Odlike svjetova prirode, Berzaha i Kijameta - prvi dio (11)

Proživljenje - povratak Bogu

Bića koja egzistiraju u svijetu Berzaha nemaju materiju, ali imaju oblike, granice, količinu, kvalitet, aktuelne akcidente. To znači da imaju veličinu, boju i miris. Berzahski oblik čovjeka ima boju i definisanu veličinu, tamo je prisutna sreća, tuga, mržnja, srdžba, briga itd. Tamo postoji svjetlost. Dakle, berzahska bića imaju tjelesne oblike, ali nemaju prima-materiju.

11. Predavanje

Odlike svjetova prirode, Berzaha i Kijameta (1)

bismillah_14

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Allah Mudri u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

حَتَّى إِذَا جَاء أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ*لَعَلِّى أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ كَلَّا إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَائِلُهَا وَمِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ

“Kad smrt nekome od njih pristupi, on prozbori: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ Nikada! To je samo priča koju on tek tako besjedi, jer iza takvih je pregrada (berzah) do Dana kada će proživljeni biti.”[1]

Kada čovjek napusti Ovaj svijet, on ulazi u jedan drugi svijet po imenu Berzah. Tu će biti sve dok se ne puhne u Rog i ljudi budu proživljeni da izađu na poprište svijeta Sudnjeg dana.

Riječ berzah ima značenje prepreke između dvije vode, dva komada zemlje ili bilo koje druge dvije stvari.

Budući da je svijet u kojem čovjek obitava nakon smrti prepreka i razmak između svijeta prirode i Kijameta, naziva se Berzah.

Da bi smo rasvijetlili odlike svijeta Berzaha neophodno je prije toga dati neka objašnjenja.

Između Ovog svijeta, koji je tjelesni svijet u kojem trenutno živimo dionicu naše egzistencije određene materijom, i svijeta Božijih imena i svojstava, postoje dva svijeta: Svijet imaginalija (عالم مثال)[2] i Svijet duše(عالم نفس). Imaginalni svijet se, također, naziva Berzah, a svijet duše Kijamet. Dok čovjek ne prođe ova dva svijeta neće stići do svijeta Božijih imena i svojstava. Isto tako, dok čovjek ne prođe svijet Berzaha neće stići do Kijameta.

Čovjek neće stići do svijeta univerzalnih Božijih imena i svojstava osim nakon prolaska Svijeta duše i Kijameta. Ovdje se po Kijametom misli na Veliki, jer postoje dva Kijameta.

Mali kijamet je smrt i ulazak u svijet Berzaha. Na tragu istoga Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onom ko umre, njegov kijamet je nastupio.”[3]

Drugi Kijamet je veliki, a on predstavlja napuštanje svijeta Berzaha, odnosno imaginalnog svijeta te ulazak u Svijet duše i Kijameta. Kada se duše dignu iz kabura i krenu ka Svijetu manifestacija univerzalne duše, nastupio je Veliki Kijamet.

Svijet materije je karakterističan po tjelesima i prirodi, dok je Svijet duše potpuno čist od materije i njenih odlika. Međutim, svijet Berzaha je međusvijet i prelaz između ova dva svijeta, a to znači da u njemu nema materije, ali ima svojstava materije, kao što su količina, kakvoća, mjesto i dr.

Materija je supstanca koja se uobličava i prima tjelesni oblik i u sebi odslikava učinke i tragove tjelesnosti. Posredstvom primanja formi i oblika, akcidente reakcije koje se javljaju u tijelu javljaju se i u materiji. Primjeri materije koja je prisutna u Ovom svijetu i poprima različite oblike, koje ljudi vide, jesu zemlja, kamen, voda, drvo, tijelo čovjeka itd.

Bića koja egzistiraju u svijetu Berzaha nemaju materiju, ali imaju oblike, granice, količinu, kvalitet, aktuelne akcidente. To znači da imaju veličinu, boju i miris.

Berzahski oblik čovjeka ima boju i definisanu veličinu, tamo je prisutna sreća, tuga, mržnja, srdžba, briga itd. Tamo postoji svjetlost. Dakle, berzahska bića imaju tjelesne oblike, ali nemaju prima-materiju.

S druge strane, za svijet Berzaha također kažu da je imaginalni svijet (عالم خيال). To znači svijet u kojem postoje čisti oblici lišeni materije. Imaginalna bića su upravo zato što su lišena okova materije mnogo jačeg inteziteta. Brže se kreću, doživljavaju veći intezitet sreće, zadovoljstva, tuge, boli itd.

Treba reći da je ovo svijet odvojene, odnosno zasebne imaginalije (منفصل), a ne povezane imaginalije(متّصل). Povezana imaginalija je čovjekova moć imaginacije još na Ovom svijetu, koja je povezana sa njegovim tijelom, a time i sa materijom zbog čega je veoma ograničena. Dok odvojena imaginalija ima mnogo veće potencijale i kapacitete.

Kao što svijet Berzaha nazivaju odvojenom imaginalijom, tako i povezana imaginalija predstavlja Berzah zemaljskog čovjeka, a sa njegovom prirodom predstavlja zbir umskih moći. Kada čovjek napusti Ovaj svijet njegov umski svijet se povezuje sa svijetom univerzalne imaginalije.

Treba znati da je Imaginalni svijet jedan veoma prostran svijet, mnogo većeg i jačeg inteziteta od Svijeta materije.

Ovdje ne treba praviti grešku koju neki prave iz svog nepoznavanja termina pa riječ hijal (خيال) razumijevaju kao iluziju i maštariju, dakle nešto bez utemeljenja u zbilji, kao što ova riječ ima značenje u perzijskom jeziku, za razliku svog izvornog značenja u arapskom jeziku. Imaginalni svijet je isto što i Berazah i Svijet misala. Njegova bića su hiljade puta jača, neobičnija i višeg inteziteta i njihovi su učinci mnogo važniji od Svijeta prirode i materije.

Da bi ovo bilo jasnije navest ćemo primjer: Svi mi imamo tijelo koje je tačno i jasno ograničeno. Imamo, također, i unutarnje moći kao što su moć razmišljanja, moć imaginacije, moć pamćenja i dr. Posredstvom ovih moći možemo raditi veoma neobične radnje. Naprimjer, u veoma kratkom vremenu u našim mislima možemo izgraditi zgradu sa svim njenim detaljima. U jednom trenutku možemo preći razdaljinu od istoka do zapada. U kratkom vremenu možemo uraditi poslove za koje inače treba dugo razdoblje.

Koliko je samo velik ovaj kapacitet i širina koju ima naš um sa svojim moćima u odnosu na naše tijelo i moći prirode! Na isti način svijet Berzaha ima veličinu naspram Ovog svijeta, odnosno Svijeta prirode.

U snu, koji je samo primjer Svijeta odvojene imaginalije i mnogo je slabiji od smrti, ipak vidimo bića mnogo jača, veća, većih aktivnosti, bržih kretanja, jačih užitaka, radosti, tuge itd.

Na Ovom svijetu, čovjek da bi prešao sa jedne strane ulice na drugu, mora sa velikom pažnjom da obavi taj posao, ako želi preći živ i zdrav.

U svijetu sna i Berzaha nije takav slučaj. Jednom odlukom čovjek se kreće ka nebesima i vraća nazad. Jednom odlukom leti od istoka ka zapadu i nazad. Sa nebesa posmatra cijeli svijet, potom se spušta dolje i poput munje se strovali u more i pliva brzinom vjetra.

Onoliko koliko su ove radnje jačeg, bržeg i prodornijeg inteziteta, u odnosu na ovosvjetsku radnju prelaska preko ulice, u istoj mjeri su kvalitet i priroda svijeta Berzaha veći i jači u odnosu na Svijet prirode.

Svijet Berzaha vezanog za naše tijelo i naš um u odnosu na našu dušu je poput primjera odnosa našeg tijela prema našem Berzahu, slabašan i malehan. Svijet duše je izvan okvira ograničenosti i kvaliteta oblika, i u odnosu na Svijet uma je čista nematerijalnost. Svijet duše u odnosu prema Svijetu uma je poput odnosa Svijeta uma prema Svijetu materije i prirode.

Prema tome, Veliki Kijamet u odnosu na svijet Berzaha ima isti takav odnos i veličinu. Svijet Berzaha još uvijek ima tragova i odlika materije, kao što su kvalitet i količina, dok je svijet Kijameta lišen čak i oblika i čista je apsolutnost.

Ovaj svijet je primjer svijeta Berzaha, a svijet Berzaha je primjer svijeta Kijameta, a svijet Kijameta je primjer Svijeta univerzalnih Božiji imena i svojstava.

Isto tako, tijelo je primjer umskih moći, a umske moći su primjer racionalne duše, a racionalna duša je primjer univerzalne duše u svojoj jedinstvenosti i univerzalnosti.

Koliko se iz ovog ograničenog svijeta krećemo naprijed i pogled usmjeravamo ka apsolutnosti, svjetovi su sve prostraniji i ogromniji. Isto tako, koliko se iz apsolutnosti spuštamo ka nižim svjetovima, toliko su oni sve više ograničeni i slabašni.

Nešto poput ogledala. Kada se gledamo u ogledalo ono pokazuje samo naš oblik, a ne pokazuje našu zbilju. Ogledalo ne pokazuje našu hrabrost, razum, velikodušnost i druge osobine. I više od toga, ogledalo ne pokazuje našu dušu obdarenu razumom koja uopće nema oblika da bi se mogla pokazati u ogledalu.

Dakle, ono što mi posmatramo na ovom materijalnom svijetu samo su primjeri svijeta Berzaha, a ne sâm Berzah. Svijet Berzaha je toliko velik da se uopće ne može posmatrati tjelesnim očima, niti se može percipirati putem pet osjetila.

Pet osjetila kojima čovjek raspolaže imaju zadatak da se preko njih uspostavi veza sa svijetom materije i prirode. Ova osjetila nemaju moć da uspostave vezu sa višim svjetovima.

Prema tome, berzahske zbilje u načelu nisu svedive i prikazive u ogledalu materije. Zapravo, ono što svijet prirode i materije pokazuje i odražava u sebi od svijeta Berzaha samo je u mjeri njegovog kapaciteta i prostranosti.

Isto tako, svijet Kijameta i zbilje svijeta duše nisu svedive, odnosno ne mogu se spustiti i pokazati u ogledalu Berzaha i u imaginalnom obliku. Zapravo, ono što svijet Berzaha pokazuje i odražava u sebi od svijeta Kijameta samo je u mjeri njegovog kapaciteta i prostranosti.

Zamislite da se nalazite u širokom prostranstvu neba. Kako je samo malehno vaše tijelo u odnosu na nebeska prostranstva koja vas obuhvataju! Na isti način je svijet prirode i materije malehan prema svijetu Berzaha.

Ako uzmemo da je Svijet duše Božije prijestolje, a svijet Berzaha Božija stolica, kao što se prenosi u predaji od Imama Sadika, postat će jasan njihov međusobni odnos i odnos prema svijetu prirode.

U svom Tefsiru ‘Ajjâšî prenosi od Imama Sadika:

Rekao je Ebu Zerr: “O Allahov Poslaniče! Koji je najveći ajet tebi objavljen?”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ajetu-l-kursijj. Svih sedam nebesa i sedam zemalja u odnosu na Božiju stolicu je poput prstena bačenog u pustoj pustinji. A veličina Božijeg prijestolja prema Stolici je poput odnosa puste pustinje prema bačenom prstenu.”[4]

Ibn Sina je stajališta da čovjekov imaginalni svijet (عالم خيال) dolazi od karakteristika materije. Stoga on ne vjeruje u svijet Berzaha kao Svijet odvojene imaginalije (عالم خيال منفصله), jer da bi Berzah bio odvojen od Svijeta materije obavezno mora biti oslobođen od materije. Po njegovom mišljenju svijet u kojem postoje samo čisti oblici, kvalitet, kakvoća i definisana određenost, bez materije nije moguće ni zamisliti. Zbog svega toga on ne vjeruje u Berzah koji se nalazi između Svijeta materije i Svijeta duše. Međutim, vjerovao je u nematerijalnost duše obdarene razumom i u prilog toga izložio je brojne jasne i čvrste dokaze. Iako se u nekim njegovim rečenicama izrečenim sa sumnjom da naslutiti i pripisati mu prihvatanje nematerijalnosti Svijeta imaginalnog i Berzaha.

Međutim, Mulla Sadra je pokazao jake argumente o nematerijalnosti Svijeta povezane imaginalije (عالم خيال متّصله). On je u svojim djelima jasno izrekao svoj stav o postojanju Svijeta Berzaha i Svijeta odvojene imaginalije, a prolazak kroz Berzah radi dosezanja Svijeta Kijameta smatrao jednim od nužnih pitanja božanske mudrosti.

Teozofi i mudraci nakon njega slijedili su njegov pravac i svi su prihvatali Svijet Berzaha i njegovu bezmaterijalnost.

Mulla Hâdi Sabzivâri je, također, slijedio isti metod i dokazao je nematerijalnost Svijeta imaginalnog. A budući da je smatrao da tjelesno proživljenje opstoji po oblicima i formama u Svijetu trajanja (عالم دهر)[5) i Svijetu egzistencije (عالم كَون), rekao je da je dokazivanje nematerijalnosti imaginacije veoma važno za dokazivanje tjelesnog proživljenja.

Osnova njegove argumentacije o nematerijalnosti imaginalije je dokaz rastavljanja (برهان تَحَلُّل) i dokaz nemogućnost utiskivanja veće stvari na manju, a sve to je spjevao u stihovima:[6]

تَحَلُّلُ الرّوحِ وَ أنَّهُ امتَنَعْ   كَوْنُ العَظِيمِ فى صَغِيرانْطََبَعْ

دَلاّ عَلَى تَجَرُّدِ الخَيالِ فَهْوَ مِثالُ عالَمِ المِثالِ

Treba znati da kada se tijelo položi u raku i po njemu se pospe zemlja to tijelo truhne, a imaginalno tijelo je to koje odlazi u Berzah. Odgovore i svođenje računa podnosi imaginalno tijelo, a ne fizičko. Fizičko tijelo truhne u kaburu i nestaje, ne kreće se i nema oči, usta i uši. Imaginalno tijelo, koje je upravo svijet čovjekovog oblika, ne umire već je živo. Moć percepcije imaginalnog tijela ne da se umanjuje, već se uvećava. I ono je izloženo ispitivanju, nagradi i kazni.

To što se u mnogim predajama spominje Svijet kabura, dolazak Munkira i Nekira u Svijet kabura te njihovo ispitivanje jeste iz razloga što Svijet Berzaha dolazi nakon Ovog svijeta, kao što i kabur dolazi nakon Ovog svijeta. Zato se i za svijet Berzaha nekad kaže Svijet kabura.

Na Sudnjem danu duša će sa tijelom biti ispitivana i uživat će u nagradi ili patiti u kazni. Vjerovanje u tjelesno proživljenje jeno je od nužnih načela vjere. Uzvišeni Gospodar na Mahšeru privodi dušu sa tijelom i prema njoj se odnosi shodno djelima. Ako Bog da, opširno ćemo pojasniti tjelesno proživljenje i razmotriti različite stavove o ovom pitanju kada budemo govorili o hašru, odnosno okupljanu svih stvorenja na Sudnjem danu.

Pri dokazivanju postojanja triju svijetova, odnosno: Svijeta prirode, Berzaha i Kijameta, pored dokaza koji su podastrti u božanskoj filozofiji i teozofiji, i naše unutarnje iskustvo, također, potvrđuje isto.

Kao prvo, naše tijelo koje potiče iz Svijeta prirode stalno je izloženo promjenama, propadanju i obnavljanju. Ono se stalno mijenja sa promjenama materije, mjesta i vremena. Svakog trenutka svaka naša ćelija tijela je u trajnom supstancijalnom kretanju, odnosno promjeni, prima nova stanja koja zamjenjuju prethodna.

Kao drugo, suptilnija razina našeg bića je naš um koji raspolaže unutarnjim moćima, kao što je moć razmišljanja, imaginacije, mašte, pamćenja, zajedničko osjetilo (common sense).Um prima u sebe hiljade oblika, kao što i sam stvara oblike i značenja.

Naš um nema težinu, nije od materije, ali ima materijalne odlike i kakvoću kao što su oblik, forma, zadovoljstvo, tuga i dr. Um može snagom svoje volje proizvesti bića koja zbog gustoće materije ne mogu doći u materijalno postojanje na Ovom svijetu. Zapravo, on ih dovodi u postojanje u sebi, svojom voljom.

Kretanje našeg tijela se odvija po naređenju uma. Dok čovjek ne zamisli posao ne može ni krenuti u njegovo ostvarenje. Kada sjedimo u kući i zamislimo džamiju te koristi odlaska u nju, duša nam naređuje odlazak i tek tada krećemo ka njoj.

Kao treće: duša je naša zbilja, koja je mnogo uzvišenija, prostranija i suptilnija od našeg uma. Budući da duša nema oblika, nema ni kakvoću. To je ona suština koju oslovljavamo sa ja, ti, on, mi, vi, oni.

Duša je viša i uzvišenija od moći i svojstava, jer sve unutarnje moći i sva svojstva postoje u okrilju njenog postojanja i po njoj. Duša je zbilja lišena materije, oblika i odlika materije.

Ove tri razine našeg bića su primjer tri razine svekolike Kreacije. Naše tijelo je primjer svijeta prirode i prima-materije, naš um i imaginacija su primjer Berzaha, dok su duša obdarena razumom i naša zbilja primjer svijeta Univerzalne duše i Velikog Kijameta.

Na isto je ukazano u stihovima koji se pripisuju Imamu Aliju:

دوآؤُكَ فيِكَ وَ ما تَشْعُرُ وَ دَوآؤُكَ مِنْكَ وَ ما تَبْصُرُ

وَ تَحْسَبُ أنَّكَ جِرْمٌ صَغِيرْ    وَ فِيكَ انْطَوَى العالَمُ الأَكْبَرُ

وَ أَنْتَ الكِتابُ المُبِينُ الَّذِى       بِأَحْرُفِهِ يَظْهَرُ المُضْمَرُ

فَلا حاجَةَ لَكَ فِى خارِجٍ            يُخَبِّرُ عَنْكَ بِما سُطِّرُ

Lijek tvoj, o čovječe, u tebi je samom, međutim, ti ne shvataš! Bol tvoja je od tebe samog, međutim, ti to ne vidiš!

Ti misliš da si malo tijelo, a u tebi je sadržan veliki svijet Božiji!

Ti si Knjiga jasna Boga svoga koja svakim slovom otkriva zbilje i tajne.

Stoga, ti nemaš potrebu za nečim izvan sebe da bi te upoznalo sa onim što je Božije pero zapisalo u tebi.[7]

Na ove tri razine je jasno ukazano u dovi Allahova Poslanika koju je izrekao na sedždi u noći uoči polovine mjeseca šabana. Šejh Tûsi u knjizi Misbâhu-l-mutehadždžid prenosi od Imama Sadika:

“Bila je noć uoči polovine mjeseca šabana, a Allahov Poslanik, s.a.v.a, je bio u kući Aiše, majke vjernika. Sa polovinom noći Allahov Poslanik je ustao sa svoje ležaljke. Kada se Aiša probudila nije našla Allahova Poslanika u postelji. Pomislila je da je otišao nekoj od drugih žena. Zato je ustala, pokrila se čadorom i u potrazi sa Allahovim Poslanikom išla je od sobe do sobe Poslanikovih žena.

Dok je tako išla, našla je Poslanika kako je pao na sedždu. Bio je poput komada bačene odjeće na zemlji. Ona mu se polagano približila i osluhnula da čuje šta izgovara:

سَجَدَ لَكَ سَوادِى وَ خَيالِى وَ آمَنَ بِكَ فُؤادى ، هَذِهِ يَداىَ وَ ما جَنَيْْتُهُ عَلَى نَفْسِى. يا عَظيماًتُرجَى لِكُلِّ عَظِيمٍ اغْفِرْ لِى ذَنبِِْىَ العَظيمَ ، فَإنََّهُ لا يَغْفِرُ الذََّنْبَ العَظِيمَ إلاَّ الرّبَّ العَظيمُ.

“Tebi, o Gospodaru moj, sedždu čini moja crnina i moja misao! A moje srce je uzvjerovalo u Tebe! Ovo su moje dvije ruke i ono što sam se ogriješio o sebe! O Veliki, u Kojeg postoji nada za svaki posao veliki! Oprosti mi grijehe moje koji su veliki! Jer, zaista, velike grijehe ne može oprostiti do Veliki Gospodar!”

Nakon toga podigao je glavu i ponovo se vratio na sedždu. Aiša je ponovo osluškivala i čula da na sedždi izgovara:

أَعُوذُ بِنُورِ وَجْهِكَ الّذِى أَضآءَتْ لَهُ السَّمَوَاتُ وَ الأَرضُونَ، وَ انْكَشَفَتْ لَهُ الظُّلُماتُ، وَ صَلُحَ عَلَيْهِ أَمْرُ الأَوَّلينَ وَ الآخِرينَ مِنْ فُجَآءةِ نِقْمَتِكَ وَ مِنْ تَحْوِيلِ عَافِيَتِكَ وَ مِنْ زَوالِ نِعْمَتِكَ. اللَهُمَّ ارْزُقْنى قَلْباً تَقِيّاً نَقِيّاً وَ مِنْ الشِّركِ بَرِيئاً لا كَافِراً وَ لا شَقِيّا!

“O Gospodaru moj! Utječem se svijetlosti Lica Tvoga koje je osvijetlilo nebesa i zemlje, i kojim su tame odagnane i uredili su se poslovi prvih i posljednjih, od toga da me iznenada izložiš gnjevu Svome, od toga da mi promijeniš sretan svršetak kod Tebe i od prekida blagodati Tvojih! Moj Bože, opskrbi moje srce bogobojaznošću i čistotom, oslobođenim od širka, koje neće biti nevjernik niti nesretnik!”

Nakon ova dva obraćanja bacio se na zemlju i rekao:

عَفَّرْتُ وَجْهِى فِى التُرابِ وَ حُقَّ لِى أنْ أَسْجُدَ لَكَ!

“Bože, ja svoje lice valjam u prašini u poniznosti pred Tvojom Veličanstvenošću i Uzvišenošću, i jedino što meni dostoji je da u pokornosti Tebi činim sedždu!”

Imam Sadik kaže: “Allahov Poslanik je ustao i vratio se kući, a Aiša je umotana pod čadorom ubrzano disala. Allahov Poslanik reče: ‘Zašto si zadihana? Zar ti ne znaš da je noćas polovina mjeseca šabana? Noć u kojoj se određuje opskrba stvorenja i propisuju edželi i određuju oni koji će ići na hadž ove godine. Uzvišeni Gospodar večeras Svojim robovima oprašta više nego što je dlaka na kozama plemena Kalb i Svoje meleke sa nebesa šalje na Zemlju u Mekku.’”[8]

Sejjid Ibn Tâvûs prenosi ovu predaju od Šejh Tûsia s tim da u nastavku iste predaje on bilježi još jednu rečenicu: “U ovoj noći Allah Uzvišeni oprašta svima osim mušriku, onome koji uči žalopoljke na laži, koji prekida rodbinske veze, čovjeku odanom alkoholu, onome ko istrajava u grijehu, pjesniku čije su pjesme utemeljene na laži i mašti te vraču koji posredstvom džina ili nečeg drugogo predviđa događaje.”[9]

U drugoj predaji, također, Šejh Tûsi prenosi od Imama Hasana, a on od Allahova Poslanika da je jedno do pohvalnih djela polovine mjeseca šabana deset rekata namaza (nakon polovine noći). Na svakom rekatu se uči Fatiha, jedanput, i sura Ihlas, deset puta. Potom se ide na sedždu i prouči se:

اللَهُمَّ سَجَدَ لَكَ سَوادِى وَ خَيالِى وَ بَياضِى، يا عَظيِمَ كُلِّ عَظِيمٍ اغْفِرْ لِى ذَنبِِْىَ العَظيمَ ، فَإنََّهُ لا يَغْفِرُ غَيْرُكَ

“Tebi, o Gospodaru moj, sedždu čini moja crnina, moja misao i moja bjelina! O Veliki, svega velikog! Oprosti mi grijehe moje koji su veliki! Jer, zaista, niko ih neće oprostiti osim Tebe!”

Potom je Allahov Poslanik rekao: “Ko učini ovo djelo sedamdeset i dvije hiljade grijeha mu se briše iz divana njegovih grijeha i u veličini toga mu se upisuje u divanu dobrih djela, i Allah oprašta sedamdeset hiljada grijeha njegovom ocu i majci.”[10]

Ove dvije predaje smo naveli najviše zbog riječi koje se spominju u njima: crnilo, misao i srce, dok u drugoj predaji umjesto riječi srce stoji bjelina. Ove tri riječi spomenute u dovi ukazuju upravo na tri razine, odnosno tri svijeta u čovjeku.

Riječ “crnilo” je aluzija na svijet tijela i materije, jer je on izložen stalnim nedaćama, promjenama i propadanjima, ograničen prostorom i vremenom. U nekim drugim predajama se Ovaj svijet spominje kao “najtamniji od svjetova”.

Riječ “misao” je aluzija na Svijet misâla i um koji se stalno bavi oblicima i formama.

Riječ “bjelina” je aluzija na svijet racionalne duše i zbilje čovjeka, koja je lišena materije i oblika. Duša čovjekova je uronjena u more slobode i apsolutnosti i ima isto značenje kao i srce koje je spomenuto u prvoj predaji.

A, sedžda je krajnji oblik poniznosti i pokornosti i položaj brisanja i poništenja jastva.

Sa ovim objašnjenjima značenje dove bi bilo: Moj Bože, sve razine moga bića, od tijela i prirode, misli i uma, te srca i duše i zbilje moje, došle su u položaj čiste pokornosti i potčinjenosti i poništenja na Tvom svetom pragu, i ni u jednoj od ovih razina ne postoji ni najmanja natruha egoizma, jastva, oholosti i neovisnosti!

Isti smisao i značenje jasno ističe Ajetu-l-haqq vel-jeqin, ukras mudraca i uzvišenih arifa hâdž Mirza Dževâd Agaje Maliki Tabrizi, da mu Allah uvisi položaj, u svojoj vrlo cijenjenoj knjizi Murâqebât ili Em'âlus-sene. U poglavlju o djelima polovine mjeseca šabana on kaže: “Od važnih djela polovine mejseca šabana su sedžde koje treba činiti i na kojima se uče posebne dove. U nekim od tih dova ukazuje se na tri razine čovjekova bića, kao što se uči: ‘Tebi sedždu čini moja crnina, moja misao i moja bijelina!’ Ova dova je poput izviješća o čovjekovom osjetilnom svijetu kojeg gradi materija i količina, čovjekovom Svijetu misâla kojeg čine oblik i duša, i Svijetu zbilje čovjekove po kojem je čovjek čovjek, a to znači zbilja duše obdarena razumom, Svijet u kojem nema ni materije ni oblika i upravo je to ona božanska suptilnost (اللَطِيفةُ الرَّبّانِيَّةُ) koju ako čovjek spozna, spoznao je svog Gospodara. To znači da je spoznaja duše sredstvo spoznaje Gospodara Uzvišenog.”[11]

Također, u pismu kojeg je Mirza Dževâd Maliki Tabrizi uputio ukrasu fakiha i arifa hâdž šejhu Muhammed Husejn Kompâni Isfahâniju – koji je tražio upute i pojašnjenje preduvjeta za ostvarenje spoznaje Boga – on ističe ovo pitanje i kaže: “Zaista je neobično kako se na ove tri razine čovjeka ukazuje u dovi sedžde polovine mjeseca šabana kada predvodnik svih onih koji se došli do spoznaje o Bogu kaže: ‘Tebi sedždu čini moja crnina, moja misao i moja bijelina!’ Osnova spoznaje nastupa onda kada sve tri razine čovjekova bića dožive fenâ. Zbilja sedžde je fenâ, poništene i nestajanje. Sa poništenjem duše u svim njenim razinama nastupa bekâ – postojanje u Allahu.”[12]

U vezi ispitivanja u kaburskom svijetu u četiri poznata djela prenosi se jedna, po svom sadržaju veoma zadivljujuća predaja: Tefsir Ali ibn Ibrahim Qomi kod ajeta “Allah učvršćuje one koji vjeruju Riječju Stamenitom na Ovom svijetu i na Onom svijetu.”, Tefsir Ajjâšikod istog ajeta, Usûli Kâfi, Kitâbu-l-furû', sv. 1., str. 63., Emâlî od Šejh Tûsija, sv. 1., str. 357., Bihâr, sv. 6., str. 224., sa neznatnim razlikama u tekstu.

Suvejd ibn Gafle prenosi od Imama Alija da je rekao: “Kada sin Ademov htjedne napustiti Ovaj svijet, zadnji dan Ovog svijeta i prvi dan Ahireta, njemu će se pokazati tri stvari u njihovom imaginalnom obliku: njegov imetak, djeca i djelo.

Okrenut će se ka imetku i reći: ‘Tako mi Allaha, bio sam u pogledu tebi pohlepan i tvrdica. Šta ja sada imam od tebe?’

Imetak će mu u odgovoru reći: ‘Uzmi od mene samo ćefine.’

Potom će se okrenuti prema djeci i reći: ‘Tako mi Allaha, ja sam vas mnogo volio. Bio sam vaš zaštitnik u svim prilikama. Šta ja sada za sebe imam kod vas?’

Oni će u odgovoru reći: ‘Mi ćemo te odnijeti ka raki i zakopati u njoj.’

Potom će se okrenuti ka dobrim djelima koje je čino i reći će: ‘Ja sam se ustezao kada ste vi bili u pitanju. Bili ste mi veoma teški. Šta ja danas imam od vas za svoj spas?’

Dobra djela će reći: ‘Ja ću biti tvoj prijatelj bliski u kaburu i na Dan proživljenja. Neću se odvajati od tebe sve dok ja i ti ne budemo izvedeni pred Gospodara radi polaganja računa.’

Ako bude od Allahovih prijatelja, doći će mu čovjek od svih ljudi ljepšeg mirisa, izgleda i odjeće. On će mu tada reći: ‘Radosna vijest tebi, o milosti i povjetarcu koji dolazi od Allaha i džennetskim blagodatima! Nek je tvoj dolazak blagoslovljen!’

Čovjek će reći: ‘Ko si ti?’

On će odgovoriti: ‘Ja sam tvoje dobro djelo koje ide sa Dunjaluka ka Džennetu.’

On će znati za onoga koji ga gusuli i zaklinjat će one koji nose njegovu dženazu da požure i da ga što prije ukopaju.

Kada ga spuste u kabur doći će mu dva meleka koji će biti njegovi ispitivači o vjerovanju i djelima. Ta dva meleka će mu prilaziti, a kose će im se vući po zemlji, svojim oštrim zubima će odsjecati zemlju i izvrtat će je. Njihov glas je strašan poput zastrašujućeg nebeskog groma. Njihove oči su toliko zastrašujuće da iz njih izbija nešto poput munja iz tamnih oblaka.

Oni će pitati: ‘Ko ti je Gospodar? Ko ti je poslanik? Koja ti je vjera? Ko ti je imam?

On će u odgovoru reći: ‘Moj Gospodar je Allah. Muhammed je moj poslanik. Islam je moja vjera. Ali ibn Ebi Talib i imami Ehli-bejta su moji imami.’

Tada će dva meleka reći: ‘Neka te Allah učvrsti u onome što voliš i čime si zadovoljan.’ A to je Božiji govor: ‘Allah učvršćuje one koji vjeruju Riječju Stamenitom.’[13]

Potom dva meleka kabur učine prostranim dokle pogled doseže i otvorit će mu vrata prema Džennetu. Reći će mu: ‘Spavaj ugodnim i radosnim snom, snom mladića bezbrižna.’ A to je Božiji govor: ‘Stanovnici Dženneta će tog dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.’[14]

A ako bude od Allahovih neprijatelja, doći će mu čovjek od svih ljudi najružnije odjeće i najsmrdljivijeg mirisa. Njemu će se reći: ‘Radosna vijest tebi o uzavrelom željezu kao piću i džehenemskom prženju.

I on će znati za onoga koji ga gusuli i zaklinjat će one koji nose njegovu dženezu da ga zadrže.

Kada uđe u svoj kabur doći će dva meleka poput provalnika, uzet će dva kraja njegova ćefina, odmotat će ga i upitati. Ko ti je Gospodar? Ko ti je poslanik? Koja ti je vjera?

On će u odgovoru reći: ‘Ne znam.’

Reći će mu dva meleka: ‘Nisi znao, niti si zakoračio na put upute?’ Udarat će ga željeznom polugom i to takvim udarcem od kojeg će se prestrašiti sva stvorenja osim ljudi i džina.

Potom će Allah otvoriti prema njemu vrata Džehennema i ona dva melka će mu reći: ‘Spavaj u najgorem stanju. Kabur će ga stiskati poput stiska metalnog vrha koplja koji se zabada u tijelo sve dok mu mozak ne počne curiti ispod noktiju i mesa. Tada će njima ovladati zmije, akrepi i ostali gmizavci. Oni će ga stalno gristi sve dok ga Allah ne uzdigne iz kabura. A on će priželjkivati Sudnji dan pogrešno misleći da će mu to olakšati muke.”

U nekim izvorima zabilježen je i nastavak kojeg prenosi Imam Bakir:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dok sam čuvao deve i ovce posmatrao bi ih. Nije bilo poslanika, a da nije bio pastir ovcama. Posmatrao bi ovce prije poslanstva u njihovoj mirnoći. U njihovoj blizi ne bi ništa bilo što bi ih uznemirilo, a onda bi ih odjednom nešto prestrašilo i pojurile bi. Govorio bih sebi: ‘Šta je ovo?! Ovo je nešto veoma neobično?! Sve dok nije došao Džibrail, a.s., i rekao mi: ‘Kada nevjernik umire, udare ga tako da se sva stvorenja koja je stvorio Allah prestraše, osim ljudi i džina.’ Potom sam rekao: ‘Dakle, to je bilo zbog udarca kafira. Utječem se Allahu od kaburskog azaba!’”

Marhum Ajetu-l-haqq vel-jeqin Selman Farsi svog vremena Ajetullah Mirza Dževâd Agaje Ensâri Hamedâni, Allah mu uzdigao položaj, priča o svom iskustvu: “Prolazeći jednom pustinjom pored Hamedana vidjeh dženazu koju su ljudi na svojim ramenima nosili prema mezarju. Ali u melekutu, tu dženazu su nosili prema jednoj nepoznatoj i dubokoj tami. Berzahski oblik ovog mrtvaca se nalazio nad svojim mrtvim tijelom kojeg su nosili. On je stalno nastojao da viče i dozove ih da ga spase, da ga ne nose tamo gdje idu. Ali jezik nikako da izgovori Božije ime. Nakon nekog vremena okrenu se ljudima i reče: ‘O ljudi, spasite me, ne dozvolite da me odnesu!’ Ali njegov glas niko nije čuo.

Ensari Hamedani kaže: Ja sam poznao tek preminulog i on je bio nepravedni vladara Hamedana.”

[...]

Da, upravo je tako. Ovaj svijet u kojem mi sada živimo nije bez računa, nije bez Božije knjige, Poslanika i predvodnika vjere. Gospodar nam je podario dvije moći: unutarnju, odnosno razum i vanjsku, odnosno vjeru i primjer velikana i predvodnika vjere.

Čovjek ne bi trebao činiti greške. Ovaj svijet nije igra. Čovjek nije stvoren i ostavljen zaboravljen po strani.

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لاَ تُرْجَعُونَ

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?”[15]

Njihanje i kočoperenje plavoga neba

Ukrug kretanje Mjeseca i Sunca.

Ne misli da to igra kotrljanja je

Ovakva zavjesa da klizaljka je.

Nije bez razloga Imam Ali ponavljao sljedeći ajeta kada bi stigao do njega:

أَيَحْسَبُ الإِنسَانُ أَن يُتْرَكَ سُدًى

“Zar to čovjek misli da je zalud ostavljen?”[16]

Ako čovjek počini grijeh na usamljenom mjestu, neka ne misli da niko nije o tome obaviješten. Prisutan je Allah, meleci, Svijet gajba, svijet Berzaha, Kreacija koja bilježi sve oblike i namjere.

Čovjek danas nije podvrgnut ispitivanju, ali će biti sutra. Onaj ko sam sebi svede račun, putovanje mu je veoma lahko i njegovo stanište je u Božijem Haremu sigurnosti, u društvu bliskih.

Dok će onaj ko Kreaciju smatra i vidi besmislenom i bez Skrbnika i Upravitelja i ko se okrenuo nepravednosti, biti u velikim nedaćama. Samo Bog zna koliko će dugo trajati dok se ne izbavi iz tih nedaća. One će biti sa njim ako ne na samrti onda u kaburu, ako ne, onda pri ispitivanju Munkira i Nekira, ako ne, onda pri kaburskim kažnjavanjima, ako ne, onda pri proživljenju i okupljanju, ako ne, onda na Siratu i kod Vage, ako ne onda pri ulasku u Džehennem i nastanjivanju pod okrilje svojih loših svojstava.

Ako čovjek danas ne svede račun sa sobom, onda će sigurno sutra drugi svesti račun sa njim i ostat će osramoćen.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ovaj svijet je bašča ahiretska.”[17]

Imam Sadik kaže: “Znajte! Svedite račun sa sobom prije nego što drugi svedu vaš račun! Jer, na Sudnjem danu je pedeset stajanja od kojih svako traje hiljadu godina.”[18]

Također, prenosi se od Imama Ride “Nije od nas onaj ko svaki dan ne obračuna svoju dušu. Tako, ako nađe da je počinio dobro djelo, neka od Allaha traži još većeg uspjeha, a ako je počinio grijeh, neka se pokaje i traži oprosta!”[19]

Ukratko, ako čovjek nadoknadi svoje grijehe, ispuni pravo drugih ljudi i ne napusti pokornost Bogu, njegovo putovanje na Ahiret će biti lahko i biti će lijepo primljen od meleka i džennetskih hurija. Meleci milosti će mu prirediti doček.

Medžlisi u zbirci hadisa Bihâr prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Kada Allah bude zadovoljan robom On kaže: ‘O meleče smrti! Otiđi do toga i donesi Mi njegovu dušu! Od dobrih djela što je počinio Meni je dovoljno. Ja sam ga izložio iskušenju i našao Sam ga u položaju koji Ja volim.’

Melek smrti se spusti sa pet stotina meleka, a sa njima su grančice cvijeća i korijeni šafrana. Svaki od njih donosi radosnu vijest drugačiju od ostalih meleka.

Tada meleci, da bi uzeli njegovu dušu staju u dva safa jedni nasuprot drugih sa grančicama cvijeća i šafranom u korijenu.

Kada Iblis vidi ovaj prizor, rukama se uhvati za glavu i počne zapomagati. Kada ga vojska njegova vidi u ovakvom stanju reći ćemu: ‘Šta je bilo, gospodaru naš?’

Iblis će reći: ‘Da li vidite kojim počastima je počašćen ovaj rob? Gdje ste vi bili da ga zavedete?’

Oni će reći: ‘Mi smo se trudili oko njega, ali on nam se nije pokorio.’”[20]

Pet stotina meleka spomenutih u ovoj predaji odgovara veličini ličnosti vjernika. Koliko njegovo biće bude veće i bliže Allahu, dž.š., u istoj mjeri ga dočekuje i više meleka. Ako ima visok položaj kod Allaha, dž.š., On nmu pri uzimanju duše šalje deset hiljada, pa i sedamdeset hiljada meleka.

Burejr ibn Hudejr Hamdâni je bio jedan od velikih ashaba Imama Husejna iz plemena Hamdân. Bio je učač Kur'ana i imo je običaj da sjedne u kufsku džamiju i počava islamu i Kur'anu.

Ujutro, na dan Ašure Burejr i Abdurahman su stajali ispred šatora za higijenu. Čekali su na svoj red dok je unutra bio Imam Husejn. U tim trenucima Burejr se počeo šaliti.

Abdurahman mu reče: “Prestani se šaliti. Tako mi Allaha sada nije vrijeme za šalu!”

Burejr ibn Hudejr reče: “Tako mi Allaha, svi iz mog plemena znaju da ja nisam od šale, beskorisne i neistinite priče, niti kada sam bio mladić niti sada kada sam ostario. Tako mi Allaha, ja sam sada neopisivo sretan zbog onoga sa čime ćemo se mi uskoro susresti.

Tako mi Allaha, do susreta sa džennetskim hurijama nije ostalo mnogo, osim jednog napada ovog naroda i da mi svoje duše žrtvujemo u odbrani sina Allahova Poslanika. Koliko samo čeznem da se to što brže desi.”[21]

S perzijskog preveo: Amar Imamović


[1]El-Mu'minûn, 99-100.

[2]Izraz imaginalan ne treba mješati i izjednačavati sa izrazom imaginacija pod kojim se podrazumjeva stvari koje nemaju utemeljene u zbilji. Imaginalni svijet ima svoju zbilju. (op. prev.)

[3]Mulla Sadra:Tefsir sure El-A'lâ, ofset izdanje, str. 364.; kao i u tumačenju sure Es-Sedžde, str.88.; Gazali: Ihjâul-‘ulûm, poglavlje o smrti, sv. 4., str. 423.

[4]Tefsir Ajjâši, izdanje Matbu‘ ilmijje Qom, sv. 1., str. 137.

[5]Berzahsko vrijeme ili Svijet eona. (Op. prev.)

[6]Mulla Hâdi Sabzevâri: Šarh Manzume, mabhas tabî'ijjât, mabhas nefs, gurerun fi-lhavâsil-bâtinijje, str. 286-288.

[7]Divan mansub bi Emiru-l-mu'minin, litografsko izdanje, qâfijeje “râ”.

[8]Šejh Tûsi: Misbâhu-l-mutehadždžid, litografsko izdanje, poglavlje o djelima polovine mjeseca šabana, str. 585.

[9]Sejjid Ibn Tâvûs: Iqbâl,litografsko izdanje, poglavlje o djelima polovine mjeseca šabana, str. 702-703.

[10]Šejh Tûsi: Misbâhu-l-mutehadždžid, litografsko izdanje, poglavlje o djelima polovine mjeseca šabana, str. 583-584.; Zâdu-l-me'âd, u rukopisu Tabrîzia, str. 27-28., prenoseći od Šejh Saduka.

[11]Mirza Dževâd Maliki Tabrizi:El-Murâqebât, str. 85.

[12]Prepis ovog pisma posjeduje moja malenkost. (Allame Teherani)

[13]Ibrâhîm, 27.

[14]El-Furkân, 24.

[15]El-Mu'minûn, 115.

[16]El-Kijâme, 36.

[17]Gazali: Ihjâ'u-l-ulûm, sv. 4., str. 18.

[18]Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 15., str. 40.; Šejh Tûsî:Emâli, sv. 1., str. 34.

[19]Kulejni: Usûli Kâfi, izdanje Hejdari, sv. 2., str. 453.

[20]Medžlisi: Bihâr, izdanje Ahundi, sv. 6., str. 161.

[21]Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 10., str. 192.; Muhaddis Qomi: Nafasul-mahmum, str. 143.

Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %765 %2014 %17:%Maj

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT