Puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih (22)

Proživljenje - povratak Bogu

Budući da nemamo nikakva uvida i bliskosti sa svijetom Kijameta, Časni Kur'an, Poslanik i Imami Ehli-bejta kada žele da nam pojasne i približe uzvišene zbilje tog svijeta nužno moraju da se koriste metaforama i alegorijama, i da zbilje koje nisu materijalne zaogrnu odjećom izraza i riječi koje su skovane za Svijet prirode i materijalni svijet. Naprimjer, čovjek u snu vidi da će mu se dati duhovna hrana. Ali, budući da je za njega u ovom materijalnom svijetu mlijeko to koje je korisno i čisto, i lahko za piti, i svi ga piju, i djeca i odrasli, i muško i žensko, i bolestan i zdrav, tada i duhovnu hranu u snu vidi kao mlijeko.

Preveo: Amar Imamović

22. Predavanje

Puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih

lijepa_bismila

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Mudri Allah u Svojoj Časnoj Knjizi kaže:

وَيَوْمَ يُنفَخُ فِى الصُّورِ فَفَزِعَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلاّ مَن شَاء اللَّهُ وَكُلٌّ أَتَوْهُ دَاخِرِينَ * وَتَرَى الْجِبَالَ تَحْسَبُهَا جَامِدَةً وَهِىَ تَمُرُّ مَرَّ السَّحَابِ صُنْعَ اللَّهِ الَّذِى أَتْقَنَ كُلَّ شَىْءٍ إِنَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَفْعَلُونَ * مَن جَاء بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ خَيْرٌ مِّنْهَا وَهُم مِّن فَزَعٍ يَوْمَئِذٍ آمِنُونَ * وَمَن جَاء بِالسَّيِّئَةِ فَكُبَّتْ وُجُوهُهُمْ فِى النَّارِ هَلْ تُجْزَوْنَ إِلاّ مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

“A na Dan kad se puhne u Rog pa od straha presvisnu oni što na Nebesima su i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne sačuvati, svi će Njemu krotko doći. A ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one hodom oblaka hode! Allahovo je to djelo Koji savršenim učini sve; On je obaviješten o svemu onome što vi činite. Ko dobro djelo prinese, bolje od njega dobit će i Dana toga oni će straha biti pošteđeni. A ko zlodjelo prinese, takvi će u Oganj biti gurnuti naglavačke: ‘Pa, zar se vi za drugo kažnjavate, osim za ono što ste radili?’”[1]

Ovaj ajet je poznat kao “puhanje prestravljenosti” (نفخ فَزَع), jer kada se puhne u Rog svi stanovnici Nebesa i Zemlje će se prestraviti i presvisnuti. To će biti teški trenuci. Dok u suri Ez-Zumer čitamo:

وَنُفِخَ فِى الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلاّ مَن شَاء اللَّهُ ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ أُخْرَى فَإِذَا هُم قِيَامٌ يَنظُرُونَ *وَأَشْرَقَتِ الأَرْضُ بِنُورِ رَبِّهَا وَوُضِعَ الْكِتَابُ وَجِيءَ بِالنَّبِيِّينَ وَالشُّهَدَاء وَقُضِىَ بَيْنَهُم بِالْحَقِّ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ

“I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti! Potom će se u Rog po drugi put puhnuti, i oni će odjednom ustati i čekati.A Zemlja će svjetlošću Gospodara njezina zasjati, i Knjiga će postavljena biti, i vjerovjesnici će se i svjedoci dovesti, i njima će se po pravdi suditi, a nepravda im se neće učiniti.”[2]

Ovaj ajet je poznat kao “puhanje stradanja” (نفخ صَعق).

Iz navedenog ajeta se može shvatiti da će se dogoditi dva puhanja u Rog. Kada se prvi put puhne u Rog sve što je na Nebesima i Zemlji će umrijeti, a sa drugim puhanjem u Rog svi će biti proživljeni.

Možemo primjetiti da u ova dva ajeta, kada je riječ o prvom puhanju u Rog, Kur'an koristi dva različita izraza. U suri En-Neml se koristi izraz prestraviti, što znači da će svi ostati prestravljeni, dok se u suri Ez-Zumer kaže da će svi stradati. Oba ova izraza prestravljenost (فَزَع) i stradanje (صَعق) u ovom kontekstu imaju imaju isto značenje, i oba su navedena da ukažu na jedno posebno stanje. Izraz fez‘e ukazuje na onaj oblik prestravljenosti čiji ishod vodi u smrt, dok je izraz s‘aq ono stradanje nakon što čovjeka iznenada zadesi poseban strah.

Prema tome, značenje spomenutog ajeta sure En-Neml i početak ajeta sure Ez-Zumer opisuju prvo puhanje u Rog, posredstvom kojeg će sva živa bića da se prestrave i da stradaju, odnosno umru.

Drugi dio ajeta sure Ez-Zumer ukazuje na drugo puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih nakon što su stradali i nestali.

Šejh Tabrisi u tefsiruMadžma‘ul-bejan kaže: “Rečeno je da će Israfil tri puta puhnuti u Rog: prvo puhanje je puhanje prestravljenosti, drugo je puhanje stradanja i treće puhanje je kada će svi ljudi biti ponovo proživljeni i ustati iz svojih kabura pred Uzvišenog Boga.”[3]

Međutim, mi ćemo pokazati da se strah koji će ljude na Ovom svijetu obuhvatiti sa puhanjem u Rog naziva “krik”, da je on samo jedan i da se ne odnosi na ova dva puhanja u Rog:

إِن كَانَتْ إِلاَّ صَيْحَةً وَاحِدَةً فَإِذَا هُمْ خَامِدُونَ

“Samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi zgasnuli (pomrli).”[4]

Iako je ovaj ajet izrečen o stradanju naroda Antakije, iz njega se može izvući opće pravilo.

U drugom ajetu iste sure se kaže:

مَا يَنظُرُونَ إِلاَّ صَيْحَةً وَاحِدَةً تَأْخُذُهُمْ وَهُمْ يَخِصِّمُونَ * فَلاَ يَسْتَطِيعُونَ تَوْصِيَةً وَلاَ إِلَى أَهْلِهِمْ يَرْجِعُونَ

“Oni drugo ne čekaju do užasan krik koji će ih, dok se budu jedni s drugima svađali, obuzeti! I oni ništa neće moći oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.”[5]

U predajama nalazimo da će Sudnji dan tako iznenada i brzo nastupiti, da trgovac neće imati vremena da složi odjeću koju je otvorio da pokaže kupcu. Čovjek će podići zalogaj da stavi u usta, ali ga neće stići staviti. Drugi će biti zaokupljen pripremom bazena ispred kuće da bi u njega nasuo vodu i napojio stoku, i prije nego što stoci da vode nastupit će Sudnji dan.[6]

Možda se govor o puhanju u Rog koji prenosi Tabrisi odnosi na užasan krik koji će se čuti na Ovom svijetu, sa kojim će ljudi umrijeti.

Kada je riječ o kricima na Sudnjem danu, bit će ih samo dva. Prvi krik će da usmrti ljude u Berzahu, a drugi krik će da ih oživi da bi nakon toga krenuli ka Kijametu.

Prema tome, puhanje stradanja i puhanje prestravljenosti odnose na stanovnike Berzaha, a ne stanovnike Ovog svijeta. Postoji samo jedan užasan krik, a drugo puhanje se odnosi na oživljavanje mrtvih.

U svakom slučaju, puhanje i krik usljed kojih će ljudi da umru i ožive su dva: jedan za usmrćivanje, a drugi radi oživljavanja.

U nastavku treba vidjeti šta je to Rog (صور)?

Riječ sur (صور) u arapskom jeziku označava rog životinje, kao kod ovna, jarca i drugih životinja, koji je sa jedne strane šupalj i širok, a sa druge zatvoren i uzak. Često se taj rog probuši strane da se provuče konopac, a puhanjem u otvor proizvodi se zvuk.

Ovim Rogom se obznanjuje smrt i spremnost za novi život.

U Kur'anu se puhanje u Rog spominje deset, a strašan krik (صَيحَة) trinaest puta. Puhanje u rog koje ljudima donosi smrt spominje se samo dva puta i to već gore navedena, u suri En-Neml i Ez-Zumer, dok na drugim mjestima puhanje u rog donosi život.

Šejh Tabrisi i prije njega Šejh Mufid, r.a., ostavili su mogućnost da je riječ صور – koju mi prevodima kao Rog – množina riječi oblik (صورة). Tada bi ajet glasio: “I puhnut će se u oblike i oni će posredstvom toga oživjeti.”Slično primjeru ploda u majčinoj utrobi koji prvo poprimi oblik, a potom se u taj oblik udahnuje duša, pa dijete oživi i miče se. U skladu s ovim, Gospodar prvo stvara oblike u kaburima, a potom udahnjuje u te oblike život.

Može se, možda, reći da osobe u Berzahu, koje su napustile Ovaj svijet imaju berzahske oblike, pa će se puhnuti u te oblike i ljudi će da ožive.

Shodno ovoj pretpostavci riječ sur (صور) ne bi imala značenje Roga koji oglašava smrt i život.

Međutim, ova pretpostavka nije tačna. Kao prvo, ona je suprotna očitom značenju Kur'ana, odnosno izričitom i doslovnom tekstu Kur'ana. Jer, prilikom prvog puhanja u Rog oblici uopće ne postoje da bi se u njih udahnjivalo. Kao drugo, ova pretpostavka je u suprotnosti sa zamjenicom u jednini u ajetu: “Potom će se u njega (rog) po drugi put puhnuti...” (ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ أُخْرَى); jer da je tačna, ajet bi trebao glasiti: “Potom će se u njih (oblike) po drugi put puhnuti...” (ثُمَّ نُفِخَ فِيها أُخْرَى). Kao treće, u predajama Ehli-bejta jasno se kaže da je to Rog.

Imam Sedžad u trećoj dovi Es-Sahife el-Kâmile es-Sedžâdije kaže: “Bože! Pošalji selame i blagoslove Israfilu, vlasniku Roga, čvrstog u motrenju, koji čeka dopuštenje Tvoje i spuštanje zapovijedi, da puhom podigne zatočenike u grobove ostavljene!”[7]

Dakle, rog u ovim ajetima ima značenju trube. To je alat koji je se, posebno u prošlosti, koristio kao sredstva oglašavanja sa uzvisine na okolna područja, u planinskim tjesnacima i visovima, u pustim područjima, u ratovima, ali uvijek sa namjerom da bi taj glas došao do sviju i prenio poruku.

Međutim, treba vidjeti zašto je ovo sredstvo postalo poznato kao rog. Da li je Rog kojim raspolaže Israfil isti onaj rog, sa jedne strane malo, a sa druge potpuno otvoren? Da li je taj Rog izrađen od materije? Da li će bliski melek Israfil u njega puhati punim plućima kao što to rade kraljevi, i glas koji izađe iz tog roga ispunit će cijeli Dunjaluk i Berzah, i svi do kojih dopre taj glas odjednom će stradati, a drugi put oživjeti?

Ili nije tako, već postoji neko drugo objašnjenje?

Da bi smo objasnili ovu zbilju neminovno moramo napraviti određeni uvod. Bića koja nastanjuju Berzah i Sudnji dan nemaju nikakvu sličnost sa ovosvjetskim bićima od materije, štaviše, ne liče ni na umske i imaginarne uobrazilje.

Kada čovjek umre i napusti Ovaj svijet iza sebe ostavlja jedno uređenje koje neće naći u Berzahu. Ostavlja sva razmišljanja i koristoljublja Ovog svijeta. Isto vrijedi kada iz Berzaha bude prelazio na Kijamet. Napušta odlike Berzaha i sve ono što nužno ide s njime i kroči na poprište Kijameta.

Budući da nemamo nikakva uvida i bliskosti sa svijetom Kijameta, Časni Kur'an, Poslanik i Imami Ehli-bejta kada žele da nam pojasne i približe uzvišene zbilje tog svijeta nužno moraju da se koriste metaforama i alegorijama, i da zbilje koje nisu materijalne zaogrnu odjećom izraza i riječi koje su skovane za Svijet prirode i materijalni svijet.

Naprimjer, čovjek u snu vidi da će mu se dati duhovna hrana. Ali, budući da je za njega u ovom materijalnom svijetu mlijeko to koje je korisno i čisto, i lahko za piti, i svi ga piju, i djeca i odrasli, i muško i žensko, i bolestan i zdrav, tada i duhovnu hranu u snu vidi kao mlijeko.

Zato što je um spavača blizak svijetu prirode, on i nematerijalne zbilje koje vidi u snu posmatra u kalupu materijalnih pojava. Tako svaku hranu koja je korisna, lahka i suptilna u snu vidi u obliku mlijeka. Mnoštvo je drugih primjera kako mi zbilje viših svjetova vidimo u ovosvjetskim kategorijama.

U Kur'anu postoji mnogo primjera za ovo:

الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى

“Svemilosni, Koji je Prijestolje (Arš) zaposjeo.”[8]

وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ

“Njegovo Prijestolje (Moć) obuhvata i Nebesa i Zemlju.”[9]

Da li Allah, dž.š., ima materijalno tijelo pa da ima poterebu za stolicom da sjedne na nju, i još da se zavaljen odmori malo? Da li On ima prijestolje sa kojeg kao kraljevi izdaje naredbe i presude? Allah, dž.š., nema tijelo i ničim nije ograničen. On je čista egzistencija i čist od svakog oblika kvaliteta i kakvoće. Sva Nebesa i Zemlja se nalaze u Njegovom prisustvu, u Njegovoj šaci i moći:

وَالسَّماوَاتُ مَطْوِيَّاتٌ بِيَمِينِهِ

“...a nebesa smotana u Njegovoj desnici...”[10]

U Ovom svijetu, Svijetu materije, kada kralj želi da izda zapovijed on sjeda na mjesto koje je oličenje i očitovanje njegove moći, a to je prijestolje. I to ne bilo kakvo, već prijestolje ukrašeno draguljima i zlatom. Sa obje njegove strane se nalaze pomoćnici i veziri, u svakom trenutku spremni da izvrše svaku kraljevu zapovijed.

Stoga, kada se želi Allahova vlast nama pojasniti i približiti, zbog naše ograničenosti u spoznaji i percepciji, te ograničenosti jezika, Njegova Moć i Vlast se poredi sa ovosvjetskim kraljem.

Božije Prijestolje nije materijalne kategorije i nije usmjereno. Ono nije tjelesno da bi zauzimalo neko određeno mjesto. Božije Prijestolje obuhvata sva Nebesa i Zemlju. Božije Prijestolje obuhvata dvorac cijele egzistencije i sve svjetove i sva stvorenja. Zapravo Njegovo Prijestolje su Njegova imena i svojstva. A to znači, da Uzvišeni Allah svojom apsolutnom Voljom upravlja i vlada svim svjetovima i stvorenjima. On je Jedini Vladar svega postojećeg!

Sva bića Svijeta prirode se nalaze pod Božijim stolicom (Kursij) koja je najniža razina Melekuta, dok je Božije prijestolje (Arš) najviša razina Melekuta.

Dakle, Božije Prijestolje predstavlja Božiju Volju i Moć. Božija stolica predstavlja sva bića koja su se pojavila pod manifestacijom Božije Volje i Moći i zaogrnula se odjećom egzistencije.

وَجَاء رَبُّكَ وَالْمَلَكُ صَفًّا صَفًّا

“I kad dođe Gospodar tvoj i meleci, sve red do reda.”[11]

Ako neko iz ovog ajeta shvati da je dolazak Allaha, dž.š., poput dolaska kraljeva koji kada istupaju u javnost idu sa svom pratnjom postrojenom iza njih, to je sigurno greška. Ali, budući da kraljevi na Ovom svijetu iskazuju svoju moć i položaj na ovaj način, zato se i manifestacija Božije moći poredi sa njima, da bi se približili našem shvatanju.

Dolazak meleka nije poput dolaska tjelesnih, materijalnih bića. Melecima nisu svojstvene materijalne kategorije mjesta i pravca. Meleci su bliska bića prisutna u svim svjetovima.

Njihovo redanje u redove je moć nakon moći, znanje nakon znanja, život nakon života. Dolazak meleka nije fizičkim nogama, već podrazumijeva postepeno očitovanje.

Dolazak Allaha, dž.š., nije tjelesni niti na nogama. Značenje "Gospodareva dolaska" predstavlja očitovanje Njegove Ljepote i Uzvišenosti, a budući da se to dešava postepeno, u Kur'anu se koristi riječ“dolazak”.

Ovaj problem rješava poznata predaja od Allahova Poslanika, s.a.v.a., u kojoj se kaže da poslanici uvijek govore sa ljudima sukladno njihovom razumijevanju.

Prenosi se od Imama Sadika da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikada nije razgovarao sa ljudima u skladu sa svojim razumijevanjem. On, s.a.v.a., je rekao: ‘Mi, poslanici, obavezani smo da govorimo sa ljudima u skladu s njihovim razumijevanjem.’”[12]

Israfil je jedan od bliskih meleka kod Allaha, dž.š., koji ima zadaću da daje život i usmrćuje. Njegovo biće obuhvata sve kontingentne svjetove u kojima postoji potreba za životom. Njegov Rog je njegova moć kojom raspolaže. Njegov Rog su njegova melekutska i duhovna krila. Njegov Rog je potencijal koji mu je podario Gospodar i kojim ga je opremio da može davati život i usmrćivati. Njegov Rog je njegov kapital znanja i moći kojom raspolaže, a njegova volja je potčinjena Božijoj Volji.

Israfil će puhnuti u svoj Rog i sva stvorenja će umrijeti. Puhnut će ponovo i svi mrtvi će ustati. Njegov Rog nije tjelesne forme, nema oblika, nije istočni niti zapadni, obuhvata sva Nebesa i Zemlju i ono što je između njih. Onaj ko raspolaže sa takvom moći, koju mu je dao Gospodar, obuhvata sve više i niže svjetove i u svakom trenutku ispunjava naredbe svoga Gospodara.

U Tefsiru Alija ibn Ibrahima Qomija se prenosi od Imama Sedžada predaja u čijem jednom dijelu on kaže: “Rog ima jednu glavu i dvije strane. A razdaljina između jedne i druge strane Roga tolika je kolika je udaljenost između Neba i Zemlje.”[13]

Rog se u drugim ajetima spominje drugim izrazima. Na jednom mjestu je za njega rečeno da je Pozivatelj.

وَاسْتَمِعْ يَوْمَ يُنَادِ الْمُنَادِ مِن مَّكَانٍ قَرِيبٍ *يَوْمَ يَسْمَعُونَ الصَّيْحَةَ بِالْحَقِّ ذَلِكَ يَوْمُ الْخُرُوجِ

“I osluškuj u danu kada će Pozivatelj pozvati iz mjesta bliskog,Danu kada će oni čuti Povik Istine – to će biti Dan Izlaska.”[14]

Ljudi će tada izaći iz svojih kabura i poći će iz svijeta Berzaha ka Kijametu. Taj dan je Dan okupljanja.

Riječ poziv ima svoje izvorno značenje, a samo živa osoba može čuti poziv. Sigurno je da mrtav čovjek ne može čuti poziv.

S druge strane, znamo da ovaj Poziv usmrćuje ljude i da ih oživljuje. Iz ovoga se može shvatiti da Israfil posredstvom imena Muhji (Onaj koji oživljava) upućuje Poziv, a život je istovjetan sa mogućnošću slušanja.

Dakle, Rog u koji će se punuti pa će ljudi umrijeti jeste riječ Mumit (Onaj koji usmrćuje), a riječ Muhji (Onaj koji oživljava) će oživjeti mrtve posredstvom Israfila.

هُوَ الَّذِى يُحْيِى وَيُمِيتُ فَإِذَا قَضَى أَمْرًا فَإِنَّمَا يَقُولُ لَهُ كُن فَيَكُونُ

“On je Onaj Koji oživljava i usmrćuje! A kad On odredi nešto, samo rekne: ‘Budi!’ - i ono bude.”[15]

Božija Volja da bićima daruje život je njihovo oživljavanje. Božija Volja da usmrti bića je njihovo usmrćivanje.

Ovdje ne treba zaboraviti zašto u ovom ajetu, koji aludira na čin usmrćivanja, nije spomenut izraz smrt (موت), već se koristi izraz stradanje (صعق). Rečeno je: “I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji...” Nije rečeno: “I puhnut će se u Rog, i umrijet će oni na Nebesima i Zemlji.”

Budući da smrt podrazumijeva dušino napuštanje tijela, za bića koja se nalaze u Berzahu i nemaju tijelo nije logično da duša izađe iz tijela, a u ajetu nije ni korišten izraz smrt.

Međutim, izrazi nestajanje (فناء) i stradanje (هلاكة) ne podrazumijevaju samo dušino napuštanje tijela, već se odnose i na sva živa bića koja nemaju tijelo. Na osnovu istog Allah, dž.š., o ljudima u Džennetu kaže:

لاَ يَذُوقُونَ فِيهَا الْمَوْتَ إِلاَّ الْمَوْتَةَ الأُولَى وَوَقَاهُمْ عَذَابَ الْجَحِيمِ

“...u njima neće smrti, nakon smrti prve, kušati...”[16]

“Smrt prva” spomenuta u ajetu se odnosi na onu koju čovjek okusi na Ovom svijetu. Jer džennetlije, također, prelaze iz Berzaha na Kijamet, s tim da na ovoj dionici svoga kretanja ka Bogu oni samo mijenjaju oblik egzistencije. Zato je u ajetu i spomenuta samo jedna smrt i to ona kada čovjek napušta Ovaj svijet.

Razlog toga je što duše džennetlija u Berzahu nisu suočene sa teškoćama koje sa sobom donose oblik i forma, odnosno nisu zatočene u obliku te samim tim ne podnose nikakve teškoće, strahote i bolove napuštanja oblika. Njihove duše će same po sebi napustiti oblik i poći na Sudnji dan. Kur'an o tome kaže:

 فَأُوْلَئِكَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ يُرْزَقُونَ فِيهَا بِغَيْرِ حِسَابٍ

“...takvi će u Džennet ući, u njemu će bez računa biti opskrbljeni!”[17]

Međutim, oni koji nisu džennetlije imat će dvije smrti. Prvo umiranje kada budu napuštali Ovaj svijet i oslobađali se tijela, a drugo umiranje kada budu prelazili iz Berzaha na Kijamet, odnosno kada budu napuštali odjeću i oblik Berzaha.

Džehennemlije će iz Džehennema zazivati:

قَالُوا رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَى خُرُوجٍ مِّن سَبِيلٍ

“‘Gospodaru naš!’ – reći će oni – ‘dva puta si nas usmrtio, i dva puta si nas oživio! Mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva puta da se iziđe!’”[18]

Dvije smrti i dva života su upravo dunjalučka i berzahska smrt, kao i dunjalučki i berzahski život.

Međutim, kada se puhne u Rog i dođe trenutak stradanja svih bića, ne samo da će stradati čovjek, koji će tada biti još na Ovom svijetu i u njegovom slučaju vrijedi izraz smrt, već će stradati i sva druga živa bića u Berzahu i stanovnici viših svjetova, kao što su iskreni, istinoljubivi, dobri robovi, bliski, i oni čije prvo stvaranje nije od materije. Svi oni će biti podvrgnuti stradanju i nestajanju.

Ali ibn Ibrahim Qomi u svom Tefsiru kod “ajeta o stradanju” navodi predaju od Imama Sedžada kojeg su pitali: “Kolika je vremenska razlika između prvog i drugog puhanja u Rog?”

Imam Sedžad je odgovorio: “Onolika koliko Allah htio da bude.”

Bio je upitan: “O sine Allahova Poslanika! Obavijesti nas o tome kako će biti puhnuto u Rog?”

Imam Sedžad reče: “Kod prvog puhanja u Rog Gospodar će zapovijediti Israfilu da ode do Ovog svijeta. Sa Israfilom će biti Rog koji ima jednu glavu sa dvije strane. Razdaljina između jedne i druge strane glave Roga je kolika je udaljenost između Neba i Zemlje. Kada meleci vide da se Israfil spustio na Ovaj svijet i da je s njim Rog, reći će: ‘Allah je dao dozvolu da svi stanovnici Nebesa i Zemlje budu uništeni i nestanu.’

Israfil će se spustiti na Zemlju na Haziretu-l-quds Bejtu-l-muqaddesa i okrenut će se prema Kabi. Kada ljudi na Zemlji ugledaju Israfila reći će: ‘Allah je dozvolio uništenje i nestajanje stanovnika Ovog svijeta.’

Israfil će tada puhnuti u Rog i sa one strane koja je okrenuta prema Zemlji izaći će glas od kojeg nijedno živo biće neće ostati živo.

Sa one strane Roga koja je okrenuta prema nebu izaći će glas od kojeg nijedno živo biće na Nebesima neće ostati živo.

Tada će Israfil zastati i mirovati onoliko koliko Gospodar bude htio. Potom će Allah, dž.š., reći Israfilu: ‘Umri!’ I Israfil će također umrijeti.

Allah, dž.š., će zastati onoliko On bude htio. A potom će zapovijediti Nebesima i ona će se uzburkati. Zapovijedit će planinama i one će se pokrenuti. I to je značenje ajeta:

يَوْمَ تَمُورُ السَّمَاء مَوْرًا *وَتَسِيرُ الْجِبَالُ سَيْرًا

‘Na Dan kada se nebo silno uskomeša, i planine se pokrenu moćno!’[19]

I ajeta:

يَوْمَ تُبَدَّلُ الأَرْضُ غَيْرَ الأَرْضِ

‘Na Dan kada se Zemlja bude drugom Zemljom zamijenila.’[20]

Ova Zemlja zamijenit će se Zemljom na kojoj nije učinjen grijeh, ravnom, na kojoj nema planine niti biljke, kao što je Gospodar Zemlju stvorio prvi put i učino da se rasprostre. Tada će Božije Prijestolje da se spusti nad vodu, a Svijet Božije Volje će usmjeriti prema prostoj i nematerijalnoj egzistenciji koja je lišena svakog oblika i boje. Gospodar će se ustoličiti u Dvorcu Veličine, Uzvišenosti i Moći. Tada će Gospodar Silni, uzvišena je Njegova Veličanstvnost, snažim i visokim glasom, tako da će ga čuti sva nebesa i zemlje, reći:

لمَنِ الْمُلْكُ الْيَوْمَ

‘Kome Vlast pripada Danas?’[21]

Neće nikoga biti da Mu odgovori. Tada će Gospodar Silni, uzvišena je Njegova Veličanstvenost, odgovoriti Sam Sebi:

لِلَّهِ الْوَاحِدِ الْقَهَّارِ

‘Allahu, Jedinom i nad svim Nadmoćnom (Pobjedonosnom)!’[22]

Ja Sam Taj Koji je Svojim imenom Qahhâr (Nadmoćni i Pobjedonosni) nadvladao sva stvorenja i sviju ih uništio.

Ja sam Allah; nema boga osim Mene Jedinog; Ja nemam pomagača niti vezira; Ja sam Svojom rukom, bez pomoći drugoga, stvorio stvorenja; Ja sam ih Svojom Voljom usmrtio, i Ja ću ih oživjeti Svojom Moći!

Gospodar Silni će puhnuti u Rog. I sa one strane Roga koji je okrenut prema Nebesima izaći će glas od kojeg niko neće ostati na Nebesima, a da neće biti oživljen, ustati na noge i doživjeti strah poput onog prve noći u kaburu. Vratit će se meleci nosioci Prijestolja. Džennet i Džehennem će pristupiti. Sva stvorenja će biti dovedena da polože račun.”

Prenosilac ove predaje Suvejr ibn Ebi Fâhite kaže: “Kada je Ali ibn Husejna, neka je mir na njih obojicu, stigao dovde, počeo je jako plakati.”[23]

Prenosi se od Jakuba Ahmera u djelu Usûli Kâfi da je otišao sa nekolicinom ljudi do Imama Sadika da mu izraze saučešće povodom smrti njegova sina Ismaila. Imam je zatražio milost za svoga sina, a potom rekao: “Uzvišeni Gospodar je obavijestio Svoga Poslanika o njegovoj smrti kada je rekao: ‘Ti ćeš, doista, umrijeti’, i rekao je: ‘a i oni će pomrijeti.’”[24]

Potom Imam nastavi govor i reče: “Svi stanovnici Zemlje će umrijeti, tako da neće niko živ ostati na licu njenom. Svi stanovnici Nebesa će pomrijeti, tako da niko od njih neće ostati živ, osim Meleka smrti, nosioca Prijestolja, Džebraila i Mikaila.

Tada će Melek smrti pristupiti i stati pred Allaha, dž.š., i reći će mu se – a Allah zna bolje: ‘Ko je ostao?’

Melek smrti će reći: ‘O Gospodaru moj! Niko od stvorenja nije ostao, osim Meleka smrti, nosioca Prijestolja, Džibraila i Mikaila.’

Reći će mu se: ‘Reci Džibrailu i Mikailu da umru!’

Meleci će tada reći: ‘O Gospodaru! Oni su tvoja dva Poslanika i dva Pouzdanika.’

Gospodar će reći: ‘Ja Sam propisao smrt svakom živom stvorenju koje ima dušu.’

Nakon što ispuni zadaću, Melek smrti će se vratiti i stati pred Gospodara.

Reći će mu se – a Allah zna bolje: ‘Ko je ostao?’

Melek smrti će reći: ‘O Gospodaru moj! Nije ostao niko osim Meleka smrti i nosioca Prijestolja.’

Gospodar će reći: ‘Reci neka i nosioci Prijestolja umru.’

Tada će melek smrti doći pred Gospodara potišten i tužan, glave spuštene ne podižući pogled.

Reći će mu se: ‘Ko je ostao?’

Melek smrti će reći: ‘O Gospodaru moj! Nije niko ostao do Meleka smrti!’

Reći će mu se: ‘Umri, o Meleče smrti!’

I on će umrijeti.

Tada će Uzvišeni Gospodar uzeti Zemlju i Nebesa rukom Svoje moći i reći: ‘Gdje su oni koje su za sudruge Moje uzimali?! Gdje su oni koje su za bogove uzimali pored Mene?!’”[25]

Imam Ali u govoru poznatom kao “Hvaljenje Boga, savjetovanje o svijesti o Bogu i pojedinosti o Danu sudnjem” – kaže:

“…Oporučujem vam, o robovi Božiji, da budete svjesni Boga, jer je to uzda i oslonac glavni. Držite se zato čvrsto članka toga i prihvatite se istina njegovih, pa će vas to odvesti u prebivališta ugodnosti, mjesta udobnosti, tvrđave sigurnosti i kuće časti, na dan kada će oči biti ukočene u užasu, kada će tama postojati svuda unaokolo, kada će stado deva koje nose mlade od deset mjeseci ostati bez čobana. Tada će biti puhnuto u Rog, pa će živo biće svako umrijeti, glas svaki bit će prigušen, oholi i uobraženi bit će uniženi, planine visoke i stijene tvrde bit će smrvljene tako da će tvrdo kamenje njihovo biti rasuto u pijesak, a osnove njihove sravnjene. Tada neće biti posrednika da posreduje, niti prijatelja da odbrani, niti isprike koja bi mogla koristiti.”[26]

Kako su samo ushićujući savjeti Imama Alija čiji je jedini cilj poziv na svijest o Bogu i događajima koji stoje pred nama u budućim svjetovima. Sljedeće riječi Imam Ali izgovara nakon što je primio smrtonosni udarac mačem:

“…Ako je stopalo postojano na skliskom mjestu ovom, dobro je. Ali ako se ono kliže, to je zato jer smo u hladu grana na vjetrometini, ispod svoda oblaka čiji se slojevi raspršuju u nebu i čiji tragovi nestaju u zemlji. Bijah susjed vaš. Tijelo moje bijaše s vama izvjestan broj dana, a uskoro ćete ga naći praznim; ono će se umiriti poslije kretanja i zanijemiti poslije govorenja. Neka vam umirenost moja, sklapanje očiju mojih i nepokretnost udova mojih, budu pouka. To onima koji pouku uzimaju doista daje savjet bolji nego što ga daju govor rječit i riječ glasna. Napuštam vas kao onaj koji žudi za susretom. Sutra ćete gledati u dane moje pa će vam se raskriti unutarnjosti moje. I upoznat ćete me nakon što mjesto moje ostane prazno i drugi ga zauzme umjesto mene.”[27]

[…]

[1]En-Neml, 87-90.

[2]Ez-Zumer, 68-69.

[3]Šejh Tabrisi: Madžm‘au-l-bejân, sv. 4., str. 236., kod ajeta puhanja u Rog u suri En-Neml.

[4]Jâ Sîn, 29.

[5]Jâ Sîn, 49-50.

[6]Šejh Tabrisi: Madžm‘au-l-bejân, sv. 4., str. 427.

[7]Ali ibn Husejn: Sahifa, potpuna knjiga Sedžadova, prev. Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić, Sarajevo: DID, 1997., treća dova, str. 21.; sa malom izmjenom prevodioca ovog djela.

[8]Tâ Hâ, 5.

[9]El-Beqare, 255.

[10]Ez-Zumer, 67.

[11]El-Fedžr, 22.

[12]Kulejni: El-Kâfi, sv. 1., str. 23.; Kulejni: Ravde Kâfi, str. 268.; Ebu Muhammed El-Hasan El-Harâni:Tuhaful-'ukûl, str. 37.; Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 17., str. 41.; Bihâr, ofset idanje, sv. 77., str. 140.; Barki: Mahâsen, sv. 1., str. 195.

[13]Tefsir Ali ibn Ibrahim Qomi, litografsko izdanje, str. 580.

[14]Qâf, 41-42.

[15]El-Mu'min, 68.

[16]Ed-Duhân, 56.

[17]El-Mu'min, 40.

[18]El-Mu'min, 40:11.

[19]Et-Tûr, 52:9-10.

[20]Ibrâhîm, 48.

[21]El-Mu'min, 16.

[22]El-Mu'min, 16.

[23]Tefsir Ali ibn Ibrahim Qomi, litografsko izdanje, str. 580-581.

[24]Ez-Zumer, 30.

[25]Kulejni: Usûli Kâfi, ofset izdanje, sv. 3., Kitâb dženâez, str. 256-257; litografsko izdanje, sv. 1., str. 70-71

[26]Imam Ali: Staza rječitosti, govor 194.

[27]Ibid, govor 148.

Zadnji put promjenjen: %PM, %18 %709 %2013 %16:%Feb

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT