestoki meleci biti, koji Allahu neposlušni nisu u onom što naredio im je, i koji će učiniti to što im je naređeno!”[17]

Što se tiče filozofskih dokaza, nakon upotpunjenja dokaza: “Iz jednosti proizlazi samo jednost.” (الواحِدُ لا يَصْدُرُ مِنْهُ إلاّ الواحِدُ); te dokaza: “Jednost ne proizvodi osim jednost.” (الواحِدُ لا يَصْدُرُ إلاّ مِنَ الواحِدِ); na temelju ovoga filozofi su prihvatili vjerovanje u deset umova ili razuma pri spuštanju svjetlosti egzistencije i jedinstva u Svijet mnoštva i sredstava; i to: prvi um, drugi um, treći um, sve do desetog koji se još naziva i djelatni um, kao i u nebeske duše i duše potčinjene mjesečevoj sferi. Filozofi su na ovaj način ponudili pojašnjenje o načinu pojave mnoštva u Ovom svijetu.

Naravno, ne postoji racionalan dokaz za postojanje deset umova i duša mjesečeve sfere. Ustvari, to je samo hipoteza koja ima za cilj da pojasni pojavu mnoštva iz Jednog Uzroka.

Neki drugi filozofi su ponudili drugačija pojašnjenja ovog pitanja, oslanjajući se na neke druge temelje.

Što se tiče načina upravljanja brojnim poslovima Ovog svijeta koji ima zajedničke vidove – a sve se oslanja i povezano je sa tim vidovima – neki su to pojasnili putem Platonovih ideja, na sljedeći način: Sva materijalna bića koja imaju tjelesni oblik imaju i jedno duhovno, nematerijalno biće koje upravlja njima, hrani ih i razvija, i posredstvom njega pojedinac posjeduje zajednički aspekt sa svima ostalim bićima. Svjetlosni i nematerijalni čovjek, u punom značenju – koji raspolaže univerzalnom dušom obdarenom razumom – obujmljuje ih i ima vlast nad svima njima. Postojanje, znanje, moć, nagoni, svojstva, i na kraju svi vidovi koji nužno idu sa čovjekom, zato što je čovjek – postoje u svim brojim pojedinicima, bez izuzetka, ali tako da svi pojedinci ljudskog roda dolaze od tog svjetlosnog nematerijalnog čovjeka koji je njihov ideal i uzor.

Isto tako, svaka zasebna vrsta životinja na Ovom svijetu posjeduje jedan svjetlosni i nematerijalni uzor i ideal i svako pojedinačno biće je povezano s njim i dolazi od njega.

Za sve deve u tjelesnom obliku postoji jedna deva u obliku ideje i uzora. Krave posjeduju kravu u obliku ideje i uzora. Isto vrijedi i za ostale vrste životnja i biljaka. Drvo bora ima oblik koji se ponavlja u svakom drvetu zasebno već hiljadama godina i tako će i nadalje biti hiljadama godina. Svi borovi imaju zajedničke vidove, bez izuzetka. Jedan svjetlosni i nematerijalni bor postoji kao idel i uzor za sve njih.

Tako i sve vrste organskih i neorganskih bića posjeduju jedan svjetlosni i nematerijalni ideal u u Svijetu svjetlosti i tedžerruda.

Mudrac Sabzivâri o tome govori u svojoj filozofiju, koju je ispjevao u stihovima:

فَـکُلُّ هَذِي النِّسَبِ الْوَضْعِيَّةِ    

أَظْــلاَلُ تِلْكَ النِّسَبِ النُّرِيَّةِ (1)

وَ صَنَمٌ لِزِينَةِ جَا زِبْرِجَازِبْرِجَا   

کَانَ لِنُـورِ رَبِّـهِ أُنْـمُوزَجَـا (2)

کَـهَذِهِ الأَلْوَانِ فِي الطَّاوُوسِ   

بَلْ کُلُّ مَا فِي الْعَالَمِ الْمَحْسُوسِ (3)

1. Svi odnosi pozicionirani ovdje, samo su sjenke i manifestacije svjetlosnih odnosa.

2. Tijelo koje se na Ovom svijetu prikazuje lijepim primjer je svjetlosti gospodara vrste svoje.

3. Poput neobičnih boja pauna, poput svega što postoji u Ovom osjetilnom svijetu, sve je primjer gospodara vrsta i vlastitih svjetlosnih, nematerijalnih bića.

وَ کُلُّ فِعْلٍ ذِي نَمَا مِنْ جِسْمٍ    

لَـدَيْهِمْ مِنْ صَـاحِبِ الطِّلِسْمِ (4)

دُهْنَ السِّرَاجِ رَبُّهُ يَجْذِبُ لَهُ  

شَکْلاً صَنُوبَرِيًّا أَعْـطَی الْمَشْعَلَةَ (5)

بِـالرَّبِّ لِلنَّحْلِ الْمُسَدَّسَاتُ

وَ لِـلْعَـنَاکِـبِ الْمُـثَلَّـثَاتُ (6)

وَ عِنْـدَنَا الْمِثَالُ الأَفْلاَطُونِيّ  

لِـکُلِّ نَـوْعٍ فَـرْدُهُ الْعَـقْلاَنِيّ (7)

کُلُّ کَمَالٍ فِي الطِّلِسْمِ وَزّعَهْ   

مِـنْ جَهَةٍ بِـنَحْوٍ أَعْـلَی جَمَعَهْ (8)

4. Kod iluminista koji vjeruju u Platonove ideje kod svakog tijela, svaka radnja koja ima kretanje i rast, ta radanja dolazi od posjednika tijela koji je upravo onaj svjetlnosni, nematerijalni ideal i uzor.

5. Kada ulje u svjetiljci hoće da se upali, gospodar vrste ulja daruje oblik tom ulju i pojavi se u obliku lučevine u lampi.

6. Medonosne pčele za koje nikada nije viđeno da saće prave osim šestouganog oblika pod nadahnućem svog gospodara vrste su, tako i pauk uvijek svoju mrežu plete od tankih niti u trokutastom obliku, a uzrok je što su svi oni manifestacija svog svjetlosnog gospodara vrste, a taj gospodar vrste ima kuću trokutastog oblika svetlosnog ideala.

7. Kod nas su Platonove ideje od svake vrste, upravo njegov pojedinačni um koji je oslobođen od tjelesnosti i svojstava njegovih, i on je u položaju općeg suda u odnosu prema svojim pojedinačnim primjerima; ali to nije filozofska ili logička univerzalija, niti je jedno određeno pojavno tijelo iz prirode – koje se naziva prirodna univerzalija – već je svjetlosno biće koje ima individualitet, a zbog njegove prostranosti i nematerijalnosti se naziva pojedinačni um.

8. A to biće sa individualitetom koje je pojedinačni um i gospodar vrste, posjeduje sva savršenstva tijela i supstanci koje su potčinjene njegovom upravljanju, a ta savršenstva su postojeća u tim pojedinačnim bićima ali razbacana, dok on ta savršenstva posjeduje na potpun način.[18]

Što se tiče predaja, u njima se oni koji upravljaju i uređuju poslove Ovog svijeta spominju kao: um, meleci, svjetlost, Božije ime, Riječ Božija, oblici lišeni materije itd. Mi ćemo ovom prilikom za svaki od njih navesti primjer.

1. Medžlisi, r.a., iz knjige Gawâliju-l-le'âli autora Ebu Džumhura Ehsâija prenosi riječi Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Prvo što je Allah stvorio je moja svjetlost.” U drugoj inačici iste predaje stoji: “Prvo što je Allah stvorio je Um (عقل).”[19]

2. Također, Medžlisi, r.a., iz knjige ‘Ileluš-šerâ'e prenosi lancem prenosilaca od Imama Alija: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je upitan od čega je stvorena zbilja uma, pa u odgovoru reče: ‘Zbilju uma je stvorio melek koji ima glava onoliko koliko je glava ljudi do sada stvorenih i onih koji će doći do Sudnjega dana. Gospodar je za svaku glavu melekovu stvorio lice i za svakog čovjeka je stvorio glavu razuma i ime tog čovjeka je zapisao na glavi tog meleka.

Svako lice ovog meleka je pokriveno plaštom. Taj plašt se ne otkriva sa tog lica sve dok se ne rodi novorođenče od te glave te ne dostigne punoljetnost muškarca ili žene. Kada dostigne punoljetnost taj plašt se uklanja sa lica tog meleka, a u srcu tog čovjeka istog trenutka zasija svjetlost pomoću koje razumije obaveze i sunnet i razlikuje dobro od lošeg.

Primjer razuma u srcu je poput primjera svjetlosti u sredini kuće.’”[20]

3. Treća dova Sahife sedžadije poznata kao “Moljenje u prizivanju blagoslova na nositelje Prijestolja i svakog meleka primaknutog” – govori upravo o ovim zbiljama.

“Bože moj, blagoslovi meleke nositelje Prijestolja Tvog, koji nikad ne posustaju u slavljenju Tebe, nikada se ne zasićuju u zvanju Tebe Svetim, nikad se ne zamore u robovanju Tebi, nikada ne promiču ustezanje nad odanošću zapovjedi Tvojoj...”

U nastavku dove, koju svakako treba pogledati, Imam Sedžad navodi različite meleke sa njihovim različitim obavezama i zadaćama. Među njima je skupina meleka koji dostavljaju Poslaniku vijesti iz skrivenog. Potom skupina meleka koji su nastanili obzorja nebesa Božijih i ispunjavaju ono što je Allah obećao i naredio da se desi. Tu su rizničari kiše, gonitelji oblaka, pratioci snijega i grada, stražari na riznicama vjetrova, čuvari planina da se ne pokrenu, meleci koji znaju težinu vode oni koji su poučeni veličini obilne kiše, meleci koji po Božijem naređenju donose nesreće i olakšanja ljudima, odani časni pisari, melek smrti i njegovi pomagači Munkir, Nekir i Ruman ispitivatelj u grobu, meleci koji tavafe oko Kuće nastanjenje (بيت المَعمور), Malik i čuvari, Ridvan i čuvari Džennete, zebanije koji u lance vežu, na kraju svi oni meleci koji su zaduženi za stvorenja i za sviju njih od Uzvišenog Gospodara mole za milost postojanja i blagoslov.

4. Dova semât دعا سِمات) [21) koja se još naziva i Dova šebûr (دعا شَبور) spada u red posebno poznatih dova u kojoj se nalazi i Najveće Allahovo ime. Velikani koji su spoznali Allaha nisu propuštali njeno preporučeno vrijeme u zadnjim trenucima petka. Mnogi velikani, kao što su Šejh Tusi, Sejjid Ibn Tâvus i Kaf'ami prenose dovu od prvog od četvorice namjesnika Imama Mehdija, Osmân ibn Sa'îda 'Amrijja, također, prenosi se i od Imama Sadika različitim lancem prenosilaca.[22]

اَللّهُمَّ اِنّى اَسْئَلُكَ بِاسْمِكَ الْعَظيمِ الاَْعْظَمِ الاَْعَزِّ الاَْجَلِّ الاَْكْرَمِ الَّذى اِذا دُعيتَ بِهِ عَلى مَغالِقِ اَبْوابِ السَّمآءِ لِلْفَتْحِ بِالرَّحْمَةِ انْفَتَحَتْ وَ اِذا دُعيتَ بِهِ عَلى مَضآئِقِ اَبْوابِ الاَْرْضِ لِلْفَرَجِ انْفَرَجَتْ وَ اِذا دُعيتَ بِهِ عَلَى الْعُسْرِ لِلْيُسْرِ تَيَسَّرَتْ وَ اِذا دُعيتَ بِهِ عَلَى الاَْمْواتِ لِلنُّشُورِ انْتَشَرَتْ وَ اِذا دُعيتَ بِهِ عَلى كَشْفِ بَأسآءِ وَ الضَّرّآءِ انْكَشَفَتْ

U ovoj dovi se Sveta Bit Božija zaziva Velikim Svetim imenima. Jedno od tih imena je ono koje ako se prouči nad katancima zaključanih nebeskih kapija radi prosipanja milosti, ona se otvaraju. Ako se prouči nad tjesnacima kapija zemaljskih radi oslobađanja, ona se otvore. Ako se prouči nad teškoćom radi olakšanja, dolazi olakšanje. Ako se prouči nad mrtvima da bi oživjeli, oni ožive. Ako se prouči radi otklanjanja nevolje i štete, ona se ukloni.

U nastavku se do kraja dove zaziva Allah, dž.š., različitim Svetim Imenima koja su se očitovala hazreti Ibrahimu, hazreti Musau, hazreti Isau i hazreti Muhammedu, s.a.v.a., kao i imenima koja su se očitovala drugim poslanicima i posredstvom kojih su se desile mudžize.

Potpuno je jasno da su ova imena upravo nematerijalne zbilje u Kreaciji, a ne doslovno sâma riječ.

Ime je ona stvar koja ukazuje i vodi ka zbilji koju označava. Lijepa Božija imena su zbilje koje ukazuju na Svetu Božiju Bit u veličini svog opsega. Prema tome, riječi Allah, Rahim i Rahman, koje ukazuju na nematerijalne božanske zbilje, ustvari su imena imenovanog.

Dova završava riječima:

اَللّهُمَّ بِحَقِّ هذَا الدُّعآءِ وَ بِحَقِّ هذِهِ الاَْسْمآءِ الَّتى لا يَعْلَمُ تَفْسيرَها وَ لا تأويلَها وَ لا باطِنَها وَ لا ظاهِرَها غَيْرُكَ

“Moj Bože! Tako ti hakka (Istine i prava) ove dove i hakka ovih imena čije tumačenje, ta'vil, njihov batin i njihov zahir (vanjsko i unutrašnje) ... niko osim Tebe ne zna!”

Koje je to ime čije tumačenje, ta'vil, batin i zahir ne zna niko osim Svete Biti Božije?

5. Dova koja se uči uoči Dana arefata i džume, a otpočinje riječima: “Moj Bože! O Ti Koji si Svjedok svakog šaputanja i mjesta svake žalbe...” U jednom dijelu dove se uči: “Tako Ti Tvoga imena pred kim se tresu udovi meleka! Ištem od Tebe tako Ti hakka Džebrailovog, Mikailovog i Israfilovog...” – do dijela: “I tako Ti imena pomoću kojeg je Hidr hodao po uzburkanoj vodi, kao što je hodao po tvrdom i ravnom zemljištu...” – do dijela: “Tako Ti Tvog imena posredstvom kojeg si razdvojio mora, učvrstio planine i učinio da se dan i noć izmjenjuju...” – do dijela: “Tako Ti Tvog imena kojem si poučio Meleka smrti kako da uzima duše...”[23]

6. Sljedeće na što se želimo ukazati jeste dova Kumejl koja se uči uoči džume. Ona otpočinje riječima: “O Allahu! Uistinu ištem od Tebe, tako Ti Tvoje milosti koja sve obuhvaća, i tako Ti Tvoje snage kojom sve svladavaš, pred kojom je sve smjerno, pred kojom je sve ponizno, i tako Ti Tvoje sile kojom sve pobjeđuješ, i tako Ti Tvoje moći kojoj se ništa ne može oduprijeti, i tako Ti Tvoje veličine koja sve ispunjava, i tako Ti Tvoje vlasti koja je iznad svega, i tako Ti Tvoga lica koje će ostati i nakon uništenja svega, i tako Ti Tvojih imena koja ispunjavaju temelje svega, i tako Ti Tvoga znanja koje sve obuhvata, i tako Ti svjetla Tvoga lica kojim je sve osvjetljeno!”[24] –do kraja dove.

7. Allame Tabatabai u Tefsiru El-Mizân prenosi iz Tefsira El-Burhân razgovor koji se vodio između Ebu Besira i Imama Sadika. U jednom dijelu Ebu Basir kaže: “Neka sam tvoja žrtva, zar Duh nije Džebrail?”

Imam Sadik reče: “Džebrail je jedan od meleka, a Duh je od velikih meleka. Zar Allah, dž.š., u Kur'anu nije rekao: ‘Supuštaju se meleci i Duh.’[25][26]

8. U knjizi Gurer we durer prenosi se da su upitali Imama Alija o višem svijetu, svijetu bezmaterijalnosti koji je viši od Svijeta prirode i tijela. Imam Ali je na to odgovorio: “To su oblici bez materije i veći od toga da bi njihova savršenstva bila po moći i potencijalu. Allah se očitovao njima i ona su zasvjetlila, ukazao im se i ona su zablistala, inspirirao je njihovu bit Svojom slikom (misal) i time je njima pokazao Svoja djela.

Stvorio je čovjeka sa racionalnom dušom, tako da ukoliko je očisti sa dva krila: djelom i znanjem, biće sličan draguljima prvih uzroka svojih, a ako svoju prirodu učini umjerenom i napusti oprečena svojstva, slijedi srednji i umjeren put, imat će udjela sa sedam postojanih nebesa.”[27]

Medžlisi navodeći ovu predaju u Bihâru u nastavku navodi i riječi Ibn Sine: “Nikad nije bilo filozofa tako odvažnog i hrabrog kao što je bio Ali!”[28]

Moja malenkost jednom prilikom sam upitao Allame Tabatabaija, ustvari, rekao da je Džemâl  Hunsâri doveo u pitanje ovu predaju, na šta on reče: “Koja osoba pored Imama Alija može takvo što izreći. Mi do četvrtog stoljeća nemamo čovjeka koji koji bi bio upoznat sa ovakvim značenjima da bi ih mogao izreći.”

9. Jednom prilikom neki beduin je upitao hazreti Alija o duši. Imam Ali reče: “O kojoj duši si pitao?”

Beduin reče: “O gospodaru moj! Zar postoji više duša?”

Imam Ali reče: “Duše se dijele na rastuću vegetativnu, osjetilnu životinjsku, svetu racionalnu i božansku univerzalnu melekutsku.”

Potom je beduin pitao za svaku od duša, a Imam je odgovarao dok nije došao do zadnje.

Bedun upita: “Šta je to božanska univerzalna melekutska duša?”

Imam Ali reče: “Božanska univerzalna melekutska duša je lahutska moć koja je stvorena od svijeta Lahuta jednom od Božanskih svjetova, to je prosta (nesložena) supstanca živuća po bîti. Korijen ove duše je um od kojeg ona dolazi. Posredstvom njega i uzročno njim se priziva i traži. Prema njemu se ukazuje i išareti. Povratak duše umu odvija se kada ona dosegne svoje savršenstvo i bude njemu slična. Bića su došla u postojanje kroz ovu božansku univerzalnu melekutsku dušu i sa svojim svršenstvom se njemu vraćaju.

Ova univerzalna duša ima veoma visok položaj, to je drvo Tuba, Sidretu-l-munteha, Džennetsko prebivalište. Ko je spozna nikada više neće biti nesretnik, a ko je ne spozna zastranio je i zalutao.”

Beduin je upitao: “Šta je Um?”

Imam Ali reče: “Supstanca koja dostiže cilj i shvata, te obuhvata sve stvari u svim aspektima. On zna o stvarima prije njihove pojave. On je uzrok za bića i krajnja tačka htjenja.”[29]

10. Kumejl ibn Zijad Nah‘ai je pitao Imama Alija o spoznaju duše. Rekao je: “Htio bih da me upoznaš sa mojom dušom.”

Imam Ali reče: “O Kumejl! Sa kojom dušom želiš da te upoznam?”

Kumejl reče: “O gospodaru moj! Zar postoji više duša od jedne?”

Imam Ali reče: “O Kumejl! Duša ima četiri: rastuća vegetativa, osjetilna životinjska, sveta racionala i univerzalna božanska.”

Potom je Imam Ali pojasnio pet moći i dva svojstva svake duše, dok nije došao do dijela u kojem kaže: “Univerzalana božanska duša ima pet moći: opstojnost u nestajanju, blagostanje u nesreći, čast u poniženju, bogatstvo u siromaštvu i strpljenje u nedaći. Ona ima i dva svojstva: zadovljostvo i pokornost.

Izvor stvaranja ove duše je od Allaha i Allahu se vraća. Allah, dž.š., je rekao: ‘Udahnu u njega od Moga Duha.’ I rekao je ‘O ti dušo smirena, vrati se svom Gospodaru zadovoljna i On tobom zadovoljan.’ A um je u središtu ovih duša.”[30]

11. Šejh Tûsi, r.a., bilježi da je Imam Mehdi posredstvom svog posebnog zastupnika Ebu Džafer Muhammed ibn Osmân ibn S'aîda, r.a., dostavio dovu[31] koju je dobro učiti svakog sata i svakog dana mjeseca redžeba. Dova počinje riječima:

“Tako mi značenja svega onoga čime Te dozivaju oni

koji vladaju s Tvojom punomoći

oni kojima si povjerio na čuvanje Svoju tajnu,

koji, s dobrodošlicom, dočekuju Tvoju zapovijed i obznanjuju Tvoje veličanstvo!”

Potom Imam kaže:

“Tako Ti Tvoje volje koja govori unutar njih

jer si ih Ti postavio da budu

rudnici za Tvoje riječi

stubovi ispovijedanja Tvoga Jedinstva

Tvoji znaci, i Tvoje postaje

kojima nigdje nema prekida

Kroz njih Te zna onaj koji Te zna...”[32]

12. Šejh Tabersi prenosi razgovor između Ibn Kavvâ i Imama Alija. Ibn Kavvâ reče: “Tako mi Allaha, u Božijoj Knjizi postoji jedan ajet koji je moje srce uzbudio i nakon toga u meni se javila sumnja prema vjeri!”

Imam Ali reče: “Majka ti plakala u žalosti za tobom i prisustvovala tvojoj smrti! Koji je to ajet?”

Ibn Kavvâ reče: “Govor Uzvišenog Allaha:

وَالطَّيْرُ صَافَّاتٍ كُلٌّ قَدْ عَلِمَ صَلاتَهُ وَتَسْبِيحَهُ

‘I ptice širenjem krila svojih, svi oni znaju kako će Mu činiti namaz i kako će slaviti.’[33]

Šta je širenje krila? Koje su to ptice? Koji je to namaz? Koji je to tesbih – slavljenje?”

Imam Ali reče: “Teško tebi, o Ibn Kevvâ! Gospodar je meleke stvorio u različitim oblicima. Gospodar ima meleka u obliku pjevca, jakog glasa, bijele boje na kojem ima malo crne, kandže su mu u katovima ispod zemlje, krijesta mu se dijeli na dva dijela i nalazi se ispod Prijestolja Milostvog, njegovo jedno krilo od vatre je na istoku, a drugo krilo od leda na zapadu.

Kada nastupi vrijeme namaza, on se propinje na kandže, glavu diže ispod Prijestolja i potom kao što vaši pijetlovu mlate krilima i on mlati krilima, niti krilo od vatre topi ono od leda, niti krilo od leda gasi ono od vatre.

Potom on oglasi: 'Svejdočim da nema boga osim Allaha, Koji je Jedan bez sudruga, svjedočim da je Muhammed Negov rob i poslanik, predvodnik svih vjerovjesnika [...]’

Tada svi pijetlovi u vašim kućama mlate krilima i oglašavaju iste ove riječi. I to je pojašnjenje Božijih riječi: svi oni znaju kako će Mu činiti namaz i kako će slaviti.– u vezi pijetlova na Zemlji.”[34]

[...]

Treba znati da su argumenti koji ukazuju na uticaj uzvišenih nematerijanih bića na ovaj materijalni svijet, a spomenuti su u predajama Ehli-bejta, brojniji od toga da bi u ovako kratkom osvrtu ogli biti pobrojani. Ovdje smo naveli samo nekoliko njih kao primjer. Također, Kur'an potpuno jasno događaje u stvorenom svijetu pripisuje melecima i o tome govori kao o jednom univerzalnom sunnetu, odnosno stalnoj zakonitosti koja prožima Ovaj svijet.

Ajeti koje smo do sada naveli potvrđuju i pojašnjavaju ovu zbilju, bilo da se radi o slanju poslanika, obznanjivanju šerijata, odbijanju šejtana radi očuvanja objave, potvrđivanju i pomaganju vjernika, traženju oprosta za vjernike, bilo da se radi o pitanjama povratka čovjeka ka Bogu, kao što su uzimanja duše, dešavanja u Berzahu i Kijametu, obaveze čuvanja Dženneta i Džehennema, te meleci koji su zaduženi za zagovaranje i šefaat, i u krajnjem, za sve događaje u Stvorenom svijetu, bilo da je u pitanju njihovo posredništvo pri upravljanju Ovim svijetom kada su u pitanju bolesti, izlječenja, sreća, uspjeh, izmjene noći i dana, izmjene godišnjih doba, vjetra itd.

Ako se sa pažnjom pogledaju ajeti: Tako Mi onih koji čupaju grubo – pa do kraja ajeta, te ajet: Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima[35] – te ajet: A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi,[36] – te ajet: Boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi,[37] shvatit ćemo da je Gospodar stvorio meleke na temelju Svog sunneta, odnosno Zakona i da je njima prepustio zadaću upravljanja Kreacijom.

Dakle, meleci su samo posrednici pri izljevanju Božije milosti na Njegova stvorenja. Važno je napomenuti da ova njihova zadaća nije podložna slučajnosti, odnosno poslovi Ovog svijeta nekada se uobličavaju preko njih, a nekada ne, jer Gospodar ih je stvorio za ovu zadaću: Koji meleke čini izaslanicima.

U Božijem sunnetu i Zakonu nema izmjene:

فَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ اللَّهِ تَبْدِيلاً وَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ اللَّهِ تَحْوِيلاً

“U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći odstupanja. I u Allahovim zakonima ti nećeš naći preinake.”[38]

إِنَّ رَبِّي عَلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

“Zaista je Gospodar moj na Putu pravom.”[39]

Ovaj Put je pravi, dakle postojan i stalan, a to znači da njegova općenitost nema izuzetaka.

Treba reći da nema oprečnosti među ajetima koji o melecima govore kao posrednicima Božije milosti i to na temelju sljedećih ajeta:

وَمَا مِنَّا إِلاَّ لَهُ مَقَامٌ مَّعْلُومٌ

“Svakome od nas pripada mjesto znano.”[40]

مُطَاعٍ ثَمَّ أَمِينٍ

“Kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!”[41] – meleci se potčinjavaju u tom položaju hazreti Džebrailu.

لَهُ حَتَّى إِذَا فُزِّعَ عَن قُلُوبِهِمْ قَالُوا مَاذَا قَالَ رَبُّكُمْ قَالُوا الْحَقَّ

“Pa kad iz srca njihovih nestane straha, upitat će: ‘Šta je to rekao Gospodar vaš?’ – odgovorit će: ‘Istinu!’”[42] – kao i na temelju brojnih predaja od kojih neke imaju položaj mutevatir hadisa, a pojašnjavaju da meleci imaju različite stepene;

i između ajetâ:

إِنَّ الَّذِينَ عِندَ رَبِّكَ لاَ يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَيُسَبِّحُونَهُ وَلَهُ يَسْجُدُونَ

“Oni koji su kod Gospodara tvog, oni se ne ohole da Mu iskažu štovanje, i da samo Njega hvale i samo pred Njim oni ničice padaju!”[43]

 وَمَنْ عِندَهُ لَا يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَلَا يَسْتَحْسِرُونَ * يُسَبِّحُونَ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ لا يَفْتُرُونَ 

“A oni koji su kod njega nisu nadmeni da Ga ne bi obožavali niti se obožavanjem zamaraju, slaveGa noću i danju, ne posustajući!”[44]

Jer moguće je ibadet, obožavanje, slavljenje i sedžde meleka tumačiti kao sâme njihove obaveze koje su im date od Allaha, dž.š., u upravljanju poslovima Kreacije. Prema tome, sam posao koji je prepušten meleku je djelo slavljenja, sedžda i ibadet Allahu, dž.š. Možda upravo na ovo ukazuje kur'anski govor:

وَلِلّهِ يَسْجُدُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الأَرْضِ مِن دَآبَّةٍ وَالْمَلآئِكَةُ وَهُمْ لاَ يَسْتَكْبِرُونَ

“Tako pred Allahom pada ničice sve živo na Nebesima i na Zemlji, kao i meleci, i pritom se ne ohole!”[45]

Također, treba znati, da nakon što je pokazana i dokazana posrednička uloga meleka u ostvarivanju događaja na Ovom svijetu, te smrti i nakon smrti, u svemu tome ne nalazimo ni trunke neovisnost u njihovom djelovanju. Meleci imaju samo posredničku ulogu i ništa više, poput uloge ogledala kad se posmatramo u njemu.

Bliski melek uzima od Najvećeg Božijeg imena i to predaje meleku ispod sebe dok ne stigne do posljednjeg meleka koji je izravno zadužen za pojedinačne poslove. U krajnjem, sva snaga, moć, volja, znanje, život su jedino svojstveni Biti Božijoj i to nije u oprečnosti sa posredničkom ulogom meleka.

Uzvišen i čist je Allah od onoga šta govore silnici i to položejem nesagledivim, nema moći niti snage osim u Moćnog i Uzvišenog Allaha!

Možda ovu zbilju najbolje pojašnjava i vodi razumjevanju primjer olovke i pisca, koji često navode velikani kelama i filozofije. Naravno, treba imati na umu da primjer uvijek iz jednog ugla približava ono na što se mislilo, a iz drugog udaljava.

Čin pisanja po papiru može se pripisati olovci, može i ruci, a i sâmom čovjeku. Međutim, ova tri odnosa ne stoje uporedo jedno pored drugog, već se nalaze u nastavljajućem nizu, s tim da je pripisivanje čina pisanja čovjeku stvarno, dok je pripisivanje ruci i olovci metaforično. I ovo ima značenje posredovanja.

O ovome smo opširno govorili na šestom predavanju, kada je bilo riječi o uzimanje duše od strane Meleka smrti.

Bili smo primorani da se ukratko osvrnemo na ovu opću temu o načinu povezanosti Svijeta tedžarruda i značenja sa Svijetom materije i prirode, da bi smo iz toga mogli izvući neke zaključke korisne za razumijevane odnosa između Svijeta berzaha i kabura. Čovjek koji napusti Ovaj svijet i duša mu primi kalup imaginalnog tijela, ne prekida u potpunosti zanimanje za svoje ovosvjetsko tijelo, slično snu, kada duša umanji vezu s tijelom i zanimanje za njega, ali tijelo i dalje ostaje toplo i funkcionira.

Čovjek prilikom izlaska duše posmatra svoje tijelo i ispraća svoju dženazu sve do kabura. Upravo zato, prema tijelu umrlog se treba odnositi sa dužnim poštovanjima, a ne bacati ga, ne daj Bože, na smetljište ili ostaviti u pustinji. Iskazivanje poštovanja prema mrtvom tijelu je ustvari iskazivanje poštovanja duši umrlog. Na temelju ovoga, za svijet Berzaha se ujedno kaže i Svijet kabura, iako je Berzah hiljade puta veći od Ovog svijeta, a koliko je tek velik u odnosu na kabur. Međutim, zbog veze koja postoji između duše i tijela Berzah se naziva i Svijet kabura, a pitanja u Berzahu se nazivaju kaburskim pitanjima.

Kabur treba da ima veličinu tijela, da bde toliki da se mrtvac može lahko položiti u njega. Dubina rake, odnosno kabura treba bude dovoljna. Kod mjesta gdje umrli ispušta dušu ne treba činiti radnje koje udaljavaju meleke i sprečavaju ih da se spuste, kao što je, recimo, prisustvo džunub osobe. Treba učiti Kur'an, noge umirućeg treba okrenuti i ispružiti ka Kibli, učiti dovu 'Adîle (عديله), sure Jâ Sîn iEs-Sâffât, na stomak umirućeg ne stavljati željezo niti išta teško, a oni koji ulaze u sobu poželjno je da budu pod abdestom, jer je to mjesto spuštanja meleka.

Kada čovjek umre vjernici treba da se okupe i oragnizuju njegovu dženazu. Mrtvaca treba ogusuliti tri puta: jednom sa vodom izmješanom sa sidrom, drugi put vodom izmješanom sa kafurom i treći put samom vodom. Mrtvaca treba umotati u ćefin, koji može biti od tri ili pet komada platna, na ćefinima ispisati dovu Džavšane-kebir i lijepa Božija imena.

Nakon toga, mrtvaca tako opremljenog treba postepeno približavati kaburu, muškarca treba nogama, a ženu sa strane spustiti u kabur, unutra desni obraz umrlog treba otkriti i položiti na neposredno na zemlju – čime se simbolično kaže da se najbolji dio tijela, koji predstavlja čast sada polaže pred Božijom Veličinom i Veličanstvenošću. Nadalje, mrtvacu treba činiti talkin, staviti dvije svježe palmine grane bez lišća ispod pazuha...”

Iako se ovi adabi odnose na tijelo mrtvaca, koje je njegova duša napustila, ona je sretna zbog toga. Ustvari, svi ovi postupci su iskaz poštovanja njegovoj duši. Zato što je tijelo cijeli jedan životni vijek bilo u službi vjernika i on ga je kao alat koristio u dosezanju savršenstava, prema njemu se treba odnositi sa poštovanjem.

Zar nije divno da čovjeka ogasule, opreme i ukopaju sa svim mustehabima? Usitinu, ako bi vjernici znali da će se ovako odnositi prema njihovoj dženazi, oni bi poželjeli tako i umrijeti. Učestvujući u opremanju i dženazi neke naše duhovne braće u meni se javila želja da i ja umrem.

Vjernici su u prošlosti bili takvi i pri opremanju i ukopavanju umrlih su ovako postupali. U kući umrlog su se svi skupljali: komšije, rodbina i prijatelje. I svi su davali svoj doprinos, neko obezbjeđujući vodu, drugi grijajući tu vodu, učili bi Kur'an i dove, i obavljali mnoštvo drugih radnji.

Danas, starac od devedeset godina strahuje da spomene smrt ili da je drugi spomenu u njegovom prisustvu. On boluje od nekoliko bolesti: ima povišen pritisak, vodu u očima, bubrezi mu ne rade dobro, preživio je srčani udar, šećer u krvi mu prijeti, ali i pored svega toga on ne razmišlja da napiše opruku, već je sav posvećen Ovom svijetu.

Ukućani ga više ne mogu podnositi, a sin nasljednik istrajava na tome da ode u bolnicu. Na kraju ga u nesvjesnom stanju odvode u bolnicu. Venu mu ne mogu naći od brojnih uboda igle. Ovog nesretnika u stanju iščekivanja smrti nose iz jedne u drugu sobu, iz jedne u drugu salu, da bi ga uslikali, uzeli uzorke krvi i pregledali ostale organe. Umrljan raznim bolničkim tekućinama i alkoholom na kraju onečišćen umire. Niti Kur'ana, niti dove u časovima ispuštanja duše.

Odatle ga premještaju u hladnu bolničku mrtvačnicu, a odatle na groblje. Nema nikog da kaže La illahe illalah niti je jasno kako su ga guslili i sa kojim nijjetom. A sin nasljednik sa foto-aparatom dolazi na dženazu.

Prisutni traže utočište u hladu drveta i puše. Stalno pitaju: Da li je završilo? Da li je završilo? – da bi što prije sjeli u svoja auta, napustili groblje i vratili se svom svakodnevnom životu. Ne daj Bože da čovjek tako umre!

Predaje koje govore o kaburskoj kazni i nagradi odnose se na berzahsko obličje duše, ali zbog veze između Berzaha svake osobe sa njegovim kaburom, to se naziva kaburski azab.

Šajh Saduk u ‘Ilelu-šerâ‘e navodi predaju od Imama Alija u kojoj se kaže: “Kaburski azab je zbog klevatanja, nečuvanja od mokraće i izbjegavanje muža od žene (odvajanja kreveta i sofre).”[46]

Također, Šejh Saduk prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: “Stisak kabura za vjernika je iskupljenje za ono što je rasipao i zanemario od blagodati.”[47]

Kulejni prenosi da je Ebu Besir Imamu Sadiku postavio pitanje: “Da li će iko biti oslobođen kaburskog stiska?”

Imam Sadik u odgovoru reče: “Utječem se Allahu od toga! Malo li je onih koji će biti oslobođeni kaburskog stiska!”

Potom reče: “Kada je preselila Rukaja, Poslanikova kćerka, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je stao pored njenog kabura i dok je bio podignute glave prema nebu, i suze mu tekle niz lice, rekao je okupljenima: ‘Spomenuo sam moju kćerku Rukaju i ono što je nju zateklo, srce mi se steglo i od Allaha sam molio da je oslobodi kaburskog stisaka: ‘Moj Bože! Oslobodi Rukaju kaburskog azaba zbog mene!’ I Allah ju je oslobodio od kaburskog azaba zbog Svoga Poslanika.’”

U nastavku predaje Imam Sadik kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je izašao iz kuće da bi učestvovao u dženazi S‘ada ibn Mu‘âza, velikog ashaba, i sedamdeset hiljada meleka je pratilo njegovu dženazu. Nakon ukopa Allahov Poslanik, s.a.v.a., je podigao glavu prema nebu i rekao: ‘Zar će kabur da stisne nekog kao što je S‘ad ibn Mu‘âz (sa takvo svijetlom prošlošću u islamu)?’”

Ebu Besir reče: ‘Neka sam tvoja žrtva, mi smo mislili da se S‘ad nije potpuno čuvao mokraće!”

Imam Sadik reče: “Utječem se Allahu! Nije tako! Njega kabur pritišće zbog lošeg ponašanja koje je imao prema porodici.”

U nastavku Imam Sadik reče: “Majka S’adova je na dženazi rekla: ‘Neka ti je ugodan Džennet u koji si ušao, S’ade!’

Na to, Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘O majko S‘adova! Ne nameći Allahu presudu!’”[48]

Također, Kulejni prenosi od Junusa predaju u kojoj on pita Imama Sadika: “Da li čovjek koji je obješen ima kaburski azab?”

Imam reče: “Da, ima. Allah, dž.š., zapovjedi zraku da ga stisne.”[49]

U drugoj predaji Imam Sadik kaže: “Gopodar zemlje i vazduha je Jedan. Gospodar nadahne vazduh da stisne mrtvaca i on ga toliko stisne da je to teže od stiska kabura.”[50]

Kulejni lancem prenosilaca od Zurâre prenosi da je pitao Imama Bakira za razlog stavljanja džaride (svježa ubrana grana sa drveta, dužine blizu pola metra, koje se stavlja ispod pazuha mrtvaca ispod ćefina), na što je Imam rekao: “Sve dok je grana svježa i vlažna on je oslobođen od azaba i niko ga ne ispituje.”

U nastavku Imam reče: “Kaburski azab nije stalan, već traje u toku jednog dijela dana i jednog sata, samo onoliko vremena koliko mrtvaca polažu u kabur i ljudi se vrate svojim kućama. Dvije svježe grane se stavljaju upravo zbog ovog vremenskom perioda. Nakon što se one osuše, azaba i obračuna, ako Bog dâ, neće biti.”[51]

Kulejni prenosi od Harîza, Fudejla, Abdurrahmana da je Imam Sadik na pitanje: “Zašto se stavljaju svježe grane sa mrtvacem?“ – odgovorio: “Zato što je sve dok su grane svježe, azab od njega otklonjen.”[52]

Sve su ovo primjeri i svjedočanstva o povezanosti imaginalnog tijela sa tijelom položenim u kabur.

Od pitanja koje stoje u vezi sa našom osnovnom temom jeste netruhlenje, odnosno očuvanost tijela Božijih poslanika, evlija i nekih dobrih ljudi u kaburu.

Prilikom otkopavanja nekih kabura, koji su bili u obliku podzemnih soba gdje su jedan pored drugog bili položeni mrtvaci viđeno je da su tijela neke velike uleme i nakon pola stoljeća od njihove smrti još uvijek svježa i cijela kao da su tek umrli. Naravno, položaj duše nije isto što i tijelo, bilo da tijelo istruhne u kaburu ili ne. Tijelo je samo odjeća kojom se zaogrće duša na ovom prolaznom svijetu, i koju smrću odbacuje, a duša u svom položaju uživa u Božijim blagodatima. Ako pretpostavimo da se tijelo isječe na komade ili u vatri sagori i potom taj pepeo ostao od tijela vjetar raznese ili nekoliko godina tijelo visi na drvetu i ptice u utrobi njegovoj naprave gnijezdo – kao što je iskasapljeno tijelo mutekelima i fakiha Kâzi Šuštaria pod bodljikavim bičem, ili kao što je tijelo valikog fakiha Šehid Avvela prvo obješeno, potom spaljeno i na kraju bačeno u vjetar ili kao što je Zejd ibn Ali ibn Husjen, mir sa njima, četiri godine visio na drvetu – i pored svega toga ni koliko je vrh igle neće se umanjiti nagrada preminulog. Zapravo, zbog povezanosti Berzaha sa imaginalnim tijelom, moguće je da upravo ti događaji uzdignu položaj onih koji su svjedočili putu Istine.

Ali, i pored svega toga moguće je da tijelo u kaburu ne istruhne, odnosno da visok stepen bogobojaznosti i čistote ostavi traga na samo tijelo u kaburu, tako da ono ostane svježe.

Takav je bio slučaj sa tijelom Šejh Saduka Muhammeda ibn Alija ibn Husejna ibn ibn Musaa ibn Babeveje Komija, koji je bio jedan od velikana islamske uleme. Može se reći da je u svojim znanostima bio bez premca. Mnogi čak, njemu daju prednost u odnosu na Šejh Kulejna zbog njegove preciznosti. Šejh Saduk je autor impoznatnog djela Men la jehduruhu fakîh i još tri stotine drugih naslova.

Šejh Saduk je preselio 381. godine po Hidžri i ukopan je Reju.[53] U prošlosti, turbe na njegovom je bio napušten. Za vrijeme vladavine Fathali Šâh Qâdžâra pala je obilna kiša, nakon čega se na njegovom mezaru pojavio otvor. Radnici koji su popravljali njegov mezar primjetili su grobnicu koja je u sebi čuvala zdravog i nedirnutog čovjeka kako spava. Ova vijest je stigla do Fathali Šâha i on iz Teherana u pratnji svojih velikodostojnika i umele kreće ka mezaru Šejh Saduka. Fathali Šâh je htio ući unutra i sam se osvjedočiti u to veliko saznanje, ali ga je pratnja spriječila u tome rekavši da drugi umjesto njega treba da uđu i izvijeste ga.

Jedan za drugim su ulazili velikani i ulema i svi su bili saglasni da unutra leži čovjek u ćefinima, s time da su ćefini struhli i otpali dok je tijelo ostalo golo i zdravo. Jedino je na njegovom stidnom mjestu pauk ispleo mrežu. Na istruhlim ćefinima i oko tijela ostao je trag konopca sa kojim je najvjerovatnije ćefin bio zavezan.

Ovo tijelo je i tada odavalo ljepotu, brada, ruke i tabani su mu bili obojeni kanom, a na noktima ruku ostao je žuti trag kane.

Ovo se desilo 1238. god. po Hidžri, znači prije 158 godina, a sada smo u 1396. god. po Hidžri.

Fathali Šâh je izdao naređenje da se rupa na grobnici zatvori i izgradi turbe, isto ono koje i danas postoji.

Ovo vam prenosim iz knjiga Revdâtu-l-džennât od Hunsârija, Tanqîhu-l-maqâl od Mâmaqâlija te Qisesu-l-ulemâ' od Tankabanija i Favâ'idur-radavijje od Komija.

Sejjid Muhammed Bâkir Hunsâri u svom djelu kaže da su naki od ljudi koji su bili u pratnji Fathalija kada su došli u Isfahan cijeli događaj prepričali nekim od mojih učitelja.

Šejh Abdullah Mâmaqâmi u svom djelu Tanqîh kaže: Sejjid Ibrahim Lavâsâni, koji je bio stanovnik Teherana i lično prisustvovao i svjedočio ovome, prije četrdeset godina ispričao mi je cijeli slučaj. Mâmaqâmi kaže da uopće ne sumnja u cio događaj.

Od vremena Šejh Saduka do danas je proteklo 1015 godina, a do vremena ovog otkrića je prošlo 857 godina.

Osim da postoji veza između Bezaha i tijela u kaburu, kakvo se drugo pojašnjenje uopće može naći?

Jedan doktor u svojoj knjizi piše: "To što govore da je tijelo Šejh Saduka svježe i neraspadnuto je zato što je živo asketskim životom. Onima koji ne jedu masno i meso tijelo će se osušiti. Moguće je da i njihova tijela, ako se ostavi u neku zaštićenu prostoriju bez da ima doticaja sa zrakom i promjenama temperature, jedno vrijeme ostanu očuvana i da ne struhnu."

Dragi moj doktore, uzvjeruj u Boga i Skriveni svijet!

Šejh Saduk je jeo i meso i bio je debeo i nije bio asketa, hiljadu godina ima kao je umro, a tijelo mu je još uvijek svježe i to u vlažnoj zemlji. Kur'an kaže:

الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ

“Oni koji u nevidljivi svijet vjeruju.”[54]

Zaista oni koji su opčinjeni svime što dolazi sa Zapada imaju čudnu bolest. Oni sva načela Skrivenog svijeta žele da pojasne svojim formulama i da ga zatoče u okvirima egzaktnih i eksperimentalnih nauka. Kako je samo to veliko neznanje!

[...]

Sa perzijskog preveo: Amar Imamović

[1]Et-Tevba, 105.
[2]Ovu postavku je Mulla Sadra dokazao temeljeći argumentaciju na supstancijalnom kretanju – koje je, opet, dokazano na drugom mjestu. Kur'anski ajeti i predaje, također, jednom suptilnom i precinom metodom pojašnjavaju ovo značenje. Časni Kur'an u vezi čovjeka kaže: “Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!” (El-Mu'minûn, 12-14.) Ovi ajeti opisuju čovjekovo usavršavanje i razvijanje kroz stalne promjene, od njegove prve razine. Kao prvo, kur'anski ajet je potpuno jasan u tome da je bit čovjeka ona njegova prva supstanaca iz biti zemlje. Kao drugo, ajet opisuje faze razvoja i usavršavanja kako je gore navedeno. Kao treće, u tom razvoju i prelaska iz faze u fazu red stiže i na udahnjivanje duha kada ajet kaže:  ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ – Potom smo ga drugim stvorenjem stvorili. A to znači: doveli smo ga u duhovnu nematerijalnost, kao u živo biće koje raspolaže sviješću i znanjem, koje posjedu dušu obdarenu razumom.
[3]En-Nâzi'ât, 1-5.
[4]Vidjeti Tefsir Mizân, o navedenim ajetima.
[5]El-Enbijâ, 26-27.
[6]El-Bekare, 97.
[7]En-Nahl, 102.
[8]Eš-Šu'arâ, 193-194.
[9]El-Ahzâb, 43.
[10]Fussilet, 30.
[11]Ali 'Imrân, 124-125.
[12]Eš-Šura, 5.
[13]Es-Sedžde, 11.
[14]En-Nahl, 32.
[15]Muhammed, 27.
[16]El-Hâkka, 17.
[17]Et-Tahrîm, 6.
[18]Mulla Hâdi Sabzivâri: Manzume, izdanje Nâseri, str. 193-194. (Prijevod stihova je urađen prema prijevodu Allame Teheranija na perzijski jezik, pri čemu je on nastojao da stihove prevede u njihovom punom značenju, ne pridržavajući se metrike arapskog stiha. op. prev.)
[19]Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, Poglavlje o zbilji uma i početku njegovog stvaranja, sv. 1., str. 33.
[20]Ibid, sv. 1., str. 34.
[21]Riječ semâtje možina riječi semât i ima značene znaka. Kako se u dovi spominju mnogi Božiji znaci, ova dova je ostala poznata kao Dova semât. Također, ona se naziva i šebûr, što ima značenje trube i roga. Po predaji koja se prenosi od Imama Sadika, kada se Juš‘a ibn Nun, nasljednik hazreti Musa, sukobio sa plemenom ‘Amâleqe i imao strah od njih, naredio je Benu Israilu da odrežu vrh roga ovna i da uče ovu dovu u njega. Svi iz plemena Amâleqe su stradali tako što su iščupani kao stabla drveća. Zato se ova dova još naziva i šebûr.
[22]Šejh Tusi: Misbâhu-l-mutehadždžid, litografsko izdanje, str. 292.; Kaf'ami: El-Misbâh, litografsko izdanje, str. 423.; Sejjid Ibn Tâvus:Džemâlu-usbû'e, str. 532-533.
[23]Sejjid ibn Tâvus: Iqbâl, litografsko izdanje, str. 325.
[24]Vidjeti: Dove Imama Alija, u prijevodu Melike S. Bosnawi, izdanje Al-Mahdi, Sarajevo 1997. god., str. 43.
[25]El-Kadr, 4.
[26]Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 20., str. 475.; Allame Tabatabai u istoj svesci svog Tefsira na 272. str. kod sure En-Nebe' nudi pojašnjenje u vezu Duha u Kur'anu.
[27]Agâ Džemâluddîn Hunsârî:Šarh Gurer we durer, sv. 4., str. 220.; Ibn Šehrašub:Manâqeb, litografsko izdanje, sv. 1., str. 272.
[28]Medžlisi: Bihâr, poglavlje o hazreti Aliju.
[29]Mulla Hâdi Sabzevâri:Šarh doa' sabâh, litografsko izdanje, str. 45-46.; Fejz Kašani:Kalemât maknûne, litografsko izdanje, str. 73.
[30]Šarh doa' sabâh, Sabzevari, litografsko izdanje, str. 44-45.
[31]Šejh Tûsi: Misbâhul-mutehadždžid, litografsko izdanje, 559.
[32]Prijevod: Melika Salihbeg Bosnâwî: Katarzični snovi, Sarajevo 1411/1991, str. 239.
[33]En-Nûr, 41.
[34]Šejh Tabersi: Ihtidžâdž, izdanje Nedžef, sv. 1., str. 338-339.
[35]Fâtir, 1.
[36]El-Enbijâ, 26-27.
[37]En-Nahl, 50.
[38]Fâtir, 43.
[39]Hûd, 56.
[40]Es-Sâffât, 164.
[41]Et-Tekvîr, 21.
[42]Sebe', 23.
[43]El-A'râf, 206.
[44]El-Enbijâ, 19-20.
[45]En-Nahl, 49.
[46]Šejh Saduk, ‘Ilelu-šerâ‘e, poglavlje 262., str. 309.
[47]Ibid., str. 309.
[48]Kulejni: Furû'e Kâfi, izdanje Hejdari, sv. 3., str. 236.; Medžlisi: Bihâr, ofset izdanje, sv. 6., str. 261.
[49]Ibid., sv. 3., str. 241.
[50]Kulejni: Furû'e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1., str. 66.
[51]Kulejni: Furû'e Kâfi, izdanje Hejdari, Bâbu-l-dženâ'ez, sv. 3., str. 152-153.
[52]Kulejni: Furû'e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1., str. 42.
[53]Grad Rej je jezgro iz kojeg je nastao današnji Teheran i nalazi se na njegovom samom jugu. (op. prev.)
[54]El-Bekare, 3.
Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %763 %2014 %17:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT