Odlike svjetova prirode, Berzaha i Kijameta - drugi dio (12)

Proživljenje - povratak Bogu

Budući da je tijelo materijalno, ono doživljava promjene. Također, čovjek ima oblik koji je svojstven tijelu, ali nije unutar tijela, već obujmljuje ovo tijelo. Ustvari, taj oblik je tijelu podario svoj oblik. Ako pogledate u ogledalo, vaš oblik se oslikava u ogledalu, ali vaša težina i gustoća tijela se ne odražavaju u ogledalu i ogledalo neće biti teže. Ako ste umorni, ogledalo neće biti umorno. Ako ste veseli ili potišteni, ogledalo neće biti veselo ili potišteno. Zapravo, ogledalo samo pokazuje vaš oblik.

12. Predavanje

Odlike svjetova prirode, Berzaha i Kijameta (2)

bismillah_28

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Allah Mudri u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِيى سَبِيلِ اللّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاء عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ *فَرِحِينَ بِمَا آتَاهُمُ اللّهُ مِن فَضْلِهِ وَيَسْتَبْشِرُونَ بِالَّذِينَ لَمْ يَلْحَقُواْ بِهِم مِّنْ خَلْفِهِمْ أَلاَّ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ *يَسْتَبْشِرُونَ بِنِعْمَةٍ مِّنَ اللّهِ وَفَضْلٍ وَأَنَّ اللّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُؤْمِنِينَ

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu poginuli! Naprotiv, oni su živi i kod Gospodara svoga opskrbljeni, radosni zbog onoga što im je Allah iz obilja Svoga dao, i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili. Takvi nemaju straha i ni za čim neće tugovati, i radovat će se Allahovoj blagodati i obilju! A Allah ne dâ, doista, da propadne nagrada vjernicima!”[1]

Rečeno je da duša čovjeka nakon smrti odlazi u svijet Berzaha. Svijet Berzaha, također, naziva se i Svijet misâla i Svijet imaginalija. Svijet misâla je svijet čistih oblika u kome nema materije, postoje samo odlike i osobine materije, poput kakvoće i količine. Da bi ovo bilo jasnije navest ćemo primjer: Ako čovjek svoje biće podvrgne površnoj analizi vidjet će da mu tijelo ima težinu i gustoću. Budući da je tijelo materijalno, ono doživljava promjene. Također, čovjek ima oblik koji je svojstven tijelu, ali nije unutar tijela, već obujmljuje ovo tijelo. Ustvari, taj oblik je tijelu podario svoj oblik.

Ako pogledate u ogledalo, vaš oblik se oslikava u ogledalu, ali vaša težina i gustoća tijela se ne odražavaju u ogledalu i ogledalo neće biti teže. Ako ste umorni, ogledalo neće biti umorno. Ako ste veseli ili potišteni, ogledalo neće biti veselo ili potišteno. Zapravo, ogledalo samo pokazuje vaš oblik.

Naravno, ovo je bio samo primjer, s tim da, kao prvo, berzahski i melekutski oblik nije istovjetan oblicima u pojavnom svijetu, i kao drugo, oblik se ne pojavljuje u ogledalu već ogledalo zrake prelama i odbija, pa tako čovjek zbog uglačanosti površine ogledala i zbog odbijanja i vraćanja svjetlosne zrake vidi sebe, a ne ogledalo. To znači da kada zraka koja prođe zjenicu oka padne na ogledalo i vrati se samom čovjeku, tada čovjek vidi sebe.[2]

Ovaj oblik se naziva oblik misâla. U Svijetu sna, dok tijelo leži na zemlji čovjek ima snoviđenja i njegov misâlski oblik se kreće u snu. Tijelo se uopće ne kreće, ali i pored toga čovjek u Svijetu sna osjeća jedan oblik egzistencije i realiteta, sebe vidi živim i sposobnim da uradi razne stvari, kreće se, govori itd.

Onaj oblik kojeg čovjek osjeća kao svoju egzistenciju i realitet jeste njegov misâlski i melekutski oblik, koji nema nikakve veze sa tijelom koje mirno leži na zemlji. Tijelo je jedna stvar, a aktivni oblik – po kojem sva egzistencija čovjeka u snu opstoji – je nešto drugo. Taj oblik je misâlski, berzahski i imaginalni oblik koji u snu u dobroj mjeri prekida intresovanje za tijelo.

Međutim, u stanju budnosti taj oblik se veže za tijelo i radnje koje obavlja odslikavaju se u tijelu, a zbog njihove povezanosti, i tijelo, također, obavlja te radnje. Tijelo staje na namaz, posti, odlazi na hadž, zato što ove radnje obavlja misâlski i melekutski oblik čovjeka.

Generalno gledano može se reći: Onaj misâlski oblik koji je povezan i ujedinjen sa tijelom, zbog jedinstva i istovjetnosti kojeg ima sa tijelom, svakim njegovim naumom i njegovom naredbom tijelo se u pojavnom svijetu pokreće. Slijedeći sliku i plan koju osmisli čovjekov misâl, materija i tijelo se pokreću i djeluju.

U Svijetu sna ovaj oblik prekida svoje zanimanje za tijelo i sebe čini slobodnim i bez tijela u snu pronalazi svoju zbilju. U Svijetu duše i Kijameta zbilja duše se odvaja od misâlskog oblika i duša čovjekova se pokazuje i manifestira u svojoj zbilji bez oblika.

Na Ovom svijetu, Svijet misâla je ujedinjen sa čovjekovim tijelom, a duša ujedinjena sa tijelom i čovjekovim misâlom, i sve moći duše su, također, ujedinjene sa čovjekovim misâlom. Ukratko, sve razine čovjekove su zajedno i okupljene, a posredstvom smrti misâlski oblik se odvaja od tijela i percipira svoj tedžerrud. Nakon prolaska Svijeta misâla i ulaska u Svijet Kijameta, čovjekova duša se odvaja od Svijeta misâla i percipira svoj istinski tedžerrud oslobođen od oblika. Svijet misâla se naziva još i Mali kijamet, a Svijet duše Veliki kijamet.

Na Ovom svijetu, koji je Svijet materije i prirode, tijelo, oblik i duša su ujedinjeni da bi se potom u nizu odvajali jedni od drugih. Njihovo jedinstvo nije takavo da se oni nalaze jedni pored drugih, već duša obujmljuje misâlski oblik, a misâlski oblik, također, obujmljuje tijelo.

Međutim, čovjek koji je zatočen u Svijetu prirode, budući da ne može više od toga percipirati, misli da je njegovo postojanje ograničeno jedino na njegovo tijelo, a ustvari tijelo je samo u položaju odjeće ili kalupa.

U Svijetu Berzaha i Misâla isto tako pretpostavlja da je njegova zbilja upravo taj njegov oblik. On ne zna da njegov oblik pripada duši. Kada duša spozna svoju zbilju i stigne do tedžerruda, te odbaci tijelo i oblik, shvata da je njegova zbilja cijelo vrijeme bila duša koja je mnogo uzvišenija od Svijeta misâla i oblika, a oblik je mnogo viši od Svijeta tijela.

Prema tome, misâlski oblik je upravo sada sa nama, jer da nije naše tijelo se ne bi kretalo. Međutim, on nije u tijelu, niti je odvojen od tijela.

Moguće je da oni koji djeluju i rade po vjerskim propisima i na putu su sejri suluka i pročišćenja duše stignu do položaja gdje raspolažu sa smrću na način da kada žele mogu odbaciti tijelo i svoj misâlski oblik osloboditi od tijela. Neki opet odu i dalje, pa napuste misâlski oblik i dođu do potpunog tedžerruda duše, i ponovo se vrate u misâlski oblik i žive kao drugi obični ljudi sa ovim tijelom.

Dakle, pogrešno je mišljenje onih koji su pretpostavili da je Gospodar za čovjeka stvorio jedan misâlski oblik u Berzahu, odvojen od čovjeka, u koji će on preći nakon smrti. Kalup misâlski nije odvojen i izvan čovjekove zbilje koju je Gospodar stvorio, te potom oblik u nju udahnuo, a duša se potom nastanila u nju. Misâlski oblik ima jedinstvo sa čovjekom i sa njime je, a nakon nekog vremena odbacuje svoju odjeću.

Naprimjer, kao da čovjek ima neki oblik jedinstva sa svojom odjećom. Odjeću oblači i skida.

Ima i onih koji odbacuju misâlski oblik smatrajući to besmislicom, a smatraju da ono što ostaje nakon smrti čovjeka jesu veoma, sitne suptilne čestice u tijelu po kojem postoji tijelo. I nakon što umre ovo tijelo, ukopa se u zemlju i rastoči se, te veoma sitne i suptilne čestice i dalje postoje nikada ne nestajući. Zbilja i opstojnost čovjeka se oslanja na njih, živi, prima kaznu i nagradu po njima.

Ovo mišljenje nije ispravno, jer koliko god da su te suptilne čestice sitne, one su opet od materije Ovog svijeta. Sa umiranjem nestaje Ovaj materijalni svijet, a čovjek će biti ispitivan u njegovom misâlskom obliku, koji je napustio Ovaj svijet i stigao do svog tedžerruda.

Uglavnom, od dokaza na koji se možemo pozvati kao potvrdu o čovjekovom životu nakon smrti jestei ajet s početka predavanja, koji jasno ukazuje na berzahski život.

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu poginuli! Naprotiv, oni su živi i kod Gospodara svoga opskrbljeni, radosni zbog onoga što im je Allah iz obilja Svoga dao, i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili. Takvi nemaju straha niti će za čim tugovati, i radovat će se Allahovoj blagodati i obilju! A Allah ne dâ, doista, da propadne nagrada vjernicima!”[3]

U ovom ajetu se kaže: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu poginuli! Naprotiv, oni su živi... –  a nije rečeno: Na Sudnjem danu će Allah njih oživjeti. Ustvari, upravo ovi mrtvaci su živi. I ovo je dokaz za berzahski život.

Naravno, svi koji umru su živiu Berzahu, ali ono što posebno ističe život poginulih na Allahovom putu je to što su oni opskrbljeni kod svoga Gospodara i što su veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili.

U transcedentnojteozofiji je dokazano da je opskrba nematerijalnih blistajućih supstanci bliskost sa Božijim imenima i svojstvima. Samo što se nađu izloženi svjetlostima Božijih imena i svojstava i u njima se manifestira Jednoća Svete Biti Božije, njihovo biće zasija i biva obuhvaćeno neopisivim blaženstvom i srećom.

Opskrba mudžerred duša u tom stanju su božanska učenja. I pored toga, Uzvišeni ih upoznaje sa time da im ta opskrba dolazi od Njega. Sama percepcija i razumijevanje toga njima donosi još veće zadovoljstvo. Zato vidimo u ajetu da se prvo kaže “opskrbljeni” (يُرْزَقُونَ), a potom u nastavku “radosni zbog onoga što im je Allah iz obilja Svoga dao” (فَرِحِينَ بِمَا آتَاهُمُ اللّهُ مِن فَضْلِهِ).

Ovi ajeti jasno ukazuju na život nakon smrti i da su šehidi u tom životu opskrbljeni melekutskom i duhovnom hranom. Sličan ovom je i 154. ajet sure El-Bekare:

وَلاَ تَقُولُواْ لِمَنْ يُقْتَلُ فِى سَبيلِ اللّهِ أَمْوَاتٌ بَلْ أَحْيَاء وَلَكِن لاَّ تَشْعُرُونَ

“I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate!”[4]

U suri Nûh čitamo:

مِمَّا خَطِيئَاتِهِمْ أُغْرِقُوا فَأُدْخِلُوا نَارًا

“Zbog grijeha svojih bili su potopljeni, pa u Vatru uvedeni.”[5]

Samo što su se utopili, odmah su uvedeni u Vatru. Čestica “fa” (فاء) koja u ovom ajetu stoji ispred glagola “uvedeni”, u arapskom jeziku označava povezanost radnji. Naprimjer, u arapskom jeziku se kaže:

رَأيْتُ زَيداً فَقُلتُ لَه

“Vidio sam Zejda i odmah mu rekoh.” Ibn Mâlik o značenju čestica “fa” (فاء) i “summe” (ثُمَّ) kaže:

وَ الفآءُ لِلتَّرْتِيبِ بِإتِّصالِ     وَ ثُمَّ لِلتَّرْتِيبِ بِإنفِصالِ

“Čestica ukazuje na redoslijed radnji koje dolaze jedna za drugom bez razmaka, dok summe ukazuje na redoslijed radnji između kojih postoji odvojenost.”

Isto značenje nalazimo i u zadnjim ajetima sure El-Fedžr:

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ * ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً*فَادْخُلِى فِى عِبَادِى * وَادْخُلِى جَنَّتِي

“O, ti dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, uđi u Džennet Moj!”[6]

Ajet se obraća vjernicima koji su stigli u položaj smirenosti. Samo što se čovjek vrati svom Gospodaru, a njegovo vraćanje je njegova smrt, odmah nakon toga, bez zadržavanja, ulazi u skupinu Božijih prijatelja, posebnih robova i ulazi u Džennet.

Također, u suri El-Vâki'a čitamo:

فَأَمَّا إِن كَانَ مِنَ الْمُقَرَّبِينَ *فَرَوْحٌ وَرَيْحَانٌ وَجَنَّةُ نَعِيمٍ *وَأَمَّا إِن كَانَ مِنَ أَصْحَابِ الْيَمِينِ *فَسَلامٌ لَّكَ مِنْ أَصْحَابِ الْيَمِينِ *وَأَمَّا إِن كَانَ مِنَ الْمُكَذِّبِينَ الضَّالِّينَ *فَنُزُلٌ مِّنْ حَمِيمٍ *وَتَصْلِيَةُ جَحِيمٍ

“Bude li od onih koji su Allahu bliski – pripada mu radost, bilje mirisno i Džennet blagodatni! A bude li od onih Drugova s desna, onda selam tebi od Drugova s desna! A bude li od onih poricatelja koji su zabludjeli, ključalim željezom ugošćen će biti i pakleno će se pržiti!”[7]

U ovoj suri Allah, dž.š., opisuje samrtne trenutke i Njegovu blizinu čovjeku pri umiranju. U nastavku, Kur'an pojašnjava stanja tri skupine ljudi spomenute u gornjim ajetima. Bliske Bogu odmah nakon umiranja dočekuje radost, mirisno bilje i blagodatni Džennet. Drugove s desne strane odmah nakon smrti čeka selam. Dok poricatelje čeka nesnosna patnja. Ovo su sve berzahske nagrade i kazne koje čovjeka čekaju odmah nakon smrti.

Medžlisi u djelu Bihâru-l-envârprenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a., predaju vrijednu pažnje:

Na dan bitke na Bedru, nakon što su mnogobošci bili pobijeđeni i njihovi mrtvi bačeni u bunar, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je stao na ivicu bunara i obratio se mrtvima: “Bili ste loše komšije Allahovom Poslaniku. Protjerali ste ga iz njegove kuće u Mekki i progonili ste ga. A potom ste se sakupili i ratovali protiv njega. Uistinu, našao sam da je Istina ono što je meni obećao moj Gospodar.”[8]

Tada Omer ibn Hattâb reče: “O Allahov Poslaniče! Kakve koristi ima tvoj govor glavama koje je napustila duša?”

Allahov Poslanik reče: “Šuti, o sine Hattabov! Tako mi Allaha, ti ništa bolje ne čuješ od njih. Između njih i toga da im meleci uzmu dušeželjeznim štapom nema nikakvog razmaka osim koliko je potrebno da okrenem svoju glavu od njih.”[9]

[...]

Iz istog razloga kod svih islamskih pravaca, pozivajući se na zabilježene predaje, praksa je da se stanovnici kabura selame riječima: Es-selâmu alejke, es-selâmu ‘ala ehli la illahe illallah.

Od dokaza berzahskog života je i predaja od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Kabur je jedna od džennetskih bašči ili je jedna od džehennemskih jama.”[10]

Naravno da čovjek sa smrću ne odlazi u kijametski Džennet ili Džehennem, već u berzahski, koji su samo primjeri njihovi.

Također, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onom ko umre nastupio je njegov Kijamet.”[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Allahovi prijatelji ne umiru, oni se samo preseljavaju iz kuće u kuću.”

Sve ove primjere Fahru Râzi navodi u svom Tefsiru kod časnog ajeta sure Ali 'Imrân: “Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate!”

Šejh Tabersi kod 170-172. ajeta sure Ali 'Imrânprenosi: “Kada je Džafer ibn Ebu Talib ispio pehar šehadeta u Bici kod Mute, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Vidio sam Džafera kako leti u Džennetu sa dva krila zajedno sa melecima.’”

Ako sa umiranjem nestaje i berzahski oblik, tada gornje riječi Poslanika ne bi imale smisla.

Šejh Tûsi u knjizi Ihtidžâdž bilježi jednu dugu raspravu između poricatelja Boga i Imama Sadika. U jednom njenom dijelu njihov razgovor se odvija na sljedeći način:

Nevjernik reče: “Reci mi gdje nestane svjetlost lampe kada se ugasi?”

Imam Sadik reče: “Svjetlost odlazi i više se ne vraća.”

Nevjernik reče: “Ako to prihvataš, zašto to isto negiraš kod čovjeka? Sa čovjekom se isto dešava. Kada čovjek umre i duša se odvoji od tijela, ona se više nikada ne vraća njemu, kao što se svjetlost ne vraća lampi.”

Imam Sadik reče: “Pogriješio si u svojoj usporedbi, jer vatra je skrivena u tijelima, a tijela, poput kamena i željeza, opstoje po sebi. Kada udare jednim od drugog, između njih bljesne vatra. Ova iskra se koristi za paljenje svjetiljke jer ona ima svjetlost. Dakle, vatra je postojana u tjelesima, ali je svjetlost biće proizvedeno i nestajuće.

Dok duša nije takva. Duša je suptilno (latif) biće koja se pojavljuje u kalupu i odjeći bića koje ima gustoću i težinu. A to ne vrijedi za svjetiljku kao što si ti rekao.

Onaj Gospodar Koji stvara zametak od čiste vode u majčinoj utrobi i od te vode sastavlja različite djelove, kao što su živci, vene, zubi, kosa, kosti i dr., On će čovjeka nakon smrti oživiti i nakon nestajanja vratiti.”

Nevjernik reče: “Onda, gdje se nalazi duša nakon smrti?”

Imam Sadik reče: “U batinu zemlje, a to je melekut zemlje, do Dana određenog, a to je Sudnji dan.”

Nevjernik reče: “Gdje je duša onoga koga objese i tako mrtav ostane na vješalima?”

Imam Sadik reče: “U ruci onoga meleka koji mu je uzeo dušu dok je ne preda batinu zemlje, odnosno melekutu zemlje...”

Nevjernik reče: “Da li duša nakon što se odvoji od tijela propada ili postoji?”

Imam Sadik reče: “Duša ostaje do dana kada će se puhnuti u Rog. Tada će sve nestati. Neće ostati niti jedno osjetilo i predmet osjetilnog. Potom će se sva bića vratiti, kao što ih je Bog Upravitelj njihov, stvorio u početku. To razdoblje će trajati četiri stotine godina. To će biti između prvog i drugog puhanja u Rog.”[12]

Šejh Tûsi u knjizi Emâli, a Šejh Saduk u ‘Ilelu-šerâ'prenose od Imama Sadika da je rekao: “Kada je Sa‘d ibn Mu‘âz umro, skupina ashaba je došla do Allahova Poslanika, s.a.v.a., da ga izvijeste o tome. Allahov Poslanik zajedno sa ashabima odlazi do njegove kuće. Dok je bio naslonjen na vrata Sa‘dove kuće naredio je da ga gusule. Potom su Sa‘du učinili hunut, umotali ga u ćefine i ponijeli njegovu dženazu prema groblju Baqîe. Allahov Poslanik je bos i bez ogrtača išao za dženazom. Uzimao bi naizmjenice desnu i lijevu stranu tabuta dok dženazu nisu donjeli do kabura. Allahov Poslanik je ušao u kabur i priremio mjesto gdje će položiti Sa‘dovo tijelo. Kada su ga položili, Allahov Poslanik je tražio daske koje je postavljao jednu pored druge. Potom je tražio kamenje i namočenu zemlju čime je popunjavao šupljine među daskama. Kada je izašao iz kabura Allahov Poslanik je bacio zemlju po njemu, izravnao površinu kabura i rekao: “Ja znam da će on ubrzo istruhnuti i da će trulež stići ovaj kabur, ali Allah voli roba koji kada radi svoj posao uradi čvrsto i dobro.”

Kada su završili sa uređenjem kabura Sa‘dova majka reče: “Neka ti je sretan Džennet u koji ulaziš!”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “O majko Sa‘dova! Ne donosi sud u vezi Allaha sa sigurnošću, Sa‘d je sada u kaburskom stisku!”

Kada je Allahov Poslanik nakon dženaze krenuo nazad, sa njim je krenula skupina ashaba i rekoše: “O Allahov Poslaniče! Mi smo danas kod tebe vidjeli neke stvari koji si obavio za Sa‘da, koje do sada nisi uradio ni za koga. Išao si za Sa‘dovom dženazom bos i bez ogrtača.”

Allahov Poslanik reče: “Kada sam vidio da meleci ispraćaju dženazu bosi i bez ogrtača, ja sam ih slijedio u tom primjeru.”

Rekli su: “Nekada si uzimao desnu stranu dženaze, drugi put lijevu?”

Allahov Poslanik reče: “Moja ruka je bila u ruci Džibraila. Gdje god da je on uzimao tabut i ja sam tu uzimao.”

Rekli su: “Lično si naredio gusul, ušao u kabur i pripremio ga za Sa‘da. Lično si mu klanjao dženazu, a potom si rekao: ‘Kabur je stisnuo Sa‘da!’”

Allahov Poslanik reče: “Da, jer se Sa‘d loše ponašao prema svojoj porodici i stisak kabura je posljedica toga.”[13]

[...]

Kur'an u vezi hazreti Merjem kaže:

كُلَّمَا دَخَلَ عَلَيْهَا زَكَرِيَّا الْمِحْرَابَ وَجَدَ عِندَهَا رِزْقاً قَالَ يَا مَرْيَمُ أَنَّى لَكِ هَـذَا قَالَتْ هُوَ مِنْ عِندِ اللّهِ إنَّ اللّهَ يَرْزُقُ مَن يَشَاء بِغَيْرِ حِسَابٍ

“I kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi opskrbe našao i on bi pitao: ‘O Merjem, odakle ti ovo’ – a ona bi odgovorala: ‘Od Allaha! Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke!’”[14]

Hazreti Merjem je bila primljena u Bejtu-l-mukades da se posveti ibadetu, pod skrb hazreti Zekerijjaa. Uvijek kada bi hazreti Zekerija posjetio hazreti Merjem, našao bi kod nje džennetsko voće i duhovnu opskrbu.

Svako ko bude izbjegavao zabranjene i sumnjive stvari, a ispunjavao propisano, bit će počašćen ovakvom duhovnom melekutskom opskrbom. Onom ko jede haram hranu, do četrdeset dana dova nije primljena.

[...]

Zamahšeri u svom poznatom Tefsiru Kaššâf kod ajeta koji donose priču o hazreti Zekerijjau i hazreti Merjem navodi sljedeću predaju:

U danima kada je zavladala suša i Allahov Poslanik je bio gladan, Fatima je donijela svome ocu dva komada hljeba i komad mesa kao poklon. To je bila hrana koju Fatima nije jela, a dala je prednost svom ocu. Allhov Poslanik je vratio posudu sa hranom Fatimi i rekao: “O radosti oka moga! Dođi i ponesi posudu sa hranom!” Hazreti Fatima je podigla poklopac sa posude i našla da je ona puna mesa i hljeba. Ona se pred tim nađe zatečena. Znala je da to hrana spuštena od Allaha, dž.š.

Allahov Poslanik reče: “O Fatima! Odakle si donijela ovu hranu?”

Fatima reče: “Ova hrana je od Allaha i On opskrbljuje koga hoće bez računa.”

Melekutski oblik gladovanja i žeđi, ako je radi Allahova zadovoljstva i približavanja Njemu, jeste nebeska trpeza i piće ugodno. Nema sumnje da sve one koji zakorače na ovaj put čeka ista opskrba.

Na Kerbeli, Ali Akber, Husejnov sin, nakon prvog sudara vojski, pri kojem je ubio 120 protivničkih vojnika, vratio se do šatora da malo predahne i da se požali svom ocu na težinu žeđi. Imam Husejn zaplaka i reče: “O sinak, blizu je kada ćeš se susresti sa svojim djedom koji će te napojiti iz pehara, nakon čega nećeš nikada ožedniti...”[15]

 Sa perzijskog preveo: Amar Imamović

[1]Ali 'Imrân, 169-171.
[2]Naravno, ovo pojašnjenje se temelji na mišljenjima prijašnjih naučnika, dok se u modernoj fizici zraka ne pripisuje oku, već pripada predmetu promatranja, pada na ogledalo i odbija se te stvara sliku u oku. (Allame Teherani)
[3]Ali 'Imrân, 169-171.
[4]El-Bekare, 154.
[5]Nûh, 25.
[6]El-Fedžr, 27-30.
[7]El-Vâki'a, 88-94.
[8]Bilježi se i druga inačica ovog dijela govora: “Da li ste našli istinitim ono što vam je Gospodar vaš obećao.”
[9]Medžlisi: Bihâru-l-envâr, izdanje Ahundi, sv. 6., str. 254-255.; Istu predaju sa neznatnim razlikama prenosi Gazali u Ihjâ'u-l-ulûm, sv. 4., str. 422-423.; Na marginama svog djela Mustahridž ehâdîs el-ihjâ'Irâqi bilježi da Muslim ovu predaju prenosi od Omer ibn Hattâba.
[10]Medžlisi: Bihâru-l-envâr, ofset izdanje, str. 205.; Gazali: Ihjâ'u-l-ulûm, Poglavlje o onome s čim je mrtvac suočen u kaburu, sv. 4., str. 423.; Fahru Râzi u svom Tefsiru kod 154. ajeta sure El-Bekare.
[11]Medžlisi: Bihâru-l-envâr, sv. 6., str. 214-215.
[12]Šejh Tûsî: Ihtidžâdž, izdanje Nedžef, sv. 2., str. 96-97.
[13]Šejh Tûsî: Emâlî, izdanje Nedžef, sv. 2., str. 41-42.; Šejh Saduk: ‘Ilelu-šerâ'‘, izdanje Hejdarije – Nedžef, 262. poglavlje, str. 309-310.; Medžlisi: Bihâr, sv. 6., str. 220.
[14]Ali 'Imrân, 37.
[15]Havârzemi: Maqtal el-Husejn, str. 296.
Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %765 %2014 %17:%Maj

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT