Predznaci Sudnjeg dana - drugi dio (21)

Proživljenje - povratak Bogu

Dolazak Imama Mehdija je tako važan događaj da će čovječanstvo tek sa njegovom pojavom dosegnuti svoj potpuni procvat i usavršavanje. Prema Božijoj mudrosti i planu stvaranja, čovječanstvo prije Sudnjeg dana treba proći i ovu dionicu svog kretanja. U tom razdoblju svi skriveni i neiskorišteni potencijali čovjeka će doživjeti svoj procvat. Nakon tog vremena nastupa Kijamet koji, također, predstavlja dionicu usavršavanja čovječanstva. Tada će ono u potpunosti izgubiti svoje sopstvo, a sa druge strane će se u potpunosti manifestirati Božija imena i svojstva. Sa očitovanjem Božije Ljepote (Džemala) i Uzvišenosti (Dželala) sve individualnosti i osobenosti će nestati u Njegovoj manifestiranoj zbilji.

Preveo: Amar Imamović

21. Predavanje

Predznaci Sudnjeg dana (2.)

  lijepa_bismila1

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Mudri Allah u Svojoj Časnoj Knjizi kaže:

فَهَلْ يَنظُرُونَ إِلاّ السَّاعَةَ أَن تَأْتِيَهُم بَغْتَةً فَقَدْ جَاء أَشْرَاطُهَا فَأَنَّى لَهُمْ إِذَا جَاءتْهُمْ ذِكْرَاهُمْ

“Zar čekaju da im Čas sudnji dođe iznenada, a predznaci njegovi stigli su već dosada?! A kad im on već dođe, šta će im opomena?”[1]

Na prošlom predavanju smo otpočeli govor o predznacima Sudnjega dana, o vremenu kada će se čovječanstvo promijeniti u svoju suprotnost i ljudi se okrenuti najgorim oblicima grijeha i opačine, a Zemlja će se ispuniti neredom i nemoralom. Naveli smo govor Allahova Poslanika, s.a.v.a., izvanrednog sadržaja koji prenosi Selman Farsi, a koji je Poslanik izgovorio na Oprosnom hadžu, dok se držao za vrata Kabe.

[...]

Veliki je broj predaja koje govore o pojavama i događajima posljednjeg vremena. Mi ćemo u nastavku, od mnoštva njih navesti onu koja ima pouzdan lanac prenosilaca, a bilježi je Šejh Saduk u knjizi Hisâl. U toj predaji Huzejf ibn Asid kaže da je nekolicina ljudi raspravljala o predznacima Sudnjega dana u prisustvu Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji je to sve slušao. Allahov Poslanik, s.a.v.a., potom reče: “Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ne ostvari deset znakova: ‘Dedžal, pojava dima u nebesima, izlazak Sunca sa zapada, pojava živog stvorenja (دابّةُ الأَرض), izlazak Jedžudža i Medžudža, tri propadanja zemlje: jedno na zapadu, jedno na istoku i jedno na Arapskom poluostrvu, vatra koja će izaći sa dna Adena (عَدَن) i gonit će ljude ka Mahšaru – gdje god ljudi da zastanu i ona će s njima zastati, a kada ljudi otpočinu prije podneva[2] i ona će otpočinuti sa njima.”

Medžlisi prenosi istu predaju u zbirci hadisa Bihâr[3]s tom razlikom što zadnja rečenica te predaje glasi: “Gdje god oni budu krenuli i ona (vatra) će krenuti za njima.”

U ovoj predaji je spomenuto devet predznaka Sudnjeg dana, dok je deseti dolazak Isaa, a.s. Ovo potvrđuje hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu,[4] a prenosi ga od Ebu-Tufejla, a ovaj od Huzejfa ibn Asida. U ovom hadisu se pored devet, netom navedenih predznaka, spominje i dolazak Isaa, a.s.

Također, i Šejh Saduk u knjizi Hisâl[5] prenosi predaju od Huzejfa ibn Asida, dakle od istog prenosioca, koji kaže: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.a., kako kaže: ‘Desit će se deset predznaka prije pojave Sudnjeg dana. Pet ih je sa istoka, a pet sa zapada.’ Pa je spomenuo pojavu ‘živog stvorenja’, Dedžala, pojavu Sunca sa zapada, dolazak Isaa ibn Merjem, a.s., te Jedžudža i Medžudža, koji će biti nadvladani i potopljeni u moru. I nije naveo sve predznake.”

Zabilježene su i mnoge druge predaje, koje zasebno spominju svaki od ovih predznaka, sa drugim lancem prenosilaca i drugim formulacijama. A svi ovi predznaci se mogu naći spomenuti u Kur'anu. U suri El-En'âm Uzvišeni Gospodar kaže:

هَلْ يَنظُرُونَ إِلاَّ أَن تَأْتِيهُمُ الْمَلآئِكَةُ أَوْ يَأْتِىَ رَبُّكَ أَوْ يَأْتِىَ بَعْضُ آيَاتِ رَبِّكَ يَوْمَ يَأْتِى بَعْضُ آيَاتِ رَبِّكَ لاَ يَنفَعُ نَفْسًا إِيمَانُهَا لَمْ تَكُنْ آمَنَتْ مِن قَبْلُ أَوْ كَسَبَتْ فِى إِيمَانِهَا خَيْرًا قُلِ انتَظِرُواْ إِنَّا مُنتَظِرُونَ

“Zar oni čekaju da im meleci dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili da im dođe Znamenje Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neka Znamenja Gospodara tvoga dođu, neće biti od koristi nikome vjerovanje, ako nije vjerovao ranije, ili ako u svojoj vjeri kakvo dobro zaslužio nije! Reci: ‘Samo vi iščekujte, ali i mi iščekujemo, doista!’”[6]

Ovaj kur'anski ajet nije ograničen samo na onu vrstu Božijih Znamenja kao što su pojave sa kojima se čovjek svakodnevno suočava: vjetar, nebo, zemlja, more, planine itd., jer vidimo da ljudi uprkos posmatranju tih Znamenja ne prihvataju vjeru u Boga. Zapravo, ovaj ajet ima na umu ona Božija Znamenja koji su natprirodna, odnosno koje čovjek do tada nije vidio. Dakle, ove znakove odlikuje jedna posebnost, a to je da pokazuju i očituju Božiju moć u obliku natprirodnih djela i pojava nakon kojih je upotpunjen dokaz i nakon kojih nevjernik i poricatelj nemaju isprike.

Shodno tome, ovaj ajet odgovara slučajevima kao što su pojava Sunca sa zapada, spuštanje Isaa, a.s., sa neba i drugim natprirodnim pojavama.

Jedan od predznaka Sudnjeg dana koji se već dogodio jesu događaji vezani za Zulkarnejna. U suri El-Kehf Kur'an prenosi riječi Zulkarnejna koje je rekao jednom narodu, nakon što im je napravio branu koja će ih zaštiti od navale Jedžudža i Medžudža:

قَالَ هَذَا رَحْمَةٌ مِّن رَّبِّى فَإِذَا جَاء وَعْدُ رَبِّى جَعَلَهُ دَكَّاء وَكَانَ وَعْدُ رَبِّى حَقًّا * وَتَرَكْنَا بَعْضَهُمْ يَوْمَئِذٍ يَمُوجُ فِى بَعْضٍ وَنُفِخَ فِى الصُّورِ فَجَمَعْنَاهُمْ جَمْعًا

“‘Ovo je blagodat Gospodara moga!’ – reče on. ‘A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.’ A na taj Dan Mi ćemo jedne od njih ostaviti da u valovima biju od druge! I puhnuće se u Rog, pa ćemo ih sve sakupiti!”[7]

Da bi u nastavku Kur'an rekao:

وَعَرَضْنَا جَهَنَّمَ يَوْمَئِذٍ لِّلْكَافِرِينَ عَرْضًا * الَّذِينَ كَانَتْ أَعْيُنُهُمْ فِى غِطَاء عَن ذِكْرِى وَكَانُوا لاَ يَسْتَطِيعُونَ سَمْعًا

“I toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,onima čije su oči koprenom bile zastrte od Moje Opomene i koji nisu bili u stanju da čuju.”[8]

Da bi značenje ajeta, koje je ujedno jedno od epskih kazivanja u Kur'anu, bilo potpuno jasno, neophodnoje pojasniti tri stvari: ko je Zulkarnejn, te ko su Jedžudž i Medžudž, a treća tema je izgradnja brane i njeno mjesto.

Što se tiče Zulkarnejna,on se u Kur'anu spominje samo u suri Kehf. Kur'an u vezi s njim ističe nekoliko osobina:

1. Data mu je postojanai moćna vlast na Zemlji i na raspolaganju su mu bila sva sredstva.

2. Jednom, upotrijebivši ta sredstva otputovao je na zapad, o čemu Kur'an kaže: “I on se zaputi. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe da ono zalazi za jedan mutan izvor i kod njega nađe narod neki. Pa smo Mi rekli: ‘O Zulkarnejne, ili ćeš ih kazniti ili ćeš se s njima lijepo ophoditi?’ ‘Onoga ko nevjernik je’ – reče – ‘kaznit ćemo a potom će se svom Gospodaru vratiti, pa će ga i On mukom ogavnom mučiti! A onome ko vjeruje i radi dobra djela, njemu pripada nagrada najljepša, i s naše strane govorit ćemo mu riječi olakšanja!’”[9]

3. Još jednom Zulkarnejn se koristio sredstvima koja su mu data na raspolaganje i otputovao je na istok:

“I on se opetzaputi. I kad stiže do ishodišta Sunca, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda, kome Mi nismo dali da se od njega (Sunca) bilo čim zakloni. I on postupi s njima kao i s onima prije.”[10]

4. O njegovom trećem putovanju Kur'an kaže:

“I on se opet zaputi. Pa kada između dvije planine stiže, u podnožju njihovom nađe jedan narod koji jedva da govor razumijevao je. ‘O Zulkarnejne’ – oni povikaše – ‘Jedžudž i Medžudžčine nered po Zemlji; hoćeš li zato podignuti branu između nas i njih, pa ćemo te mi nagraditi.’ ‘Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao’ – reče on. ‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih branu podići.Donesite mi velike komade gvožđa!’ I kad on zaravna između dva brda, reče: ‘Pušite!’ A kad ga užari, reče: ‘Dajte mi rastopljen mjed da ga zalijem!’ Pa oni ne mogaše niti da ga pređu, niti mogaše da ga prokopaju. Nakon toga Zulkarnejn reče: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga! A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.’”[11]

Ovo je Kur'an rekao o Zulkarnejnu. Međutim, ostalo je pitanje ko je bio Zulkarnejn? Da li se on spominje u drugim nebeskim ili historijskim knjigama?

Da bi našli odgovor na ovo pitanje historičari i muhaddisi su uložili velike napore u pokušaju da odrede ko je to bio Zulkarnejn, i svako od njih je oslanjajući se na svoje argumente ponudio veći broj mogućnosti. U vezi ovoga Allame Tabatabai kaže: “Predaje koje se prenose putem Ehli-bejta i Ehli sunneta od Allahova Poslanika, s.a.v.a., te mišljenja ashaba i tabiina po ovom pitanju su toliko različita da čovjeka istinski ostavljaju zaprepaštenog i zbunjenog. Jer, i pored toga što su ta mišljenja oprečna i sadrže neke nevjerovatne stvari, razumu neprihvatljive, i zdrav ukus ih drži neistinitim, a postojeća svjedočanstva ih odbacuju.

Kada ove predaje sagleda i uporedi jedan kritički um sa lahkoćom će shvatit da one nisu ostale netaknutei neiskrivljene. U njima se prenose neobične i nevjerovatne stvari koje su plod unesenih iskrivljenja. Najneobičnije predaje na ovom polju su one koje prenose konvertiti Jevreji, novopridošli u islam, poput Vehaba ibn Munebbe i K'abul-Ahbara.”[12]

Mi ćemo u nastavku donijeti kraći pregled studije o ličnosti Zulkarnejna Allame Tabatabaija, iz njegova Tefsira.

U Časnom Kur'anu nije spomenutio ništa o datumu rođenja i vremenu života Zulkarnejna, kao ni njegov rodoslov ili druge osobenosti, jer je metod Kur'ana pri kazivanju o ličnostima iz prošlosti takav shodno cilju koji ima pri prepričavanju tih događaja. Kur'an u vezi sa Zulkarnejnom navodi samo njegova tri putovanja.

Ono što se može shvatiti iz cijelog kazivanja jeste da je on u vremenu objave Kur'ana, kao i u svom vremenu, bio poznat pod imenom Zulkarnejn. Jer Kur'an kaže:

وَيَسْأَلُونَكَ عَن ذِى الْقَرْنَيْنِ

“Pitaju te o Zulkarnejnu...”[13]

قُلْنَا يَا ذَا الْقَرْنَيْنِ

“ Rekosmo Mi: ‘O Zulkarnejne...’”[14]

قَالُوا يَا ذَا الْقَرْنَيْنِ

“‘O Zulkarnejne!’ – rekoše oni...”[15]

Kao drugo, Zulkarnejn je vjerovao u Boga i Sudnji dan i slijedio je istinsku vjeru.

Kao treće, bio je od onih kojima je dato dobro i Ovog i Budućeg svijeta. Što si tiče Ovog svijeta, misli se na njegovu veliku vlast koja se prostirala od istoka do zapada, sve dokle je Sunce obasjavalo. Ništa mu se nije moglo ispriječiti na putu. Gospodar mu je podario sposobnost da se koristi naprednim sredstvima. A što se tiče dobra Budućeg svijeta, misli se na njegovu uspostavu pravde i istine, svojstvo opraštanja i samilosti, plemenitost duše, promicanja dobra, a sprečavanje zla.

Kao četvrto, on se na svom putovanju na zapad susreo sa nepravednim ljudima i zbog toga ih je kaznio. Putovao je i na istok, a na svom sljedećem putovanju je izgradio branu. Izgradnja ove brane se nije desila ni na istoku ni na zapadu, jer je nakon prva dva putovanja otputovao narodu udaljenom od civilizacije.

Među odlikama ove brane, pored toga što se ne nalazi niti na istoku niti na zapadu, je to da je izgrađena između dvije planine, koje su poput dva zida. Zulkarnejn je prolaz između ove dvije planine zatvorio branom koju je napravio od gvožđa i istopljene mjedi. Prema tome, ova brana svakako treba biti takva da zatvara uski prolaz i razdvaja dva naseljena područja.

Nadalje, u starim izvještajima i historijskim knjigama ne nalazimo vladara koji je za sebe odabrao ime Zulkarnejn, niti u drugim jezicima van arapskog, u značenju imena Zulkarnejn, niti riječi Jedžudž i Medžudž, niti da je nekoj osobi pripisana izgradnja brane.

Nekim od vladara Himjarita od Jemenijjin Eš‘âri (يمنيّين أشعارى) pripisivana je ličnost po imenu Zulkarnejn, kao njihovom pretku Tebâbi'e, koji je putovao na zapad i istok i izgradio branu ispred Jedžudža i Medžudža, ističući time svoje plemenito porijeklo i tražeći time čast.

Hasan ibn Kattân Muruzi (preminuo 548. godine po Hidžri) u knjizi Kejhân šenâht ustvrđuje da je osoba koja je izgradila branu bio jedan od vladara Ašura po imenu Belinis, kojeg su istovremeno zvali i Aleksandar.

Oko sedmog stoljeća stare ere narod koji je na Zapadu poznat po imenu Sit, a kod Grka kao Migak (ميگاک), prošavši tjesnace Kavkaza izvršio je napad na Armeniju i zapadne dijelove Irana. U tim napadima oni su stizali i do Ašura  i njihova glavnog grada po imenu Niniva. Na tom put su ubijali, pljačkali i odvodili zarobljenike. Da bi se spasio njihova zla vladar Ašura je izgradio branu.

Međutim, teškoća sa ovom tvrdnjom je što ona ne odgovara kazivanju o Zulkarnejnu.

U tefsiru Ruhu-l-ma'âni se spominje da je Zulkarnejn Feridun ibn Asfijana ibn Džamšida, petog vladara dinastije Pišdadijan. On je bio pravedan i pobožan vladar. A u knjizi Suveru-ekâlîm Ebu Zejd Balhi navodi da je on bio vođen Božijom objavom.

Problem ove tvrdnje je to što ona nema potvrdu u historiji.

Neki su tvrdili da je Zulkarnejn bio Aleksandar Makedonski. On je taj koji je izgradio branu i na tragu toga u svim jezicima je postala poznata izreka “Aleksandrova brana”.

Neki od prvih mufesira, od ashaba i tabiina, kao što je Mu‘âz ibn Džabal prema Medžm'au-l-bejân, i Ketâde prema Ed-Durrul-mensûr, bili su ovog mišljenja.

Isto tako i Ibn Sina u knjizi Šifâ' kada govori o Aristotelu, koji je bio i učitelj Aleksandra Makedonskog, ustvrđuje da je on bio Zulkarnejn. Također, i Fahru Razi u djelu Tefsiru-l-kebir insistira na ovom mišljenju.

Međutim, sve ovo ne odgovara jeziku Kur'ana. Kur'an prije svega za Zulkarnejna kaže da je vjerovao u jednoga Boga i Sudnji dan, a znamo da je Aleksandar Makedonski bio mnogobožac. U historiji je zabilježeno da je prinosio žrtvu Jupiteru. Kao drugo, Kur'an govori o pravednom i pobožnom Zulkarnejnu, dok historija svjedoči suprotno o Aleksandru. Kao treće, nigdje u historiji nije zabilježeno da je Aleksandar Makedonski izgradio branu ispred Jedžudža i Medžudža.

Nadalje, nekolicina historičara, od kojih su Asma'i u knjizi Arapi prije islama, Ibn Hišam u djelima Sire i Tidžanu-l-muluk, Ebu Rejhan Biruni u El-Asâru-l-bâkije, Nešvan ibn Sa'id Hejmari u djelu Šemsu-l-ulum, ustvrdili su da je Zulkarnejn bio jedan od vladara Tebâbie Ezvân od Jemena.

Makrizi u knjizi Hutat opširno raspravlja o ovoj temi, iz čega se može zaključiti da je, prije svega, ime Zulkarnejn bilo često među vladarima naroda Himjarita, a kao drugo, Zulkarnejn koji je izgradio branu ispred Jedžudža i Medžudža živio je nekoliko stoljeća prije Aleksandra Makedonskog.

Međutim, postoji nekoliko problema vezanih za ova govor. Prvi se odnosi na mjesto brane koju bi trebalo da su izgradili vladari Himjarita. Kao drugo, ostalo je nejasno koji su to narodi Jedžudž i Medžudž, a širili su nered zemljom i zbog njih je izgrađena brana.

Da li je ta brana izgrađena u Jemenu, poput brane Marib? To zasigurno nije, jer je brana Marib izgrađena da bi akumulirala vodu i pri njenoj izgradnji nije korišteno gvožđe. Kao treće, u okolini su živili narodi koji su baštinili civilizaciju, pa prema tome nisu imali potrebu za izgradnjom brane koja bi ih štitila od nekih divljih ljudi.

Allame Sejjid Habetullah Šahrestani u potvrdi gornjeg mišljenja kaže: Zulkarnejn o kojem se govori u Kur'anu živio je nekoliko stoljeća prije Aleksandra Makedonskog. On je bio jedan od pravednih vladara Tebâbe’e Ezvan (تبابعة أذواء) od Jemena. Običaj tog naroda je bio da u svojim imenima imaju prefiks ‘zu’, poput Zuhamedan, Zugamdan, Zulmenar, Zujezen. Ovaj pravedni, dobri vjernik lijepe naravi putovao je na zapad i stigao do Bijelog mora, a potom je putova na istok, pa na sjever gdje stigao do Medâr Sertân. Ono što je u jezicima poznato kao metafora, kada se kaže “ušao je u tamu” odnosi se upravo na ovo. Narod tog kraja zamolio ga je da im izgradi branu, što je on i učinio. Da je ova brana bila veliki Kineski zid koji je štitio Kinu od Mongola, u tom slučaju njegov posao je bio popravaka dijelova tog zida koji su se kroz vrijeme urušili. S tim da ova postavka ne vidi problem u tome da su kineski carevi u osnovi izgradili taj zid već ranije.

Sejjid Habetullah Šahrestani u potvrdi svoga mišljenja navodi činjenicu da Kur'an govori o pravednom kralju Zulkarnejnu za kojeg su Arapi pitali Allahova Poslanika, s.a.v.a., kao pouku njima. Ovo je mnogo bliže realnosti i sklonosti jednog Arapa da pita Poslanika o Zulkarnejnu kao jednom od arapskih kraljeva, nego da se raspituje o vizantijskim, perzijskim ili kineskim carevima sa čijim civilizacijama nisu imali doticaja. Ovakvo tumačenje je mnogo prihvatljivije. Ovo je bilo kratak pregled mišljenja Sejjid Habetullah Šahrestanija.

Međutim, primjedba koja se može uputiti na njegovo mišljenje jeste činjenica da je Zulkarnejn živio nekoliko stoljeća prije Aleksandra Makedonskog, a Kineski zid je izgrađen pola stoljeća nakon Aleksandra. Nadalje, na sjeverozapadu Kine postoje brane koje su izgrađene od kamena i kod kojih nema ni traga upotrebi gvožđa i mjedi u izgradnji.

U Tefsiru Džewâhir navodi se da se iz historijskih svjedočanstava, kao što su arheološke iskopine i tragovi ostataka urušenih građevina u Jemenu, da shvatiti da su postojale tri vlasti:

1. Dinastija Mu‘în, čiji je prijestolje bilo u gradu Qarnâ', a vladali su od 14. stoljeća prije Isaa, a.s., do 7. ili 8. stoljeća prije Isaa.

2. Dinastija Saba koja je vladala od 850. godine stare ere, pa do 115. godina prije Isaa, a.s.

3. Dinastija Himjarita koji su imali dva perioda vladavine. Prvo su vladali kraljevi Sabâveridan (سَباوريدان) od 115. god. do 275. god. nakon Isaa, a.s. Potom su vladali kraljevi Sabâvaridan, Hadramit (حَضرَموت) i drugi od 275. god. do 525. god.

Nakon ovog objašnjenja je rečeno: Iz onoga što je navedeno jasno je da su izraz ‘Zu’, kao i u imenu Zulkarnejn, koristili jemenski kraljevi, dok se kod drugih kraljeva, kao recimo kod vizantijskih, takvo što ne može naći. Dakle, među kraljevima Jemena je bio Zulkarnejn.

U historiji su spomenuti neki vladari Jemena po imenu Zulkarnejn. Međutim, da li je Zulkarnejn koji je spomenut u Kur'anu jedan od njih? U odgovoru se navodi da nije. Jer Zulkarnejn, koji se spominje u historiji, živio u vremenu kratko prije pojave Allahova Poslanika, s.a.v.a., a nema ni spomena da je izgradio branu, niti o putovanjima na zapad i na istok, osim u pričama koje su izmišljene. Ibn Haldun, pozivajući se na historijske i geografske činjenice, sve te priče i izvješća poriče i osuđuje ih kao nedolična izmišljanja i pretjerivanje. Ovo je bio kratak pregled onoga što je rečeno u tefsiru Džewâhir.

U bliskoj prošlosti Ser Ahmedhan Hendi je ustvrdio da je Zulkarnejn bio vladar po imenu Kir Veliki (staroperzijski Kuruš), također poznat i kao Kir II, iz perzijske dinastije Ahamenida, a vrijeme njegove vladavine je od 560. do 539. god. stare ere. On je taj koji je uspostavio Perzijsko carstvo, objedinio vlast Perzije i Medije, osvojio Babilon, dozvolio Jevrejima da se vrate u Jerusalim i pomogao ih u obnovi Hrama, osvojio Grčku i Egipat, napredovao do zapada, a potom i do istoka, dok nije stigao do krajnje tačke. U potvrđivanje ispravnosti ovog mišljenja, kao i u njegovo pojašnjenje uložio je mnogo truda obaviješteni istraživač Ebul-Kelam Azad.[16]

Sve odlike koje se spominju u Kur'anu vezano za Zulkarnejna nalazimo kod ovog vladara: od velike vlasti kojom je raspolagao, do putovanja na zapad i istok, kao i moralne vrline. On je putovao na zapad, kao što i Kur'an spominje, dok nije ovladao Lidijom, a drugi put na istok do izvorišta Sunca, gdje je zatekao divlji pustinjski narod, a potom je izgradio branu. Ova brana nalazi se u tjesnacu Darijal uKavkaskimplaninamaublizinigradaTbilis (glavni grad današnje Gruzije), o čemu postoje svjedočanstva.

A što se tiče njegova vjerovanja u Boga i Sudnji dan, o tome svjedoče izvješća koja se nalaze u Starom zavjetu, u dijelovima kao što su Proročka knjiga Izaija (44,28; 45,1), Proročka knjiga Danijela (1,21; 10,1), Knjiga Ezrina (1,1; 5,13-17), II Ljetopis (36, 22-23).

Ne uzimajući u obzir iskrivljenja Božije objave od strane Jevreja, oni sigurno – shodno duhu njihove vjerske fanatičnosti – nikada u svojim knjigama ne bi dali prostora pohvalama vatropoklonika, niti bi ga častili titulama Božiji pomazanik, Pomognuti Mehdi (Upućeni), Božiji pastir.

Pored toga, tekst koji je otkriven, ispisan klinastim pismom iz vremena Darija, kojeg dijeli samo osam godina vremenske razlike, govori o tome da Kir nije bio mnogobožac. Nakon ovoga, nema smisla reći da je u tako kratkom vremenu izmijenjena činjenica u vezi njegova vjerskog opredjeljenja i da je lažno prikazan kao jednobožac.

Što se tiče njegovih moralnih vrlina dovoljno je pogledati njegov život ispunjen borbom protiv tirana iz naroda Lidije, Medije, Babilona, Egipta, i pustinjskih ustanika iz okoline Belha. Nakon što bi ovladao tim pobunjeničkim narodima opraštao je njihovim grješnicima, prema plemenitima se odnosi plemenito, a bio samilostan prema slabima.

Stari zavjet ga slavi. Jevreji mu iskazuju najveće poštovanje jer ih je oslobodio iz zatočeništva babilonskog kralja Nabonida, popravio im je bogomolje, vratio ih u gradove i obilno ih je pomogao u obnavljanju Hrama. Vratio im je ukradene dragocjenosti iz Hrama, koje su se nalazile u riznicama babilonskih kraljeva.

Ovo su bila svjedočanstva da je Zulkarnejn upravo ovaj Kir.

Da i to kažemo – budući da su pitanja o Zulkarnejnu koja se spominju u Kur'anu potaknuta od strane Jevreja – ovo ime, odnosno njegova osnova ‘karn’, ima isto značenje u arapskom i hebrejskom jeziku i znači rog.[17]

Starogrčki historičari kao i najpoznatiji među njima Herodot, i pored mržnje i neprijateljstva kojeg su gajili prema perzijskim vladarima, spominju Kira sa velikim poštovanjem i ističu njegove vrline, plemenitost, suosjećajnost, viteštvo, velikodušnost.

A što se tiče toga kako je Kir nazvan Zulkarnejnom, u historiji ne nalazimo nikakvo izvješće i potvrdu. Međutim, nedavno otkrivena statua u mjestu Morgan na jugu Irana otklanja svaku sumnju u to da je Kir upravo Zulkarnejn.

Po riječima Dejlafavaia (perz. دى لافواى) ova statua predstavlja vanredno vrijedan primjerak kiparstva azijske umjetnosti starog vremena koja je u svojoj ljepoti jednaka grčkim radovima. Ovu statuu, koja je napravljena u vremenu Ardešira Babaka, a otkrivena u 19. stoljeću, nekoliko puta su posjećivali istaknuti znanstvenici iz Njemačke, samo da bi je vidjeli u njenoj izvornoj ljepoti.

Ova statua, u veličini čovjeka, prikazuje Kira sa dva otvorena krila poput orlovih, koji izrastaju sa bokova. Na glavi mu se nalaze dva roga poput ovnovih, jedan se povija naprijed, a drugi prema nazad. Odjeven je u odjeću kakvu su nosili babilonski kraljevi. Ova statua bez sumnje potvrđuje razmišljanja Kira o sebi kao "posjedniku dva roga", što je kasnije pretočeno u kamenu statuu.

Statua ovakvog oblika u potpunosti odgovara mišljenjima učenjaka iz prošlosti koji su smatrali da je ime Zulkarnejn došlo od krune ili kacige sa dva roga koju je nosio na glavi.

Smisao dva roga na statui Kira, kao i prihvatanje titule Zulkarnejn, predstavlja uspostavljanje jedne vlasti nad dva naroda, Perzije i Medije, koji su do tada imali dvije zasebne vlasti.

Isto ovo značenje nalazimo u snu proroka Danijela. U ‘Proročkoj knjizi Danijelovoj’ u njenom osmom poglavlju Danijelovo viđenje: ovan i jarac, kaže se:

“Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danijelu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaj. Podigoh oči, i gle: ovan stajaše pored rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se.

Dok sam posmatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke, i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. Vidjeh kako se približi ovnu: bijedno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. Jarac se osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska.”

Na kraju sna Danijelu se javlja Gabrijel (Džibrail) i tumači mu značenje sna: “Ovan što si ga vidio – njegova dva roga – to su kraljevi Medije i Perzije. Rutavi jarac jeste kralj Grčke (Aleksandar Veliki).”[18]

U Danijelovom snu vidimo da dva ovanova roga nisu poput rogova kod ostalih ovnova, već je jedan izrastao nakon drugog. Jednako nalazimo i u slučaju statue koja prikazuje Kira.

A što se tiče dva orlovska krila na Kirovoj statui, predstavljaju prikaz onoga kakvim ga je Izaija vidio u snu, i zbog toga je prozvan “Orao istoka”.

Jevreji su iz Danijelova sna shvatili da će njihovo zatočeništvo u Babilonu okončati sa pojavom kralja sa dva roga, koji će ovladati Perzijom i Medijom, a kada osvoji Babilon oni će se dočepati slobode.

Nekoliko godina nakon Danijelova sna pojavljuje se Kir, koji nakon što je ovladao Perzijom i Medijom stiče ogromnu vlast i moć. Kao što u Danijelovom snu ovan sa svoja dva roga udara po zapadu, sjeveru i jugu, Kir je ovladao Perzijom i Medijom, a na jugu je napredovao prema Babilonu i oslobodio Jevreje. Kada su se Jevreji susreli sa Kirom u Babilonu prepričali su mu Danijelov san, što ga je obradovalo. Kir je Jevreje vratio u Jerusalim i obnovio im je Hram.

Ovo historijska svjedočanstva o tome da je Kir sebe smatrao Zulkarnejnom, pa je tako i na svoju krunu ili kapu stavio dva roga kao znak dvije države, što se da vidjeti na statui.

Što se tiče njegovog putovanja na zapad, otpočeo ga je zbog ratovanja sa Lidijom koja ga je i pored ugovora i bliskosti napala nepravedno i bez ikakva povoda. Lidija je htjela da ujedini vojske Babilona, Egipta i Grčke protiv Kira. Međutim, Kir je krenuo sa svojom vojskom u boj protiv Lidija i nakon što ga je odbio na poprištu borbe, opkolio je njegovu prijestolnicu koju ubrzo osvaja. Zarobljava Lidija, ali i pored svega oprašata njemu i njegovim pomagačima. Ovo potpuno odgovara kur'anskom kazivanju:

“I on se zaputi. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi (možda se misli na zapadnu obalu Male Azije), nađe da ono zalazi za jedan mutan izvor i kod njega nađe narod neki. Pa smo Mi rekli: ‘O Zulkarnejne, ili ćeš ih kazniti ili ćeš se s njima lijepo ophoditi?’ ‘Onoga ko nevjernik je’ – reče – ‘kaznit ćemo a potom će se svom Gospodaru vratiti, pa će ga i On mukom ogavnom mučiti! A onome ko vjeruje i radi dobra djela, njemu pripada nagrada najljepša, i s naše strane govorit ćemo mu riječi olakšanja!’”[19]

Nakon ovoga on putuje na istok da otkloni i umiri stalne upade i napade divljih pustinjski plemena koji su stalno širili nered:

“I on se opet zaputi. I kad stiže do ishodišta Sunca, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda, kome Mi nismo dali da se od njega (Sunca) bilo čim zakloni. I on postupi s njima kao i ranije s onima prije.”[20]

Što se tiče Jedudža i Medžudža, oni se u Kur'anu spominju dva puta.

Jedanput u suri El-Kehf u kazivanju o Zulkarnejnu, što je pojašnjeno. Drugi put u suri El-Enbijâ', u 96. i 97. ajetu:

حَتَّى إِذَا فُتِحَتْ يَأْجُوجُ وَمَأْجُوجُ وَهُم مِّن كُلِّ حَدَبٍ يَنسِلُونَ * وَاقْتَرَبَ الْوَعْدُ الْحَقُّ فَإِذَا هِىَ شَاخِصَةٌ أَبْصَارُ الَّذِينَ كَفَرُوا يَا وَيْلَنَا قَدْ كُنَّا فِى غَفْلَةٍ مِّنْ هَذَا بَلْ كُنَّا ظَالِمِينَ

“A kada se Jedžudž i Medžudž otvore, i kada se hitro budu spuštali niz sve doline, i Prijetnja Istinska se približi, tada će se pogledi onih koji nevjeruju ukočiti: ‘Teško nama! Mi smo prema ovome u nemaru bili, čak smo nasilje sami sebi učinili!’”

U Starom zavjetu se na više mjesta spominju ova dva naroda. U Tevratu se spominju pod imenom Gog i Magog.

Podaci koje nalazimo u Starom zavjetu u Knjizi Postanaka u 10. poglavlju i Knjizi Ezekiel u 38. poglavlju te Otkrovenju u 20. poglavlju 8. stavku (san Ivanov), svi upućuju da je Madžudž ili kako se na drugom mjestu spominje Gog (Jedžudž) i Magog (Medžudž) narod ili narodi koji su živjeli i nastanjivali krajnji sjever Azije, odnosno područje Mešeka i Tubala. Oni su bili narodi koji su živjeli od ratnog plijena i pljačke.

U skladu s ovim može se pomisliti da riječi Jedžudž i Medžudž u osnovi potiču iz hebrejskog jezika, ali nije tako. Ove riječi su ušle hebrejski iz drugog jezika. One se u grčkom jeziku izgovaraju Gog i Magog i pri prevodu Tevrata poznatom kao prevod septuagint (prevod sedamdeset rabina) ušle su u Tevrat u ovom obliku, kao i u druge evropske jezike.

Od neporecivih historijskih činjenica je da su na sjeveru Kine, gdje se nalaze velika prostranstva i uzvisine, živjeli ratnički pustinjski narodi čiji se broj stalno uvećavao. Napadali su Kinu, a nerijetko bi prolazili kroz Kinu i na svom krvavom pohodu stizali do središnje Azije, pa i zemalja koje su gravitirale Aziji. U tim pohodima su stizali čak i do sjeverne Europe. Nemali broj njih, nakon pljačke određenih područja, nastanjivali bi se u tim gradovima i ta područja prihvatali za svoju novu domovinu. S vremenom bi se asimilari s lokalnim običajima pa su se okretali zamljoradnji i zanatstvu. Naravno, onaj dio koji bi se nakon pohoda vraćao svojoj domovini i dalje bi se bavio pljačkom.

Neki smatraju da su Jedžudž i Medžudž narodi sjeverne Azije. Njihovi gradovi su se protezali od Tibeta i Kine pa do Sjevernog ledenog mora, a na zapadu do Turkmenistana. Ovo mišljenje se navodi u djelima Fâkehutu-l-hulefâ'i Tahzibu-l-akhlâkIbn Meskevejna i Resâ'elIhvanu Safe.

Što se tiče etimologije riječi Jedžudž i Medžudž može se reći da one potiču iz kineskog jezika, u obliku Monguk i Monćuk. Prešavši u hebrejski i arapski poprimile su oblik Jedžudž i Medžudž, a u evropskim jezicima Gog i Magog.

Dakle, Jedžudž i Medžudž su Mongoli koji od davnina žive na sjevero-istoku Azije. Ovaj brojni narod je napadao Kinu, a nekada preko Kavkaza i Armenija i sjever Irana. Nakon izgradnje brane svoje napade su usmjerili prema sjeveru Europe.

Već prije smo rekli da se iz Starog zavjeta može shvatiti da je taj narod koji je širio nered nalazio na najudaljenijim područjima sjevera.

Allame Tabatabai na ovom mjestu kaže da je ovo bio kratak pregled stajališta Ebul-Kelama Azada o ovom pitanju, i da pored nekih manjih primjedi koje bi se mogle navesti na njegovo mišljenje, od svih najviše odgovara kur'anskim ajetima.[21]

Gdje je izgrađena brana?

U tefsiru Ed-Durru-l-mensur se prenosi od Ibn Abasa da se u ajetu: “Kad stiže između dvije planine...”[22], misli na dvije planine Armenija i Azerbejdžana.

Pri tačnom određivanju mjesta ove brane treba obavezno imati na umu dvije činjenice. Prva je ta da je brana izgrađena između dvije planine koje su se nadvisivale tjesnac koji ih je razdvajao. A drugo je činjenica da Kur'an kaže da su u izgradnji te brane korišteni željezo i rastopljen mjed.

Iz ovoga je jasno da je tvrdnja nekih da je brana Zulkarnejna Kineski zid netačna. Graditelj Kineskog zida je kinesi carŠin Hvang Ti, aizgradio ga je zbog odbrane od napada Mongola u dužini od tri hiljade kilometara, devet metara širine i petnaest metara visine. Zid je izgrađen samo od kamena. Njegova izgradnja počinje 264. god. stare ere. Kao što je svima jasno ovaj zid se ne nalazi između dvije planine i ne zatvara tjesnac. Treće, u njega nisu ugrađeni željezo i mjed. I četvrto, historija ne bilježi da je ovaj kineski car poduzimao putovanja na zapad i istok.

Neki, kao i Bejdavi u svom Tefsiru, smatrajuda je brana koju je izgradio Zulkarnejn upravo Veliki gorganski zid, ono što se u arapskom zove Vrata svih vrata (بابُ الأبواب). Ovaj zid je obnovio Anuširvan, a u osnovi ga je napravio Zulkarnejn. Ovaj dugi i visoki zid se nalazi uz obalu Kaspijskog mora.

Ovo nije tačno jer nijedna od osobina koje se spominju u Kur'anu ne odgovaraju ovom zidu.

Također, neki od savremenih historičara su pogriješili u svojoj tvrdnji da je Veliki gorganski zid Zulkarnejnova brana, jer su još prije islamski historičari ustvrdili da je Veliki gorganski zid sagrađen u vremenu Sasanida po zapovijedi Anuširvana i nije logično da Jusuf Jehudi poznati jevrejski putopisac, koji je živio stoljećima prije Anuširvana, u svojim spisima opisuje posjetu brani Zulkarnejna.

Prema tome, Zulkarnejnova brana je postojeća brana u tjesnacima planina Kavkaza koje se protežu od Kaspijskog do Crnoga mora, a tjesnac se zove Darijal. Riječ Darijal je izvedena od turske riječi tjesnac, a ova brana se u lokalnom govoru zove Demirkapi u značenju željeznih vrata.

Ovaj tjesnac se nalazi između Tbilisai Veladije Kejukez (perz. ولادى كيوكز), između dvije visoke planine koje se protežu daleko. Samo ovaj tjesnac nudi prolaz između ove dvije planine i jedini je put koji u ovom regionu povezuje sjeverna područja sa južnim. Planine na ovom području se protežu uz Kaspijsko i Crno more čineći time prirodnu prepreku između sjeverne i južne Azije.

Prije izgradnje brane narodi sa sjevera su koristili ovaj tjesnac u svojim krvavim pohodima na južne zemlje. Historija bilježi da su u jednom takvom napadu u 7. stoljeću stare ere stigli čak i do grada Ninive, prijestolnice Asirije. Ovaj događaj se desio stoljeće prije Kira.

Grčki historičari, a među njima i Herodot, bilježe da je Kir poduzeo pohod na sjever da bi smirio bunu u tim područjima. Najvjerovatnije da je tada i izgradio branu u tjesnacu Darijal. To je jedina brana u čijoj izgradnji je korišteno željezo i nalazi se između dvije planine, što odgovara kur'anskim riječima:

“Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih branu podići.Donesite mi velike komade gvožđa!’ I kad on zaravna između dva brda, reče: ‘Pušite!’ A kad ga užari, reče: ‘Dajte mi rastopljen mjed da ga zalijem.’”

Svjedočanstvo koje potvrđuje da je ovu branu izgradio Kir jeste i to da se rijeka u blizini ove brane zove Sajrus, a Kir je u zapadnim jezicima poznat upravo po imenu Sajrus (Cyrus). Dalje, u lokalnom izgovoru Ermena ova brana se zove Hag Gurai, što ima značenje Kirov prolaz ili tjesnac. Jasno je da Ermeni zbog toga što žive u blizini ovoga mjesta predstavljaju siguran izvor.

Ovdje se naš govor o Zulkarnejnu, Jedžudžu, Medžudžu i brani završava. U nastavku nam ostaje da pojasnimo značenje rušenja Zulkarnejnove brane, koje se ubraja u predznake Sudnjeg dana.

“A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.”[23]

Otvaranje brane i najezda Jedžudža i Medžudža sa svih strana na gradove, također se ubraja u predznake Sudnjeg dana.

حَتَّى إِذَا فُتِحَتْ يَأْجُوجُ وَمَأْجُوجُ وَهُم مِّن كُلِّ حَدَبٍ يَنسِلُونَ * وَاقْتَرَبَ الْوَعْدُ الْحَقُّ فَإِذَا هِىَ شَاخِصَةٌ أَبْصَارُ الَّذِينَ كَفَرُوا يَا وَيْلَنَا قَدْ كُنَّا فِى غَفْلَةٍ مِّنْ هَذَا بَلْ كُنَّا ظَالِمِينَ

“A kada se Jedžudž i Medžudž otvore, i kada se hitro budu spuštali niz svaku uzvisinu i strminu, i Prijetnja Istinska se približi, tada će se pogledi onih koji ne vjeruju ukočiti: ‘Teško nama! Mi smo prema ovome u nemaru bili, čak smo nasilje sami sebi učinili!’”[24]

Allame Tabatabai kaže: “O događajima u vezi sa Zulkarnejnom te Jedžudžom i Medžudžom, mufesiri i historičari su provodili opširna istraživanja. Većina njih je mišljenja da su Jedžudž i Medžudž veliki narodi sa sjevera Azije. Također, većina njih je jedinstvena u mišljenju da je njihov izlazak u posljednjem vremenu o kojem govori Kur'an upravo napad Tatara na zapad Azije u prvoj polovini 7. stoljeća po Hidžri. U tim napadima oni nisu bili samilosni ni prema kome, niti su se ustezali od bilo kakvog oblika nasilja i pljačke. U ovom svom nedjelu su toliko daleko otišli da im nije bilo primjera u do tada poznatoj historiji.

U svom krvavom pljačkaškom napadu prvo su prošli kroz Kinu, a odatle su krenulu prema Turkmenistanu, Iranu, Iraku, Šamu, Kavkazu i Maloj Aziji. Na tom pohodu su bilo koji grad, utvrdu i selo na koje su naišli u potpunosti uništili, kao što su bili gradovi Samarkand, Buhara, Havarzem, Nejšabur, Rej (današnji Teheran) itd. Bilo je gradova u kojima je osvanulo sto hiljada ljudi, a navečer, nakon njihova napada nije bilo čovjeka da upali vatru, niti je ostao kamen na kamenu.

Nakon ovog pohoda oni su se vratili svojoj domovini i odatle otpočeli napad na Rusiju. Odveli su u stradanje stanovnike Poljske i Mađarske, a potom napali Italiju koju su prisilili da im isplaćuje porez. Kuda god da su prošli činili su takve strahote, da bi njihovo opisivanje dugo trajalo.

Međutim, mufesiri i historičari su ostavili nepojašnjeno kada i kako su oni prošli branu. Uglavnom, u svojim raspravama nisu riješili ovaj problem, jer u Kur'anu stoji:

فَمَا اسْطَاعُوا أَن يَظْهَرُوهُ وَمَا اسْتَطَاعُوا لَهُ نَقْبًا * قَالَ هَذَا رَحْمَةٌ مِّن رَّبِّى فَإِذَا جَاء وَعْدُ رَبِّى جَعَلَهُ دَكَّاء وَكَانَ وَعْدُ رَبِّى حَقًّا * وَتَرَكْنَا بَعْضَهُمْ يَوْمَئِذٍ يَمُوجُ فِى بَعْضٍ وَنُفِخَ فِى الصُّورِ فَجَمَعْنَاهُمْ جَمْعًا

“Pa oni ne mogaše niti da je pređu, niti mogaše da je prokopaju. Nakon toga Zulkarnejn reče: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga! A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.’ A na taj Dan Mi ćemo jedne od njih ostaviti da u valovima biju o druge!”[25]

Ovi ajeti su sami po sebi, kao što je i navedeno u tefsirima, jasni u pogledu toga da je narod zatočen iza brane zbog koje ne mogu da putuju u druge krajeve svijeta sve dok se ne ispuni Božije obećanje i branu ili sravni ili napravi prolaz kroz nju. Na mufesirima i historičarima je da pojasne gdje su ovi narodi sa sjevera, Tatari i Mongoli, koji su poduzimali pohode na Kinu, Iran, Irak, Šam, Malu Aziju, prošli branu sa odlikama o kakvim govori Kur'an, te kako su je sravnili.

Danas, nakon velikog tehnološkog razvoja, sve tačke na zemaljskoj kugli su povezane kopnenim, vazdušnim i vodenim putevima i ne postoji brana ili bilo koja druga prepreka koja bi jedan narod odvojila od drugog. U tom slučaju ostaje neriješeno pitanje odvojenosti naroda Jedžudža i Medžudža od ostalog svijeta-

Ono što ja mislim da je odgovor i riješenje ovog pitanja je ono što slijedi, a Allah najbolje zna. Riječ sravniti (دكّ) spomenuta u predmetnom ajetu u arapskom jeziku ima značenje nečega niskog i neznatnog (ذليل).Kao što je rečeno u riječniku Lisân-ul-‘arab: ‘Sravnjena planina’ ima značenje ‘pokorna, niska, neznatna planina’

Dakle, kada je rečeno da će brana biti sravnjena mislilo se da će ona bit neznatna, malehna i neotporna tako da se uopće neće obazirati na nju, kao što je slučaj danas, korištenjem svih oblika puteva kopnom, vodom i vazduhom.

Prema tome, Božije obećanje o sravnjivanju brane, obećanje je i najava o napretku čovječanstva i približavanja naroda na način da se nikakva brana neće moći ispriječiti između njih.

Potvrda ovoga se nalazi u ajetu “A kada se Jedžudž i Medžudž otvore”, jer se u njemu nikako ne spominje brana i njeno urušavanje...”[26]

Ove riječi Allame Tabatabaia se naslanjaju na pojašnjenja koja su dali Ebu-Kelam i Ser Ahmedhan, koji su dokazali pozivajući se na kur'anska, historijska, arheološka i geografska svjedočanstva gdje se nalazi ta brana i da je njen graditelj bio Kir, ali nisu pojasnili način njenog urušavanja kao jednog od predznaka Sudnjeg dana.

[...]

Preveo: Amar Imamović

[1]Muhammed, 18.

[2]Prijepodnevno spavanje koji se naziva kejlula.

[3]Medžlisi: Bihâr, ofset izdanje, sv. 6., str. 303.

[4]Sahih Muslim, izdanje Muhammed Fuâd Abdul-Bâki, Bejrut, Poglavlje o smutnjama i predznacima Kijameta, sv. 4., str. 2225-2226.

[5]Šejh Saduk, Hisâl, izdanje Hejdari, hadis broj 46., str. 446-447.

[6]El-En‘âm, 158.

[7]El-Kehf, 98-99.

[8]El-Kehf, 99-101.

[9]El-Kehf, 18:85-88.

[10]El-Kehf, 18:89-91.

[11]El-Kehf, 18:92-98.

[12]Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 13., str. 397.

[13]Kehf, 83.

[14]Kehf, 86.

[15]Kehf, 94.

[16]Magazin Seqâfetu-l-hend, br. 1., br. 2., br. 3.

[17]U tom slučaju značenje imena Zulkarnejn bi bilo “Posjednik dva roga” i ovo će biti važno u razotkrivanju njegove ličnosti, što slijedi u nastavku teksta. (Op. prev.)

[18]Biblija, Proročke knjige: Danijel, izdanje Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997., str. 877.

[19]El-Kehf, 85-88.

[20]El-Kehf, 89-91.

[21]Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 13., str. 387-426.

[22]El-Kehf, 93.

[23]El-Kehf, 98.

[24]El-Enbijâ', 96-97.

[25]El-Kehf, 97-99.

[26]Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 13., str. 426-428.

Zadnji put promjenjen: %PM, %18 %709 %2013 %16:%Feb

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT