Povezanost duše sa Ovim svijetom (18)

Proživljenje - povratak Bogu

U ovom materijalnom okruženju i ovosvjetskoj prirodi skriveni su ispravnost, pokvarenost, samoprikazivanje, dvoličnost, iskrenost, samoljublje, žudnja za društvenim položajem, ili žudnja za Božijom blizinom i Njegovim zadovoljstvom. Svi ovi aspekti su skriveni u unutrašnjosti djela. Vanjski oblik djela se očituje, dok je njegov unutarnji aspekt skriven, jer je veoma precizan i suptilan i zato je daleko od pogleda običnih ljudi. Na Budućem svijetu unutrašnjost djela se očituje hiljadu puta uvećano. Tada će čovjek poželjeti da pobjegne od svojih loših djela, a uživat će i biti veseo zbog svojih dobrih djela.

 

18. Predavanje

Povezanost duše sa Ovim svijetom

 lijepa_bismila1

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi s našim predvodnikom Muhammedom i njegovom časnom porodicom!

Mudri Allah u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

“A ti reci (Poslaniče): ‘Radite! Allah će djelo vaše vidjeti ubrzo i Poslanik Njegov i vjernici!’ Potom ćete biti vraćeni Znalcu Svijeta nevidljivog i Svijeta vidljivog i On će vas obavijestiti o svemu što ste radili.”[1]

Rečeno je da duše kada napuste Ovaj svijet u Berzahu poprimaju berzahske oblike, odnosno imaginalne forme. Duše nevjernika nakon smrti poprimaju oblik šejtana i njegova svojstva, a duše vjernika ljudsko obličje.

Šejh Tûsi u djelu Emâli prenosi od Ahmeda ibn Zabjâna da je rekao: “Bio sam kod Imama Sadika i on me upitao: ‘Šta ljudi kažu za duše vjernika nakon smrti?’ Ja sam rekao: ‘Oni kažu da će duše vjernika biti u voljama zelenih ptica.’

Imam Sadik reče: ‘Subhânallah! Vjernik je Bogu plemenitiji od toga da bi njegovu dušu smjestio u kesici ptice. [...]

Kada Gospodar vjernika pozove Sebi, njegovu dušu vodi u Džennet i daruje mu oblik sličan tijelu koje je imao, tako da u Džennetu i jede i pije. Kada dođe nova duša, tek pristigla sa Ovog svijeta, vjernike prepoznaje upravo po njihovim osvjetskim oblicima.’”[2]

Predaju sličnu ovoj od Imama Sadikaprenosi i Kulejni u djelu Furû'e Kâfi.[3]

Također, Kulejni prenosi od Ebu Vullâda Hannâna da je rekao Imamu Sadiku: “Žrtvujem se za tebe! Ljudi prenose hadis po kojem se duše vjernika nakon smrti nalaze u kesici zelenih ptica koje lete oko Arša.”

Imam Sadik reče: “Nije tako. Vjernik je plemenitiji i cjenjeniji kod Allaha da bi njegovu dušu nastanio u kesicu ptice. Zapravo, On ih nastanjuje u tijelima poput njihovih.”[4]

Također, u djelu Kâfi Ebu Besir prenosi od Imama Sadika: “Uistinu su u Džennetu, pored drveta, duše u ljudskim obličjima. Oni se prepoznaju po tim obličjima i međusobno razgovaraju. Kada im prispije nova duša kažu: ‘Pustite je sada (ne pitaj te je ništa), jer se tek izbavila od ogromnog straha.’

Potom je pitaju: ‘Šta je radio taj? Šta je radio onaj?’ Pa ako im odgovori: ‘Ostavio sam ga živog.’ – duše se nadaju njegovom dobru. A ako im odgovori: ‘On je stradao.’ – duše kažu: ‘On je propao. On je propao.’”[5]

U predaji zabilježenoj u djelu Usûli Kâfi na pitanje Ebu Besira o dušama vjernika Imam Sadik je rekao: “One su nastanjene u džennetskim sobama, jedu svoju hranu, piju svoje piće i govore: ‘Gospodaru naš! Uspostavi nam Kijamet! Ispuni ono što si nam obećao! I naše posljedne priključi prvima!’”[6]

Slično ovoj predaji Barki u svom djelu Mahâsin navodi da su i nevjernici nastanjeni u sobama od vatre i da su njihova hrana i piće od vatre.[7]

Brojne su predaje koje govore o tome da su duše vjernika u Berzahu u ljudskom obličju, a mi smo ovom prilikom, kao primjer, naveli samo dvije.

Isto tako duše vjernika obilaze članove svoje porodice i one koji ih zanimaju i obavještavaju se o njihovim stanjima.

U zbirci hadisa Usûli Kâfi Hafs ibn El-Buhturi prenosi od Imama Sadika: “‘Uistinu, vjernik obilazi svoju porodicu. On vidi ono što voli, a sakrije se od njega ono što ne voli. Uistinu, i nevjernik obilazi svoju porodicu te vidi ono što mu donosi uznemirenost i što ne voli, a ono što voli sakrije se od njega.’ Imam reče: ‘Neki vjernici svoje obilaze svake sedmice jednom i to petkom, a drugi onoliko koliko im to dozvoljavaju njihova djela.’”[8]

Također u Usûli Kâfiju Ebu Besir prenosi od Imama Sadika: “Nema ni vjernika ni nevjernika da svoje bližnje ne obilazi svakog zalaska sunca. Tako, ako vjernik vidi da njegovi bližnji čine dobra djela, Allahu se zahvali na tome. A kada nevjernik vidi svoju porodicu da čine dobra djela, to mu donosi teškoću i kajanje.”[9]

Također u Usûli Kâfiju Ishâk ibn Ammâr prenosi od Imama Muse: “Pitao sam Imama Musa Kazima da li mrtvi obilaze svoju porodicu.”

Imam Musa reče: “Da.”

Rekao sam: “Kada i koliko vremena ih posjećuju?”

Imam Musa reče: “Svakog petka, svakog mjeseca i svake godine srazmjerno položaju vjernika.”

Rekao sam: “U kojem obliku ih posjećuju?”

Imam Musa reče: “U obliku latif (suptilnih) ptica koje se spuštaju na zidove i sa tih zidova imaju potpuni uvid u stanje porodice. Tako, ako ih nađu u dobru, to ih obraduje, a ako ih nađu u zlu, to ih ražalosti i donese im tugu.”[10]

U Usuli Kâfiju Abdurrahim Kusejr prenosi: “Pitao sam Imama da li vjernik posjećuje svoju porodicu.”

Imam reče: “Da. On svog Gospodara upita za dozvolu i On mu dozvoli. Potom, Allah sa njim pošalje dva meleka, a vjernik u obliku neke od ptica ode do svoje porodice i stane na kuću. On ih tada vidi i čuje njihov govor.”[11]

Naravno, riječi Imama da vjernik u obliku ptice slijeće na kuću nemaju doslovo značenje. Imam ne želi reći da se duša vjernika doista veže za pticu, odnosno životinjski oblik, da čovjek ne pomisli kada vidi neku pticu kod kuće da je možda to neki od umrlih. Zapravo, Imam to navodi samo kao metaforu i primjer. Jer, kao što se i ptice sa lahkoćom spuštaju na kuću, dolaze i odlaze, isto tako i duša vjernika sa lahkoćom obilazi svoju porodicu i stiče uvid u njeno stanje.

U zbirci hadisa Džâmi‘ul-ahbâr prenosi se: “ Allahov Poslanik, s.a.v.a. rekao je: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada bi oni koji su ostali vidjeli mjesto preminulog i čuli njegov govor, sigurno bi zaboravili na njega, a rasplakali bi se nad sobom.

Sve dok mrtvaca ne ponesu na tabutu, njegova duša lebdi nad tabutom i oblijeće oko njega zovući: ‘Porodico moja! O djeco moja! Neka se Ovaj svijet ne poigrava sa vama kao što se poigrao samnom! Imetak sam sakupljao na dozvoljen i nedozvoljen način, a potom sam ga cijelog ostavio za drugog. Ono je sada lahak plijen i užitak za njega, a za mene je kazna. Zato se čuvajte onoga što je mene zadesilo!’”[12]

Toliko su jake veze dušâ Onoga svijeta sa Ovim da se dobro djelo koje se učini odražava i na duše povezane sa Ovim svijetom.

Šejh Saduk prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Hazreti Isa, a.s., prolazeći pored kabura vidio je njegova stanovnika u kazni. Iduće godine je ponovo prošao pored istog kabura i tada ga je nije našao u azabu. On reče: ‘O Gospodaru moj! Prošle godine sam prošao pored ovog kabura i našo da čovjeka kažnjavaju, kada sam ove godine prošao pored njega, vidio sam da je kazna otklonjena od njega.’ Allah, dž.š., mu je objavio: ‘O Ruhullah! Dijete ovog čovjeka je dostiglo ponoljetnost i jedan je od dobrih ljudi: olakšava drugima, a siročadi pruža utočište. Ja sam mu berićetom djelâ njegova potomka oprostio.’”[13]

Na temelju ovoga je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Ko uspostavi lijep običaj (sunnet) pripada mu nagrada svih koji budu radili po njemu. Ko uspostavi loš običaj, njemu pripada grijeh svih koji budu radili po njemu.”[14]

U svakom slučaju, prenosi se veliki broj hadisa o tome da je duša vjernika u Berzahu u ljudskom obliku, kao i to da vjernici, a u nekim slučajevima i nevjernici, obilaze svoje porodice na Ovom svijetu.

Sada se postavlja pitanje, da li i živi trebaju obilaziti mrtve ili ne?

Šejh Tusi u knjizi Emâlî prenosi od Abdullah ibn Sulejmana: “Pitao sam Imama Bakira o obilasku kabura.”

Imam Bakir je rekao: “Kada nastupi petak, obiđite ih. Onome ko bude u tjeskobi, olakša se između prvog i drugog izlaska sunca. Zato oni u ovo vrijeme svakog dana znaju za onoga ko ih obilazi. Međutim, čim sunce izađe, oni ostaju napušteni (ne mogu da usmjere pažnju prema poslovima Ovog svijeta, pa tako ni prema onima koji ih obilaze).”

Rekao sam: “Da li oni znaju za one ko ih obilazi i da li ih to raduje?”

Imam Bakir reče: “Da, ali se i prestraše kada ih oni koji su ih posjetili napuste i vrate se kućama.”[15]

[...]

Prenosi se od Muhammed ibn Muslima da je pitao Imama Sadika: “Da li da posjećujemo mrtve?”

Imam Sadik reče: “Da.”

Ja rekoh: “Da li oni znaju za našu posjetu?”

Imam Sadik reče: “Da, tako mi Allaha! Oni su upoznati sa vašom posjetom njihovim kaburima, radosni su zbog toga i osjećaju bliskost sa vama.”

Rekao sam: “Kada odemo do kabura, šta da kažemo?”

Imam Sadik reče:

اللّهُمَ جافِ الأرْضَ عَنْ جُنُوبِهِمْ، وَ صاعِدْ إليْكَ أَرْواحَهُمْ، وَ لَقِّهِمْ مِنْكَ رِضواناً، وَ أَسْكِنْ إِلَيْهِمْ مِنْ رَحْمَتِكَ ما تَصِلُ بِهِ وَحْدَتَهُمْ وَ تُؤْنِسُ وَحْشَتَهُمْ، إِنَّكَ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ قّديرٌ!

“Reci: ‘Moj Bože, odmakni od njihovih bokova zemlju, uzdigni duše njihove ka Sebi, dočekaj ih Svojim položajem zadovoljstva, spusti od Sebe u njihova staništa milost koja će njihovu usamljenost pretvoriti u druženje, a strah pretvori u bliskost. Zaista si Ti moćan nad svim!’

Kada se nađeš među kaburovima prouči jedanaest puta suru Ihlas i sevabe toga predaj njihovim dušama. Prenosi se da onome ko ovo učini Gospodar daruje onoliko sevaba koliko je umrlih. Preostale predaje koje govore na ovu temu mogu se naći u Knjizi o teharetu i poglavlju o ukopu.”[16]

Jedna od dova koja se uči u ovakvim prigodama je i ona koju prenosi Abdullah ibn Sennân: “Pitao sam Imam Sadika kako da poselamimo stanovnike kaburova?”

Imam Sadik reče:

السَّلامُ عَلَى أَهْلِ الدِّيَارِ مِنَ المُؤْمِنِينَ وَ المُسْلِمِينَ، أَنْتَ لَنا فَرَطٌ، وَ نَحْنُ إِنْشاءَ اللهُ بِكُمْ لاحِقُونَ!

“Reci:‘Neka je selam stanovnicima ovih kuća, vjernicima i muslimanima! Vi ste bili prije nas i otišli, a mi će mo se, ako Bog da, vama pridružiti.’”[17]

U jednoj predaji u Usûli Kâfiju Ahmed ibn Omer prenosi: “Rekao sam Imamu Sadiku: ‘Moj brat živi u Bagdadu i ja strahujem da on ne umre tamo.’

Imam Sadik reče: ‘Nemoj da si uznemiren zbog toga gdje će umrijeti. Nijedan od vjernika, bilo na istoku ili zapadu, neće umrijeti, a da Allah njegovu dušu ne dovede u Vadi-Selam (Dolina mira i bezbjednosti) sa dušama ostalih vjernika.’

Rekao sam: ‘Gdje se nalazi Vadi-Selam?’

Imam Sadik reče: ‘Iza Kufe.[18] Kao da ih vidim kako sjede u halkama i međusobno razgovaraju.’”[19]

[...]

U svakom slučaju,čovjek treba da uredi svoj život tako da ne bi ostao zatečen u Berzahu i, ne daj Bože, da mu se zbog tvrdoglavosti i poricanja oduzme iman pa da takav ode u dolinu Berhût, gdje se nevjernici skupljaju nakon smrti i ostaju do Sudnjeg dana. Vjernik posredstvom svojih dobrih djela i stalnim nastojanjem da se približi Uzvišenom Gospodaru nakon smrti nastanjuje se u Vadi-Selâm, mjestu okupljanja vjernika do Sudnjeg dana kada će posredstvom velikog šefaata Allahova Poslanika, s.a.v.a., da ode u Džennet. U Berzahu nema šefaata, tako da će vjernik, ako bude imao loših djela morati podnijeti kaznu zbog njih.

Čovjeku se sa smrću pečati knjiga djela, osim ako iza sebe ostavi trajnu sadaku u vidu vakufa, lijepog potomstva, naučnog i vjerskog djela koje koristi ljudima. Ako duša vjernika bude dobra, ona će stalno biti u užicima, i naravno, suprotno tome, ako čovjek zaboravi na Boga, Uzvišeni će učiniti da mu šejtan bude bliski prijatelj. 

Svaki trun što na ovoj zemlji i nebu je

Traži svoj par poput slamke i ćilibara[20]

Vatrene vatreni privlače

Svjetlosne svjetlosni traže[21]

Zbog godina i mjeseci star nisam neg' zbog nevjerne drage

Zbog toga što život mi prolazi, starost mi dođe.[22]

Kulejni lancem prenosilaca prenosi od Dehhâna, a on od od Imama Sadika, da nakon što vjernik odgovori na pitanje o tevhidu Munkir i Nekir pitaju za Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: “Šta kažeš u vezi ovog čovjeka koji je ustao između vas?”

Vjernik kaže: “Da li me pitate za Muhammeda, Allahova Poslanika, s.a.v.a.?”

Munkir i Nekir pitaju: “Da li svjedočiš da je on Allahov Poslanik?”

Vjernik kaže: “Svjedočim da je on Allahov Poslanik.”

Munkir i Nekir će reći: “Spavaj snom ugodnim, u kojem nema uznemirujućih misli i snoviđenja!” Njegov kabur će proširiti za devet laktova i otvorit će mu vrata Dženneta kroz koja će gledati svoje mjesto u Džennetu.

Međutim, ako umrli bude nevjernik, njemu dolaze Munkir i Nekir, dok šejtan stoji naspram njega, sa očima od bakra.”

Munkir i Nekir pitaju: “Ko ti je Gospodar? Koja ti je vjera? Šta kažeš u vezi čovjeka koji je ustao među vama?”

Nevjernik će reći: “Ne znam.”

Tada će oni osloboditi između njega i šejtana. Šejtan će u kaburu da njime ovlada sa devedest i devet zmijurina. Da samo jedna od tih zmijurina prođe zemljom, ne bi nijedno drvo izraslo. Otvorit će mu u kaburu vrata prema Džehennemu tako da će vidjeti svoje mjesto u Vatri.”[23]

وَمَن يَعْشُ عَن ذِكْرِ الرَّحْمَنِ نُقَيِّضْ لَهُ شَيْطَانًا فَهُوَ لَهُ قَرِينٌ *وَإِنَّهُمْ لَيَصُدُّونَهُمْ عَنِ السَّبِيلِ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُم مُّهْتَدُونَ *حَتَّى إِذَا جَاءنَا قَالَ يَا لَيْتَ بَيْنِي وَبَيْنَكَ بُعْدَ الْمَشْرِقَيْنِ فَبِئْسَ الْقَرِينُ

“Onome ko napusti spominjanje Milostivog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati! I oni će ih od Puta odvraćati, a oni će mislit da su na Pravom putu. Dok takav ne dođe pred Nas, pa kaže: ‘Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između dva istoka! O zla li druga!’”[24]

Ovaj šejtan je ustvari manifestacija njegove duše sklone zlu i njegovog bića, koje se na Ovom svijetu nije vidjelo od zastora. Kada u Berzahu ti zastori padanu i sve se očituje, čovjek bi htio da što dalje pobjegne od sebe. Ako je vjernik i djelo mu je lijepo i dobro, ono poprima oblik lijepog mladića, ugodna mirisa, lijepo obučenog, koji će biti njegov neodvojivi sagovornik.[25]

قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا *وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا

“Uspjeće samo onaj ko je (dušu) očisti, a izgubit će onaj ko je je uprlja!”[26]

Od početka do kraja Staze rječitosti Imam Ali upozorava čovjeka na smrt i ono što smrt donosi sa sobom, te daje savjete o tevhidu, proživljenju i bogobojaznosti, odnosno svijesti o Bogu.

Gospodar je čovjeku darovao dva poslanika: razum – koji je unutarnji poslanik i stalno je sa čovjekom i poslanika u spoljašnjem svijetu koji ga poziva i upućuje na unutarnjeg poslanika. Stoga, ako čovjek ne prođe put Istine i pokrije (utrne) unutarnjeg poslanika i porekne vanjskog poslanika, to je samo njegova krivica.

ذَلِكَ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيكُمْ وَأَنَّ اللّهَ لَيْسَ بِظَلاَّمٍ لِّلْعَبِيدِ

“To vam je zbog djela ruku vaših, a Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.”[27]

Čovjek kaže: "Gospodaru moj, zašto si moju kaznu učinio ovakvom?"

Gospodar u odgovoru kaže: “To su samo tvoja djela, koja si ranije poslao ispred sebe, a ona su u Kreaciji veoma precizno zapisana i upamćena. Sâmo je djelo tvoje to koje se u Berzahu pokazalo kao tvojom kaznom. Ja ti nisam učinio nepravdu i kaznio te više od onoga što su tvoja djela. Tvoja djela na Dunjaluku su bila pokvarena i sada se njihova pokvarenost očitovala.”

Čovjek sitne stvari ne može vidjeti očima. Mikrobe ne može vidjeti bez mikroskopa, ali pod njegovim sočivima i sa uvećanjem od nekoliko hiljada, veoma jasno posmatra svijet mikroba.

U ovom materijalnom okruženju i ovosvjetskoj prirodi skriveni su ispravnost, pokvarenost, samoprikazivanje, dvoličnost, iskrenost, samoljublje, žudnja za društvenim položajem, ili žudnja za Božijom blizinom i Njegovim zadovoljstvom.

Svi ovi aspekti su skriveni u unutrašnjosti djela. Vanjski oblik djela se očituje, dok je njegov unutarnji aspekt skriven, jer je veoma precizan i suptilan i zato je daleko od pogleda običnih ljudi.

Na Budućem svijetu unutrašnjost djela se očituje hiljadu puta uvećano. Tada će čovjek poželjeti da pobjegne od svojih loših djela, a uživat će i biti veseo zbog svojih dobrih djela. Toliko će se radovati da će i njega samog to ostaviti u čuđenju. Čovjek uopće ne pretpostavlja da je istinski oblik dobrog djela toliko lijep i opčinjavajući. On će pitati mladića, koji je otjelovljenje njegovih djela, kada mu dođe u kabur: “Ko si ti?!”

Mladić će u odgovoru reći: “Ja sam namaz koji si obavljao, ja sam zekat koji si davao, ja sam post koji si postio, ja sam hadž koji si obavio, ja sam sadaka koju si davao siromahu zbog Božijeg zadovoljstva, ja sam adab koji si ispoštovao prema velikanima, ja sam moral koji si imao u porodici, ja sam položaj pokornosti koji si ispoljio pred Uzvišenim Gospodarom.

U knjizi MahâsenBarqi prenosi od Imama predaju u kojoj pojašnjava stanje vjernika pri umiranju. Kada vjernik umre, ulazi u kabur sa šest lijepih oblika od kojih je jedan od svih ljepši, ugodnijeg mirisa i čistiji. Jedan od oblika će se naći sa njegove desne strane, a drugi sa lijeve, ispred, iza njega, pri njegovim nogama i nad njegovom glavom. Ovi oblici će čuvati vjernika od opasnosti, svaki sa svoje strane.

Oblik koji je od svih najljepši pitat će ostale ko su oni. Onaj sa desne strane će reći: “Ja sam namaz.” Oblik sa lijeve strane će reći: “Ja sam zekat.” Oblik koji će biti ispred čovjeka će reći: “Ja sam post.” Oblik koji će biti iza leđa reći će: “Ja sam hadž i umra.” Oblik koji će biti pri njegovim nogama reći će: “Ja sam dobro koje si činio.”

Potom će svi oblici pitati najljepšeg među njima ko je on, na što će odgovoriti: “Ja sam velajet Muhammeda i njegova Ehli-bejta.”[28]

[...]

Haridžije su činile mnogo ibadeta i živjeli veoma asketski. Noći su provodili budni, u namazu i učeći Kur'an. Velik broj među njima su bili hafizi Kur'ana, i pozivali se na njega u svim poslovima, ali i pored svega toga, oni nisu prepoznali svoga Imama. Štaviše, oni su krenuli u otvorenu borbu protiv njega. Njihova djela su izvana gledano bila dobra, ali njihova unutrašnjost je bila pokvarena.

Haridžije su sa optužbom da je Imam Ali otpao od vjere i postao nevjernik krenuli u rat protiv njega. Oni su bili ljudi kojima izvanjski iman nije prešao u srca. Dobra djela koja su činili nisu ostavila traga na njihovim dušama. Oni nisu oživjeli svoje duše. Oni su ljudi koji nisu uspostavili vezu sa svijetom značenja i smislova, i živjeli su uskraćeni za to.

To su oni ljudi za koje Imam Ali kaže: “Siti su me, a ja sam sit njih.” Nakon što se požalio na njihovo suprotstavljanje, Imam reče: “Boga mi, počinjem o tim ljudima misliti da će uskoro zgrabiti zemlju cijelu jedinstvom svojim u krivdi i razjedinjenošcu vašom u pravdi, nepokornošću vašom imamu svome u pitanjima pravde i pokornošću njihovom vođi svome u pitanjima nepravde, njihovim izvršavanjem zavjeta u korist gospodara njihova i izdajom vašom, ispravnim djelovanjem njihovim u gradovima njihovim i vašim lošim. Čak ako bih nekome od vas povjerio zdjelu drvenu, bojim se odbjegli biste s ručkom njezinom.

O Bože moj, dojadili su mi, a i ja njima. Siti su me, a ja sam sit njih. Zamijeni ih meni boljim od njih, a zamijeni mene njima gorim od mene. O Bože moj, rastopi srca njihova kao što so biva rastopljena u vodi.”[29]

Imam Ali je vrlo često spominjao svoj šehadet od ruke najnesretnijeg čovjeka ovog ummeta. Bio je u iščekivanju tog događaja. Râvandi u svom djelu Harâ’idž we džerâ’ih bilježi mutevatir hadise o tome da je Imam Ali najavljivao svoj šehadet. Govorio bi: “Tako mi Allaha, ovo ovdje će biti obojeno krvlju odavde. (Pokazujući rukom na svoju sijedu bradu.)” Potom bi rekao: “Šta je spriječilo najnesretnijeg od ummeta da ovu bradu oboji krvlju?”

Imam Ali je rekao: “Doći će vam mjesec Ramazana i u njemu će mlinski točak vlasti da se okrene. Znajte, ove godine svi ćete otići na Hadž u jednom saffu, a znak i potvrda toga je da ja neću biti među vama.”

Tog Ramazana, Imam Ali je jednu noć iftario kod Hasana, jednu noć kod Husejna, jednu noć kod Abdullah ibn Džafera, muža njegove kćerke Zejnebe, a dolazio bi radi kćerke. Nikada ne bi pojeo više od tri zalogaja. Kada su ga pitali za razlog, on je odgovorio: “Božija odredba dolazi i ja treba da budem gladan.” Nije prošlo više od jedne ili dvije noći i zadobio je udarac mačem u tami noći koju je najavio.”[30]

[...]

[1]Et-Tevba, 105.
[2]Šejh Tûsi: Emâli, izdanje Nedžef, 14. poglavlje, sv. 2., str. 33-34.
[3]Kulejni: Furû'e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1., str. 67.
[4]Ibid. 
[5]Ibid.
[6]Ibid.
[7]Barki: Mahâsen, sv. 1., str. 178.
[8]Ibid., sv. 1., str. 62.
[9]Ibid.
[10]Ibid.
[11]Ibid., str. 63.
[12]Medžlisi: Bihâr, sv. 6., str. 161.
[13]Šejh Saduk: Emâli, 77. medžlis, litografsko izdanje, 306.
[14]Kulejni: Usûli Kâfî, sv. 5., str. 9-10; Šejh Tusi: Et-Tahzîb, sv. 6., str. 124.; M‘adžemu ahâdîs nebevi, sv. 2., str. 61., prenoseći od Tirmizija, Hanbela, Daramija, Muslima, Nisai, Ibn Madže.
[15]Medžlisi: Bihâr, sv. 6., str. 256.
[16]Mirza Husejn Muhaddis Nûri: Mustadrikul-vasâ'el, litografsko izdanje, sv. 2., str. 230., knjiga o hadžu, poglavlje o mezaru.
[17]Vasâ'l-šî'e, sv. 1., str. 168.
[18]Tada još uvijek nije bilo ni traga Nedžefu i zato se u hadisu kaže "iza Kufe", a ustvari se danas to nalazi kod Nedžefa. (op. prev.)
[19]Kulejni: Fûr'u Usûlu Kâfi, litogarfsko izdanje, sv. 1., str. 67.
[20]Dželaludin Rumi: Mesnevija, izdanje Mirhani, sv. 6., str. 601.
[21]Ibid., sv. 2., str. 108.
[22]Divan Hafiz, izdanje Pažman, str. 150.
[23]Kulejni: Furû'e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1., str. 64.
[24]Ez-Zuhruf, 36-38.
[25]Šejtan je kao i melek biće zasebno i odvojeno od čovjeka. Namjera nam nije da u gornjim riječima, negiramo postojanje šejtana i da ga prikažemo kao dušu sklonu zlu. Zapravo, želimo reći da duša sklona zlu čovjeka potčinjava šejtanu i odaziva se njegovim šaputanjima.
[26]Eš-Šems, 9-10.
[27]Ali 'Imrân, 182.; El-Enfâl, 51.
[28]Barqi:Mahâsen,  sv. 1., str. 288.
[29]Imam Ali: Staza rječitosti, govor 25.
[30]Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 9., str. 648.
Zadnji put promjenjen: %PM, %24 %761 %2014 %17:%Maj
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT